Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
31.07.2007., utorak
Tečaj glasovira - upisi od 2.rujna
|
I. i II. tečaj - program Smještaj uz glasovir i držanje tijela; postava ruku i pokretanje prstiju. Glazbena pismenost - poznavanje nota u G i F ključu, vrijednost nota i temeljnje mjere. Osnovne vrste udara, legato, portato i staccato; najjednostavnije ritamske vježbe. Pojam fraze i njena realizacija. Osnovne dinamičke oznake (piano, forte, crescendo, diminuendo). Diferencijacija melodija od harmonijske pratnje, uvjerljivo izvođenje kadencija na svršetku pojedinih stavaka (rallentando). Tehničke vježbe Najjednostavnije vježbe za razvijanje gibljivosti prstiju koje su sastavni dio svih početnica i škola. Rad prema Školi za početnike(po izboru nastavnika). Ljestvice Durske, osnovne. Etide ( po izboru nastavnika). Tečajevi su namjenjeni svim uzrastima. Za odrasle imamo poseban program. Tečajevi su prilasgođeni početnicima i naprednima. Pojedinosti možete doznati u prostorijama udruge. |
- 08:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #
30.07.2007., ponedjeljak
Tečajevi bubnjeva - upisi od 2. rujna
|
Program tečajeva I. do IV. Polaznici se u početku upoznaju sa setom akustičnih bubnjeva - «živim bubnjevima». Vježbaju jednostavne ritamske uzorke popularnih ritmova te s vremenom usvajaju složenije ritamske uzorke, uče čitati osnove notnih zapisa za set bubnjeva, uče svirati «breakove» ili «prijelaze» te nakon što usvoje glazbenu cjelinu, spremni su izvesti sola po vlastitom izboru znanja što su ih stekli u obrazovnom razdoblju. Polaznicima se nudi mogućnost da vježbaju na matricama «minus one» te u paru muzciraju na bubnjevima. Nakon usvojena početnog znanja iz sviranja bubnjeva, polaznici uče složenije ritmove, poput ritmova: latin, funk, slow rock, rock, beat, bossa nova, shuffle i mnogi drugi... Od samog početka polaznike se usmjerava na učenje i osposobljavanje za sviranje u bendu, od polaznika viših stupnjeva očekuje se da na kraju obrazovnog razdoblja odsviraju dionice koje su uvježbali s ostalim članovima benda (s pjevačem, bas-gitaristom, klavijaturistom, gitaristom). Tečajevi su namjenjeni svim uzrastima, početnicima i naprednima. Pojedinosti možete doznati u prostorijama udruge. |
- 08:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #
29.07.2007., nedjelja
Tečajevi harmonike - upisi od 2.rujna
|
Nastava harmonike održava se jednom tjedno (subotom) po 60 min. Mogućnost i skupnog muziciranja u drugom polugodištu. I. tečaj - upoznavanje harmonike, njezinih dijelova i osnovnih svojstava - položaj učenika kod sviranja, položaj ruku i prstiju - učenje nota, čitanje najosnovnijih vrijednosti nota (cijela nota, polovinka), za učenike koji to ne znaju - sviranje osnovnih melodija desnom rukom oko 10 sati - sviranje osnovnih melodija lijevom rukom, učenje basova (C, G, D) - sviranje laganih melodija po željama učenika LITERATURA prof. Vjera Odak-Jembrih Izbor ostalih odgovarajućih kompozicija domaćih i stranih autora II. tečaj - dalje usavršavanje tehničkih problema iz predhodnog semestra - ujednačavanje rada desne i lijeve ruke - rad na bržem tempu desne ruke - sviranje C, G dur ljestvica - sviranje akorda (terce, kvinte) - sviranje jednostavnijih melodija u C-duru i G-duru, učenje bržeg i laganijeg tempa - sviranje melodija i pjesmica ovisi o uzrastu i željama učenika LITERATURA prof. Vjera Odak-Jembrih Izbor ostalih odgovarajućih kompozicija domaćih i stranih autora III. tečaj - savladavanje sviranja složenijih kompozicija desnom i lijevom rukom - sviranje melodija u bržem tempu - sviranje mol ljestvice (ovisi o dobi učenika, ali obavezno naučiti (a-mol)) - upoznavanje i sviranje jednostavnijih kompozicija domaćih i stranih autora – mogućnost sviranja i upoznavanja na sonatinama i etidama LITERATURA prof. Vjera Odak-Jembrih Izbor ostalih odgovarajućih kompozicija domaćih i stranih autora IV. tečaj - daljni rad na usavršavanju tehničkih problema kompozicija u molu - sviranje složenijih kompozicija - savladavanje kompletnog gradiva nota i osnovnih ritmova - sviranje zabavnih melodija dvjema rukama u duru i molu – po željama učenika - savladavanje osnovnih tempa, dinamičkih oznaka LITERATURA prof. Vjera Odak-Jembrih Izbor ostalih odgovarajućih kompozicija domaćih i stranih autora Tečajevi su namjenjeni svim uzrastima, početnicima i naprednima. Pojedinosti možete doznati u prostorijama udruge. |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
28.07.2007., subota
Gitara - upisi od 2. rujna
|
I. tečaj Osnovni gitarski akordi Osnovni riffovi Prve vježbe za solo gitaru M. Dominić Kromatske vježbe II. tečaj Ljestvice - dur, mol, pentatonska, blues, modusi Arpeggio Napredniji riffovi i akordi III. tečaj Vježbe Joe Satriani Legato i tapping Klasične kompozicije u obradi za el. gitaru IV. tečaj Frank Gambale speed picking Don Mock fusion guitar Vinnie Moore s albuma Time Odissey Improvizacijske tehnike Moguće dodatne vježbe i kompozicije po želji učenika. Tečajevi su namjenjeni svim uzrastima, početnicima i naprednima. Pojedinosti o tečaju možete dobiti u prostorijama udruge. |
- 08:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #
27.07.2007., petak
TEČAJ SYNTHESIZERA (Početni, I. i II. tečaj)- upisi od 2. rujna
|
Godišnji plan i program Tijekom školske godine polaznike tečaja osposobit ćemo za samostalno korištenje instrumenta te im stvoriti kvalitetnu osnovu za proširivanje svog znanja te ih potaknuti i na skupno muziciranje. U sklopu ovog tečaja je, uz savladavanje tehnike sviranja, obuhvaćeno i savladavanje osnova glazbene teorije pa tako sam tečaj omogućava savladavanje gradiva i djeci koja imaju malo predznanja ili ga nemaju uopće. Tijekom školske godine naučit ćemo svirati nekoliko desetaka pjesama. Osim samih pjesama zajedno ćemo upoznati: • klavijaturu • prstomet • note • notno crtovlje • glazbene ključeve • takt i taktne crte • glazbenu abecedu • ton C1 u crtovlju • tipku, ton i notu C1 • C1 u polovinkama • dobu i mjeru • C1 u polovinkama • C1 u osminkama • tonove D1 i E1 • oznake za pratnju pjesama • oktavu • tonove F1 i G1 • tonove A1, H1 i C2 • tonove g, a i h (mali) • nepotpuni takt • znakove kojima produžujemo trajanje nota – nota s točkom • ligaturu, koronu • pauze ili stanke • predznake – povisilicu • snizilicu • razrješilicu • pjesme s akordičkom pratnjom u lijevoj ruci • dvoglasno sviranje u lijevoj ruci. Tečajevi su namjenjeni svim uzrastima, početnicima i naprednima. Pojedinosti možete dobiti u prostorijama udruge. Kalendar rada Glazbeni studio organizira tečajeve sukladno školskoj nastavnoj godini i nastava se prekida u vrijeme zimskih, proljetnih i ljetnih praznika te državnih blagdana. U svakom polugodištu organiziramo tečajeve koji traju po 17 tjedana. Polaznici mogu upisati tečaj pojedinačno ili grupno (do 5 polaznika). Nastava je organizirana u tri turnusa: jutarnji, poslijepodnevni i večernji i to po dva školska sata jedanput tjedno. Raspored održavanja nastave dogovara se sa svakim polaznikom posebno. Svi polaznici moraju posjedovati svoj ili posuđeni instrument kako bi mogli vježbati i napredovati. Nastavna literatura dobiva se od učitelja i nije uračunata u cijenu tečaja. Glazbeni studio zadržava pravo otkazati tečajeve pojedinog predmeta ako se za njih javi premali broj učenika. |
- 08:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #
26.07.2007., četvrtak
Ograničavajući čimbenik i Zvukovno oblikovanje robne marke
|
I prodavači se slažu da je glazba važan čimbenik u poticanju kupaca da zatraže stručnu pomoć osoblja i ističu da je ključna za stvaranje odnosa. Dakle, ona se mora uklapati s ostalim unutarnjim elementima prostora i marketinškim varijablama bez obzira na strategiju trgovine, a uklapanje glazbene podloge jednako je važno za masovne maloprodajne lance kao i za ekskluzivne butike. Tvrtke poput Prade, američkog tarbucksa i Olive Garden upotrebljavaju glazbu da bi stvorili određeno raspoloženje kupaca ili upotpunili ozračje koje nudi brand. Za njih je glazba potpora, ali uza to ima i važnu ulogu. Drugi su slučaj tvrtke koje svoj položaj na tržištu vežu isključivo uz uporabu glazbe. U takvim je trgovinama glazba glavni smjer kojim se izražava identitet branda. No isto tako, naglašavaju stručnjaci, to im može biti ograničavajući čimbenik jer daje samo jednodimenzionalno iskustvo branda, usmjereno jedino na ciljnu skupinu i koje ne ostavlja temelje za buduće širenje branda. Zvukovno oblikovanje robne marke Istraživanje Sveučilišta u Leicesteru pokazalo je da je 24 posto potrošača sklonije kupiti proizvode na koje ih podsjeća glazba koja im se sviđa, a vjerni su određenoj glazbi jer utječe na njihovo raspoloženje i emocije. Zato tragači za idealnim pjesmama za svoje reklame samo u Velikoj Britaniji na otkup glazbenih prava na godinu potroše 40 milijuna funti. Budući da brand ima istu ambiciju, danas se u svijetu njegov zvuk pomno i strateški osmišljava da bi bio u skladu s ciljnom skupinom kupaca i donio mu veću emocionalnu i financijsku vrijednost. U Hrvatskoj su takvu praksu počele primjenjivati sve telekomunikacijske tvrtke i televizijski show programi. Trenutačno je aktualna Vipova kampanja za njihovu bežičnu alternativu fiksnoj telefoniji, sa scenom koja podsjeća na film Stanleyja Kubricka Odiseja u svemiru: 2001., a glazbena je podloga također naslovna glazbena tema iz filma - Kako je govorio Zaratustra Richarda Straussa. Glazba je osnovni element i većine njihovih city billboard reklama, tako da svaka osoba koja se zatekne pokraj njih može reklamu i zvukovno doživjeti. RTL televizija, pak, za svaku novu sezonu Big Brothera napravi prepoznatljiv zvuk branda koji se sada može i preuzeti kao melodija za mobitele. Kraj Pripremila: Marija Čekada marija.cekada@liderpress.hr Prenosimo: Lider |
- 08:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #
25.07.2007., srijeda
Saten, čipka i barokna glazba
|
Pradina je trgovina u četvrti Soho u New Yorku, prema Morrisonu, idealan primjer iskustvenoga mar-ketinga i prodaje - miješanje glazbe s videozidovima svih oblika i veličina, golemo cilindrično stakleno dizalo, raspored u obliku tunela stvara željeni imidž 'funky visokotehnološkog umjetničkog centra', a ne tradicionalne prodavaonice. Ugođaj Pradina dućana dijelom je postignut uporabom instrumentalne plesne glazbe, acid jazza i usporenog tempa sanjarske elektronske glazbe koja potiče na opuštanje, razmišljanje, proučavanje i istraživanje. Dakle, uporaba glazbe dio je strategije stvaranja tematske odrednice trgovine. Sljedeći je primjer američki lanac trgovina preparativne kozmetike Bath&Body Works, čiji nse koncept uređenja temelji na intgerijeru starih prodavaonica - proizvodi se nalaze na drvenim policama i bačvama, a glazba koja se ondje pušta bezvremenska je, idealna za slušanje tijekom vožnje u ljetno popodne. U taj bi se žanr, prema marketingašima toga lanca trgovina, uklopila glazba Brucea Springsteena, ali ne i Beatlesa ili Rolling Stonesa, jer je riječ o britanskim bendovima čija glazba ne pristaje uz američkim ladanjski izgled trgovina Bath&Body Works. To pokazuje važnost cjelokupnog dojma branda i glazbene podloge. U lancima trgovina ženskim do-njim rubljem Victoria’s Secret prostor ispunjava tiha barokna glazba koja se savršeno uklapa u elegantan prostor u kojem su zidovi ukrašeni brokatnim tapetama, a u cijelom prostoru prevladavaju svila, saten i čipke. Prenosimo: Lider |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
24.07.2007., utorak
Emocionalno sidrenje
|
Prema Morrisonovim analizama, u maloprodaji se glazba upotrebljava kao dio šire strategije brandiranja da bi se privukli i zadržali konkretni kupci, u čemu je Starbucks pokazao izvrstan pristup. S obzirom na to da su opremljene udobnim naslonjačima, njihove prodavaonice kave zapravo više nalikuju ugodnom prostoru za ljenčarenje, a glazbena podloga, ni pretiha ni preglasna, pomno je izabrana da bi stvorila željeno ozračje i zajamčila ugođaj opuštenog ispijanja kave. Kupci kave u Starbucksu katkad su komentirali da ozračje u Starbucksu najradije spremili i ponijeli kući. Uskoro im se želja ostvarila - Starbucks im je ponudio CD-e s vlastitom glazbom. Tako je zapravo proširio iskustvo branda izvan aktivnoga dijela marketinga i omogućio 'emocionalno sidrenje', u čemu je, ističu stručnjaci, glazba posebno učinkovita. A ni dodatni prihod od prodaje nosača zvuka nije zanemariva stavka. U trgovinama koje potiču iskustveni pristup kupnji glazba je glavni element povezivanja ostalih ugo-đajnih varijabla. Morrison ističe da će glazbena podloga zajedno s pozicioniranjem branda, marketin-škom komunikacijom i zaposlenicima omogućiti autentično i jedinstveno iskustvo u skladu s trgovi-nom ili brandom. Uporaba glazbe s ostalim marketinškim alatima poboljšava vjerodostojnost branda dućana i potiče daljnju primjenu strategije uporabe glazbe određenih stilova. U američkim trgovinama sa ženskom odjećom i modnim dodacima Anthropologie glazba je podređena brandu koji se obraća mlađoj ženskoj populaciji, koju karakterizira i buntovnost i uređenost. U njihovim trgovinama prodaje se stil života, a ne samo torbice i cipele. Zato se ondje puštaju pjesme Alanis Morrisette, ali i 'mekša', Enyjina glazba, da bi se podržalo iskustvo određenoga životnog stila. Prenosimo: Lider |
- 08:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #
