srijeda, 31.10.2018.

Život krivuda kao rijeka svojim koritom

Ni u ludilu nisam mislila da će mi penzički dani biti kratki. Dapače, kao gradsko dite bez odmaka rodne grude ili vikendice, užasavala sam se dosade i neznanja kud sa sobom. Dobro je što sam se dobro (s)našla, pa ni danas ne znam kud bi prije i šta bi rađe.

Jučer sam se družila s Martom pametnicom, i dok ona raste, ja se vraćam u osnovnu školu. Dala sam joj boralicu da nacrta svoje drvo, pa smo razjasnili i tu boralicu s borom umjesto slova A. Pa je htjela vidjeti kako smo sadili nova stabla, pa bi htjela i ona u izviđače. Eto, ima vremena za sve što bude htjela. Lijepo je podučavati, učiti, širiti vidike, u život unositi promjene.

Jutros novo gimnastičko osvježenje, sa zamjenskom trenericom Ivanom. Naša Ana je na porodiljnom sa trećom bebom, treće pa žensko. A nova Ivana je donijela dašak drugačijih vježbi. Sve baš dobro i lijepo.

I tako nekako, život krivuda kao rijeka svojim koritom.

Prošlu nedjelju sam provela na Kozjaku. Bila je to vjetrovita uvertira u ovo gnjilo i pomahnitalo jugo, koje je odgodilo berbu maslina, i koje nas još uvijek drži na oprezu, pa makar i u kratkim rukavima.
Nakon gostoprimstva našeg Ivana u Konjskom...







... laganini hodom, preko naselja Vučevica, došli smo do Marića staja. Ćakula, odmor, okrijepa, razmjena znanja, iskustava, recepata, spize iz rusaka i smijeha - uobičajeni folklor planinarskih pauza.




A onda smo produžili korak do crkve Sv. Luke iz 14 stoljeća i Veloga vrja, najvišeg vrha Kozjaka, na 779 m/n/v.












Do Planinarskog doma Putalj na 460 m/n/v, gdje smo se zadržali na ručku, iz rusaka ili pijata, po želji, uslijedilo je prilično opako i nimalo bezazleno spuštanje kozjačkim kamenjarom.














Na ovoj slici se lijepo vide sve tri dodirne točke našeg spuštanja - Planinarski dom Putalj, crkva Sv. Jurja na Putalju i Svetište Gospe od Hlada s grobljem u Kaštel Sućurcu.








Naredna točka spuštanja je crkva Sv. Jurja na Putalju...






... sagrađena od hrvatskoga kneza Mislava oko godine 839. po Krstu.


Put(anju) završavamo kod Svetišta Gospe od Hlada i današnjeg groblja u Kaštel Sućurcu.

U zadnjih 5 godina sam se puno puta "verala" Kozjakom, ali ovom rutom prvi put. Eto, neka je sve u skladu s novotarijama. Usput sam ubrala nešto kadulje, mada joj nije baš najbolje vrime za branje, naknadno sam iz Konjskog dobila oraha i jednu veliku tikvu, a nedavno smo na Mosoru (u)brali i vriska. Eto, neka je sve i u znaku prirode i društva... kiss...




Masline su, po prvotnom planu, već trebale biti obrane, ali eto, slijedom (ne)vremena nisu. Branje je odgođeno za ovaj vikend, iza Svih Svetih. Sutra ćemo pohoditi uređene grobove naših dragih pokojnih, u petak ili subotu kreće ugodno-korisno branje maslina, u nedjelju će pape dočekati sina iz Pariza.

I tako nekako, život krivuda kao rijeka svojim koritom.


Oznake: život krivuda kao rijeka, Kozjak, planinarenje je zakon, priroda i društvo

- 17:56 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.