U prilog postojanja određenih proto-kognitivnih procesa u predrođenčeta ide i serija studija psihologa Anthony DeCasper-a koji je kod novorođenčadi ispitivao eventualno prenatalno zapamćivanje te razlikovanje i naklonost prema zvukovima i glazbi kojima su bili prenatalno izloženi. DeCasper je rasporedio 16 trudnica u tri grupe i svakoj od njih je rečeno da svakodnevno na glas čita istu priču svome predrođenčetu. Jasno, svaka grupa je imala svoju priču. Za potrebe studije DeCaper i njegov istraživački tim vrlo su domišljato osmislili takozvani "suck-o-metar" (cuclo-metar u slobodnom prevodu) koji je povezivao dudu varalicu sa glazbenom linijom spojenom sa računalom. Sustav je radio na taj način da je novorođenče različitim brzinama sisanja (cuclanja) moglo na glazbenoj liniji mijenjati snimljene glasove majki koje čitaju jednu od priča. Rezultati su oduševili istraživače, budući se pokazalo kako je novorođenčad sisala onom brzinom da bi slušali priču koju im je čitala majka tijekom trudnoće. To upućuje na formiranje nekakvog prenatalnog zapamćivanja koje omogućuje novorođenčetu da samo nekoliko sati nakon poroda razlikuje glas svoje majke od ostalih glasova.
Zapažanja Dr. Brazeltona pokazuju da ukoliko je otac komunicirao sa svojim predrođenčetom u prenatalnom razdoblju, tada će novorođenče već pri samom porodu okretati glavu u smjeru iz kojeg mu se obraća otac. Studije J.M. Standley i C.K. Madsen pokazuju kako dojenče može razlikovati i primjereno odgovarati na zvučne podražaje.
Na istom tragu je i nedavno istraživanje Dr. N. Masatake iz Japana rezultati kojeg pokazuju kako novorođenčad stara dva dana imaju istančanu naklonost prema određenoj glazbi temeljenoj na malim razlikama u načinu izvođenja. Naime, istraživanje je provedeno sa novorođenčadi gluhonijemih roditelja, koji dakle nisu imali odgovarajuću prenatalnu izloženost govoru i glazbi. Ipak oni su mogli razlikovati istu pjesmu snimljenu na nosač zvuka pjevanu djeci i odraslima, usmjeravajući svoju pažnju na onu pjevanu djeci. U prilog ide i zapažanja kako majke mijenjaju svojstva glasa kada komuniciraju sa novorođenčetom, a isto dakako vrijedi i za komunikaciju sa predrođenčetom. U svakom slučaju zaključak koji se može izvući iz istraživanja dr. Masatake je kako su djeca sposobna izdvojiti emocionalni sadržaj iz pjesme i glazbe. Na ovome mjestu valja naglasiti kako ništa ne može zamijeniti roditeljsko pjevanje ispunjeno ljubavlju i radošću koje predrođenčetu donose toliko potrebne osjećaje sigurnosti i prihvaćenosti.
Prenosimo:Poliklinika Harni
Post je objavljen 06.07.2007. u 08:00 sati.