23.07.2007., ponedjeljak
Pet elemenata iskustvenog marketinga
|
Prema istraživanju Huija, Dubea i Chebata(1997.), glazba može ublažiti negativne emocije povezane s duljinom čekanja i navesti kupca da pozitivno ocijeni usluge u trgovini. Lakoća kojom glazba može utjecati na emocije od nje stvara kritičan alat za marketingaše, jer snažno povezuje emocionalne odgovore i zadovoljstvo. No ni glazba ne djeluje samostalno. Stručnjaci naglašavaju da se njezina uporaba, kao jednog od pet elementa iskustvenog marketinga i prodaje, ne može promatrati izolirano, nego jedino u koleraciji s ostalim elementima emocionalnog brandiranja: vizualnim (boje, arhitektura), mirisnim i okusnim (posebna ponuda hrane i pića), opipljivim (dizajn, oblici, svjetlo, tekstura), i , naravno, zvučnim (glazba). Tako, na primjer, klasična glazba u kombinaciji s diskretnom rasvjetom i većim brojem prodavača pomaže stvaranju prestižnog imidža, ali i omogućuje bolju uslugu te utječe na bolju kupčevu ocjenu kvalitete. Prema istraživanju australskog stručnjaka za maloprodajne interijere Michaela Morrisona, koji je nedavno gostovao u Zagrebu na Maloprodajnom forumu, lijepo uređene tezge s voćem i povrćem i s klasičnom glazbom kao zvučnom kulisom mogu navesti kupca da plati dvostruko višu cijenu nego što bi je platio u nekoj 'običnoj' trgovini, što bi moglo upućivati i na manipulativni element glazbe. Klasična glazba s brzim ritmom ili polagana popularna glazba kod mnogih ljudi može utjecati na percepciju kvalitete usluge i njihovo zadovoljstvo, što, uz kvalitetu proizvoda, može pozitivno utjecati na zadržavanje odnosno vraćanje kupaca. Prenosimo: Lider |
- 08:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #
22.07.2007., nedjelja
Glazba je snažan element u percipiranju branda
|
U američkim dućanima sa ženskom odjećom i modnim dodacima Anthropologie puštaju pjesme Ala-nis Morrisette i Enyje promovirajući određeni životni stil U Escadinu butiku u Zagrebu kulisa je prigušena ambijentalna glazba, a u dućanu The Core koji prodaje odjeću Ralpha Laurena trešti glazba s Otvorenog radija Kad ne biste trebali razmišljati o novcu, nego jedino o iskustvu kupnje, primjerice odjeće, u koju biste trgovinu radije ušli? U prostran, svijetao prostor Escadine trgovine u Gundulićevoj ulici gdje vam prigušena glazba mazi uši ili nekoliko metara dalje u trgovinu The Core u kojoj se prodaje isto tako eksluzivna odjeća marke Ralph Lauren i gdje uza skupocjene odjevne predmete od nekoliko tisuća kuna trešti komercijalna glazba Otvorenog radija? Marketinški guru Philip Kotler već je odavno prepoznao glazbu kao vrlo snažan element u percipiranju robne marke, iako je glazba oduvijek imala pozadinsku ulogu u usporedbi s ostalim elementima marketinškog miksa kao što su proizvod, cijena i promocija. Glazba je istodobno, ističu marketinški stručnjaci, bitan element u stvaranju ugođaja u trgovinama kao i neposredne veze s emocijama potrošača. Dio dobre strategije uključuje uporabu glazbene podloge ne samo kao puki pozadinski zvuk već u dobro promišljenu smjeru. Dakle, 'pravu glazbu' treba odabrati kao što su to napravili u Escadinoj trgovini u Zagrebu, gdje se pušta glazba koju su modni kreatori upotrijebili na svojim modnim revijama. Glazbena kulisa mijenja se čim dođe nova kolekcija, a služba marketinga svim svojim trgovinama dostavlja isti CD s odabranom glazbom. Glazba u trgovinama često zrcali osobni ukus zaposlenika, čime se kupcu šalje kombinirana poruka o brandu trgovine. Nesklad između tipa dućana i iskustvene strategije, posebno uporabe glazbe, kao što je slučaj s The Coreom u Zagrebu, može negativno utjecati na potrošače i zbuniti ih. A glazbom se može utjecati na percepciju kupca o vremenu provedenom u trgovini (stvarnom i doživljenom), na raspoloženje i namjeru kupnje, odabir trgovine, trošenje, spremnost na razgovor s prodavačem, njegovo zadržavanje u trgovini te učinkovitost prodaje. Prenosimo: Lider |
- 08:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #
21.07.2007., subota
Bubnjanje - Ritmovi Zdravlja - interview
|
Prvo kontrolirano znanstveno istraživanje ovakve vrste, čija je svrha da se dokumentiraju specifični efekti na imunološki sistem za vrijeme grupne muzičke terapije kod normalnih osoba, bilo je objavljeno u uglednom međunarodnom časopisu, "Alternative Therapies" - siječanj 2001. U istraživačkom timu su bili Barry B. Bittman, doktor medicine; Lee S. Berk, doktor javnog zdravstva i magistar javnog zdravstva; David L. Felten, doktor medicine, doktor filozofije; James Westengard, inženjer znanosti; O. Carl Simonton, doktor medicine; James Pappas, doktor medicine, i Melissa Ninehouser, inžinjer znanosti. Remo Belli, osnivač tvrtke Remo (kompanije koja je financirala projekt) intervjuirao je rukovoditelja te studije, neurologa i doktora medicine, Barrya Bittmana. Slijede najvažniji dijelovi intervjua. G. Belli: Dr. Bittman, biste li ukratko rezimirali osnovna otkrića vaše studije? Dr. Bittman: Naš projekt, čiji je naziv Kombinirani efekti grupne muzičke bubnjarske terapije na promjenu neuroendokrino-imunoloških parametara kod normalnih osoba, po prvi put pokazuju važan znanstveni dokaz koji dokumentira moguće zdravstvene dobrobiti vezane za jednu grupnu bubnjarsku seansu. Kod osoba koje su bubnjale uočena su statistički značajna povećanja aktivnosti staničnih imunoloških komponeti koje su odgovorne za pronalaženje i uništavanje stanica raka i virusa. G. Belli: Možete li objasniti značaj vaših nalaza? Dr. Bittman: Unazad nekoliko desetaka godina, vodeći medicinski znanstvenici diljem svijeta otkrili su mnoge biološke temelje za ono što se naziva "povezanost duha i tijela". Opširno medicinsko istraživanje kod životinja i ljudi otkrilo je da ono što se događa u umu očito djeluje na tijelo, i obrnuto... Naš zadatak bio je da utvrdimo može li grupno bubnjanje promijeniti hormone vezane za stres i neuro-posrednike, što bi zauzvrat pozitivno utjecalo na imunološku funkciju. Pitali smo se da li grupno bubnjanje može promjeniti određene negativne biološke efekte koji su povezani sa klasičnom reakcijom na stres... G. Belli: Dr. Bittman, hoćete reći da postoji znanstveni dokaz koji povezuje stres i rak? Dr. Bittman: Da, postoji rastući broj znanstvenih istraživanja koja pokazuju da naša percepcija stresa može znantno umanjiti aktivnost stanica "prirodnih ubojica" (NK - Natural Killer cells), specijaliziranih bijelih krvnih stanica koje traže i uništavaju određene stanice raka i viruse... G. Belli: Kako su povezana ta istraživanja sa vašim? Dr. Bittman: Posebno smo pratili te NK stanice. Dodatno smo mjerili reakciju ovih stanica na dobro poznate substance koje doslovno orkestriraju imunološkom funkcijom, ako vam ne smeta ova igra riječi. Njih nazivamo "citokinima" ili "imfokinima". Mjerili smo Interleukin II ili IL-2 i Interferon Gamma, dva najsnažnija poznata pokretača aktivnosti NK stanica. Također smo mjerili kortisol, DHEA i odnose DHEA i kortisola. Te substance koje izlučuje adrenalna žlijezda, također su poznate po tome što utječu na imunološku funkciju... Za vrijeme pripremnih pokusa, otkrili smo da postoji poprilična razlika u biološkim reakcijama ljudi na glazbu. To se uglavnom temelji na činjenici da je slušanje znatno drugačije od izvođenja... Nakon nekoliko pokusa i izmjena našeg početnog protokola, dodali smo specifične tehnike i bubnjarske komponente usmjerene na osobe koje su se opuštale, poboljšavajući tako prijateljstvo i međusobno povjerenje, te potičući podršku unutar grupe. Zahvaljujući tome naši su nalazi počeli prikazivati pozitivne promjene imunološkog sistema... U osnovi, otkrili smo statistički bitna povečanja u aktivnosti NK stanica koje su bile nestimulirane i stimulirane citokinima kod osoba koje su bubnjale, u usporedbi s kontrolnom grupom. Također, pokazalo se da kortisol nije bio predskazatelj pozitivnih promjena u aktivnosti NK stanica. Statistički značajno postalo je mjerenje koje je davalo pozitivne efekte, a sadržavalo je povečane omjere DHEA/kortisol-a. Najvažnije od svega, mogli smo uspješno kontrolirati druge biološke promjene koje su mogle utjecati na rezultate... G. Belli: Ako smijem pitati, što vas je zinteresiralo za grupno bubnjanje? Dr. Bittman: Iskreno rečeno, postoji mnogo razloga. Povijesni pregled otkriva da su mnoge civilizacije diljem svijeta koristile bubnjanje kao ritual iscjeljivanja tisućama godina. Nedavno je došlo do jakog oživljavanja interesa za bubnjanje i bubnjarske krugove (drum cirles), te kako se takve aktivnosti mogu terapeutski upotrijebiti u medicini. Centar Za Dobrobit Uma i Tijela (The Mind-Body Wellness Center), u kojem smo razvili i ponudili strategije vezane za bolesti cjelokupne osobe, integrira glazbeni pristup s tradicionalnom medicinom. Bubnjanje u našem Centru preraslo je u djelotvorno grupno sudjelovanje u kojem se uživa na mnogo nivoa. Presretni smo što imamo dokaze koji ukazuju da je takvo bubnjanje, gledano s biološke strane, stvarno djelotvorno... G. Belli: Koji su vaši slijedeći koraci? Dr. Bittman: Nadam se da će naše istraživanje stvoriti poticaj za bolnice, klinike, rehabilitacione centre, centre za starije osobe, staračke domove i osiguravajuća društva da uklope grupno bubnjanje kao vrijednu komponentu u tradicionalnu medicinu. Ove organizacije imaju posebnu priliku da uklope jedinstvenu aktivnost koja povezuje dokazane strategije unapređenja zdravlja, uključujući samoizražavanje, grupnu podršku, prehranu, vježbanje, smanjenje stresa i naravno, stvaranje glazbe. Također očekujemo da će naša studija potaknuti druge da ponove ovo otkriće i da nadograđuju ovo znanje. Naš plan da počnemo od samog dna s normalnim osobama izabran je da izgradi čvrste temelje za buduća istraživanja. Prepoznavši ograničenja konstrukcije jednog pokušaja, naš slijedeći korak je da proširimo ovaj pristup na osobe s rakom i drugim bolestima putem uporabe sličnog protokola koji se opetovano koristi. Također uzimamo u obzir dugoročnu strategiju. G. Belli: I posljednje pitanje. Možete li rezimirati što je vaš tim naučio, a što bi moglo pomoći čovječanstvu? Dr. Bittman: Grupno bubnjanje kod normalnih osoba poboljšava aktivnost specifičnih staničnih imunoloških komponenti koje su odgovorne za pronalaženje i uništavanje stanica raka i virusa. Stupanj do kojeg se takve promjene moraju dogoditi u kontekstu kontrole bolesti ili prevencije, još je nepoznat. Vodeći istraživači diljem svijeta razvijaju znanstvena istraživanja kako bi razvili djelotvorne pristupe za stimuliranje urođenog imunološkog sustava, ali mnoga pitanja ostaju bez odgovora. Konačno, takve strategije mogu poslužiti da korisno moduliraju osnovne kritične odrednice našeg zdravlja. © Sva prava pridržana; "Drumtidam" Prenosimo:Gromblo magazin |
- 08:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #
20.07.2007., petak
Nacional o uspješnim osobama koje se uz svoj posao bave i glazbom
|
Pišu: Tanja Simić, Marina Biluš, 25.06.2007. DOSSIER: LJUDI S DVIJE KARIJERE Moje pjesme moji poslovi Nacional je istražio koji su hrvatski uspješni pravnici, liječnici, profesori i biznismeni aktivni na glazbenoj sceni, kako muzika utječe na njihov privatni i poslovni život te kako pomiruju svoje glazbene i profesionalne karijere DAVOR ŠTERN u jednom se trenutku života dvoumio hoće li se nastaviti baviti glazbom ili će se posvetiti struci, ali ga je odgovorio otac koji je silom prilika za života bio glazbenik. Mario Vukelić, Zagrepčanin koji je 20 godina sudac Visokog trgovačkog sudu u Zagrebu pretprošlog je tjedna u zagrebačkom kafiću Buldog promovirao album “Još samo ovaj put”. Riječ je o kompilaciji na kojoj je dvadesetak izvođača, znanih imena hrvatske glazbene scene, otpjevalo pjesme za koje je stihove i glazbu napisao ovaj pravnik, a na promociji su se pojavili Tony Cetinski, Jasna Zlokić, Zrinko Tutić, Husein Hasanefendić i drugi. Mario Vukelić pokazuje da je na glazbenoj sceni sve više onih kojima glazba nije osnovno zanimanje i svakodnevna profesija. Tako je, primjerice, stihove i glazbu pjesme koja je predstavljala Hrvatsku na ovogodišnjoj Euroviziji napisao jedan menadžer, a prateći bend Dade Topića osnovao je i u njemu na natjecanju u Finskoj svirao predsjednik uprave jedne strane banke u Hrvatskoj.Ta dvojica menadžera, Damir Farkaš i Drago Vidaković, samo su jedni od mnogih hrvatskih liječnika, pravnika, profesora i biznismena koji novac što su zaradili radeći posao za koji su se školovali i koji je njihov glavni izvor prihoda, ne oklijevaju uložiti u financiranje vlastitih glazbenih projekata. Mario Vukelić, sudac Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, već se 20 godina uz pravo, paralelno bavi skladanjem glazbe i pisanjem stihova, a njegove pjesme izvođene su i nagrađivane na gotovo svim domaćim festivalimaako je prvenstveno pravnik, Mario Vukelić gotovo se jednako dugo bavi skladanjem i pisanjem stihova. Njegove pjesme izvođene su i nagrađivane na gotovo svim domaćim i ponekim stranim festivalima, a među ostalima pjevali su ih Ivo Robić, Tereza Kesovija, Ibrica Jusić, Krunoslav Kićo Slabinac, Jasna Zlokić, Mišo Kovač, Tony Cetinski, Massimo Savić i Krunoslav Cigoj. Ovaj zagrebački sudac koji je u svojoj glazbenoj karijeri surađivao i sa skladateljima poput Zrinka Tutića, Đorđa Novkovića, Rajka Dujmića, Nikice Kalogjere, Stjepana