Indijanka vegetarijanka
31.01.2014., petak
Sirovost i surovost
Bosanski lovci ubili risa te se pohvalili na Facebooku. Nisu znali da je to zaštićena vrsta i željeli su se prikazati pravim frajerčinama. Ovo je užas, ali da mi je novčić za svako hvaljenje s kolinja koje sam vidjela na Facebooku, bila bih rich bitch. Ubij, pojedi, natrpaj mesa k'o drva, zalij pivom, podrigni i pohvali se na Facebooku, ljudski je moto.  Tu su i mesari koji se sprdaju s mrtvim truplima životinje koje ubiju i oderu.  Evo i fotka koju ja dobijem na poklon na Facebooku i netko je smatra jako smiješnom:  A za kraj i ovo, filmić o iživljavanju nad mrtvim janjetom koji je mnogima, vjerovali ili ne, smiješan. Oznake: internet, fotografije, Facebook, lov, ris, bosna |
30.01.2014., četvrtak
Tko su veganseksualci?
|
Vegane, koji osim mesnih proizvoda i svih životinjskih produkata odbijaju seks s ljudima koji jedu meso, Annie Potts, sudirektorica novozelandskog Centra za ljudske i životinjske studije u Canterburyju, nazvala je veganseksualcima. 'Veganseksualci smatraju da su tijela ljudi mesojeda sastavljena od životinjskih trupala, pa zato odbijaju tijesni tjelesni dodir s njima,' rekla je novozelandska istraživačica. Veganseksualce Pottseva je otkrila tijekom podrobnijih razgovora sa 157 vegetarijanaca. 'To je potpuno novi trend. S nečim takvim se još do sada nisam susrela,' također je dodala Pottsova. Jedna od veganki je rekla kako su joj neveganske osobe inače privlačne, ali ne bi željela biti u fizičkom kontaktu s njima. 'Ne želim biti intimna s nekim, čije je tijelo doslovce sastavljeno od trupala drugih, koji su morali umrijeti za njegov opstanak.' Oznake: veganseksualci, vegani, meso, prehrana, seks |
29.01.2014., srijeda
Pretjerivanje
U Guinnessovoj knjizi rekorda zabilježen je najveći obrok na svijetu, a radi se o punjenoj pečenoj devi. Deva je punjena s dvije ovce koje su punjene s oko 20 kokoški, a kokoške su pak punjene ribom. Navodno je ovo jelo koje se najviše poslužuje u Saudijskoj Arabiji.   A i Hrvatska je dobila svoj najveći hamburger, odnosno superburger. Počeo se pripremati u jednom zagrebačkom cateringu, ukupno teži oko 2 kilograma, a polovica težine otpada na mesnu pljeskavicu u sredini. Podsjeća na pizzu, a promjer mu je 33 centimetra. Uvjeravaju i kako je priprema brza pa se tako kilogram mesa ispeče za svega 2 minute, a dok se slože svi sastojci potrebno je još 8 pa je cijeli hamburger gotov za deset minuta. Košta 100 kuna, a članak na jednom webu o njemu podijelilo je gotovo pa 18,000 ljudi.  Hm, hm, hm…-.- -.- -.- -.- -.- -.- -.- Oznake: deva, hamburger, Saudijska Arabija, Zagreb, Hrvatska, pretjerivanje, meso |
28.01.2014., utorak
Probala sam – pomelo
|
Pomelo je voće iz porodice citrusa, a još ga nazivaju i kineskim grejpom. Što se izgleda tiče, podsjeća na grejp, ali je veći, no kada se radi o gorčini, manje je gorak od grejpa. Zapravo uopće nije gorak. Već ga neko vrijeme gledam u Lidlu i onda ga odlučim kupiti iako ne izgleda posebno privlačno. Zapravo je to kao nekakva mješavina između limuna, grejpa i naranče kada se radi o izgledu i okusu. Pomlađujuće djeluje na organizam, štiteći stanice od starenja i oštećenja. Na Filipinima se koristi i za liječenje čireva, oteklina, mamurluka, dok Kinezi njime tretiraju probavne tegobe. Budući da razrjeđuje krv, baš kao i grejp, oprezno ga trebaju konzumirati osobe koje uzimaju lijekove slične namjene. Ne preporučuje se konzumirati ga u većim količinama uoči operacija jer zbog svog snažnog djelovanja postoji opasnost od krvarenja. Sve u svemu, voće poprilično neutralnog okusa i dojma.  Oznake: pomelo |
27.01.2014., ponedjeljak
Uzgoj škampa, kozica
|
