da neko ne bi, slučajno! doveo u sumnju moje kulinarske sposobnosti!
nije ni čudo šta sve ide ukurac kad se kapaciteti znastvenih mozgova koriste za osporavanje nebuloza, i kako onda povirovat da se događa nekakvo globalno zatopljenje, a nebuloza se zove 'najdepresivniji dan u godini'. ne samo šta je nebuloza nego je treći ponedijak na početku godine i službeno ušao u kalendar svjetskih dana, čak prije nego li će to postati 'dan smaka svita' koji obično prethodi najdepresivnijem danu u godini. ne samo to nego su i svi mediji prenili vjest o najdepresivnijem danu u godini pa onda posljedično dormeo prodaje anti stres deku po promotivnim cjenama isto ka šta se u danu smaka svita prodaju životna osiguranja. neznan samo koji će in kurac životno osiguranje ako je smak svita?!
ok, razumin one šta žive na nord kapu koji sunca nevide od početka dvanestog do kraja prvog da su depresivni, isto tako razumin i one šta žive u zagrebu pa isto sunca nevide misec dana ali in nije mrak ka onima na nord kapu iako i jedni i drugi čiste snig, ali nerazumin zašto se mozgovi i novci troše na istraživanje nebuloza koje je proglasija neki marketinški imbecil samo da bi bolje proda svoje proizvode koje baj d'vej nazivaju i projektima. kako to da gladni u africi nisu depresivni zbog gladi koje bi novci od istraživanja nahranili više nego marijini obroci, valjda zato šta oni po cili dan imaju sunca pa su onda gladni i nasmijani za razliku od oni pretili i depresivni na sjeveru.
sve u svemu uvik je bilo da se ljudska glupost najbolje unovčuje, a kako i neće kad poslin smaka svita idu blagdani koji tribaju bit što raskošniji, poslin toga ide nova godina di triba pokazati nove toalete, a onda sljede zimski praznici i skijanje i kako onda da treći ponediljak u prvom misecu neći bit najdepresivniji dan u godini, dici ponovo počinje škola, moraš ić radit, a potrošija si kišu isusovu para a ni sunce još ne iulazi u sedan sati, ako ga i vidiš priko dana.
čekanje je judska radnja koja može trajati do u nedogled ako je sami nismo definirali. ne definirano vrime čekanja od ljudi čini čekače. čekači su oni ljudi koji uvik od drugih traže savjete koje ne primjenjuju i nisu sposobni samostalno donsiti odluke jer se boje da im se nešto ne dogodi. tako npr. oni šta su bili na čekanju dok su in se firme raspadale sada kukaju da su in male penzije i da nemaju od čega živit. da li su im za to stanje krivi oni koji su i stavili na čekanje ili oni sami koji se nisu tili pokrenit zbog vlastitog konformizma? volim kazati da, ako te netko za tvoj pošteno odrađeni posao nije platio četrdesetipet dana skupi kufere i kreni dalje jer ćeš uvijek manje izgubit nego da čekaš da ti plati. e ali, ti naši čekači kažu, 'je, ali ako ja odem onda firma neće radit pa mi neče ni platit' i takav stav je prvi korak u vlastitu propast.
no, postoje razne vrste čekača. ima oni šta čekaju u redu gdje je red definiran dužinom i vremenom, pitanje je samo da li ćeš stič na red prije zatvaranja. ako čekaš u redu za sniženja tri sata onda si već 'pojeo' to sniženje. ako čekaš na red u doktora godinu dana ili recimo pola a imaš problema sa srcem onda je puno učinkovitije da, dok čekaš, odma uplatiš i grobno misto, zlu ne tribalo, bar te smrt neće uvatit nespremnog. onda opet, s druge strane imamo one šta čekaju 'onog pravog' pa dočekaju duboku starost, ili oni šta čekaju da in se poklope zvijezde i non stop gledaju u nebo, da bar znaju koja je koja, pa bi čovik reka 'aj, biće nešto od nje/njega' (ovo sa razlomačkom radi rodne ravnopravnosti) vako gleda ta blesa u nebesa čekajuč da mu se poklope zvizde a nezna koji se kurac triba poklopit, možda bi 'ona prava' znala, itd, i td.
sve u svemu, ko čeka načeka se. zato dragi blogeri nemojte čekat nego lopatu u ruke i čistit snig, koji još nije pao al hoće :)
a, ne, ne nije rič o tome da su se glumci međusobno poubijali radi uloge u prvom hrvatskom humorističnom filmu nego o umitnicima koje duboko veže osjećaj prema rodnom kraju odnosno povratak među svoje korjenje. bila je jednom jedna serija šta se zvala korjeni i koja je pričala o ropstvu u demokrtatskoj americi, ali ovo nije taj slučaj, ovo je priča iz srca prijestoljnice europske kulture.
dakle, lik, umitnik, je doša na ideju da postavi svoju umitničku instalaciju, u gradu prijestolnici europske kulture, predstavljenu jednim stogom sijena. ja neznan šta je njega puklo, tj. koju drogu troši, da usrid pješaške zone grada europske kulture postavi stog sjena, i to živi stog sjena, mislin od pravog sijena, a ne ka one božične jelke u obliku stošca po trgovima. i onda se naša drugi lik koji je taj stog sjena zapalija i time napravija kulturocid.