Mihaljinca, i koji je 1985. objavio zbirku poezije kaže: “Ljudi izražavaju sebe na tisuću različitih načina. Za mene su to poezija i glazba. Većinu svojih pjesama stvaram svirajući gitaru pa riječi i glazba nastaju istodobno. Napisana ili ispjevana, poezija je poezija, pjesma je pjesma. Začudili biste se kako neki od tekstova zabavnih pjesama funkcioniraju kao sjajni stihovi odnosno poezija u najboljem smislu te riječi. Moji stihovi su i oslikani. Ivan Lacković Croata i Josip Generalić napravili su slike na teme iz nekih mojih pjesama.” Vukelić nije zajubljenik u glazbu postao slučajno. S obzirom na njegovo glazbeno školovanje sviranja klavira i klasične gitare, s glazbenicima se, priča, družio još od školskih dana. No prvi ozbiljni projekt ostvario je s kompozitorom Daliborom Paulikom i tenorom Krunoslavom Cigojem. “Naša pjesma ‘Dobro jutro Zagreb’, osvojila je 1987. nagradu na zagrebačkom festivalu. Prvu nagradu na Zagreb Festu ‘89 osvojio sam s pjesmom ‘Kad odu svi’ u izvođenju Jasne Zlokić zajedno s Đorđem Novkovićem, Nikicom Kalogjerom i Željkom Pavičićem. Uslijedila je i nagrada na Splitskom festivalu ‘90. s Terezom i niz nagrada na mnogim festivalima.” Vukelić priznaje kako mu je posebno zadovoljstvo pisati za djecu. Za njih tvrdi da su najiskrenija, ali i najzahtjevnija publika. Tako mu je jedna od najdražih nagrada ona koju je osvojio na Dječjem Zagreb Festu i to s pjesmom koju je otpjevao njegov sin Filip. “Najveća nagrada je kad osjetite da ste vašom pjesmom nekog dotaknuli. Pjesma vas prepoznaje u drugima i druge u vama. Nepoznati postajete bliski. Najveća nagrada je pjesma”, dodaje ovaj zagrebački pravnik. Kao jedan od svojih najdražih projekata izdvaja pjesmu “Can you close your eyes to me“, posvećenu djeci u ratu, inspiriranu jednom pričom iz Hrvatske. “Na moje stihove Rajko Dujmić je skladao glazbu, a Jakov Sedlar režirao spot u kojem pjevaju djeca i to na engleskom, njemačkom i hrvatskom jeziku. U spotu smo uz dozvolu Francisa Forda Coppole koristili dijelove filma ‘Apokalipsa sada’, a on je 1991. i kasnije prikazivan na mnogim svjetskim tv-postajama. Kroz priču o stradanju djece poslali smo poruku o ratu u Hrvatskoj i to je ono što za mene ima veliku važnost”, priča Mario Vukelić. “Biti sudac ne znači samo primjenjivati zakon, već i postupati u skladu s humanim i etičkim načelima. I istodobno biti kreativan. Nije li to i više nego jasna poveznica s glazbom i poezijom,” kaže Vukelić o povezanosti prava i muzike. Vukelićeve kolege, tvrdi on, nikada nisu s čuđenjem gledali na njegovu glazbenu karijeru. Po njegovu mišljenu tu ionako nema ničeg čudnog jer je, podsjeća, među pravnicima oduvijek bilo i književnika i skladatelja - od Mažuranića, Gjalskog, Kovačića, Lisinskog, Gotovca... Predsjednik Hrvatske turističke zajednice Niko Bulić prvu pjesmu 'Prošlo je sve' uglazbio je još 1972., a na svom prvom autorskom albumu jednu je skladbu i sam otpjevaoDubrovčanin Niko Bulić, dugogodišnji predsjednik Hrvatske turističke zajednice također je skladatelj i tekstopisac čije su skladbe izvodili poznati hrvatski pjevači. U travnju ove godine izdavačka kuća Hit records objavila je album “Stranice ljeta” na kojem Bulićeve pjesme izvode Oliver Dragojević, Tereza Kesovija, Mladen Grdović, Ibrica Jusić, Ivo Pattiera, klape Maestarl, Raguza, te Najbolji hrvatski tamburaši. Čelni čovjek Hrvatske turističke zajednice, kaže kako je cijela njegova obitelj bila vezana uz glazbu. “Moja je majka pjevala kao slavuj, a otac je bio odličan plesač. Ujaci su izvrsno svirali harmoniku, a moj stariji brat Mirko već je 30 godina glazbeni voditelj klape Maestral. Ja sam za školskih i studentskih dana pjevao i plesao u folklornom ansamblu Linđo", kaže Bulić. “Iako nisam notno pismen, kad god bih pisao pjesme melodija bi živjela u meni. Prvu pjesmu koja se zvala ‘Prošlo je sve’ uglazbio sam još 1972. i tada ju je pjevao član klape Maestral Željko Njinić. I prvu objavljenju pjesmu ‘Serenade’ pjevala je ta klapa, a kasnije ju je s njima pjevala i Tereza Kesovija”, kazao je Bulić. On je surađivao s Đelom Jusićem i Stipicom Kalogjerom, a ideju za prvi autorski album dobio je, kaže, u glazbenom studiju Dražena Žanka. Napomena: Tjednik Nacional objavio je zanimljiv članak o hrvatskim uspješnim ljudima koji se uz svoj posao bave i glazbom. Prenašamo: Nacional |
- 08:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #
19.07.2007., četvrtak
UMJETNOST KAO SIMBOL
|
Napisao: Hans-Georg Gadamer Što znači simbol? To je prije svega tehnička riječ grčkog jezika i znači crepić za uspomenu. Domaćin je svome gostu davao tzv. tessera hospitalis, tj. prelamao je crijep, zadržavao jednu polovicu za sebe a drugu davao svojemu gostu s tim da se, kada poslije trideset ili pedeset godina nasljednik toga gosta ponovno dođe u kuću, komadi crijepa iznovice spoje u jednu cjelinu. Antička putovnica: to je izvorni tehnički smisao simbola. To je nešto po čemu se prepoznaje stari znanac. Postoji jedna jako lijepa priča u Platonovom dijalogu "Gozba" koja, kako mislim, još dublje ukazuje na značenje koje za nas ima umjetnost. Tu Aristofan priča jednu još i danas fascinantnu priču o biti ljubavi. Aristofan kaže da su ljudi u početku bili okrugla bića, ali su ih zbog lošeg vladanja bogovi prepolovili. Sada svaka od te dvije polovice traži da se iznovice spoji u cjelinu. To je SYMBOLON TOU ANTHROPOU - da je svaki čovjek dio nečega što je razdvojeno; a ljubav je kada se u susretanju ispuni očekivanje da se polovice spasonosno upotpune. Ta duboka slika nalaženja duša i srodstva prema izboru može se upotrijebiti i za iskustvo lijepog u umjetničkog smislu. I tu je očito da značenje koje prianja uz lijepo umjetnosti, uz umjetnički lijepo ukazuje na nešto što ne leži neposredno u vidljivom i razumljivom izgledu kao takvom. No kakvo je to ukazivanje? Prava uloga ukazivanja tiče se nečega drugog, nečega što možemo imati ili iskusiti i na neposredan način. Kada bi tako bilo, tada bi simbol bio ono što u najmanju ruku od klasicizma nazivljemo alegorija: da je izrečeno nešto drugo nego što se misli, ali da se to što se misli može i neposredno iskazati. Posljedak klasicističkog pojma simbola, koji ukazuje na nešto drugo ali ne na taj način, jest da kod alegorije imamo po sebi sasvim netočnu konotaciju hladnog i neumjetničkog. Govori se o odnosu značenja koji mora biti unaprijed znan. Simbol, iskustvo simboličkog, naprotiv, znači da se to pojedinačno, posebno, predstavlja kao djelić bića koji obećava da će se spasonosno upotpuniti u cjelinu, ili da je to što se upotpunjava u cjelinu svagda traženi drugi dio fragmenta našeg života. To "značenje" umjetnosti ne izgleda mi da je, kao ono u kasnograđanskoj religiji obrazovanja, u svezi s navlastitim društvenim uvjetima, nego je iskustvo lijepog, a posebice lijepog u umjetničkom smislu, priznanje nekoga mogućeg poretka spasa, ma gdje on bio. Razmislimo li na trenutak, pokazat će se da je važan upravo multiplicitet tog iskustva koje poznajemo jednako kao neku povijesnu stvarnost i kao suvremenu simultanost. U njoj nam se stalno iznova obraća, i to na najrazličitije načine koje nazivamo umjetničkim djelima, isto poslanstvo spasa. To mi zapravo izgleda precizniji odgovor na pitanje u čemu je značenje lijepoga i umjetnosti. Prema njemu, u navlastitosti susretanja ne iskušava se navlastito, nego totalnost iskusivog svijeta i položaj čovjekova bitka u svijetu, kao i njegova konačnost nasuprot transcendenciji. U tomu smislu sad možemo načiniti još jedan važan korak i reći: to ne znači da neodređeno očekivanje smisla koje nam čini značajnim neko djelo, može naći posvemašnje ispunjenje, pa da razumijevajući i spoznavajući prisvojimo punu cjelinu smisla. To je mislio Hegel kada je govorio o "osjetilnoj pojavi ideje" kao definiciji umjetnički lijepog. Duboka je ta njegova misao prema kojoj je u osjetilnoj pojavi lijepoga zapravo prisutna ideja. No čini mi se da je ona ipak - idealističko zavođenje. Ta misao nije opravdana istinskim stanjem stvari, da nam djelo govori kao djelo, a ne kao posrednik stanovitog poslanstva. Očekivanje da neki sadržaj smisla koji nam se obraća u umjetnosti možemo dosegnuti u pojmu, oduvijek je na opasan način prevodilo umjetnost. No upravo je to bilo vodeće Hegelovo uvjerenje, koje ga je odvelo i do teme o značaju prošlosti koji pripada umjetnosti. Mi smo je tumačili kao Hegelov principijelan iskaz, ukoliko bi u liku pojma i filozofije moglo biti i jest prevedeno sve ono što nam se u partikularno osjetilnom jeziku umjetnosti obraća mračno i nepojmovno. To je pak idealističko zavođenje, koje pobija svako umjetničko iskustvo, a napose suvremena umjetnost koja izričito odbija da od umjetničkog stvaranja našeg vremena očekuje smisaonu orijentaciju koja bi se mogla obuhvatiti u obliku pojma. Tomu nasuprot, smatram da ono što je u svezi sa simbolom, a posebice umjetničko simboličko, počiva na nerješivoj oprečnosti između ukazivanja i skrivanja. Umjetničko djelo, u svojoj nezamjenjivosti, nije puki nositelj smisla - jer tako bi smisao mogao biti natovaren i drugim nositeljima. Smisao nekog umjetničkog djela počiva, naprotiv, na tome što je ono tu. Da bismo izbjegli svaku pogrešnu konotaciju, trebalo bi stoga riječ "djelo" zamijeniti jednom drugom riječju, naime riječju "tvorba" (Gebilde). To znači recimo da se tranzitorni proces žurne struje govora u pjesmi zaustavlja na zagonetan način, postaje tvorba, onako kao što govorimo o formaciji stanovite planine. "Tvorba" nije ništa od onoga o čemu možemo misliti da ga je netko sačinio s nakanom (kako je to još uvijek u svezi s pojmom djela). Onaj tko je stvorio neko umjetničko djelo uistinu ne stoji pred tvorbom svojih ruku drukčije od bilo koga drugog. Tvorba je skok između planiranja i činjenja s jedne strane, i uspjeha s druge. Ona sada "stoji" i time je zauvijek "tu", spremna da na nju naiđe onaj tko je susreće, i vidljiva u svojoj "kakvoći". Ona je skok kojim se odlikuje umjetničko djelo u svojoj jedinstvenosti i nezamjenljivosti. Ona je ono što je Walter Benjamin nazvao aurom umjetničkog djela, i ono što svi mi poznajemo recimo u uzbuđenju zbog onoga što se nazivlje umjetničko svetogrđe. Uništenje umjetničkog djela za nas još uvijek ima nešto od religioznog svetogrđa. To razmišljanje treba nas pripremiti za pojašnjenje domašaja tvrdnje da se u umjetnosti ne zbiva puko otkrivanje smisla. Prije bi se moglo reći da se u umjetnosti smisao skriva, tako da niti ističe niti se troši, nego je učvršćen i skriven u složenosti tvorbe. Naposljetku, za mogućnost da se odvojimo od idealističkog pojma smisla i da takorekuć punoću bitka ili istinu koja nam se obraća iz umjetnosti opazimo u dvostrukom okretu otkrivanja, raskrivanja, otvaranja, odnosno skrivenosti i zatvorenosti - imamo zahvaliti misaonom koraku koji je u XX. stoljeću načinio Martin Heidegger. On je pokazao da je grčki pojam raskrivenosti (ALETHEIA) samo jedna strana temeljnog čovjekovog iskustva u svijetu. Uz raskrivanje i neodvojivo od njega stoji upravo zavijenost i skrivenost, kao dio čovjekove konačnosti. Taj filozofijski uvid koji postavlja granice idealizmu čiste integracije smisla, uključuje i to da je u umjetničkom djelu još više nego samo stanovito, na neodređen način kao smisaono dokučivo, značenje. Činjenica je da to nešto navlastito što sačinjava "više" postoji; mogli bismo reći s Rilkeom "Nešto je stalo među ljude". Što postoji, fakticitet, istodobno je nesavladivo poricanje svih očekivanja smisla za koje se vjeruje da se mogu dokučiti razmišljanjem. Umjetničko nas djelo prisiljava da to priznamo. Tu nema mjesta koje ne vidiš. Svoj život moraš promijeniti". To je preokret koji se zbiva zahvaljujući navlastitosti u kojoj nam izlazi u susret svako umjetničko iskustvo. Tek to vodi odmjerenom pojmovnom shvaćanju pitanja što je zbilja značenje umjetnosti. Htio bih da pojam simboličkog, kako su ga odredili Goethe i Schiller, produbim, odnosno da razvijem njemu svojstvenu dubinu: simboličko ne ukazuje samo na značenje, nego mu dopušta da bude prisutno - ono reprezentira značenje. U svezi s pojmom "reprezentirati" pomišljamo na crkvenopravni i državnopravni pojam reprezentacije. Reprezentacija tu ne znači da je nešto prisutno preko zastupnika, ili posredno i indirektno - kao da je supstitut ili naknada. Ono reprezentirano jest naprotiv i samo tu, onako kako uopće može biti tu. U primjeni na umjetnost utvrđuje se nešto o tom postojanju u reprezentaciji. Onako kao kada je recimo neka poznata ličnost koja već posjeduje određen publicitet, reprezentatitvno predstavljena u portretu. Slika koja visi u holu vijećnice ili u crkvenoj palači ili bilo gdje, treba biti dio prisutnosti te osobe. Sama ta osoba je u reprezentativnoj ulozi koju ima prisutna u reprezentativnom portretu. Obično mislimo da je slika sama reprezentativna. To, prirodno, ne znači neko obožavanje slika niti idolopoklonstvo, no znači da kada je posrijedi stanovito umjetničko djelo, u pitanju nije puka oznaka sjećanja, ukazivanje-na ili zamjena za stanovito postojanje. Meni je kao protestantu uvijek bio značajan prijepor oko pričešća koji se vojevao u protestantskoj crkvi, posebno između Zwinglija i Luthera. Slažem se s Lutherovim uvjerenjem da Isusove riječi: Ovo je tijelo moje, ovo je moja krv - ne znače da kruh i vino to "znače". Luther je, vjerujem, to sasvim dobro