Divlji ili uzgojeni škampi, nisu dobri za okoliš. Uzgojeni se drže u hranilištima blizu obale, a otpad koji nastaje njihovim držanjem odlazi dalje u more ili ocean. Također, mjesta držanja se tretiraju velikim dozama kemikalija, prije svega ureom i fosfatima. Same životinje primaju velike količine pesticida i antibiotika i kemikalija kao što je klor. Uzgojem škampa uništeno je oko 38 posto šuma mangrova kako bi se stvorila jezera za uzgoj. Nakon što prestane uzgoj zbog preopterećenosti i zasićenosti, šume mangrova više ne uspijevaju ondje, a također i okolna područja postaju mrtva u svakom smislu. Područja Bangladeša u kojima su se godinama uzgajali škampi postala su mrtva područja u kojima ljudi više ne mogu živjeti, kažu izvješća prikupljena na Yaleu. Inače, šume mangrova su šume stabala raznih vrsta mangrova koje su vrlo otporne na sol morske vode, a rastu u obalnim područjima koja zahvaćaju plime i oseke. Ni kada se radi o ulovljenim divljim škampima situacija nije mnogo bolja. Naime, dok se hvataju divlji škampi, ulove se i kilogrami ribe i drugih životinja kao što su morski psi ili kornjače, a koji se ne koriste kasnije te završe kao otpad. Brodovi za lov na škampe odgovorne su za čak jednu trećinu slučajno ulovljenih i ubijenih životinja. Također, većina škampa nije testirana koliko je dobra za ljudsko zdravlje. Slučajnim testiranjem otkriveno je da imaju preko 160 različitih vrsta bakterija otpornih na 10 vrsta antibiotika. Više na: http://www.treehugger.com/green-food/shrimp-may-be-small-their-environmental-impact-devastating.html Oznake: škampi, kozice, uzgoj, ekologija |
24.01.2014., petak
Životinjska pjesma
|
Dok superstarovi i topovske kugle lete tvojom glavom televizija pokazuje freakove policajce i kriminalce podzemna me čini nervoznim i ljudi me predaleko guraju moram se otrgnuti uzmi moju ruku sada. Jer ja žalim živjeti kao životinje bez briga i slobodno kao životinje želim živjeti želim trčati kroz džunglu, vjetar u mojoj kosi i pijesak na stopalima. Teško mi je držati se sebe osjećaje i emocije bolje je pospremiti na policu životinje i djeca govore istinu, oni nikad ne lažu tko je humaniji, tu je pomisao, sad vi odlučite. Suosjećanje u džungli, suosjećanje u vašim rukama, da želite li trčati za to želite li me primiti za ruku, da. Nekad vas ovaj život može oboriti zbunjujuć je tako je mnogo pravila koje treba pratiti i osjećam to zato samo pobjegnem u svojim mislima. Oznake: Savage Garden, The Animal Song, Životinje, sloboda |
23.01.2014., četvrtak
Hoću da budeš od mesa
|
Naišla sam na zanimljivu pjesmu Milana Kundere po imenu 'Zašto si tako lijepa'. Pjesma je ok, a za oko mi je posebno zapelo sljedeće: 'Hoću da budeš od mesa, ne od sunčevog sjaja…' dakle, zanimljivo je što je pisac uzeo baš meso kao primjer. Je li meso ružno? Za malo što kažem da je ružno, ali mislim da to mogu reći za meso. Da, ružno je. Kako god ga pogledaš, ružno je. Sjetite se samo dijelova s mesom u velikim trgovinama. Crveni komadi mesa nabacani jedan pored drugog ili jedan do drugoga, zapravo su užas za oči jednako kao i nos. Zapravo se često, kad onuda moram proći, pitam ne osjete li ljudi neugodan miris (da ne nazovem smrad) koji se onuda širi? Ne vide li koliko je sve to ružno? A najružnije je zapravo ono što se skriva iza svakog, pa i najmanjeg komada mesa.  Oznake: Milan Kundera, Zašto si tako lijepa, ljepoća, ružnoća, meso |
22.01.2014., srijeda
O ribama
|