e sad, ako je on sa tim stogom sijena tija reč da smo mi svi došli sa sela i da nan vraća mirise djetinstva onda nije puno falija, ali ako je ovi lik šta je taj stog zapalija to doživija ka atak na njegov urbani habitus i protivi se tome da bude stoka sitnog zuba onda nije čudo šta je to učinija. ili recimo to ovako. recimo da ja dođen sa stradom koza na rivu i nasri rive i okupin da se poseru pa onda to proglasin umitničkon instalacijin jer je svako govno isto, tj. brabonjak, jer ruku nasrce i koza je umitnik kad posere višestruko istih brabonjaka šta se za krave ne more kazat jer one kad poseru onda brate sve zalitaju, jel tako da bi mi oma zvali policiju? e ali, ja san umitnik i dobija san dozvolu grada da mogu postavit svoju umitničku instalaciju pa mi morete puvat u guzicu. a, ste vidli?
mislim, to su teme o kojima valja razgovarat, a ne da dođe neki lik i kokne koju kozu samo zato šta se uželija pečenog a nemore ić u prelice. jel bi to bija kulturocid il neovlašteno bavljenje mesarstvom?
eto! neki idu na skijanje i boli i kurac šta se danas bira državni poglavar. ja doduše ne iden na skijanje, ne zato šta se nebi moga protegnit nekin krditon, nego zato šta mi je pun kurac sniga i kad padne svake prijestupne godine, a ruku na srce pošten snig nije pa od 2012 kad je kerum bija gradonačelnik, možda bi ga tribali ponovo birat ako oćemo vidit sniga u splitu. eni vej, boli me kurac, al ono do čega mi je stalo je očuvanje okoliša.
znači, ako neznate šta učinit sa božićnim drvcem nakon tri kralja, a možda i poslin, i ako niste, ekološki osviščeni kupili plastičnu jelku, onda imate problem. ako se grijete na drva, šta je uobuičajeno za ruralne krajeve, onda će te božično drvce jednostavno ili spaliti ili od njega napravit pelete, ali, ako živite u urbanoj sredini koja nema mogućnost grijanja sa peći na drva onda imate problem, doduše i nije neki problem, više bi se moglo nazvat ka priziv savjesti pa je za rješenje tih problema novinarka slobodne dalmacije, koja se baj d'vej čita i šire, ponudila rješenje.
po njoj dva od tri građanina splita imaju vrt ili ako ne to onda u žardinjerama uzgajaju hortenzije dok se od debla rade podlošci za čaše. pa da se najprije osvrnem na podloške za čaše jer oni bi se tribali upotrebljavati ovo lito kad van dođu rođaci iz dijaspore i onda vi njima poslužite vino sa geografskim porijeklom a oni kad krenu uzet čašu zalipi in se za podložak, e dobro šta se čaša zalipila za podložak nego se i podložak zalipija za staklo brendiranog stolića na teraci, razlog, smola koja se nije ocidila od božića. dakle, ako misliš radit podloške za čaše onda ti najprije triba deblo jelke sa jelačić placa a ne onog batrljka šta si ga kupija za stan u kojem ne može stat šest nego pet ljudi otkad se no uselilo. drugo, svi četinjari su puni smole, pa čak i onda kada se propisno osuše, a troke i ispilat za podloške za čaše odma nakon tri kralja, k tome dodajmo da moraš imat prijatelja na selu koji je završija agronomski fakultet, smjer šumarstvo, koji će ti pravilno osušit to deblo božičnog drvca. onda opet ove nebuloze sa iglicma koje su dobre za kiselo zemljište. eto, dva od tri spličana imaju vrtal isprid kuće di će prosut te iglice i posadit krastavce i pome za nadolazeće lito jer se tada najviše jede salata od poma i krastavaca, nako, blago kisela, ili pak pojačat halucinogena svojstva hortenzije. sve u svemu nebuloza na kvadrat, ma šta na kvadrat, na n.
al ajmo sad analizirat zašto to nije moguće držeći se znanstveno utemeljenih metoda. prvo i osnovno da bi mogli odredit znanstvene kriterije triba se zapitat 'u kakvom okruženju se događa taj znanstveni eksperiment?'. ka prvo, dalmatinci slušaju svoje žene i kad ona njima kaže 'riši se bora' on odma taj bor izbaci kod kontejnera jer će ga čistoća, koju baj d'vej plaća, odnit na karepovac, ona daljnja pitanja ne postavlja. ka drugo, ona na balkonu ne uzgaja ništa jer joj je bilo pun kurac vlastite matere koja je uzgajala đirane koji su svake godine zauzimali njenu sobu, jer je vani ladno. ka treće, komunalci ne kažnjavaju ni turiste šta po rivi šetaju goli iako je grad donija odluku o kažnjavanju istih sa pesto kuna, a di će sad za blagdane ić kažnjavat one šta slave božić, uostalom nema ni kamera koje će to snimit. i ka četvrto, boli me kurac, ne iden na skijanje i iman peć na drva :P
rekla je pricidnica da: '...to će počet prije nego kanije'.
a šta? jebate!
< | siječanj, 2020 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
svekolike konteplacije o smješnoj strani povijesti i inim stvarima