uvidio, i u toj točki je, koliko znam, posve držao do stare rimsko-katoličke tradicije da kruh i vino sakramenta jesu tijelo i krv Kristovi. Taj dogmatski problem uzimam samo kao povod da kažem da tako nešto možemo i moramo misliti i kada hoćemo misliti o iskustvu umjetnosti; da se u umjetničkom djelu ne samo ukazuje na nešto, nego da je u njemu doista tu ono na što se ukazuje. Drugim riječima, umjetničko djelo znači prirastanje uz bitak. To ga razlikuje od svih drugih produktivnih poslova čovječanstva u zanatstvu i tehnici, u kojima su bila razvijena sredstva i ustanove našeg praktično-gospodarskog života. Za njih je očito karakteristično da svaki komad koji pravimo služi samo kao sredstvo i kao alatka. Kada kupujemo neki praktični predmet za domaćinstvo, mi ne kažemo da je to "lijepo". To je komad. Za njega je karakteristična ponovljivost izrađivanja istog, i time i načelna zamjenljivost svakog takvog sredstva ili komada sredstva za određeni funkcionalni sklop za koji je zamišljeno. Obrnuto, umjetničko je djelo nezamjenljivo. To ostaje točno čak i u doba tehničke reproduktibilnosti u kojemu se nalazimo, i u kojemu su nam dostupne kopije izvanredne kakvoće umjetničkih djela najviše vrste. Fotografija ili gramofonska ploča jesu reprodukije, ali nisu reprezentacije. U reprodukciji kao takvoj nema više ničeg više nego u jednokratnom događaju koji odlikuje stanovito umjetničko djelo (čak i ako se kod gramofonske ploče radi o jednokratnom događaju interpretacije, to jest i same jedne reprodukcije). Pronađem li neku bolju reprodukciju, njome ću zamijeniti stariju; ako je pak izgubim, nabavit ću novu. Što je to drugo što je još prisutno u umjetničkom djelu, drukčije nego u nekom proizvoljno izrađenom komadu? Postoji jedan antički odgovor na to pitanje, koji samo moramo opet točno razumjeti: u svakomu umjetničkom djelu jest nešto kao MIMEZIS, kao IMITATIO. MIMEZIS tu svakako ne znači nasljedovati nešto već otprije znano, nego predstavljati nešto, tako da na taj način ono bude prisutno u osjetilnoj punoći. Antička uporaba te riječi potječe od igre zvijezda: zvijezde su predodžba čistih matematičkih zakona i proporcija koje sačinjavaju poredak neba. U tomu smislu tradicija, vjeruje, ima pravo kada kaže: umjetnost je svagda MIMEZIS, tj. umjetnost nešto predstavlja. Pri tomu se samo moramo čuvati da ne pomislimo pogrešno da bi to nešto što se predstavlja bilo shvatljivo i "tu" i na drugi način nego što se na očit način predstavlja. S te točke motrišta, pitanje o figurativnom ili nefigurativnom slikarstvu pokazuje se kao kulturno-politička i umjetničko-politička smicalica kratkog daha. Postoje mnogi oblici lika u kojima se "to" predstavlja, katkada u zgušnjavanju jednokratnog lika nastale slike i kao zalog reda. Ono što nam se tu nudi može biti veoma različito od našeg svakodnevnog iskustva. Simbolička reprezentacija koju provodi umjetnost ne zahtijeva nikakvu određenu ovisnost od unaprijed danih stvari. I upravo u tomu leži značajka umjetnosti - što nas ono što se u njoj predstavlja, bilo da je bogato ili oskudno u konotacijama, ili jednako čistom Ništa, potiče na suglasnost kao neka ponovna spoznaja. Potrebno je pokazati kako se upravo polazeći od te značajke pomalja zadaća koju pred svakoga od nas postavlja umjetnost svih vremena kao i umjetnost današnjice. To je zadaća da naučimo slušati ono što tu hoće govoriti, i mi se moramo uvjeriti da naučiti se slušati znači prije svega izdići se iznad svih nivelirajućih stanja u kojima se može samo prečuti i previdjeti. Ostavili smo pitanje, što je zapravo dano iskustvom lijepog i posebice iskustvom umjetnika. Odlučujući je uvid koji smo pritom stekli bio da ne možemo govoriti o jednostavnom prenošenju ili posredovanju smisla. S tim bi se očekivanjem ono što se tu iskušava unaprijed odgurnulo u opće očekivanje smisla teorijskog uma. Dok god se s idealistima, recimo Hegelom, lijepo u umjetnosti definira kao osjetilna pojava ideje - što je samo po sebi jedno genijalno obnavljanje Platonove sugestije o jedinstvu dobrog i lijepog - nužno se pretpostavlja da se može izaći izvan toga načina pojavljivanja istinitog, i da je upravo filozofijska misao koja misli ideju, najviša i najprimjerenija forma shvaćanja istinitog. Činilo nam se da je zabluda ili slabost idealističke estetike to što se ne vidi da susretanje s posebnim i pojavljivanje istinitog postoji samo u posebnosti u kojoj nam se ukazuje obilježje umjetnosti kao nečega nenadmašnog. Smisao simbola i simboličkog bio je taj da tu dolazi do paradoksalne vrste ukazivanja, koja istodobno u sebi utjelovljuje i daje jamstvo za značenje na koje ukazuje. Umjetnost se zbiva samo u toj, čistom poimanju protustavljenoj formi - to je poanta koju nam priopćuje umjetnička veličina - budući da smo svagda nepripremljeni, svagda razoružani pred nadmoćnošću nekog uvjerljivog djela. Otuda se bit simboličkog ili povezanog sa simbolom sastoji upravo u tomu što se ono ne odnosi na stanovito intelektualno dostižno ciljno značenje, nego svoje značenje sadržava u sebi. Simbolički značaj umjetnosti u određenoj je svezi s igrom. Igra je svagda svojevrsno samopredstav-ljanje. U umjetnosti se to izražava u specifičnom značaju prirastanja uz bitak, u REPRAESENTATIO, zadobijanju bitka koje dokučuje neko biće time što ga predstavlja. U toj točki čini mi se da je potrebito revidirati idealističku estetiku, budući da se radi o tomu da se na odgovarajući način obuhvati ovaj značaj iskustva umjetnosti. Opći zaključak koji izgleda otuda valja izvesti odavno je zgotovljen - naime da umjetnost, ma u kojoj formi, bilo u figuralnim i dobro znanim tradicijama ili u tradicije lišenom "nesvakidašnjem" današnjice - u svakom slučaju od nas zahtijeva naš vlastiti rad. Htio bih otuda izvesti zaključak koji nas treba upoznati sa zbilja sveobuhvatnim strukturalnim značajem umjetnosti. Da se kod predstavljanja koje predstavlja umjetničko djelo ne radi o tomu da umjetničko djelo predstavlja nešto što ono samo nije, da ono dakle nipošto nije alegorija, tj. da kazuje nešto čime se misli na nešto drugo - nego da se u djelu može pronaći samo i upravo ono što se u njemu ima kazati, treba shvatiti kao univerzalni zahtjev, a ne samo kao nužan uvjet takozvane Moderne. Iznenađujuće je naivan oblik predmetnog poimanja kada se za neku sliku u prvoj liniji pitamo o tomu što je tu predstavljeno. To na prirodan način shvaćamo, i uvijek se sadržava u našoj zamjedbi, ukoliko možemo to spoznati; no stvari zacijelo ne stoje tako da to držimo pred očima kao autentičnu ciljnu točku našeg motrenja djela. Da bismo se uvjerili, dostatno je pomisliti na takozvanu apsolutnu glazbu. To je umjetnost koja nema predmeta. Besmisleno je da se ovdje pretpostavljaju stanoviti čvrsti i određeni pogledi razumijevanja i jedinstva - iako se s vremena na vrijeme tako nešto pokušavalo. Također poznajemo sekundarne i hibridne forme programske glazbe, i opere i glazbene drame, koje upravo kao sekundarne forme ukazuju na činjenicu apsolutne glazbe, to veliko djelo apstrakcije zapadnjačke glazbe, i njezin vrhunac, bečku klasiku izraslu na kulturnom tlu stare Austrije. Smisao našeg pitanja može se ilustrirati upravo na primjeru apsolutne glazbe: zašto je glazbeni komad takav da za njega možemo reći "ponešto je plošan" ili "to je doista velika ili duboka glazba", recimo za stanoviti kasni Beethovenov gudački kvartet? Na čemu počivaju te ocjene? Što je nositelj takve kakvoće? Zacijelo ne ma kakav određeni odnošaj spram nečega što možemo imenovati kao smisao. No to nije ni kvantitativno određena količina informacija, kao što bi nas u to htjela uvjeriti estetika informacije. kao da se to ne svodi na varijacije kvalitativnog. Zašto se stanovita pjesma preobražava u korsku pasiju? Je li tu u igri svagda tajanstveno priređivanje riječi? Moglo bi biti da je tako nešto u igri, i interpretatori glazbe su svagda pokušavali iznaći stanovitu uporišnu točku, takorekuć posljednji preostali moment pojmovnosti. Prilikom motrenja nepredmetne umjetnosti nikada nećemo moći sasvim isključiti da se u svojoj orijentaciji u svijetu upravljamo spram predmeta. Tako i u dubokoj koncentraciji u kojoj se glazba za nas pojavljuje, slušamo istim uhom kojim inače nastojimo razumjeti riječi. Ostaje neraskidiva sveza između nemuštog jezika glazbe, kako volimo reći - i jezika riječi našeg iskustva govora i komunikacije. Isto tako možda ostaje sveza između predmetnog motrenja i samoorijentacije u svijetu, i umjetničkog zahtjeva. I iznenadno se iz elementa jednog takvog predmetno zamjetljivog svijeta izgrađuju nove kompozicije i uzima se dioništvo u njihovoj napetoj dubini. Promislimo li još jednom o tim graničnim pitanjima, pripremit ćemo se da učinimo vidljivom komunikativnu značajku koju umjetnost od nas zahtijeva i u kojoj se ujedinjujemo. Na drugom sam mjestu govorio o tomu kako je takozvana Moderna otprilike od početka XIX. stoljeća istupila iz samorazumljivog zajedništva humanističko-kršćanske tradicije. Više nisu postojali sasvim samorazumljivo povezujući sadržaji, sadržani u formi umjetničkog uobličavanja, koje su svi poznavali kao samorazumljiv vokabular novih iskaza. Umjetnik otada, kako sam to formulirao, nije više iskazivao nešto zajedničko, nego se njegova zajednica oblikuje pomoću njegovog najosobnijeg samoiskazivanja. Unatoč tomu, on izgrađuje svoju zajednicu, a po intenciji, ta je zajednica OIKUMENA, cjelina naseljenog svijeta, i istinski je univerzalna. Doista bi se svatko - i to je zahtjev svekolikog umjetničkog stvaranja - trebao otvoriti prema jeziku kojim se govori u umjetničkom djelu, jeziku koji prisvajamo kao vlastiti. Bilo da pripremljeno samorazumljivo zajedništvo našeg pogleda na svijet nosi formiranje i oblikovanje umjetničkog djela, ili da tek moramo da sa slike s kojom smo konfrotirani sricati abecedu i učiti jezik koji nam tu nešto kazuje, u svakom slučaju ostaje to zajednički učinak, koji je učinak jedne potencijalne zajednice. S njemačkog preveo: Mario Kopić Prenosimo:Odjek - revija |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
18.07.2007., srijeda
Dramski odgoj
 Osnovni način provođenja dramskog odgoja je igra. Ona pruža mogućnost slobodnog izražavanja i kroz nju djeca oslobađaju svoje stvaralačke potencijale. Takva organizirana igra, u atmosferi sigumosti, opuštenosti i prividne neobaveznosti, omogućava djetetu oslobađanje spontanosti i usvajanje novih spoznaja na njemu prihvatljiv način. U dramskim igrama igrači se prenose u određene situacije, likove, stvari, pojave, pomoću riječi, pokreta, kretanja, zvukova, čime se ostvaruju funkcionalni odgojni zadaci, koji se, nažalost, u mnogim segmentima života izostvaljaju ili samo usputno ostvaruju. Dramski odgoj potekao je prije 40-tak godina iz anglosaksonskih zemalja. U većini zapadnoevropskih zemalja, u tranzicijskim zemljama, te u Australiji je sastavni dio državnog školskog programa. Na žalost, u hrvatskim državnim školama to nije slučaj. U Hrvatskoj se dramski odgoj uspio razviti u Zagrebačkom kazalištu mladih, splitskom Gradskom kazalištu mladih, te sličnim institucijama poput Centara za kulturu.  Dramski odgoj nije isto što i dramska umjetnost, to jest nije nužno usmjeren na stvaranje kazališne predstave. Drama kao umjetnost jest dramski izraz koji se temelji na dramatskom doživljaju svijeta. Dok se u dramskoj umjetnosti dramatski doživljaj svijeta pretvara u umjetnost npr. u kazališni čin, u dramskom odgoju on se pretvara u organiziranu igru.  Dramski odgoj pomaže djetetu u razvijanju osjećajnosti i osjetilnosti, govornih i komunikacijskih vještina, mašte, kreativnosti, formiranje stavova, te stjecanje i razvijanje drušvene svijesti, šo znači razvijanje samokritičnosti, odgovornosti, tolerancije, humanosti, te stjecanje sigurnosti i samopouzdanja. Dakle, svrha dramskog odgoja je odgajanje i priprema za život.  A Glazbeni studio Cerovac takav dramski odgoj započinje dramskim radionicama i tečajevima od rujna ove godine. |
- 08:00 - Komentari (4) - Isprintaj - #
17.07.2007., utorak
Duboko u nama: bubnjanje kao metoda iscjeljivanja
|