Sudeći prema novom izvješću Oceanije, udruge za očuvanje oceana, prevaru s ribama već godinama proučavaju. Jedna od njihovih posljednjih studija pokazala je kako je 55 posto ribe u sushi restoranima u Kaliforniji pogrešno označeno, nazvano pogrešnim imenima te zamijenjeno jeftinijim varijantama. A na području cijeloga SAD-a pronašli su kako je čak trećina plodova mora krivo deklarirana. Zašto? Za početak, tu je pravi ekonomski poticaj za počinjenje prevare s ribom, piše prevention.com. A to nam baš i ne ulijeva nadu da i na našem području situaicja mogla biti bitno bolja. Potrošači plaćaju visoke cijene za 'lažnu' ribu, pokazalo je novo istraživanje. Kada je riba koju mislite da kupujete u dućanu zamijenjena jeftinijom varijantom, prevareni ste za otprilike četiri dolara. U restoranima je ta šteta još i veća. 'Ne postoji kontrola nad opskrbom morskim plodovima, a smatramo da ljudi nemaju pojma koliko je stanje loše', poručuju iz Oceanije. Divlja riba nije uvijek divlja. Uzgojeni losos ili tuna, a kod nas najčeće brancin i orada vrlo često se u restoranima i na tržnicama prodaje pod divlju ribu. Upravo je to vrlo zabrinjavajuće s obzirom na činjenicu da losos iz uzgoja ima tri puta više zasićenih masti od divljeg lososa. Za divljeg lososa isplati se izdvojiti više novca, no samo u slučaju da ćete doista i dobiti ono što plaćate. U drugom slučaju, koji je znatno češći, kupci izdvajaju i do pet dolara više po ribi koja je maskirana pod divljom ribom. Svježa je riba mit. Mislite da je ona skuplja, nazvana svježa riba, u ribarnicu stigla direktno s broda? Nema šanse. Riba može biti stara tjedan dana, mjesec dana, ili ako živite bliže obali i imali ste sreće izabrati dobru ribu, tada možda nekoliko dana. Riba može biti svježa jedino ako je sami upecate. No, osim toga nema gornje granice za život svježe ribe na policama dućana zahvaljujući novim tehnologijama smrzavanja/otapanja/ponovnog smrzavanja. |
21.01.2014., utorak
Moj doručak
Ovako otprilike izgleda moj doručak svako jutro, s manjim varijacijama na temu. Dakle, tri šalice čaja, najčešće zelenog, voće kojeg ima (ovo su još jabuke od prošle godine koje se dobro drže) te sjemenke i eventualno suho voće. Dobar tek.  Oznake: doručak |
20.01.2014., ponedjeljak
Vjernost
|
Sinoć sam pogledala 'Sulejmana Veličanstvenog' i dojmio me se dio o vjernosti. Dakle, ako sam dobro shvatila, jedan janjičar (ako nije janjičar već neki drugi vojnik, nek' mi moje neznanje oproste svi poznavaoci materije) je pokazao vjernost Mustafi, Sulejmanovom sinu tako što je stavio glavu na panj za njega. Sam Mustafa naređuje njegovo smaknuće jer radi se o nekom političkom pitanju, štatijaznamsadtočno. Uglavnom, fasciniralo me to pitanje vjernosti. Danas takvu vjernost možeš dobiti od pasa, a ako je čovjek tako vjeran, onda se smatra – budalom. Vrijedi li biti vjeran? Dakle, ne mislim tu na vjernost u ljubavnoj vezi ili tako nečemu već općenito na vjernost među ljudima. Znaš ono, među prijateljima, pa onda vjernost nekoj ideji, da se u nekog ili nešto možeš pouzdati. Postoji li nešto takvoga danas? Čini se – teško da postoji, odnosno teško se takvo što sreće među današnjim ljudima. Vrijednosti se mijenjaju od danas do sutra, vjernost je obezvrijeđena i kao da su vjerni samo neki staromodni romantici, danas smo vjerni, a već sutra, ah, tko zna, možda nam neće u interesu biti da budemo vjerni, možda ćemo se okrenuti nekome ili nečemu drugome i zaboraviti što smo jučer rekli. Oznake: vjernost, pouzdanost, Sulejman Veličanstveni |
17.01.2014., petak
O vegetarijanstvu iz knjige 'Među svojima'
|
Jučer sam pisala o knjizi Amosa Oza 'Među svojima' koju sam pročitala, a danas posebno dodajem dva citata iz knjige o vegetarijanstvu. 'Moše je u sebi već odlučio da će jednog dana postati vegetarijanac, a možda čak i vegan, no tu je odluku odgađao jer nije lako biti vegan u društvu omladine iz kibuca. I sada kad nije vegan mora se noću i danju upirati da izgleda kao svi ostali. Suzdržavati se. Pretvarati. Dobro je promislio o okrutnosti koja je dio jedenja mesa i o sudbini tih kokoši kojima je suđeno da čitav svoj životni vijek provedu u krletkama s mrežom od željezne žice, nagurane i stiješnjenje jedna pored druge u pretincima nesilišta bez mogućnosti da se pomaknu s mjesta jedan jedini korak čitavog svog života. Jednog dana rodit će se nova generacija, mislio je Moše, koja će sve nas nazvati ubojicama i neće moći razumjeti kako smo mogli jesti meso živih stvorenja kao što smo i mi sami, oduzeti im dodir sa zemljom i mirisom zelenila, uzgajati ih u inkubatorima, hraniti ih dok ne narastu u tijesnim krletkama, šopati nasilu i poniziti do gađenja, krasti njihova jaja i prije no što su sjedile na njima i na kraju prerezati grkljan i počupati perje, raščeretiti ih pa sliniti od gladi i trpati ih u sebe oblizujući njihovu mast na usnama.' 