Studije Dr. Freda Schwartz-a iz Atlante, SAD odlično ukazuju na važnost prenatalnog zvučnog okoliša. Dr- Schwartz i njegov tim u intenzivnoj jedinici za nedonoščad bolnice Piedemont puštali su prethodno snimljene zvukove koji se čuju u maternici. Zvukovi rada majčinog srca, protoka krvi kroz placentu i rada unutrašnjih organa predstavljaju prvi zvučni okoliš predrođemčeta. Rezultati studije su doista fascinantni budući je nedonoščad u test skupini manje plakale i više spavala te imale bolju opskrbljenost mozga kisikom, značajniji porast opsega glave kao znak rasta mozga te veći dobitak na težini u usporedbi sa kontrolnom skupinom. Također, bila je to značajna ušteda za bolnicu jer su ta prerano rođena djeca u prosjeku 2-3 dana ranije napuštala intenzivnu jedinicu gdje su troškovi bolničkog liječenja najveći.
Nadalje, Lee Salk je primijetio kako se na gotovo 80% umjetničkih remekdjela, koja prikazuje majku i dijete, dijete nalazi na lijevoj strani majčinih grudi. Upravo tu tom položaju dijete može lakše čuti umirujuće otkucaje majčinog srca, koje je u prosjeku osjetilo i čulo oko 26 milijuna puta tijekom trudnoće, na taj način podsjećajući se sigurnosti majčine utrobe. Dr. Salk osmislio je studiju u kojoj su novorođenčad u test grupi slušali glazbu u tempu od 72 otkucaja i minuti, dočim kontrolna grupa nije slušala glazbu. Sedamdeset posto onih koju su slušali glazbu bolje su spavali, manje plakali, dublje disali, imali su veći prirast težine te bili otporniji na bolesti od onih iz kontrolne grupe. Zatim je Dr. Salk pokušao koristiti glazbu u tempu od 128 otkucaja u minuti, no morao je prekinuti studiji jer su djeca postala izuzetno nemirna i plakala cijelo vrijeme.
Gore spomenuta zapažanja čine razmjerno lako objasniti pojavu kako metronom namješten na 60-80 otkucaja u minuti sa zvučnim signalom frekvencije 440 Hz ima umirujući utjecaj na novorođenčad. Taj ritam odgovara ritmu srca kod opuštenog čovjeka, a frekvencija od 440 Hz srednjem rasponu spektra ženskog glasa.
Prenosimo:Poliklinika Harni
|