Krugovi u glavi, to je sudbina... što ni mušice ne isključuje... nimalo . A vrte mi se ti krugovi, još od one pisme uplakane il' zaplakane, il' kakve li već... pa krenem... pa stanem... pa ne znam... pa evo me, malo zavrnute i zamantane, al' nekakve ... da prozborim koju... o svačemu... ili ničemu... o bilo čemu... o krugovima u krugovima... zvijezdanima, trnovitima, paklenima...

... al' kakvima god, srećom pa se bar u morskom plavetnilu debelo utapaju, jer, kako to lipo reče i Arsen... tugu piti, k'o i ja, ovo more zna...



Razgovaram s morem - Arsen Dedić

Krugovima tako hodam... ponajviše morskim i plavetnim, slanim i sunčanim, uranjajućim i opuštajućim... pomalo slavljeničkim i putujućim... a onda propadam u neke... molbene i žalbene... kontaminirane i kaznene... abnormalne i tragikomične... do zla boga apsurdne i nezamislive...



I tako nekako, u dva rođendanska veselja, i dva kraća putovanja, i mora obilje, sve bi stalo i cvalo, da svoje prste u sve ne umiješaše molbe, žalbe, gluhi telefoni, izjave usmene, pismene... ma, čuda trista ...
Višemjesečno „natezanje“ s bahatim i nestručnim serviserima, zbog neispravne igračke, koju mi za aparat prodaše, tek nedavno je rezultiralo "Zahtjevom za zamjenu gotovog proizvoda", jer, dok dušu ne izbaciš, i dok napismeno ne zaprijetiš državnim odvjetništvom, ne bandaju te nimalo. I na kraju, još moraš bit' sritan, da si uopće i doš'o do novog aparata, a za uludo ulupano vrime i nerve koga briga ... a možda i nisam u pravu, suditi po jednom lošem iskustvu, al' eto, zarekoh se... ništa više od Gorenja...



I sve bi to još bilo dobro, da ne okrenu bura i na sudsko-odvjetničkom nebu, i sav nam trud u čas otpuhne i raznese kojekuda. Pa, sad ti skupljaj paramparčad po pustopoljini ...

A dobro mi je krenulo onim očevidom u ožujku, koji još čeka svoj sudski nastavak. Odvjetničko je mišljenje, kako bi Sud, nakon dostavljenog im "geo-elaborata" (apropo toga, u zapisnik je, diktatom nazočne sutkinje, ušao rok od mjesec dana, za dostavu istoga, al' koga briga što ja o tome još ništa ne znam), i prije donošenja konačne odluke, mogao eventualno sazvati još koje ročište. Kako god, i kad god, nadam se najboljem, ali o tome bih trebala i imala šta reći od samog početka... u dogledno vrijeme . Sve u svemu, "kućica" još nekako, kako-tako, i ide naprijed, što još uvijek podgrijava i održava moju nadu .
Oko zemlje je opako zapelo, i loša bava, kako bi to rekli mi dalmatinci, koja se još od lani ćuti u kostima, kulminirala je u nezamislivo apsurdnu situaciju. Oštrim naletom bure, sve se odjednom profundalo u još jedan krug pakla niže, i do daljnjega, debelom je tamom obavijeno .
Kako li će se sve skupa, i kada, otpetljati, i u kom smjeru će uopće dalje ići, samo Svevišnji zna, pa ni od mene ne očekujte ništa posebno .



Krugovima hodam... na rubu mora... na rubu pameti... na rubu crne magije... kao da sam slika i prilika Lijepe Naše... njenih kreatora i kreatura... ogledalce, ogledalce, tko je najljepši i najpametniji na cijelom svijetu...

Od pamtivijeka se znalo, da se polako gre u raj, da je zrno po zrno pogača, da se preko trnja dolazi do zvijezda. Al', kakav crni pamtivijek, smiju nam se kovači bespuća današnje zbilje... kakve crne zvijezde, i kakav ovozemaljski raj, rugaju nam se prodavači magle i iluzionisti... preko trnja u pakao... iz tmine se čuje glas...



A u kontekstu farse, u koju je pretvoren ovaj naš predmet, dugogodišnjim sudskim i odvjetničkim (ne)postupanjem, kako da me u paklene krugove dodatno ne spusti i ovaj najnoviji igrokaz za narod, za koji bi se izrazila jednako kao i za svoj, da je na samom rubu horora i crne magije. Slušajući ovo povampireno obrušavanje izvršne vlasti nad sudbenom, i gledajući ovu vulgarnu i samozadovoljavajuću komediju, koja se odigrava pred očima gladnog i odavno već obespravljenog puka, Čovjek doista mora ostati i nijem i ustrašen nad tolikom dozom bahatosti i šarlatanstva. Pa, k tome još i ono nadmeno i nasmijano, samozadovoljno, komištamože-lice stečajnog upravitelja Gredelja... tiha jeza... brrrrrrr...
Znali smo, valjda, al' sad smo, do kosti ogoljeno, i vidili, kako i koliko je sudstvo (ne)ovisno. I tko (ne)smije komentirati sudske odluke. I kako nam (ne)funkcionira trodioba vlasti. I koliko smo pravno (ne)sigurna zemlja. Digla se i "buna i bunica" na jednog suca, jer je politici stao "na žulj". I mada davno, prije više od tri godine, pišući, u kontekstu svojih problema, i o odnosu izvršne i sudbene vlasti, rekoh što mislim i o jednima, i o drugima, i kako "ne znam ni čija je slika u očima građana lošija, slika sudaca, ili slika političara", ipak mislim da u ovom slučaju, sudac zaslužuje podršku i zaštitu, posve neovisno o odluci Ustavnog Suda.


Josipa Lisac - Magla

Eto, svega i svačega tu nadrobi ova luda glava, burom ošinuta, što po krugovima paklenima prebire, hoda i pita se... kako li je samo Dante živio i preživio svojzemaljski pakao, i što li bi danas mislio i pisao, da je kojim slučajem naš suvremenik... dal' krugova bi mu paklenih isto devet bilo... il' "napredovali" jesmo još...

PAKLENA VRATA /Božanstvena komedija/
Kroz nas se ide u grad sviju muka,
kroz nas se ide gdje se vječno plače,
kroz nas se ide do propala puka.

Pravda nam tvorca višnjega potače;
božanska svemoć, mudrost što sve znade.
i prva ljubav graditi nas zače.

Što god stvorenja prije nas imade,
vječno je, pa smo i mi vječna vijeka;
tko uđe, nek se kani svake nade.

SONET O PRAVDI
Ako li vidiš da me u plač vodi
nevolja nova što mi dušu bije,
rad pravde koja vazda pri tebi je,
Gospode, tih me suza oslobodi:

Onoga kazni svojom rukom svetom
koji ubija pravdu, dok ga brani
tiranin, čijim otrovom se hrani,
otrovom što ga rasu cijelim svijetom.

I takav leden strah on eto zada
vjernima tvojim te ni riječ ne zbore,
a ti, iz kojeg sjaj i ljubav sije,

tu krepost, koja gola leži sada,
ovitu svojim velom digni gore,
jer bez nje mira na zemlji nam nije.
/Dante Alighieri/

Oznake: Dante, pakao, Komedija