'Bio je uvjeren da će se svijet uskoro probuditi i ukinuti novac jer je novac korijen sveg zla i vječiti uzrok ratova, sukoba i ugnjetavanja. Također je bio vegetarijanac. Šaljivdžija Roni Šindlin zvao ga je Ghandijem kibuca Ikhata. Za purimske maškare prije dvije godine Roni se maskirao u Martina Vandenberga (vegetarijanca) i pojavio se na zabavi omotan bijelom plahtom vukućiza sobom kozu oko čijeg je vrata visio natpis na esperantu: 'I ja sam ljudsko biće'.' Oznake: Amos Oz, Među svojima, vegetarijanstvo |
16.01.2014., četvrtak
Amos Oz: Među svojima
|
Evo, 'pala' je i druga knjiga u ovoj godini. Amos Oz je izraelski autor koji je dobio niz nagrada za svoja djela u kojima mu je jedna od glavnih misli vodilja – mir. Već sam pročitala jednu njegovu knjigu, 'Iznenada u dubini šume' i oduševila me. 'Među svojima' priča o životu u kibucu, o tome koliko se radi o programiranom životu, zajednici u kojoj se mora postupati po pravilima i ne može drugačije. Posebno me se dojmilo što djeca ne žive s roditeljima već u tzv. 'Dječjoj kući', a roditelji ih povremeno posjećuju. Roman je zapravo skupina toplih ljudskih priča, o patnji, ljubavi, bolesti… svemu. CITATI: Ljubav je kao upala: proširi se pa prođe. Prema onome što je pročitao u knjižnici, došao je do jednostavnog zaključka da velik broj ljudi treba više ljubavi no što može naći. Bio je uvjeren da koliko su viši naši ideali, toliko su apsurdnije naše slabosti i nastranosti. Ponekad je s osmijehom citirao riječi Levija Eškola koji je rekao da je čovjek samo čovjek, a i to mu se događa rijetko. Joav je vidio oblake kako vise s neba iznad njegove glave i rekao sam sebi da sve ono što je u njegovim očima važno zapravo nije važno, a o svemu što je zapravo važno on ne stigne razmišljati. Čovjeku prođe život, a da dubinski ne razmotri jednostavne i velike stvari, osamljenost, čežnju, strast i smrt. Nije nam dozvoljeno da drugima određujemo što im je dozvoljeno, a što zabranjeno. Svi smo se mi rodili slobodni, no vlastitom zaslugom jedni drugima namećemo raznorazne vezanosti. Oznake: Amos Oz, Među svojima |
15.01.2014., srijeda
Upoznajte 78-godišnjeg vegana bodybuildera
|
Jim Morris ima 78 godina i vegan je te se bavi bodybuildingom već niz godina. Sa 77 godina pridružio se akciji 'Think before you eat' i pozirao kao Rodinov 'Mislilac'. Od natjecateljskog bodybuildinga odustao je 1985. kada je i postao prvo vegetarijanac, a kasnije i vegan te se nastavio baviti ovim sportom samo za sebe. Kaže: 'Proteini životinjskog podrijetla puni se kemikalija, masnoća i svega i svačega što je jako štetno za ljudski organizam. Dok sam se natjecao i u sebe trpao sve te stvari, imao sam jako puno problema s probavom. Stalno sam imao zatvor i bio sam nadut i zbog toga sam se osjećao tako jadno. Znam da danas ne bih bio ovdje da sam nastavio jesti na takav način…' O mliječnim proizvodima kaže: 'Smatram da mnogo ljudi ne shvaća da, kada bi prestali konzumirati mliječne proizvode, shvatili bi: 'Wow, ne mogu vjerovati da se mogu osjećati tako dobro!'.' Više o impresivnom starčeku na: http://www.huffingtonpost.co.uk/2014/01/08/vegan-male-bodybuilder_n_4560059.html?ncid=edlinkusaolp00000009  Oznake: Jim Morris, vegan, bodybuilding |
14.01.2014., utorak
Samo je ljubav tajna dvaju svjetova?
