O svemu tome iz jednog drugog kuta svjedoče i dva primjera iz psihologijske i psihijatrijske prakse spomenuta u prethodnom članku. Prvi je tek nedavno opisani sindrom nestalog blizanca, kada trudnoća započinje kao blizanačka, ali dolazi do odumiranja jednog čeda, što se u većini slučajeva događa do 15 tjedna trudnoće. Preživjeli blizanac nerijetko ima čitav niz psihološki i psihijatrijskih simptoma, a tek spoznaja o tome da je postojalo drugo čedo otvara mogućnost da se primjerenom terapijom poput hagioterapije razriješi problem. Drugi primjer je pojava tendencije sezonskim samoubojstvima kod nekih osoba koji se pokušavaju ubiti svake godine točno u određenom mjesecu. Medicinskom i psihijatrijskom obradom takvih osoba ustanovljeno je kako je jedini statistički značajan uzročni čimbenik neuspješan pokušaj pobačaja majke tih osoba, a kojeg je majka pokušala upravo u tom mjesecu. Htjeli mi to priznati ili ne ovakva nas zapažanja opominju kako je čovjeka potrebno promatrati u njegovoj cjelovitosti i nedjeljivosti od trenutka začeća.
Prenosimo:Poliklinika Harni
|