Prvi put kada sam prisustvovao bubnjanju u krugu (drum circle), osjetio sam kako se pokreće neko duboko iskustvo. Bilo je to puno više od običnog veselja zbog mogućnosti zajedničkog stvaranja glazbe. Moji su osjećaji instinktivno zasvirali akord (ako vam ne smeta ova igra riječi) koji još uvijek s uzbuđenjem vibrira zbog još nespoznatog potencijala glazbe kao iscjeljujuće metode u zdravstvu. Tog dana otvorila su se vrata i pozvala me da uđem na relativno nepoznato područje, s nekoliko mapa koje će me voditi putem. Potraga koja je bila preda mnom isprva se činila zagonetnom. Dok je opće poznato da je glazba bila jedna od glavnim iscjeljujućih metoda antike, tradicionalna medicina je izgleda potpuno lišena zvuka - iscjeljujućeg zvuka kakav on jest. Bilo je neprimjerno uspoređivati široko rasprostranjenu popularnost glazbe kao opuštajuću razonodu s krutošću malobrojnih medicinskih postupaka koji uključuju glazbu. Još je više iznenađujuća bila činjenica da većina liječnika svira neki instrument, a samo nekolicina njih uključuje iscjeljujuće zvukove onda kada su oni najpotrebniji. Budući da prvotna vibracija mog prvog drum cirlea nije nikad prestala (energija se niti stvara niti razara), osjetio sam se primoranim slijediti put kojim će me glazba povesti. Sve ostalo je pjesma u nastajanju. Kao liječnik usmjeren na integralnu medicinu unutar tradicionalnog zdravstvenog smjera, imao sam mogućnost ponuditi glazbu kao terapeutsku metodu našim pacijentima oboljelim od nekih od najizazovnijih bolesti koje se mogu zamisliti. Ne iznenađuje da se glazba na Mind-Body Wellness Centru razvila u jednu od najcjenjenijih i najinovativnijih metoda našeg programa za osobe oboljele od raka, srčanih bolesti, kroničnih plućnih bolesti i šećerne bolesti - 3/4 glavnih uzroka zdravstvenih troškova, nemoći i smrtnosti u našoj zemlji. A mi ne plešemo samo uz popularnu pjesmu. Naši programi, koji se temelje na strogo znanstvenim kriterijima, osmišljeni su vremenom. Ne samo da smo statistički dokumentirali poboljšanja u kvaliteti života, nego naši podaci također stoje kao svjedočanstvo činjenici da koordinirane metode za cjelovitost čovjeka rezultiraju u fizičkim, emocionalnim i društvenim dobrobitima koje direktno smanjuju zdravstvene troškove - ušteda koja po mom mišljenju kao liječnika ne bi bila moguća bez glazbe kao ključnog elementa iscjeljenja. Međutim to nije sve. Kroz bazično znanstveno istraživanje, koje će uskoro biti objavljeno, nedavno smo napravili prvi korak prema znanstvenom dokumentiranju dobrobiti grupnog bubnjanja na staničnoj razini. Naš projekt kojeg je financirala kompanija Remo Drums, Inc. i osmislio naš istraživački tim u kojem se nalaze David Felten, doktor medicine i doktor filozofije, i Lee Gerk, doktor i magistar javnog zdravstva, odjel neurologije na Loma Linda University School of Medicine, prikazuje statistički značajno povećanje stanično-posredične imunološke funkcije vezano uz grupno bubnjanje koje je vodio glazbeni terapeut. Kolege me često pitaju zašto kod tretmana pacijenata koristimo bubnjanje. Ja im slikovito i jednostavno odgovorim - "Lakše je svirati bubnjeve nego violinu." Šalu na stranu, proveo sam zapravo dosta vremena razmišljajući o racionalnom razlogu. Ovo što slijedi je način na koji to planiram objasniti na prodajnoj izložbi Udruge Međunarodnih Glazbenih Produkata (International Music Products Association) u Los Angelesu. Duboko, u samoj suštini onoga što jesmo, postoji zvuk, vibracija, zračenje koje širi život iz svake stanice. On odjekuje u skladu sa svim živim bićima - unutarnji glas spreman izdići se kao vitalni otkucaj srca koji upisuje svoj osobni potpis. Ritam života je simfonija - izraz naše duše kojeg razotkriva unutarnji dirigent. Naš jedinstveni glas odzvanja na način na koji odaberemo živjeti. Kada se zajedno povežemo i ispružimo jedni prema drugima, tada dijelimo naš dar. Kad se naše ruke povežu sa bubnjem koji vibrira našom energijom, vitalnošću, emocijama, veseljem, nadom, senzitivnošću, davanjem, dijeljenjem i jedinstvom, tada ponovo postajemo cjeloviti. Jer glazba prodire tamo gdje riječi ne mogu, tamo gdje nas barijere razdvajaju i gdje je sreća protiv nas. Ona nas uzdiže kada beznađe zamrači svaki dan, kada se slomi komunikacija, kada žudimo za zajedničkim tlom i kada najviše trebamo jedni druge. Grupno bubnjanje otvara vrata, podiže samopoštovanje, osigurava zdrav trening, stimulira naš um, povećava naš kreativni potencijal, omogućava smijeh i povezuje nas na mnogim nivoima. Ono također gradi mostove, povećava svjesnost i učvršćuje povezanost. Moje sudjelovanje pokazuje svijetu tko sam, potvrđuje da mogu učiniti nešto drugačije i dodaje moj jedinstveni zvuk slavljenju života. Grupno bubnjanje usklađuje našu biologiju, orkestrira naš imunitet i omogućuje početak iscjeljivanja. Stvar je naprosto u tome da se pridruži, pusti i zabavi - Um Iznad Materije! Barry Bittman, doktor medicine © Sva prava pridržana; "Drumtidam" Prenosimo:Grombol magazin |
- 08:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #
16.07.2007., ponedjeljak
Bubnjanje - Iscjeljujuća snaga bubnja
|
U svojoj knjizi "Iscjeljujuća snaga bubnja"; psihoterapeut i bubnjarski terapeut R.L. Friedman ispleo je tapiseriju osobnog iskustva, fascinantnih anegdota i zadivljujućih istraživanja, pokazujući sposobnost ručnih bubnjeva (hand drums) u omogućavanju značajnih zdravstvenih dobrobiti za svakoga. Ova prodorna knjiga proučava upotrebu ručnih bubnjeva u liječenju rizičnih adolescenata, zaposlenika pod stresom, veterana Vijetnamskog rata, oboljelih od Alzheimerove bolesti, Parkinsonove bolesti, Multiple skleroze, i drugih. Ručni bubanj (hand drum) se tisućama godina koristi u svetkovinama, ritualima i ceremonijama. Međutim, stapanje znanosti s iscjeljujućim svojstvima ručnog bubnja je relativno nov razvojni pravac. Psihološke i fiziološke promjene Neke od psiholoških primjena u kojima se koristi ručni bubanj uključuju pomoć veteranima Vijetnamskog rata u otpuštanju emocionalne boli kod poremećaja post treumatskog stresa, otpuštanje potisnutog bijesa i negativnih emocija kod rizičnih adolescenata, unapređenje zdravlja kod korporacijskih rukovodilaca otpuštanjem svakodnevnog stresa, kao i mnoge druge primjene. Na području medicine, ručni bubanj se koristi kao pomoć oboljelima od Alzheimerove bolesti za poboljšanje kratkotrajne memorije i povećanje međusobnog društvenog djelovanja, te kao pomoć autističnoj djeci za povećanje dužine pažnje. U nekim slučajevima, za stvaranje pozitivnih promjena kod osobe nije potreban ručni bubanj, nego ritmička naprava poput metronoma ili audio kazete s određenim ritmovima. Takva se oruđa koriste kao pomoć bolesnicima od Parkinsonove bolesti i žrtvama moždanog udara kako bi povratili kontrolu pokreta ili poboljšali hod. Kao bubnjarski terapeut i psihoterapeut, osobno sam bio svjedok sposobnosti bubnja kod otpuštanja napetosti, energiziranja umornih osoba i iscjeljivanju emocionalno povrijeđenih. Također sam zapazio izvanrednu i dosljednu sposobnost ručnog bubnja za stvaranje stanja radosti, poticanje laganog transa, igre, osjećaja zajedništva i jedinstva, te oslobađanja ljutnje. Gajim nadu da proučavanjem opsežnih radova koji su dostupni, možemo spoznati da su primjena ritma i njegova sposobnost da iscijeli tijelo, um i dušu, neograničeni. Pa ipak, potrebno je mnogo više istraživanja da se potvrdi ono što su mnogi već iskusili i spoznali - da ritam u odnosu na tijelo i um ima mnoge dobrobiti - ideja koju naše društvo tek počinje razumijevati. U ovom stoljeću, u kojem se čini da se sve više udaljavamo od samih sebe i naših dubljih potreba, bubanj nam kroz svoju jednostavnost, nenapornost i prirodnost nudi vezu za povratak onome što smo poznavali prije nego nas je tehnologija odvojila od naše duše. Stvarajući kanal za povratak našoj dubljoj prirodi, bubanj istovremeno omogućava onima koji ga koriste vezu sa drugima. Čini se da bubanj ima sposobnost ujediniti sve individue koje to izaberu iskusiti. Bez obzira na rasu, religiju, boju kože, vjerovanje, pozadinu ili ideologiju, kroz zov ovog drevnog instrumenta svi se međusobno ujedinjuju. Bubanj tako postaje sredstvo za prijevoz svih koji se njime koriste, preko svih granica, prema iskustvu cjelovitosti i zajedništva. Alzheimerova bolest Kako naš životni vijek postaje sve duži i duži, mentalni problemi poput Alzheimerove bolesti i ludila, postaju sve češći. Mnogim ljudima s tim bolestima na kraju je potrebna institucionalna njega. Klinike su potrebne da bi onima koji u njima borave osigurale aktivnosti za unapređenje kvalitete njihovih života. Otkrilo se da je sviranje bubnjeva idealna aktivnost za ljude sa smanjenim fizičkim i mentalnim sposobnostima. Istraživači su otkrili da oboljeli od Alzheimerove bolesti, čak i u kasnijim fazama bolesti, mogu ponoviti jednostavne ritmove svirane na bubnju, jer je ritam tako stvaran našoj prirodi. Ovaj oblik interakcije postaje od velikog značaja kada su svi drugi oblici komunikacije smanjeni. Izgleda da bubnjanje fokusira oboljele od Alzheimerove bolesti za kratko vrijeme, i oni se čine trenutno koherentni. Ta međustanja, koliko god kratka bila, neprocjenjiva su za one koje volimo. Bubnjanje i upravljanje sa stresom Stres je u osnovi nepovezanost sa zemljom, zaboravljanje disanja...Stres smatra da je sve nevolja. Ništa nije toliko važno. - Natalie Goldberg Kako bubanj može pomoći oslobađanju od stresa? To se događa na brojne načine. Kad ljudi bubnjaju, oni se općenito zabavljaju. Teško je biti u razigranom raspoloženju i istovremeno biti pod stresom. Također, kako je već prije opisano, bubanj ima sposobnost otpuštanja negativnih osjećaja - od kojih je stres zasigurno jedan. Kad čovjek udari bubanj, on je izravno stavljen u ovdje i sada. Dio našeg stresa stvoren je mislima o prošlom ili budućem strahu, zabrinutošću ili žaljenjem, no veoma je teško biti pod stresom i biti u sadašnjem trenutku. Bubnjanje povećava naše Alfa moždane valove, one moždane valove koji su povezani s osjećajima blagostanja i sreće. U nedavnom interviewu, Dr. Barry Quinn, ovlašteni klinički psiholog, opisao je svoje rezultate rada s bubnjanjem radi povećanja Alfa moždanih valova kod svojih hiper-budnih pacijenata: "U svom kliničkom radu tokom zadnjih 11 godina, otkrio sam da najmanje 20% stanovništva nema Alfa moždanih valova. Alfa valovi nastaju kada se mozak lagano opušta u valnom obrascu od 8-12 herca u sekundi. Većina ljudi bi trebala stvoriti ovaj obrazac moždanih valova kad zatvore oči i opuste um. Kod idealnih 30 minuta Transcendentalne Meditacije, mozak se zadržava otprilike 20 minuta u Alfa stanju, a 10 minuta u dubljem Theta mentalnom stanju (4-8 herca u sekundi). "Postoje dobrobiti povezane s Alfa valovima, kao što su mogućnost opustiti um i zadržati ga praznim kada se ne fokusira na određeni zadatak. Alfa valovi povezani su s osjećajem blagostanja i sreće. Otkriveno je da su pojedinci koji imaju vrlo visoku amplitudu Alfa moždanih valova, sposobni doživjeti više "lucidnih snova". Ljudi s manje Alfa valova od normalne količine, ili bez Alfa valova, imaju više mentalnog stresa od drugih ljudi. "Postoji također i kategorija ljudi koji uopće nemaju Alfa valove, a imaju i nisku amplitudu moždane aktivnosti u svim dijelovima. Primjećujem to kod otprilike 30-40 % pacijenata koje tretiram. Neurološki, te ljude zovemo hiper-budnima. Definicija hiper-budnosti je netko tko ne može isključiti svoju mentalnu aktivnost ni na koji vremenski trenutak. Takvi ljudi uvijek moraju misliti ili se na nešto fokusirati. Oni su skloni nemogućnosti da otpuste emocionalni sadržaj i zapravo su njime nemilosrdno opsjednuti. Mnogi ljudi s takvim moždanim obrascem postaju alkoholičari i iznimno ovisni, tako da je prestati piti za njih veoma teško. Vrlo im je teško opustiti se i "olabaviti". Stoga imaju i mnoge poremećaje sna. Sve što bi im povećalo količinu Alfa valova, za njih bi bilo veoma korisno. Kod bolesnika koji imaju bolove, količina Alfa moždanih valova također je pokazatelj kako se dobro pacijent nosi sa svojim bolom. Ako ne podnosi dobro bol, ili ako je prefokusiran na bol, izgubit će Alfa valove. S druge strane, ako pacijent s bolovima ima ugodan dan, Alfa valovi će se očuvati. "Sve do nedavno, nikada nisam pronašao ništa što bi povećalo Alfa valove kod ljudi kojima je najpotrebnije da ih imaju više, a ja specifično govorim o hiper-budnim ljudima. Pokušao sam s biofeedbackom, ali on ima tendenciju da samo pojača Theta valove opuštanja, i nije uopće utjecao na Alfa valove. Imao sam čak neke hiper-budne pacijente koji su bili praktikanti Transcendentalne Meditacije, grupe koja karakteristično ima višu amplitudu Alfa valova od opće populacije, ali su ti hiper-budni meditanti imali niske ili nikakve Alfa valove. Bilo mi je predloženo da napravim neka istraživanja sa bubnjanjem i Alfa valovima. Prvo što mi je palo na pamet bili su moji hiper-budni pacijenti. Zaista ne očekujući ništa, krenuo sam i uzeo 4 ili 5 ljudi i napravio eksperiment u kojem sam kod njih dobio osnovne Alfa valove koji su, naravno, bili tipično niski (ispod 10 mikro-volti) i pridobio ih da bubnjaju pola sata. Dao sam im osnovne upute da bubnjaju vrstu laganog, sporog ritma poput otkucaja srca. Nisu svi slijedili upute. Dvoje njih je izvodilo emocionalno izražajno bubnjanje, a jedan ili dvojica su izgleda osjećali preveliku bol ili imali bolove od držanja bubnja zbog mišićnog raumatizma, ali otkrio sam da je 50 % onih koje sam testirao, postiglo normalni obrazac Alfa valova nakon 30 minuta bubnjanja, što znači da su se njihovi Alfa valovi udvostručili. S prosječnih 10 mikro-volti narasli su na 20 mikrovolti u samo jednoj bubnjarskoj seansi." "Jedan od učesnika bio je moj prijatelj. S njim sam bio uradio 15 biofeedback tretmana i uspio ga dovesti u Theta valove, ali nisam nikada uspio postići nijedan Alfa val kod njega. Bubnjanje je bila prva i jedina stvar koja mu je omogućila da stvori Alfa valove. Bio sam prilično impresioniran. Također sam bio impresioniran i činjenicom da su se Alfa valovi pojavili kod tih hiper-budnih, visoko stresiranih ljudi nakon samo 20-30 minuta. Nije se to desilo nakon pet seansi, desilo se odmah nakon prve bubnjarske seanse." Robert Lawrence Friedman, magistar umjetnosti, psiholog Ovo su izvadci iz knjige "Iscjeljujuća snaga bubnja" (The Healing Power of the drum), Roberta Lawrence Friedmana koju je objavio White Cliffs Media, Inc., u listopadu 2000. © Sva prava pridržana; "Drumtidam" Prenosimo: |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
15.07.2007., nedjelja
Želite li odgojiti vaše dijete?