|
Eto, kad sam čula pjesmu poznatog hrvatskog izvođača Thomspona 'Samo je ljubav tajna dvaju svjetova' pomislila sam: 'Oho, a što je to sad?' Kako to da nema 'Baci bombu, goni bandu…' i sličnih pokliča? Točnije, pomislila sam ma je li to moguće da Thompson pjeva o ljubavi, o rušenju mržnje? Oh, pa ovaj se svijet popravlja! Ljubav između dvaju svjetova? Između latinice i ćirilice? Između homo i hetero ljudi? Između Roma i ostatka? Između vegetarijanaca i mesojeda? Tako pomislih u prvi tren, ali učas zaključih kako opet bijah naivna, kad pregledah tekst pjesme. 'Nova jutra kad te snenu probude a s desne strane mene više ne bude…' 'Ajde da je neki drugi pjevač, prošlo bi, ali kad je Thompson, izgleda da desna strana nije stavljena u pjesmu tek tako. 'Čovjek nek' voli ženu…' O, vjerojatno je to već ofucano, ali doista nije li i žena čovjek? No, onda bi to bilo – Čovjek nek' voli čovjeka… a to se baš nikako ne uklapa u pjesmu i sliku. Zapravo bi pjesma bila dobro poslužila za Markićkinu kampanju 'U ime obitelji'. I tako padoše moje idealističke ideje o nekom novom dobu koje je možda započeo Thompson. Možda je ipak prije onako kako je, slušajući pjesmu na radiju, zabunom čuo stihove moje sin: 'Ako me voliš vraga ne postoji granica…' Oznake: Thompson, ljubav, mržnja |
13.01.2014., ponedjeljak
Kako su nam Pafi i Kika gotovo uništili šetnju
|
U zadnja dva tjedna u šetnji doživjesmo dva napada pasa. I to ne lutalica (oni su uglavnom previše plahi i uopće nisu problematični) već pasa koji imaju vlasnike. K tome, kako se i ljudi mijenjaju na gore, čini se kako se i životinje mijenjaju pa tako prije nisam doživljavala da muški pas napadne ženskoga, a danas se to često događa. Priča o Pafiju Šećemo u sumrak i prolazimo kraj dvorišta visoke ograde iza koje je bernardinac. Međutim, čini se kako ovaj put nije iza ograde već je ispred ograde! Naime, nešto veliko bijelo s iskešenim zubima trči prema nama. I krene prema mom jednom psu pa prema drugom i širi usta te mi jednog psa počupa za dlaku na leđima. Vlasnik viče: 'Pafi, Pafi…' ali Pafi ne sluša dok vlasnik konačno ne dotrči i ščepa ga za vrat i odvuče (jedva jedvice). Poslije se ispričava, ali kažem mu: 'A dobro je sve to prošlo.' Priča o Kiki Dogodilo se to u nedjelju. Lijep sunčan dan mogao je loše završiti. Prolazim s psima pored nekog dvorišta već se vraćajući iz dugačke šetnje, a u dvorištu napirlitana fufa koja nas je vidjela i svejedno stisnula gumb te su se počela otvarati njezina velika električna vrata od ograde. Kako su se vrata otvarala, tako je iza njih na nas iskočilo pseto. Crno, ne previše veliko, ali jako histerično i agresivno. I ne odustaje, zalijeće se na moje pse i grize ih. Ona fufa stoji i gleda i čak joj vidim osmijeh na licu! Da se nije pojavio njezin muž (pretpostavljam da je muž) i jedva zauzdao Kiku, tko zna što bi tu još bilo. I on se ispričao, a ona je i dalje stajala i smješkala se! Doista, nekad mi se čini da većina ljudi vjeruje da je glava nešto što eventualno fizički uljepšava svijet, a ne služi za razmišljanje. Ili, kako je to moja susjeda uvijek rado govorila za ljude koji joj dignu tlak – svašta pička rodi, ali novaca neće! Da ne duljim, ovakvih, sličnih priča imam još barem pet – deset. I uvijek je sasvim jasno – sve je do vlasnika, pas nije kriv. Ali pas najčešće nastrada kad se dogodi tragedija. Oznake: pas, šetnja, napad, vlasnici, odgoj, kazna, tragedija |
10.01.2014., petak
Vinka Sazdova: Posljednji čaj
|
