Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
20.07.2007., petak
Nacional o uspješnim osobama koje se uz svoj posao bave i glazbom
|
Pišu: Tanja Simić, Marina Biluš, 25.06.2007. DOSSIER: LJUDI S DVIJE KARIJERE Moje pjesme moji poslovi Nacional je istražio koji su hrvatski uspješni pravnici, liječnici, profesori i biznismeni aktivni na glazbenoj sceni, kako muzika utječe na njihov privatni i poslovni život te kako pomiruju svoje glazbene i profesionalne karijere DAVOR ŠTERN u jednom se trenutku života dvoumio hoće li se nastaviti baviti glazbom ili će se posvetiti struci, ali ga je odgovorio otac koji je silom prilika za života bio glazbenik. Mario Vukelić, Zagrepčanin koji je 20 godina sudac Visokog trgovačkog sudu u Zagrebu pretprošlog je tjedna u zagrebačkom kafiću Buldog promovirao album “Još samo ovaj put”. Riječ je o kompilaciji na kojoj je dvadesetak izvođača, znanih imena hrvatske glazbene scene, otpjevalo pjesme za koje je stihove i glazbu napisao ovaj pravnik, a na promociji su se pojavili Tony Cetinski, Jasna Zlokić, Zrinko Tutić, Husein Hasanefendić i drugi. Mario Vukelić pokazuje da je na glazbenoj sceni sve više onih kojima glazba nije osnovno zanimanje i svakodnevna profesija. Tako je, primjerice, stihove i glazbu pjesme koja je predstavljala Hrvatsku na ovogodišnjoj Euroviziji napisao jedan menadžer, a prateći bend Dade Topića osnovao je i u njemu na natjecanju u Finskoj svirao predsjednik uprave jedne strane banke u Hrvatskoj.Ta dvojica menadžera, Damir Farkaš i Drago Vidaković, samo su jedni od mnogih hrvatskih liječnika, pravnika, profesora i biznismena koji novac što su zaradili radeći posao za koji su se školovali i koji je njihov glavni izvor prihoda, ne oklijevaju uložiti u financiranje vlastitih glazbenih projekata. Mario Vukelić, sudac Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, već se 20 godina uz pravo, paralelno bavi skladanjem glazbe i pisanjem stihova, a njegove pjesme izvođene su i nagrađivane na gotovo svim domaćim festivalimaako je prvenstveno pravnik, Mario Vukelić gotovo se jednako dugo bavi skladanjem i pisanjem stihova. Njegove pjesme izvođene su i nagrađivane na gotovo svim domaćim i ponekim stranim festivalima, a među ostalima pjevali su ih Ivo Robić, Tereza Kesovija, Ibrica Jusić, Krunoslav Kićo Slabinac, Jasna Zlokić, Mišo Kovač, Tony Cetinski, Massimo Savić i Krunoslav Cigoj. Ovaj zagrebački sudac koji je u svojoj glazbenoj karijeri surađivao i sa skladateljima poput Zrinka Tutića, Đorđa Novkovića, Rajka Dujmića, Nikice Kalogjere, Stjepana Mihaljinca, i koji je 1985. objavio zbirku poezije kaže: “Ljudi izražavaju sebe na tisuću različitih načina. Za mene su to poezija i glazba. Većinu svojih pjesama stvaram svirajući gitaru pa riječi i glazba nastaju istodobno. Napisana ili ispjevana, poezija je poezija, pjesma je pjesma. Začudili biste se kako neki od tekstova zabavnih pjesama funkcioniraju kao sjajni stihovi odnosno poezija u najboljem smislu te riječi. Moji stihovi su i oslikani. Ivan Lacković Croata i Josip Generalić napravili su slike na teme iz nekih mojih pjesama.” Vukelić nije zajubljenik u glazbu postao slučajno. S obzirom na njegovo glazbeno školovanje sviranja klavira i klasične gitare, s glazbenicima se, priča, družio još od školskih dana. No prvi ozbiljni projekt ostvario je s kompozitorom Daliborom Paulikom i tenorom Krunoslavom Cigojem. “Naša pjesma ‘Dobro jutro Zagreb’, osvojila je 1987. nagradu