Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
03.07.2007., utorak
Opažanje zvučnog podražaja u trudnoći
|
Govorimo li o sposobnosti opažanja zvučnog podražaja u prvom tromjesečju trudnoće nipošto ne smijemo zaboraviti postojanje osjetilnih tjelašaca u koži za detekciju vibracije, koje nalikuju visoko specijaliziranim osjetilnim stanicama u unutrašnjem uhu (Cortijeve stanice). Za opažanje zvučnih podražaja posebice su važna brzo-prilagođujuća Pacinijeve i Meissnerove osjetilne stanice, koje se razlikuju kako u veličini receptivnih polja i položaju u koži, tako i po frekvencijski ovisnoj osjetljivosti. Tako su Pacinijeve stanice smještene dublje u koži, imaju veća receptivna polja, ali slabiju razlučivost te su deset puta osjetljivija od Meissnerovih stanica. Raspon zvučnih frekvencija koji mogu detektirati kreće se od 100-1000 Hz sa vrhuncem osjetljivosti na 300 Hz. Meissnerove stanice imaju manja receptivna polja, a bolju razlučivost te se aktiviraju frekvencijama nižeg raspona od 20-100 Hz sa vrhuncem na 40 Hz. Smatra se kako različita svojstva spomenutih osjetnih stanica čine mogućim percepciju ritma, pa čak i melodija. Upravo postojanje ovih stanica omogućuju percepciju zvuka u spomenutim frekventnim rasponima daleko prije nego se razvilo unutrašnje uho iz čega proizlazi još jedna ključna spoznaja o sposobnostima predrođenčeta i njegovoj opstojnosti od samog začeća. Plivajući u plodnoj vodi, kao mediju gušćem od zraka, koji još pogoduje širenju zvuka predrođenče se zapravo kupa u zvukovima koji potječu bilo od majčinog tijela i glas, ili pak od vanjskih izvora. Te zvukove ono u početku trudnoće detektira kožom u već spomenutom frekventnom rasponu. Kasnije razvojem struktura unutarnjeg uha i osjeta sluha ono može detektirati i one frekvencije više od 1000 Hz, pa čak do 4000 Hz. Ovdje valja izdvojiti studije francuskog pionira Tomatisa te Engleza Shahidullaha i Happera, koji su utvrdili na koji se način i kojim slijedom razvijaju pojedina područja čujnosti kod predrođenčeta. Razvoj sluha kod predrođenčeta upućuje kako je ono tijekom života u majčinoj utrobi osjetljivije na visoko-frekventan majčin glas nego li na nisko-frekventni glas oca. Iz fizike je poznato kako se naše tijelo može prikazati kao velika rezonantna kutija gdje svaki od nas ima jedinstvenu rezonantnu frekvenciju, koja proizlazi iz organ-specifičnih rezonantnih frekvencija pojedinih organskih sustava. Jindrakova teorija na vrlo zanimljiv način uspoređuje rezonantne prostore glave sa rezonantnim tijelom violine. Taj precizni sistem našeg tijela vrlo je osjetljiv na vanjske vibracije pri čemu neke registrira kako ugodne, a druge pak kao neugodne. Između ostalog tu leži i jedno od objašnjenja zašto neke zvukove i glazbu volimo više od drugih. Uspostava tih odnosa i te kako je vezena za prenatalno razdoblje, pa stoga ne čudi kako postoji glazba ili bolje rečeno niz zvukova koje svi volimo. Prenosimo:Poliklinika Harni |