Sazdova je makedonska novinarka i urednica, a zapravo je završila psihologiju. Ovaj roman na gotovo 300 stranica njezin je prvijenac kojim je polučila veliki uspjeh. Priča je to u prvom licu o ženi koja na prvi pogled ima sve, obitelj (dvoje djece i muža) te karijeru i društvenii status. Ipak, odlučuje sve to ostaviti i otići u Indiju. Kreće njezino fizičko, ali prije svega duhovno putovanje, a susrevši se sa siromaštvom, bolestima i svim ostalim što nudi Indija, shvaća da je osjećaj bliskosti i sreće nešto što ne može naći negdje vani ili putujući svijetom već je sve to u čovjekojoj duši. Knjiga također obiluje kratkim životnim istinama koje se protežu korz rečenice, a tri koje su me se najviše dojmile su: 'Ne možete shvatiti da karakter određuje sudbinu. Da vam je srce zarobljeno kao u krletci.' 'Blizina je mjera ljudske otvorenosti.' 'Sve je ništa. Čaj je samo vruća voda s malo neke trave unutra. Mi stvarima dajemo značaj.' Knjiga zapravo i završava ovim zadnjim da je sve – ništa. Ovo me je i na neki način uznemirilo i pokvarilo dobar dojam o knjizi. Ispada da su nam svi ljudi isti, tj. da bi nam svi trebali biti isti te da je sve u životu jednako važno ili nevažno, a glavni lik uspijeva doseći to stanje svijesti no ipak se raduje povratku kući, obitelji, životu kakav je imala, što se zapravo kosi s tom porukom da je sve – ništa. CITATI: Mi ljudi iz zapadnog svijeta vezujemo se samo uz sreću, a nepripremljeni smo na tugu i bol. A oboje trebamo spokojno proživjeti. Čudesan svijet, stvoren od blata i mulja. Ništa ne traži od tebe. Dovoljan je sam sebi. Ne ovisi ni o čijoj pažnji. To je prava sloboda. Otkad sam tu, naučila sam govoriti istinu. Ne mogu drugačije. Najlakše je govoriti istinu. Odsutnost je najveća nazočnost. Kao što ne možeš stlačiti vodu, tako ne možeš djecu spriječiti da krenu svojim putem. To se isto može reći i za roditelje. Djeca ih ne mogu spriječiti da odu. Čovjek se i bez znanja može umiješati u tuđu sudbinu, nečiji život može početi teći u potpuno nepredvidljivu pravcu samo zbog jedne jedine izgovorene ili prešućene riječi, nesvjesnog postupka, pogrešno protumačena osmijeha. Daljina je unutra, a ne vani, čujem glas u sebi. Ne možete pomoći nekome ako on to ne traži od vas. Ljudi imaju ljubavni odnos sa svojim bolestima i bolovima koji ih sačinjavaju. Došla sam da barem jednom u životu održim obećanje. Došla sam jer riječ vezuje snažnije nego uže. Nisam znala da se nešto toliko prazno može ispuniti nazočnošću samo jednog čovjeka. Da samo jedan jedini čovjek može naseliti pustinju. Vi stranci postavljate previše pitanja. Živite na svojim usnama umjesto u svojim srcima. Da, usitinu se lakše oprostiti s najbližima jer ih nosiš u sebi kuda ideš. Sve druge ostavljaš tamo odakle odlaziš. Gdje si ih sreo. Nije me briga ni za što! Mudri žive, a ostali misle. Sada ću spavati, a potom… potom ću možda misliti. Razum traži logiku, a u ljubavi ona ne postoji. Istini ne trebaju činjenice, treba joj srce! Oznake: Vinka Sazdova, Posljednji čaj |
09.01.2014., četvrtak
Lav Nikolajevič Tolstoj - iz eseja 'Prvi korak'
|
Ne tako davno, razgovarao sam s penzioniranim vojnikom, mesarom, koji je bio iznenađen mojom tvrdnjom da je šteta ubiti i govorio uobičajene stvari o činu zaređenja. Kasnije se ipak složio sa mnom:”Posebno kada su mirni, pitoma goveda. Priđu ti jadni, vjeruju ti. To je veoma žalosno”. Ovo je strašno! Ne patnja i smrt životinja, nego što čovjek to potiskuje u sebi, nepotrebno, taj najveći duhovni kapacitet – suosjećajnost i sažaljenje prema živim bićima poput njega samog – i kršeći vlastita osjećanja postaje okrutan. Duboko u ljudskom srcu sjedi zapovijest da se ne oduzima život! Jednom, odlazeći iz Moskve, ponuđen mi je prijevoz kočijama koje su išle u Serpuhov, u susjednu šumu da donesu drva. Bio je to četvrtak pred Uskrs. Sjedio sam u prednjem djelu kočije sa snažnim crvenokosim kočijašem, koji je očigledno popio. Ulazeći u selo, vidjeli smo kako vuku na klanje dobro