na zagrebačkom festivalu. Prvu nagradu na Zagreb Festu ‘89 osvojio sam s pjesmom ‘Kad odu svi’ u izvođenju Jasne Zlokić zajedno s Đorđem Novkovićem, Nikicom Kalogjerom i Željkom Pavičićem. Uslijedila je i nagrada na Splitskom festivalu ‘90. s Terezom i niz nagrada na mnogim festivalima.” Vukelić priznaje kako mu je posebno zadovoljstvo pisati za djecu. Za njih tvrdi da su najiskrenija, ali i najzahtjevnija publika. Tako mu je jedna od najdražih nagrada ona koju je osvojio na Dječjem Zagreb Festu i to s pjesmom koju je otpjevao njegov sin Filip. “Najveća nagrada je kad osjetite da ste vašom pjesmom nekog dotaknuli. Pjesma vas prepoznaje u drugima i druge u vama. Nepoznati postajete bliski. Najveća nagrada je pjesma”, dodaje ovaj zagrebački pravnik. Kao jedan od svojih najdražih projekata izdvaja pjesmu “Can you close your eyes to me“, posvećenu djeci u ratu, inspiriranu jednom pričom iz Hrvatske. “Na moje stihove Rajko Dujmić je skladao glazbu, a Jakov Sedlar režirao spot u kojem pjevaju djeca i to na engleskom, njemačkom i hrvatskom jeziku. U spotu smo uz dozvolu Francisa Forda Coppole koristili dijelove filma ‘Apokalipsa sada’, a on je 1991. i kasnije prikazivan na mnogim svjetskim tv-postajama. Kroz priču o stradanju djece poslali smo poruku o ratu u Hrvatskoj i to je ono što za mene ima veliku važnost”, priča Mario Vukelić. “Biti sudac ne znači samo primjenjivati zakon, već i postupati u skladu s humanim i etičkim načelima. I istodobno biti kreativan. Nije li to i više nego jasna poveznica s glazbom i poezijom,” kaže Vukelić o povezanosti prava i muzike. Vukelićeve kolege, tvrdi on, nikada nisu s čuđenjem gledali na njegovu glazbenu karijeru. Po njegovu mišljenu tu ionako nema ničeg čudnog jer je, podsjeća, među pravnicima oduvijek bilo i književnika i skladatelja - od Mažuranića, Gjalskog, Kovačića, Lisinskog, Gotovca... Predsjednik Hrvatske turističke zajednice Niko Bulić prvu pjesmu 'Prošlo je sve' uglazbio je još 1972., a na svom prvom autorskom albumu jednu je skladbu i sam otpjevaoDubrovčanin Niko Bulić, dugogodišnji predsjednik Hrvatske turističke zajednice također je skladatelj i tekstopisac čije su skladbe izvodili poznati hrvatski pjevači. U travnju ove godine izdavačka kuća Hit records objavila je album “Stranice ljeta” na kojem Bulićeve pjesme izvode Oliver Dragojević, Tereza Kesovija, Mladen Grdović, Ibrica Jusić, Ivo Pattiera, klape Maestarl, Raguza, te Najbolji hrvatski tamburaši. Čelni čovjek Hrvatske turističke zajednice, kaže kako je cijela njegova obitelj bila vezana uz glazbu. “Moja je majka pjevala kao slavuj, a otac je bio odličan plesač. Ujaci su izvrsno svirali harmoniku, a moj stariji brat Mirko već je 30 godina glazbeni voditelj klape Maestral. Ja sam za školskih i studentskih dana pjevao i plesao u folklornom ansamblu Linđo", kaže Bulić. “Iako nisam notno pismen, kad god bih pisao pjesme melodija bi živjela u meni. Prvu pjesmu koja se zvala ‘Prošlo je sve’ uglazbio sam još 1972. i tada ju je pjevao član klape Maestral Željko Njinić. I prvu objavljenju pjesmu ‘Serenade’ pjevala je ta klapa, a kasnije ju je s njima pjevala i Tereza Kesovija”, kazao je Bulić. On je surađivao s Đelom Jusićem i Stipicom Kalogjerom, a ideju za prvi autorski album dobio je, kaže, u glazbenom studiju Dražena Žanka. Napomena: Tjednik Nacional objavio je zanimljiv članak o hrvatskim uspješnim ljudima koji se uz svoj posao bave i glazbom. Prenašamo: Nacional |