|
Osnovni način provođenja dramskog odgoja je igra. Ona pruža mogućnost slobodnog izražavanja i kroz nju djeca oslobađaju svoje stvaralačke potencijale. Takva organizirana igra, u atmosferi sigumosti, opuštenosti i prividne neobaveznosti, omogućava djetetu oslobađanje spontanosti i usvajanje novih spoznaja na njemu prihvatljiv način. U dramskim igrama igrači se prenose u određene situacije, likove, stvari, pojave, pomoću riječi, pokreta, kretanja, zvukova, čime se ostvaruju funkcionalni odgojni zadaci, koji se, nažalost, u mnogim segmentima života izostvaljaju ili samo usputno ostvaruju. Dramski odgoj potekao je prije 40-tak godina iz anglosaksonskih zemalja. U većini zapadnoevropskih zemalja, u tranzicijskim zemljama, te u Australiji je sastavni dio državnog školskog programa. Na žalost, u hrvatskim državnim školama to nije slučaj. U Hrvatskoj se dramski odgoj uspio razviti u Zagrebačkom kazalištu mladih, splitskom Gradskom kazalištu mladih, te sličnim institucijama poput Centara za kulturu. Dramski odgoj nije isto što i dramska umjetnost, to jest nije nužno usmjeren na stvaranje kazališne predstave. Drama kao umjetnost jest dramski izraz koji se temelji na dramatskom doživljaju svijeta. Dok se u dramskoj umjetnosti dramatski doživljaj svijeta pretvara u umjetnost npr. u kazališni čin, u dramskom odgoju on se pretvara u organiziranu igru. Dramski odgoj pomaže djetetu u razvijanju osjećajnosti i osjetilnosti, govornih i komunikacijskih vještina, mašte, kreativnosti, formiranje stavova, te stjecanje i razvijanje drušvene svijesti, šo znači razvijanje samokritičnosti, odgovornosti, tolerancije, humanosti, te stjecanje sigurnosti i samopouzdanja. Dakle, svrha dramskog odgoja je odgajanje i priprema za život. A Glazbeni studio Cerovac takav dramski odgoj započinje dramskim radionicama i tečajevima od rujna ove godine. |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
14.07.2007., subota
Gong je ocean zvukova
|
Postoje instrumenti i instrumenti. Između ovih drugih je gong, instrument koji može proizvesti sve zvukove unutar čujnog registra. Najstariji gongovi stari su preko 5000 godina i došli su iz Male Azije. Na istoku se ovaj instrument koristio u različitim religioznim kontekstima, npr. u yoga meditaciji. Unatoč tome, zapad je s njim upoznat samo preko njegovih gromoglasnih, štoviše rijetko čujnih zvukova u simfonijskim orkestrima. Poznajem samo jednog zapadnjaka koji je posvetio svoj život ovom začudnom instrumentu. On je američki skladatelj i iscjelitelj zvukom Don Corneaux, čovjek koji čak može osmisliti gong ples. Svjestan sam gong umjetnosti Dona Conreauxa već neko vrijeme zahvaljujući tome što sam slučajno nabasao na njegovu stranicu na Internetu. Zapisao sam mu ime i napokon sam sreo tog gongaša uživo i osobno prisustvujući u Londonu Festivalu DUHA, UMA I TIJELA. Pojavio se na festivalskoj pozornici s velikim gongom i zamolio da nekoliko ljudi iz gledališta dođe na pozornicu na terapiju zvukom. Ova je terapija započela laganim, veličanstvenim udarcima u gong, koji su se zatim ubrzavali, mijenjajući se kako je Conreaux pokazivao različite tehnike sviranja instrumenta. U rukama majstora gong je oživio. Zatvarajući oči možeš lako zamisliti da gong imitira veliki proces kreacije u kojem se vodik spaja s helijem, rađaju se zvijezde i planete a galaksije započinju svoj spiralni ples. Jeka je iznenada titrala zrakom na festivalu u Royal Hortikultural House. Prema kraju izvedbe, Conreaux je sklonio gong s njegovih nosača, protresao ga oko svoje glave držeći ga za uže i kružeći njime po pozornici poput šamana 21 stoljeća. Rotirajuće kretnje gonga oko gong majstora proizvodile su začuđujući glazbeno-akustički fenomen koji ja osobno nisam nikad ranije iskusio. Događaj je bio elektrizirajući i iscjeljujući i to ne samo za one koji su se popeli na pozornicu. Šezdesetpetogodišnji Conreux je impozantno ljudsko biće, neobična kombinacija nježnosti i snage. Njegovi prvi kontakti s gongom zbili su se tijekom razdoblja djece cvijeća šezdesetih godina u Los Angelesu. Tu je susreo majstora gonga iz Big Sura u Kaliforniji a nešto kasnije učitelja yoge koji je koristio gong i zvona u meditaciji. Conreaux je u početku želio biti glumac, pjevač i yogin, da bi mu gong pomogao da napokon pronađe svoju životnu misiju. Na njega je duboko utjecao susret s astrologom-filozofom- skladateljem Dane Rudhyarom u ranim sedamdesetima. Zahvaljujući njemu Conreaux je bio sposoban asimilirati principe sintonične glazbe u skladu s kojima su glazbene skladbe korištene kao odskočna daska za snagu. Npr. u svom izdanju iz četrdesetih s naslovom "Umjetnost i oslobađanje snage", Rudhyar je pisao o gongu, glazbi gonga i činjenici da su teorije o sintoničnoj glazbi u stvari temeljene na gongu. Tonalitet ovog instrumenta objedinjava različite elemente u rezonantnu cjelinu. Rudhyar je bio jedan od najvećih humanističkih astrologa dvadesetog stoljeća i zanimao se za galaktičke dimenzije duhovne astronomije. Također je pokušao napraviti sintezu astrologije i glazbe. Conreaux je također nastavio Rudhyarov posao u smislu razvoja ogromne arhetipske karte koju on naziva Chiometer. Ova karta predstavlja gigantsku sintezu između različitih ezoterijskih sistema. Chiometer objedinjuje planetarne frekvencije, "biološki sat" i meridijane kineske medicine, astrološke energije, čakre, karte tarota, kabalističko drvo života kao i boje i tonalitete, između ostalog. Predstavlja veliko polje odnosa koje nam može značajno pomoći pri organiziranju naše vizije stvarnosti. To nam također otvara svježe, nove horizonte za samu astrologiju. Pomoću Chiometera možeš ispitati svoju astrološku kartu s nove točke gledišta. U svom Chiometeru, Don Conreaux je upotrijebio kalkulacije glazbenog istraživača Hansa Coustoa u vezi frekvencija planetarnih orbita koje je zatim podigao za 20 oktava. Ovo matematički pretočeno u frekvencije poslužilo je kao informacija za konstrukciju ključeva ugođavanja nakon čega je proizvođač gongova Paiste napravio uobičajene gongove na temelju ugođavajućih ključeva. Conreaux ih je nazvao planetarnim gongovima koji predstavljaju glazbenu korelaciju nebeskih tijela našeg solarnog sustava. Don Conreaux priopćava svoju gong filozofiju preko lekcija, radionica, i performansi. On je zajedno s partnerom Randee Raginom utemeljio Mysterious Tremendum Consort Group čija se muzika naziva "spiritual free-jazz". Pored gonga, glazbu utjelovlju drevni instrumenti i oni aboriđinski, čiji je cilj osloboditi slušačevu i plesačevu kreativnu svjesnost. Ime grupe odnosi se na velikog ruskog skladatelja-mistika Aleksandra Skriabina koji je bio izvor nadahnuća za obojicu Rudhyara i Conreauxa. Prema Conreauxu, "zvučne kupke" koje proizvodi gong "pomažu ljudima da se presele iz tro-dimenzionalnog svijeta oblika u četvrtu i petu dimenziju koje leže s one strane vremena i oblika". Iscjeljujuća glazba se rađa iz ekstaze, blaženstva i bezvremenosti, od kojih sve uzdižu u DINAMIČKI mir. To je blizu onog pod čime ja podrazumijevam muziku sfera. Mi smo na rubu novog milenija. Upitao sam Dona Conreauxa kako on vidi glazbu nadolazećeg milenija. "Glazba 21 stoljeća biti će evokativna i pozorna. Ideja je da se glazbenici mogu sakupiti radi muziciranja bez unaprijed smišljenog plana. To naravno ne znači uklanjanje pjesama i skladbi, nego novu glazbu koja će sa sobom donijeti novu dimenziju kanalizirajuće glazbe bez prisutnosti ega. Dane Rudhyar je već vjerovao da će glazba budućnosti biti spontano kanaliziranje Velikog Duha. Centralna činjenica ovog nastojanja je oslobađanje umjetnika lanaca ega." Don Conreaux upravo završava knjigu u kojoj povezuje Rune i I Ching s ostalim elementima Chiometera. Unaprijed se radujem ovom izdanju. Erkki Lehtiranta Finski časopis , "Mina Olen" Prenosimo:Grombol magazin |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
13.07.2007., petak
Glazbeni eliksir našeg uma
|
Prihvatimo činjenicu, glazba koja predvidljivo utječe na nas puno je više od slučajnog niza tonova. Unatoč osobnosti koju cijenimo, ljudi se (unutar datog društva i vremena, univerzalno) pokreću na ritam pučkog bubnjara. Kao neurolog, uvjeren sam da je u našu vrstu biološki ugrađeno da akustički reagira na uslovljen način na određene melodije, ritmove, zvukove i vibracije. Dok tradicionalni znanstvenici diljem svijeta željno traže specifične muzičke gene, čovjek ne treba biti genije da shvati kako su glazba, osjećaji i naš živčani sustav nerazdvojno povezani. Nedavni članak Sandre Trehub sa Sveučilišta u Torontu ukazuje na to kako majke diljem svijeta pjevaju svojoj novorođenčadi na način koji se univerzalno sastoji od visokih tonova, sporog tempa i karakterističnih melodija. U raznim kulturama i unatoč jezičnim barijerama, te pjesme čak i neuvježbano uho može prepoznati kao uspavanke. Također vjerujem da je glazba bila pokretač društvene evolucije/opstanka od samog začetka naše vrste. Neki stručnjaci vjeruju da su prvi instrumenti izrađeni prije 40,000 godina. Također se pretpostavlja da je pjevanje ili pojanje nastalo poprilično ranije. Čak i sa stajališta anatomije, utvrđeno je da su primarna i sekundarna slušna područja našeg mozga usko povezana sa specijaliziranim područjima za emocije, pamćenje i, što nas ne iznenađuje, opstanak. Stoga je moguće da je naša urođena sposobnost da se povežemo sa glazbom/ritmovima ili da ih stvaramo, igrala ključnu ulogu u evolutivnom napretku civilizacije. Individualno preživljavanje je bez sumnje bilo nemoguće. Da bi se preživjele elementarne nepogode i napadi divljih zvijeri bilo je potrebno živjeti u grupi. Možemo logički pretpostaviti da je izražavanje prepoznatljivim intonacijama i ritmovima prethodilo onome što danas nazivamo "jezikom". Gradeći na tim zvukovima, družina koja se borila za opstanak oblikovala se kroz grupne aktivnosti poput bubnjanja, koje je emocionalno izražavalo kolektivne osjećaje, osnaživanje i želju za preživljavanjem. Uzmemo li u obzir ove povijesne korijene i poznate biološke veze te ako im pridružimo nedavna istraživanja o stvaranju glazbe u obliku grupnog bubnjanja radi postizanja boljih imunoloških rezultata ("Alternative Therapies"- siječanj 2001.), shvaćamo da danas imamo jedinstvenu priliku da ove prastare uvide upotrijebimo na praktičan način. Ovo je naša prilika da potaknemo razvoj djelotvornih metoda samopomoći za one koji žele regulirati svoje zdravlje ili ga ponovo povratiti. ...Postaje očito da moramo učiniti svijesni napor da vratimo glazbu u naš život. To zvuči kao odličan pristup za njegovanje duha iscjeljenja - Um iznad materije! Barry Bittman, doktor medicine © Sva prava pridržana; "Drumtidam" |
- 08:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #
12.07.2007., četvrtak
Bubnjanje - Aktivno stvaranje glazbe i zdravlja
|
Aktivno stvaranje glazbe i njena uloga u zdravlju dobivaju prilično mnogo pažnje širom zemlje. Dakle, čemu sav taj interes? Prvo, da bi se osjećali dobro ljudi zahtijevaju puno više od odsustva bolesti. Također žele smanjiti rizik od oboljevanja, nositi se sa stresom, poboljšati energiju, svakodnevno uživati, osobni razvoj, zadovoljavajuće odnose i osjećaj pripadnosti. Drugo, aktivno stvaranje glazbe daje mogućnost da se u današnje vrijeme postigne dobro zdravlje. Trogodišnjim ispitivanjem, čiji je naziv "Istraživački projekt stvaranja glazbe i zdravlja" (Music Making and Wellness Research Project), otkriveno je da su se tjeskoba, depresija i usamljenost smanjili kod grupe starijih osoba koje radi boljeg zdravlja pohađaju tečaj klavijatura. Iako je istraživanje bilo složeno, temeljeno je na dvije vrlo praktične komponente koje su dostupne doslovno svima u svakodnevnom životu, a to su stvaranje glazbe i vježbe za zdravlje temeljene na glazbi. Dakle, zašto je ta kombinacija uspješna? Aktivno stvaranje glazbe može snažno djelovati na ljudske misli i osjećaje; osim toga, razlikuje se od pasivnog slušanja glazbe na više načina. Stvaranje glazbe proširuje mentalne sposobnosti koje su neophodne za dobro funkcioniranje uma, dok slušanje glazbe dopušta umu da luta. Drugo, aktivno stvaranje glazbe može pomoći oslobađanju od svakodnevnog stresa usmjeravanjem cjelokupne pažnje i svijesti osobe; a vježbama za zdravlje baziranim na glazbi uče se praktične metode za upravljanje stresom. Sve to pridonosi da se čovjek bolje osjeća i emocionalno i psihički, te donosi motivaciju da nastavi i dalje. Iako pasivno slušanje glazbe malo odvraća od stresa, ono nije toliko uspješno i ne daje takvo samopouzdanje kakvo dolazi od samog stvaranja glazbe. Taj uspjeh vodi do pozitivnog samopoštovanja i dobre brige o sebi koji su osnova dobrog zdravlja. Kod zdravlja i dobrobiti kroz glazbu treba dodatno razmotriti pozitivno korištenje vremena. Aktivno stvaranje glazbe može pomoći kod strukturiranja vremena, bilo da se radi o sviranju ili planiranju dnevnog rasporeda. Ono pomaže da vrijeme učinimo sadržajnim i svrhovitim. Također, aktivno stvaranje glazbe omogućuje da se izjasne osobni interesi i sklonosti, izraze jake emocije, ispolji individualnost i unutarnji plamen, dobije osjećaj vrijednosti i dobije nešto što će se radosno iščekivatii. Iako pasivno slušanje donosi neke od ovih pozitivnih posljedica, stvaranje glazbe prelazi granice snimljenih zvukova i omogućuje jedinstven, osobni izraz i komunikaciju. Kroz lekcije i formalne ili neformalne izvedbe, stvaranje glazbe daje osjećaj pripadanja, odjećaj da smo važni i da imamo bitnu ulogu u društvu. Danas znanost tek počinje otkrivati ono što je poznato još od pradavnih vremena - da glazba može mnogo pridonijeti kvaliteti života. Dobrobiti stvaranja glazbe su nevjerojatni, a mogućnosti da se ono upotrijebi za poboljšanje zdravlja i blagostanja, dostupne su doslovno svima. Dr. Alicia Ann Clair je direktorica Glazbene terapije na Sveučilištu u Kansasu. Karl Bruhn radi kao savjetnik predsjednika Američke udruge za glazbenu terapiju (American Music Therapy Association). Karl T. Bruhn i dr. Alicia Ann Claire Prenosimo:Grombol magazin |
- 08:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #
11.07.2007., srijeda
ŽELIŠ LI POSTATI GLUMCEM ? ŽELIŠ LI GLUMITI U KAZALIŠNOJ PREDSTAVI ?