uhranjenu roza golu svinju. Skičala je užasnim glasom, glasom koji liči na krik čovjeka. Baš u trenutcima kada smo prilazili, počeli su je klati. Čovjek joj je rasporio grlo nožem. Svinja je zaskvičala još prodornije i glasnije, otrgla se od čovjeka i pobjegla oblivena krvlju. Kako sam kratkovid, nisam primijetio sve detalje. Sve što sam video je svinja s ljudskim likom i sve što sam čuo je njen očajnički krik, ali kočijaš je pažljivo promatrao i video sve detalje. Uhvatili su je, oborili, i završili posao prerezivanjem njenog vrata. Kada je skičanje prestalo, kočijaš je duboko uzdahnuo. “Da li ljudi zaista nemaju odgovor na takve stvari?”, upitao je. Toliko je jaka čovjekova odbojnost prema ubijanju. Ali na primjer, poticanjem gramzivosti, tvrdnjama da je Bog to dopustio, i prije svega, da je to po navici, ljudi u potpunosti gube ovaj prirodni osjećaj. Sve što želim reći je da je za dobar život neophodan niz dobrih djela, ako je čovjek ozbiljan u namjerama da živi ispravno, neminovno će pratiti jedan određeni niz, a među prvima, to će biti vrlina za kojom idu samokontrola, suzdržavanje. U potrazi za samokontrolom čovjek će neminovno pratiti i niz čija je glavna karika samokontrola ishrane. I ako zaista bude ozbiljno tražio dobar život, prva stvar od koje će se uzdržat biti će upotreba životinja u prehrani, jer da ne govorimo o pobuđenju strasti koje takva hrana izaziva, hraniti se tako je jednostavno nemoralno, jer uključuje rađenje čina koji je u suprotnosti s moralnim osjećanjima – ubijanje. “Ali zašto, ako je pogrešnost takve ishrane poznata čovječanstvu toliko dugo, zašto ljudi nisu priznali ovaj zakon?”, zapitat će se oni koji su navikli da ih vodi javno mnijenje, a ne razum. Odgovor na ovo pitanje je da je moralni napredak čovječanstva – što je temelj za svaki oblik progresa – uvijek spor. Ali znak pravog, a ne prolaznog progresa, jedino je i isključivo njegova istrajnost koja omogućava konstantno ubrzanje. Napredak vegetarijanstva je upravo ovakve vrste. Takav progres je izražen u pravom životu čovječanstva, koji iz mnogih razloga, nevoljno prelazi sve više i više iz mesožderskih navika u ishranu baziranu na povrću, a namjerno prati istu putanju u pokretu koji pokazuje jasnu snagu i koji raste sve više i više, a to je vegetarijanstvo. Ovaj pokret je tijekom prethodnih deset godina značajno napredovao. Sve više knjiga i časopisa na ovu temu pojavljuje se tijekom svake godine, u inostranstvu srećemo sve više ljudi koji su odustali od mesa, pogotovo u Nemačkoj, Engleskoj i Americi, broj vegetarijanskih hotela i restorana raste iz godine u godinu. Vegetarijanski pokret bi trebao izazvati posebnu radost kod onih čiji život nastoji da dovede kraljevstvo Božje na zemlju, ne zato što je vegetarijanstvo samo po sebi važan korak ka takvom carstvu (svi pravi koraci su i važni i nevažni), već zato što je to znak težnje čovječanstva ka ozbiljnom i istinitom moralnom savršenstvu. Time čovječanstvo preuzima onaj nepromjenljivi poredak nasljednog i prirodnog na sebe, počevši od prvog koraka. Oni koji nastoje dostići viši sprat kuće pukim pokušavanjem da se penju nasumično i s različitih pozicija po zidovima, trebalo bi da se okupe oko prve stepenice i zajedno krenu ka gore uvjereni da je jedini pravi put ka gore – ako se počne od prve stepenice. Oznake: Lav Nikolajevič Tolstoj, Prvi korak, vegetarijanstvo |
08.01.2014., srijeda
Na čaju
