Da zaključim svoj sudski performans, onom obećanom prvoaprilskom ili prvotravanjskom, svejedno... reformom ili predstavom, već prema osobnoj prosudbi. Kod izbora za jedno ili drugo, jednostavnom je logikom, onaj tvrdi i nemelodični travanj, nadglasan ovim zvučnim i poznatim... apri-li-li-jem.

Samu činjenicu, da se radi o prvoaprilskoj, u daljnjem tumačenju nijansira meritum same problematike... radi li se, doista i samo, o reformi pravosudnog sustava, tek slučajno znakovitog datuma?... ili je u prvoaprilsku reformu upakirana, pa s njome i poturena (i) kakva druga, nečasna namjera, što je onda svrstava u još jednu šarenu lažu?
Ova pitanja oko reforme, po meni su jako važna, jer u samom odgovoru leži i njen put, a pogotovo rezultat... je smo li dobili reformu (uopće... ili samo?) radi boljitka i racionalizacije pravosudnog sustava?... ili smo reformu dobili (i... ili samo?) radi kamuflaže njegovog komatoznog stanja?


Miljenić: Smanjujemo broj općinskih sudova sa 67 na 24, građani dobivaju bržu uslugu

Zlobnici bi sad rekli, kako se tu garant radi o kakvoj zezalici, možda i rugalici, ali ministar kaže... nije šala... što bi, kao, trebalo imati neku težinu. Istina, kaže (nam) to uz malo čudan osmijeh na licu, koji (meni) više daje na podsmijeh, al' dobro... neće biti, ni da samo ja vidim tu ogromnu količinu neozbiljnosti (najmanje), posve neprimjerenu značaju i važnosti problematike, o kojoj govori.

Pa, ako izrečeno i zvuči kao protivljenje reformi i racionalizaciji sudstva... ako i zvuči kao zloguko gatanje, bez stručnog znanja i stvarne podloge, jer, reformski je sat tek počeo otkucavati svoje vrijeme... ne prosipam ni ja svoje riječi, tek onako, napamet.
Meni je, naime, i ovo kratko vrijeme, već pokazalo onu drugu stranu medalje (čitaj: reforme). Mada bi istinitije bilo reći, kako se je meni, ova najnovija, a ministar kaže... i najveća..., reforma, već narugala... i već... i još.

Ja sam naime, jedna od onih, koja je reformom ostala bez suda... apropo, sudovi u Imotskom, Makarskoj, Sinju, Starom gradu, Supetru i Trogiru, postali su stalne službe, a svi pripadajući im predmeti, (na)dalje se vode, kao predmeti Općinskog suda u Splitu. Sudovi, naravno, ostaju gdje jesu, i njihovo je ukidanje samo administrativno, jer, kao što i ministar reče... građani neće vidjeti nikakvu razliku... ni danas, a ni sutra... eee, pomozi mu Bože, jer nije valjda ni svjestan, kakvu li je istinu izgovorio.

Međutim, simptomatična je njegova izjava o elektronskoj migraciji... gotovo milijun predmeta... iz starih u nove sudove, što je i meni pokazalo, baš iz prve ruke, na koji je to način profunkcioniralo u praksi. I to upravo na ovom nedavnom kabaret-slučaju, zvanom Dolac, za koji smo dobili sudsko rješenje o povlaćenju našeg tužbenog zahtjeva, u rekordnom roku. Što je meni, također, simptomatično, jer, bilo da imaju jedan slučaj manje na glavi, bilo da imaju jedan predmet više riješen, kako god okreneš, sudu ide u prilog, a o zemljišniku, i onako, ni'ko ne mari.
Taj predmet je datirao iz 2007.g., i ležao je na sudu, bez ikakvog pomaka, sve do ove godine. Dakle, nakon punih osam godina, u tek jednoj je sudskoj raspravi doživio fjasko i skončao. Ali, eto, barem nije skončao kao stari "starac", več kao novi "mladac", jer je elektronskom migracijom (čitaj: potezom pera) dobio svoj novi broj, i preko noći avancirao u novi predmet.





A što bi mi to sad trebalo značiti? U ovom, konkretnom, slučaju, ama baš ništa, ako zanemarim onu pticu-rugalicu, koja mi krešti u uho.
A što bi mi trebalo značiti, za sve druge predmete, koje vodim, kraće ili duže, punih 14 godina, a koji su, svi redom, dobili nove brojeve? Meni, k'o fol, i opet ništa, ako i opet zanemarim onu pticu-kreštalicu.
A što bi to trebalo značiti za sudstvo u kompletu? Eee, njemu će, bogami, ta brojka od gotovo milijun predmeta, kako to brojkom reče i sam ministar, itekako promijeniti krvnu sliku (čitaj: statistiku).

Pa onako, baš iz cuga... i iz duše, k'o iz topa... iz mene provali na prvu:
- Koja perfidna igra, da se EU zamažu oči, kako nismo toliko zaostali, koliko jesmo!...
- Dobro ste to rekli!...
I ne, nije to bio eho moga glasa, mada znam ja pričati i sama sa sobom... bila je to potvrda mojih riječi, od strane odvjetnika (čitaj: struke).

Eto, tako izgleda reforma u praksi, gledana iz mog kantuna. I tako je mene, doslovno preko noći, reforma reformirala. Pomladila me za nekih 15-ak, 20-ak, il' još koji kusur godina pride, kao da su mi napravili sudski fejs-lifting. I krešti ti sad, ptičurino, koliko ti drago, ali, ja više nisam slučaj, gotovo pa nikakav, a božesačuvaj, da sam još i poseban.
Eto, kladim se ja, da baš tako stoji stvar i u širo(ko)j praksi... administracija odlučila, statistika zapečatila, a "bolesnik" se trenutno prizvao prividnoj svijesti.

Eh, šta ti je igra prijestolja... pa vrtim još i premećem te brojeve u glavi, što tako jednostavnim zahvatom preobrađuju, dok si rek'o reforma...
Pa bi sad zlobnici, i opet propitkivali, zašto, kad i kako li je sve to smišljeno... i iz kakvih, nižih ili viših, pobuda... i je li to želja pusta, za boljitkom naroda, ili strast nepresušna, da formu se tek zadovolji, a jad i bijedu (za)kamuflira.

Eh, šta ti je igra prijestolja... kao i uvijek... obećavaju nam svašta, a nikada ne daju ništa...
kao i uvijek... samo uzimaju... i(li) smanjuju...
kao i uvijek... gledaju nas u oči, sa smiješkom na usnama, i figom u džepu...
kao i uvijek... rog nam za svijeću nude, a da ni pogleda ne spuste...

Na dobro nam došle reforme na hrvatski način!

Oznake: prvoaprilska... reforma... ili šarena laža...