U hladno predvečerje jučerašnjeg dana, bilo mi je toplo i jako ugodno, u dobrom društvu prepune dvorane knjižnice "Marko Marulić"... a za one rijetke, koji još možda ne znaju šta se sinoć desilo... desila se, konačno, i napokon... "Marčelina"... jer, već i vrapci, ne samo na blogu, nego i puno šire, mjesecima, ko papige, u glas ponavljaju... "Marči, kače knjiga?"... a Marči, e ona mi se desila još puno prije, tamo negdje početkom prošle godine, kad smo slikama i uspomenama pokušali dignuti glas, i dati svoj skromni doprinos za spas naše park-šume Marjan...



A ja sam još sinoć... vrativši se kući prepuna dojmova i dobrih vibracija... mislila, kako ću sav taj košmar misli i osjećaja, tako lako izbaciti iz sebe, i prenijeti na papir... sve dok danas, nisam krenula u skitnju po blogovima... od primakke... preko broda u boci... do Tixi...




Otvori mi svoje dvore - Klapa Cambi

... nakon čega se moj košmar pretvorio u totalnu blokadu moždanih vijuga... e pa, doista se tu nema više šta ni reći, ni dodati, a da to ne bude svojevrsno ponavljanje, bila je moja prva misao... i sad se vi sigurno pitate, šta ja ovdje uopće radim... e pa, evo me ovod, samo kako bi se zahvalila... baš to hoću, i baš to trebam, e...






Marčelina - Toma Bebić

Fala ti, Marči... na vrići smija, i šaki suza... priuštila si mi poseban užitak... da si majstorica pera, to sam znala odavno, i složila bi se s primakkom... ne gine ti teatar... iako ja sam samo laik, ja to možda ne razumijem... kako sam se jednom izrazila i u svezi prava i zakona... ali nešto znam... tvoji tekstovi su mi čudesno posebni... čitajući te, puno puta ni sama nisam bila potpuno sigurna što točno osjećam, puno puta ni sama nisam znala, da li se smijem, ili plačem, a najvjerojatnije sam radila istovremeno i jedno i drugo... kako lipo reče Petar Luković u predgovoru... dodiruješ tamo gdje smo najtanji i najslabiji... u najskrovitije labirinte naših duša, dodala bih... fala ti još jednom...

Oznake: marčelina... knjiga... promocija... knjižnica Mark