|
Sada ti se za to pruža prilika!!! Dramski studio Cerovac u Dugom Selu organizira tečajeve glume za sve uzraste, za djecu i odrasle. Tečajeve vode iskusni pedagozi Zagrebačkog kazališta mladih (ZKM). Tečajevi ti pružaju priliku da naučiš: - vježbe disanja i pravilnog izgovora - improvizaciju i razvijanje mašte - scenski govor tijela, gestikulaciju i mimiku - svjesno izvođenje pokreta, scensko kretanje - shvaćanje i razrada dramskih likova - uvježbavanje monologa i dijaloga - govorništvo (retorika), - vježbanje javnih nastupa pred kolegama a zatim i pred prijateljima i znancima - sudjelovanje u amaterskim kazališnim predstavama - Tečajeve održavamo zasebno za starosne grupe: - I. do IV. razred osnovne škole - V. do VIII. razred osnovne škole - srednjoškolci - odrasli |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
10.07.2007., utorak
~~~ DRAMSKI ODGOJ ~~~ ~
|
Osnovni način provođenja dramskog odgoja je igra. Ona pruža mogućnost slobodnog izražavanja i kroz nju djeca oslobađaju svoje stvaralačke potencijale. Takva organizirana igra, u atmosferi sigumosti, opuštenosti i prividne neobaveznosti, omogućava djetetu oslobađanje spontanosti i usvajanje novih spoznaja na njemu prihvatljiv način. U dramskim igrama igrači se prenose u određene situacije, likove, stvari, pojave, pomoću riječi, pokreta, kretanja, zvukova, čime se ostvaruju funkcionalni odgojni zadaci, koji se, nažalost, u mnogim segmentima života izostvaljaju ili samo usputno ostvaruju. Dramski odgoj potekao je prije 40-tak godina iz anglosaksonskih zemalja. U većini zapadnoevropskih zemalja, u tranzicijskim zemljama, te u Australiji je sastavni dio državnog školskog programa. Na žalost, u hrvatskim državnim školama to nije slučaj. U Hrvatskoj se dramski odgoj uspio razviti u Zagrebačkom kazalištu mladih, splitskom Gradskom kazalištu mladih, te sličnim institucijama poput Centara za kulturu. Dramski odgoj nije isto što i dramska umjetnost, to jest nije nužno usmjeren na stvaranje kazališne predstave. Drama kao umjetnost jest dramski izraz koji se temelji na dramatskom doživljaju svijeta. Dok se u dramskoj umjetnosti dramatski doživljaj svijeta pretvara u umjetnost npr. u kazališni čin, u dramskom odgoju on se pretvara u organiziranu igru. Dramski odgoj pomaže djetetu u razvijanju osjećajnosti i osjetilnosti, govornih i komunikacijskih vještina, mašte, kreativnosti, formiranje stavova, te stjecanje i razvijanje drušvene svijesti, šo znači razvijanje samokritičnosti, odgovornosti, tolerancije, humanosti, te stjecanje sigurnosti i samopouzdanja. Dakle, svrha dramskog odgoja je odgajanje i priprema za život. A Glazbeni studio Cerovac takav dramski odgoj započinje dramskim radionicama i tečajevima od rujna ove godine. |
- 08:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #
09.07.2007., ponedjeljak
Klasična glazba razvija inteligenciju i kreativnost
|
Klasična glazba stimulira mentalne procese i tako razvija inteligenciju u djece. Zato je važno da mališane što ranije upoznate s njom . Iz teorije takozvanog “Mozartova efekta” proizlazi da bi klasična glazba mogla kod beba ubrzati razvoj mozga, povećati kvocijent inteligencije i logičko zaključivanje. Pokazalo se da glazba koja im se pušta prije rođenja može blagotvorno utjecati na bebe i u kasnijoj dobi, bilo da je riječ o klasici, jazzu, hip-hopu. Istraživanje je pokazalo da što ranije dijete počne slušati glazbu, to će poslije više razvijati umijeće sviranja. Za djecu mlađu od deset godina dobro je da započnu sa sviranjem klavira. Dobra alternativa su klavijature, violina ili čelo. Za djecu stariju od deset godina dobro je da sviraju u bendu ili orkestru. Možete otići zajedno s djetetom na koncert i pustiti ga da samo izabere instrument koji mu se sviđa. Kad izabere glazbalo, pokušajte mu nabaviti što kvalitetnije kako biste izbjegli frustracije na početku učenja jer loši instrumenti znatno otežavaju vježbanje. U dobi od tri do četiri godine najbolje je prakticirati prirodan način učenja glazbe, prema metodi dr. Suzukija, koji tvrdi kako je to doba najvažnije da dijete ovlada glazbom. Čak i ako mu samo puštate pjesme da ih sluša, kreće se na njih, pleše i pjevuši, ono će poslije razviti potencijal i zanimanje za glazbu .- Važno je da odredite prostor u kući, podalje od televizora, gdje će dijete moći vježbati. Procijenite koliko bi na dan trebalo vježbati - Ako imate osjetljive susjede koji bi vam mogli prigovarati jer dijete vježba, možete izolirati prostoriju u stanu ili podrumu - Nemojte dijete uvijek siliti da vježba ako ne želi. Ponekad ga pustite nespremno na sat jer će tako naučiti da mora vježbati - Ako nemate mjesta ili novca za piano, dobra alternativa su klavijature, koje ne zauzimaju toliko mjesta i mnogo su jeftinije - Što ranije dijete počne svirati neki instrument, to će prije početi razvijati osjećaj za glazbu i mnogo će lakše stvarati poznanstva - Kad dijete nauči svirati svoju prvu skladbu, pozovite prijatelje, obitelj i neka je odsvira pred svima da razbije strah. Nagradite ga! 20 . 05 . 2007 | 07:30 | Piše: Sandra Babić Prenosimo: 24 sata |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
08.07.2007., nedjelja
Utjecaj pojedinih glazbenih sastavnica
|
Vrlo je nezahvalno pokušati pojasniti na koji način pojedine sastavnice glazbe utječu na prenatalni razvoj. Kao što je već objašnjeno, uz fizikalne i vibracijske kvalitete glazbe zasigurno su nju utkane i određene emocionalne sastavnice. Doista nije lagan zadatak razdvojiti i izmjeriti pojedine sastavnice ponajviše zbog njihova preklapanja i nomogućnosti da se znanstveno izmjeri emocionalni sadržaj. Iz obilja znanstvenih podataka može se zaključiti kako od fizikalnih sastavnica najveći značaj imaju frekvencija i ritam. Naše je stajalište kako je primjeren emocionalni sadržaj još daleko važniji, jer roditelji u biti i ne moraju imati sluha niti znati pjevati, ali ipak mogu na tak način prenositi osjećaje (pozitivne, ali nažalost i negativne) svome predrođenčetu. Nadalje, radi kulturološkog otiskivanje preporučljivo je koristiti stihove i pjesme iz kulturne baštine svoga naroda. Posebice je to zanimljivo za nas jer je Dr. Tomatis izdvojio Slavenske jezike kao one sa najširim rasponom čujnih frekvencija, za razliku od npr. Francuskog. Po njemu, ono što ne možemo čuti ne možemo ni reproducirati, pa tu leži jedan od značajnijih razloga zašto mi lakše učimo strane jezike. Slično zapažanja proizlaze iz studija gdje su trudnice plivale sa dupinima, koji proizvode vrlo visoke frekvencije, na taj način stvarajući obogaćen okoliš za predrođenče te time potičući razvoj neuronskih mreža u mozgu. Najvažnije je da svaki trudni par supružnika bude ugođen sa predrođenčetom te će kroz svakodnevnu komunikaciju ubrzo uočiti razne pa tako i glazbene sklonosti svoga nerođenog djeteta. Izuzetno je značajno aktivno slušanje kao i multimodalne igre koje uključuju dodir, pokret, glazbu i vibraciju. Za tu svrhu uveli smo pojam prokreacijskog art-odgoja (eng. Procreational ArtNurture) u smislu upotrebe umjetnosti putem prenatalne stimulacije i komunikacije, a radi prevencije brojnih zdravstvenih problema. Želimo još jedanput naglasiti značaj izvođenja glazbe u živo tijekom trudnoće i to po mogućnosti da oba roditelja zajedno pjevaju bez obzira na glasovne kvalitete i sposobnosti, što je puno bolje nego snimljena glazba sa nosača zvuka. Razlog tome je što čovjek glazbu izvođenu u živo osjeća čitavim tijelom i taj osjećaj pohranjuje u mozgu. Kada ponovo sluša tu istu glazbu sa nosača zvuka, tada mozak rekonstruira prvobitno iskustvo žive glazbe. Taj napor ne mogu napraviti djeca, bolesnici i stari ljudi. Osim zrakom majčin glas do predođenčeta dolazi i uslijed provodljivosti vezivnog tkiva pa se ono zapravo kupa u zvuku. Također, preporučljivo je svirati neki instrument tijekom trudnoće (posebice žičani poput gitare), a pod svaku cijenu izbjegavati bučna mjesta poput aerodroma, gradilišta ili rock koncerata budući se tu oštećuju osjetljive slušne stanice predrođenčeta. Zaključak Nužno je napomenuti još dvije stvari od izuzetnog značaja za dobrobit budućih generacija. Zagovaramo i molitvu za predrođenče od samog začeća budući postoje brojni primjeri čudesnih učinaka molitve tijekom razdoblja trudnoće. Više o tome može se pročitati u knjizi Francis MacNutt "Praying for the Unborn Child" (Moljenje za nerođeno dijete). Nadalje, još jedanput naglašavamo kako trudni par supružnika mora tijekom trudnoće biti u potpunosti svjestan pogubnog utjecaja stresa na otiskivanje obrazaca ponašanja i općenito kvalitetu psiho-fizičkog zdravlja njihovog djeteta. Postoji čitava lista od preko 20 negativnih posljedica utjecaja stresa na predrođenče, no to bi mogla biti tema nekog drugog članka. U tom svjetlu pjevanje, sviranje, plesanje i razne kombinacije multimodalnih igara i vježbi predstavljaju najbolji način kako se trudni supružnički parovi mogu opustiti i kvalitetno provesti vrijeme komunicirajući sa predrođenčetom za njegovu najveću dobrobit. Potrebno je podignuti svijet kako u majčinoj utrobi gojimo istinsko čudo života te da mu na taj način moramo i pristupati poštivajući njegovu opstojnost od samog začeća. Petar Krešimir Hodžić, dr. med., CIMI Rafaela Mrđen-Hodžić, glazbenica dipl. ing. biologije, CIMI Hrvatsko društvo za prenatalnu i perinatalnu edukaciju i zdravlje (CroSPPEH) Šublinov brijeg 46, 10 090 Zagreb tel/fax 01 / 3455 354 pkhcroat@yahoo.com Prenosimo:Poliklinika Harni |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
07.07.2007., subota
Pred-svjesnost nerođenog djeteta
|
O svemu tome iz jednog drugog kuta svjedoče i dva primjera iz psihologijske i psihijatrijske prakse spomenuta u prethodnom članku. Prvi je tek nedavno opisani sindrom nestalog blizanca, kada trudnoća započinje kao blizanačka, ali dolazi do odumiranja jednog čeda, što se u većini slučajeva događa do 15 tjedna trudnoće. Preživjeli blizanac nerijetko ima čitav niz psihološki i psihijatrijskih simptoma, a tek spoznaja o tome da je postojalo drugo čedo otvara mogućnost da se primjerenom terapijom poput hagioterapije razriješi problem. Drugi primjer je pojava tendencije sezonskim samoubojstvima kod nekih osoba koji se pokušavaju ubiti svake godine točno u određenom mjesecu. Medicinskom i psihijatrijskom obradom takvih osoba ustanovljeno je kako je jedini statistički značajan uzročni čimbenik neuspješan pokušaj pobačaja majke tih osoba, a kojeg je majka pokušala upravo u tom mjesecu. Htjeli mi to priznati ili ne ovakva nas zapažanja opominju kako je čovjeka potrebno promatrati u njegovoj cjelovitosti i nedjeljivosti od trenutka začeća. Prenosimo:Poliklinika Harni |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
06.07.2007., petak
Prenatalno zapamćivanje?
