kupus_vulgaris

nedjelja, 21.02.2016.

blago

jednom davno, dok još nije bilo povratne naknade za ambalažu, prošao sam preko rive idući za svojim poslom razmišljajući što sve trebam obaviti tog popodneva kad mi pažnju privuće dvojac koji je stajao uz rub i gledao u more. on je bio čovjek u tridesetima, pogrbljen, u čućećem položaju držeči u ruci tunju i pogleda uprtog u more, a ona djevojčica od svojih 5-6 godina plave ricave kosice u svijetloj jakni. stajala je s njegove desne strane i gledala u more. iza njih se nalazila bijela plastična kesica koja bi povremeno zašuškala. kako sam se približavao primjetio sam da je čovjek trznuo ruku a djevojčica poskočila, usporio sam korak da vidim što će biti slijedeće. čovjek je povlačio tunju a ona se ušetala, čas lijevo čas desno, uzbuđena što će on izvući iz mora. kada je podigao ribicu na rivu, ne mjenjajući svoj čućeći položaj, skinuo ju je sa tunje i ubacio u plastičnu vrećicu, a ona je uzviknula "tata, imat ćemo lijepu večeru".

došavši doma dočeklala me curica smeđe ricave kosice, otprilike istih godina kao i ona sa rive, možda koju 1-2 manje i pitala "tata, jesi li mi kupio čokoladicu", svakako da jesam, jer sam po obavljenim obavezama svratio u trgovinu prije povratka kući.

kako je vrijeme prolazilo djeca su rasla a s njime i želje. nisu uvijek sve bile ispunjene, ali bi me uvijek ljutilo odraz razmaženosti, toliko da sam ne rijetko povisivao glas čak i vikao kako mogu biti "nezahvalni" kad im se nastoji pružiti što je moguće više. poslije svega počmeš lagano otupljivati i raspravu svedeš na dvije riječi "nema" i "ne može" misleći pritom kako će na taj način steći iskustvo kako u životu ne moraju sve želje biti ostvarene i da se za ono što žele moraju potruditi sami.

onda je došao povrat plastične ambalaže, ali želje su ostale. međutim čokolada više nije bila toliko slatka da bi se "sramotili" vračajući ambalažu, no tati to nije bilo teško i sve dobiveno od povrata je stavljao u jednu teglu. kada se tegla nakon dužeg vermena otvorila djevojčica je pitala "tata, što ćeš mi kupiti?" a tata je bio "grub" i odgovorio "čokoladicu, sa ostatkom će tata izvesti mamu na večeru". svakako da to nije bilo dovoljno za večeru, ali to u ovoj priči i nije bitno, bitno je ono kakvu će to sliku stvoriti.

... jer blago nije ono što donosiš već iskustvo koje ostavljaš.

21.02.2016. u 12:30 • 15 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< veljača, 2016 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29            

Veljača 2024 (2)
Siječanj 2024 (4)
Prosinac 2023 (4)
Studeni 2023 (2)
Listopad 2023 (3)
Rujan 2023 (3)
Kolovoz 2023 (3)
Srpanj 2023 (6)
Lipanj 2023 (12)
Svibanj 2023 (13)
Travanj 2023 (10)
Ožujak 2023 (8)
Veljača 2023 (8)
Siječanj 2023 (7)
Prosinac 2022 (10)
Studeni 2022 (12)
Listopad 2022 (9)
Rujan 2022 (11)
Kolovoz 2022 (10)
Srpanj 2022 (11)
Lipanj 2022 (3)
Svibanj 2022 (4)
Travanj 2022 (2)
Ožujak 2022 (4)
Veljača 2022 (2)
Siječanj 2022 (5)
Prosinac 2021 (5)
Studeni 2021 (7)
Listopad 2021 (10)
Rujan 2021 (7)
Kolovoz 2021 (6)
Srpanj 2021 (10)
Lipanj 2021 (8)
Svibanj 2021 (11)
Travanj 2021 (7)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (9)
Siječanj 2021 (15)
Prosinac 2020 (9)
Studeni 2020 (7)
Listopad 2020 (13)
Rujan 2020 (4)
Kolovoz 2020 (9)
Srpanj 2020 (5)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (11)
Travanj 2020 (7)
Ožujak 2020 (5)

Opis bloga

svekolike konteplacije o smješnoj strani povijesti i inim stvarima