|
U prilog postojanja određenih proto-kognitivnih procesa u predrođenčeta ide i serija studija psihologa Anthony DeCasper-a koji je kod novorođenčadi ispitivao eventualno prenatalno zapamćivanje te razlikovanje i naklonost prema zvukovima i glazbi kojima su bili prenatalno izloženi. DeCasper je rasporedio 16 trudnica u tri grupe i svakoj od njih je rečeno da svakodnevno na glas čita istu priču svome predrođenčetu. Jasno, svaka grupa je imala svoju priču. Za potrebe studije DeCaper i njegov istraživački tim vrlo su domišljato osmislili takozvani "suck-o-metar" (cuclo-metar u slobodnom prevodu) koji je povezivao dudu varalicu sa glazbenom linijom spojenom sa računalom. Sustav je radio na taj način da je novorođenče različitim brzinama sisanja (cuclanja) moglo na glazbenoj liniji mijenjati snimljene glasove majki koje čitaju jednu od priča. Rezultati su oduševili istraživače, budući se pokazalo kako je novorođenčad sisala onom brzinom da bi slušali priču koju im je čitala majka tijekom trudnoće. To upućuje na formiranje nekakvog prenatalnog zapamćivanja koje omogućuje novorođenčetu da samo nekoliko sati nakon poroda razlikuje glas svoje majke od ostalih glasova. Zapažanja Dr. Brazeltona pokazuju da ukoliko je otac komunicirao sa svojim predrođenčetom u prenatalnom razdoblju, tada će novorođenče već pri samom porodu okretati glavu u smjeru iz kojeg mu se obraća otac. Studije J.M. Standley i C.K. Madsen pokazuju kako dojenče može razlikovati i primjereno odgovarati na zvučne podražaje. Na istom tragu je i nedavno istraživanje Dr. N. Masatake iz Japana rezultati kojeg pokazuju kako novorođenčad stara dva dana imaju istančanu naklonost prema određenoj glazbi temeljenoj na malim razlikama u načinu izvođenja. Naime, istraživanje je provedeno sa novorođenčadi gluhonijemih roditelja, koji dakle nisu imali odgovarajuću prenatalnu izloženost govoru i glazbi. Ipak oni su mogli razlikovati istu pjesmu snimljenu na nosač zvuka pjevanu djeci i odraslima, usmjeravajući svoju pažnju na onu pjevanu djeci. U prilog ide i zapažanja kako majke mijenjaju svojstva glasa kada komuniciraju sa novorođenčetom, a isto dakako vrijedi i za komunikaciju sa predrođenčetom. U svakom slučaju zaključak koji se može izvući iz istraživanja dr. Masatake je kako su djeca sposobna izdvojiti emocionalni sadržaj iz pjesme i glazbe. Na ovome mjestu valja naglasiti kako ništa ne može zamijeniti roditeljsko pjevanje ispunjeno ljubavlju i radošću koje predrođenčetu donose toliko potrebne osjećaje sigurnosti i prihvaćenosti. Prenosimo:Poliklinika Harni |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
05.07.2007., četvrtak
Muzikalnost prethodi govoru
|
Istraživanja također pokazuju kako razvoj muzikalnosti prethodi razvoju govora, pa time korištenje glazbe u smislu stimulacije i komunikacije sa predrođenčetom još više dobiva na značaju. Još 70-tih godina Ruth Fridman iz Argentine uočila je postojanje proto-ritmova sadržanih u plaču novorođenčadi kao pretpostavku kasnijeg razvoja muzikalnosti, a potom i govora. Slične zaključke donosi i jedan od vodećih autoriteta u razvoju govora Dr. Steven Pinker sa MIT Sveučilišta u Bostonu u svojoj poznatoj knjizi "The Language Instinct" (Instinkt govora). Dr. Mikhail Lazarev iz Moskve u svojoj studiji uspoređuje utjecaj klasične glazbe i programa Fetalne zvučne stimulacije utemeljenog na progresivnom srčanom ritmu kojeg je razvio Dr. Brent Logan is SAD-a. Rezultati ukazuju kako oba pristupa stvaraju značajan pomak u receptivnom i ekspresivnom jeziku upućujući na ubrzanje kognitivnog sazrijevanja. Važnost obogaćenog okoliša u trudnoći Postoji značajan broj ozbiljnih studija sa laboratorijskim životinjama (F. Rauscher i G. Shaw, M. Diamond) koje pokazuju kako prenatalno izlaganje primjerenom obogaćenom okolišu (stimulativni okoliš) potiče koherentno rasta neurona i olakšava stvaranje funkcionalnih neuronskim mreža putem grananja dendtrita i povećanog broja sinapsi. Također, kod prenatalno stimuliranih miševa po okotu dokazana je bolja prostorno-vremenska orijentacija kako i obrasci ponašanja. Iz studija o razvoju mozga danas se zna kako čovjek ima najveći broj živčanih stanica u mozgu tijekom 30-31 tjedna trudnoće kao jedan zalog mogućem razvoju, a da potom počinju odumirati zbog različitih razloga. Jedan od najvažnijih razloga predstavlja manjak podražaja koji bi poticali korištenje postojećih živčanih stanica radi stvaranja aktivnih neuronskih mreža. Ako dakle u vidu obogaćenog okoliša roditelji osiguraju primjeren podražaj, pazeći, pritom da se ne pretjera (10-15 min na dan), nije teško zaključiti kakvu dobrobit to može imati na razvoj mozga kod predrođenčeta. Čineći tako, roditelji zapravo mogu sačuvati određen broj živčanih stanica u mozga koje bi inače propale. Ponajbolja referenca za to je velika nacionalna longitudinalna i standardizirana studija "Projecto Familia" (Projekt Obitelj) koju je Dr. Beatriz Manrique provela 90-tih godina u Venezueli. Dr. Manrique je pratila utjecaj prenatalne stimulacije te je utvrdila kako su majke u test skupini imale bolje obrasce ponašanja tijekom poroda naspram kontrolne skupine. Novorođenčad tih majki imala su bolju kontrolu glave i tijela, kao i odlično vidno i slušno zapamćivanje. Kako su istraživači pratili djecu do 6 godine života utvrdili su značajan i progresivan porast motornog i mentalnog kvocijenta inteligencije u usporedbi sa djecom iz kontrolne skupine. Još je važniji napomenuti kako su svi stručnjaci u području prenatalne i perinatalne psihologije i zdravlja (R. Van de Carr, L. Zemke, T. Verny i B. Logan) uočili kako prenatalno stimulirana djeca imaju izrazito razvijenu emocionalnu inteligenciju i empatiju, te da su društveni i sigurni u sebi. Također, kod njih nisu primijećeni znakovi agresivnosti. Prenosimo:Poliklinika Harni |
- 08:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #
04.07.2007., srijeda
Važnost prenatalnog zvučnog okoliša
|
Studije Dr. Freda Schwartz-a iz Atlante, SAD odlično ukazuju na važnost prenatalnog zvučnog okoliša. Dr- Schwartz i njegov tim u intenzivnoj jedinici za nedonoščad bolnice Piedemont puštali su prethodno snimljene zvukove koji se čuju u maternici. Zvukovi rada majčinog srca, protoka krvi kroz placentu i rada unutrašnjih organa predstavljaju prvi zvučni okoliš predrođemčeta. Rezultati studije su doista fascinantni budući je nedonoščad u test skupini manje plakale i više spavala te imale bolju opskrbljenost mozga kisikom, značajniji porast opsega glave kao znak rasta mozga te veći dobitak na težini u usporedbi sa kontrolnom skupinom. Također, bila je to značajna ušteda za bolnicu jer su ta prerano rođena djeca u prosjeku 2-3 dana ranije napuštala intenzivnu jedinicu gdje su troškovi bolničkog liječenja najveći. Nadalje, Lee Salk je primijetio kako se na gotovo 80% umjetničkih remekdjela, koja prikazuje majku i dijete, dijete nalazi na lijevoj strani majčinih grudi. Upravo tu tom položaju dijete može lakše čuti umirujuće otkucaje majčinog srca, koje je u prosjeku osjetilo i čulo oko 26 milijuna puta tijekom trudnoće, na taj način podsjećajući se sigurnosti majčine utrobe. Dr. Salk osmislio je studiju u kojoj su novorođenčad u test grupi slušali glazbu u tempu od 72 otkucaja i minuti, dočim kontrolna grupa nije slušala glazbu. Sedamdeset posto onih koju su slušali glazbu bolje su spavali, manje plakali, dublje disali, imali su veći prirast težine te bili otporniji na bolesti od onih iz kontrolne grupe. Zatim je Dr. Salk pokušao koristiti glazbu u tempu od 128 otkucaja u minuti, no morao je prekinuti studiji jer su djeca postala izuzetno nemirna i plakala cijelo vrijeme. Gore spomenuta zapažanja čine razmjerno lako objasniti pojavu kako metronom namješten na 60-80 otkucaja u minuti sa zvučnim signalom frekvencije 440 Hz ima umirujući utjecaj na novorođenčad. Taj ritam odgovara ritmu srca kod opuštenog čovjeka, a frekvencija od 440 Hz srednjem rasponu spektra ženskog glasa. Prenosimo:Poliklinika Harni |
- 08:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #
03.07.2007., utorak
Opažanje zvučnog podražaja u trudnoći
|
Govorimo li o sposobnosti opažanja zvučnog podražaja u prvom tromjesečju trudnoće nipošto ne smijemo zaboraviti postojanje osjetilnih tjelašaca u koži za detekciju vibracije, koje nalikuju visoko specijaliziranim osjetilnim stanicama u unutrašnjem uhu (Cortijeve stanice). Za opažanje zvučnih podražaja posebice su važna brzo-prilagođujuća Pacinijeve i Meissnerove osjetilne stanice, koje se razlikuju kako u veličini receptivnih polja i položaju u koži, tako i po frekvencijski ovisnoj osjetljivosti. Tako su Pacinijeve stanice smještene dublje u koži, imaju veća receptivna polja, ali slabiju razlučivost te su deset puta osjetljivija od Meissnerovih stanica. Raspon zvučnih frekvencija koji mogu detektirati kreće se od 100-1000 Hz sa vrhuncem osjetljivosti na 300 Hz. Meissnerove stanice imaju manja receptivna polja, a bolju razlučivost te se aktiviraju frekvencijama nižeg raspona od 20-100 Hz sa vrhuncem na 40 Hz. Smatra se kako različita svojstva spomenutih osjetnih stanica čine mogućim percepciju ritma, pa čak i melodija. Upravo postojanje ovih stanica omogućuju percepciju zvuka u spomenutim frekventnim rasponima daleko prije nego se razvilo unutrašnje uho iz čega proizlazi još jedna ključna spoznaja o sposobnostima predrođenčeta i njegovoj opstojnosti od samog začeća. Plivajući u plodnoj vodi, kao mediju gušćem od zraka, koji još pogoduje širenju zvuka predrođenče se zapravo kupa u zvukovima koji potječu bilo od majčinog tijela i glas, ili pak od vanjskih izvora. Te zvukove ono u početku trudnoće detektira kožom u već spomenutom frekventnom rasponu. Kasnije razvojem struktura unutarnjeg uha i osjeta sluha ono može detektirati i one frekvencije više od 1000 Hz, pa čak do 4000 Hz. Ovdje valja izdvojiti studije francuskog pionira Tomatisa te Engleza Shahidullaha i Happera, koji su utvrdili na koji se način i kojim slijedom razvijaju pojedina područja čujnosti kod predrođenčeta. Razvoj sluha kod predrođenčeta upućuje kako je ono tijekom života u majčinoj utrobi osjetljivije na visoko-frekventan majčin glas nego li na nisko-frekventni glas oca. Iz fizike je poznato kako se naše tijelo može prikazati kao velika rezonantna kutija gdje svaki od nas ima jedinstvenu rezonantnu frekvenciju, koja proizlazi iz organ-specifičnih rezonantnih frekvencija pojedinih organskih sustava. Jindrakova teorija na vrlo zanimljiv način uspoređuje rezonantne prostore glave sa rezonantnim tijelom violine. Taj precizni sistem našeg tijela vrlo je osjetljiv na vanjske vibracije pri čemu neke registrira kako ugodne, a druge pak kao neugodne. Između ostalog tu leži i jedno od objašnjenja zašto neke zvukove i glazbu volimo više od drugih. Uspostava tih odnosa i te kako je vezena za prenatalno razdoblje, pa stoga ne čudi kako postoji glazba ili bolje rečeno niz zvukova koje svi volimo. Prenosimo:Poliklinika Harni |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
02.07.2007., ponedjeljak
Prenatalni razvoj osjetilnih sustava
|
Često se zanemaruje kako je koža naš najveći osjetilni organ u kojoj se nalaze milijuni osjetilnih tjelašaca različitih namjena. U prenatalnom razdoblju to najviše dolazi do izražaja budući upravo preko kože predrođenče, u prvom redu putem taktilnog osjeta, započinje interakciju sa okolinom već u prvim tjednima trudnoće. Sa samo 9 tjedana prsti ruke već su dovoljno razvijeni da obuhvate predmet. Sa 12 tjedana može stisnuti prste u šaku te dodiruje samog sebe, kao i strukture koje ga okružuju. Od 2. mjeseca intrauterinog života predrođenče u smislu taktilnog osjeta reagira poput novorođenčeta. Ništa manji nije značaj kinestetičkog osjeta koji se počinje razvijati od 8. gestacijskog tjedna. Predrođenče se poput vrhunskog plivača i gimnastičara gotovo neprestano pokreće u majčinoj utrobi već tada vježbajući i razvijajući motorne vještine. Na nekim bi mu premetima zasigurno pozavidjeli i Indijski fakiri, posebice kad u trećem tromjesečju trudnoće manevarski prostor postane vrlo skučen. S druge strane predrođenče reagira na kretnje majke, a posebice je zanimljivo kako majčin hod predstavlja jedan umirujući doživljaj za predrođenče. Prenoseći težinu sa jedne noge na drugo dolazi do pokreta njihanja koji stvara taj umirujući učinak, a istovremeno to je i podloga kasnijoj upotrebi kolijevke jer se na taj način evociraju prenatalna iskustva. Mnoga istraživanja ukazuju kako, uz već spomenute osjete dodira i pokreta, sluh ima vrlo visoki razvojni potencijal (P. Happer i A. Tomatis). Nedavna studija R. Zatorre sa MsGill Sveučilišta u Montrealu, PET tehnikom neuro-snimanja (pozitronska emisijska tomografija) aktivnosti mozga, navodi na razmišljanje o evolucijskom značaju glazbe za čitav ljudski rod. Naime, rezultati studije pokazuju kako slušanje izabranog glazbenog djela koje kod slušanja uzrokuje žmarce aktivira ista područja mozga kao hrana i seks. Dajte mu osjećaj kretanja: ljuljajte ga u naručju, u nosiljci, mijenjajte smjerove (gore, dole, lijevo, desno), prevrćite ga. Trebate raditi na stimulaciji svih njegovih 5 osjetila. Ponudite mu i osjećaj različite topline na koži: toplo, hladno, mlako. Ja sam mu npr. stavljala kockice leda u ručicu i pri tome mu govorila :"to je hladno, brrrrr". Stavljajte na sebe mirise različitog intenziteta i mirisa: after-shave i muški dezodorans na ocu, ženski dezodoransi i mirisi na majci, mirisne svijeće u sobi … Šarene plahte, igračke živih i pastelnih boja, osvjetljenje sobe s različitim intenzitetom svjetlosti, zvukovi različitog intenziteta (npr. TV, radio). Pri tome Vam, kao i u NICU-u glavni pokazatelj da li ste pretjerali sa stimulacijom treba biti dijete - ako mu je previše, smanjite ili količinu ili intenzitet ili oboje. Ne smijete odustati od stimulacije. Ako ste se morali u stimulaciji vratiti koji korak nazad, probajte opet slijedeći tjedan, možda će bebi ovog puta pasati. Kada bude koji mjesec starije, stavljajte mu na jezik malo hrane različitog okusa: slano, slatko, kiselo, gorko i različite topline da bi preko jezika što više stimulirali i te centre u mozgu. Ja sam mu davala vitamine u kapima koji su bili dosta trpkog okusa, koje zrno šećera ili soli. Prenosimo:Poliklinika Harni |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
01.07.2007., nedjelja
Znanstvena podloga prenatalnog art odgoja
|
Znanstvena podloga prenatalnog art odgoja | Principi prenatalne učionice Maternica prva učionica Prije svega, važno je razumjeti kako znanstvena podloga prenatalnog art odgoja, koji obuhvaća prenatalnu stimulaciju, prenatalnu komunikaciju te posljedičnu prenatalnu proto-edukaciju, predstavlja samo dio priče. Primjerice, glazba nije samo jednostavan zbir frekvencija, nego i sredstvo pomoću kojeg se mogu prenositi osjećaji i misli kako skladatelja tako i izvođača. U tom svjetlu, ništa se ne može usporediti sa utjecajem i dobrobiti ranog prenatalnog vezanja na ukupni razvoj čovjeka. Jedna od ključnih smjernica je kako pod svaku cijenu treba izbjeći elitistički pristup, a usredotočiti napore da na svijet dolaze sretnija i zdravija djeca. Nadalje, od iznimne je važnosti da bračni par bude aktivno angažiran i surađuje u procesu prenatalne stimulacije i komunikacije sa svojim nerođenim djetetom (predrođenčetom). Tako značajnu sastavnicu ovog programa predstavlja poticanje bračnih parova da sami pišu pjesme kojima izriču pozitivne osjećaje svom predrođenčetu, a po mogućnosti skladaju i glazbu. U svakom je slučaju potrebno izložiti znanstvenu podlogu koja objašnjava procese, no uvijek treba imati na umu kako je istinska srž u svakom od nas poput ustreptalog intuitivnog osjećaja kojeg nerijetko ugušuje užurbani ritam modernog društva. Danas se smatra kako je majčina utroba zapravo prva učionica i predstavlja idealno mjesto za učenje prvenstveno zahvaljujući primjerenoj zrelosti osjetilnih sustava dodira, pokreta i sluha. Isti su već tijekom trudnoće dostatno razvijeni da omoguće interaktivnu komunikaciju roditelja s još nerođenim čedom (predrođenčetom). To se postiže korištenjem strukturirane i opetovane multimodalne stimulacije glazbom, pokretom, dodirom i vibracijom. Stimulaciju i svojevrsnu edukaciju započetu u prenatalnom razdoblju važno je, u neprekinutom i progresivnom slijedu, nastaviti i po rođenju djeteta. Prenosimo:Poliklinika Harni |