 Vikend je, vrijeme je za odlazak na čaj. I besplatno čitanje novina u zdravljaku. Sin, mama i tata sjede, svatko čita i lista novine. Mama gleda u članak o novim istraživanjima o tome koja hrana potiče razvoj tumora, a koja je dobra za borbu protiv tumornih stanica. Obraća se sinu: 'Gle, sine što piše. Najnovija istraživanja pokazuju da meso i mliječni proizvodi potiču razvoj stanica tumora. Meso potiče kiselost koja je odlična za razvoj tih stanica, dok mliječni proizvodi potiču stvaranje sluzi koja je također odlična hrana za ovakve stanice.' Tata cmoče usnama. Ne gleda mamu, ali, iako čita svoje novine, jedno mu je uho naraslo kao kod slona i sve sluša. I opet cmoče i mrmlja si nešto u bradu. Onda više ne može izdržati, okreće se s prkosom u očima (i s porukom koja glasi: 'Ne truj mi sina!?)i kaže mami: 'Nije to istina!' Oznake: čaj, meso, mlijeko, tumor |
07.01.2014., utorak
Zbogom, petarde
|
Eto, hvala nebesima, prošle je doba petardi. Nadala sam se da će ove godine, zbog krize, toga biti manje, ali izgleda da kriza nije imala neki utjecaj na bacanje petardi. Sada konačno s psima mogu otići u normalne i dugačke šetnje, a da mi se ne stišću uz noge dok pucaju te grozne prskajuće stvari koje treba zabraniti. Za vikend je bilo toplo vrijeme i prilika za duuugačke šetnje, čak i dvije u jednom danu. Volim kružne staze i volim pronalaziti nove staze za šetnje, tako da sam jednu novu pronašla i tijekom proteklog vikenda. Budući da živim na području na kojem su bila obilata ratna zbivanja, ni minska područja nisu rijetkost, no budući je prošlo već mnogo godina od rata, table su često skinute pa nije rijetkost da, primjerice, uđeš u šumu s jedne strane, s koje nema table, a izađeš s druge, na kojoj nađeš tablu koja upozorava na mine i onda se jednostavno – smrzneš. Ili, kakav je to osjećaj kad hodaš preko terena za kojeg znaš da je vrvio minama, ali su ga pirotehničari pregledali? U početku ti je čudnovato, a onda se jednostavno - navikneš. No, vratimo se na protekli vikend i pretoplo vrijeme. Sva sreća pa nisam meteoropat i za dobro raspoloženje dovoljno mi je skinuti toplu jaknu i ubaciti slušalice s dobrom glazbom u uši i – pravac šetnja. A u prirodi sve propupalo, kao da je proljeće. Ima jaglaca, tratinčica, maslačaka i drveće pušta sokove i pupove. Pčelice i muhe lete. Neće biti dobro, pčele već najavljuju da bi ovo mogla biti teška godina. Ostaje nam čekati i boriti se kako znamo. Oznake: petarde, šetnje, mine, pčele, Zima, proljeće |
03.01.2014., petak
12 dana svjesnosti
|
Grupa indijanskih umjetnika pokrenula je akciju '12 dana svjesnosti' u kojoj svojim djelima pretočenima u plakate žele potaknuti svjesnost ljudi o uništavanju prirode. Akcija je ovako nazvana, ali ne traje samo 12 dana već se radi o trajnoj kampanji koju može poduprijeti tko god želi preuzimanjem plakata. Primjerice, uz plakate je moguće naučiti i kako napraviti pastu od brašna kojim se plakat zalijepi za zid, umjesto korištenja kemijskog ljepila. Indijanska populacija na američkom tlu sve je glasnija u svojoj borbi protiv sve agresivnije izgradnje nafotovoda i plinovoda na područjima koja smatraju svetom zemljom svojih predaka. Uz ovo, Indijanci sve glasnije traže od predsjednika Obame da pomiluje Leonarda Peltiera, koji je već 37 godina u zatvoru i za kojeg se za života zauzeo i Nelson Mandela. Peltiera često i zovu američkim Mandelom, a smatra se političkim zatvorenikom te Obama za sada odbija pomilovati ga. Bio je aktivan u American Indian Movement (AIM) te je u jednom sukobu s vlastima ispalio nekolikoo hitaca i ubio dva agenta FBI-ja što je rezultiralo najvećom racijom u američkoj povijesti, dok s druge strane, ubojstvo jednog Indijanca u istom događaju nikada nije službeno istraživano, a kamoli riješeno. Više o posterima i kampanji '12 dana svjesnosti' te američkom Mandeli na: http://digitaljournal.com/life/arts/native-americans-release-art-to-create-12-days-of-consciousness/article/364064 http://www.honorthetreaties.org/#p4,s3     Oznake: indijanci, priroda, kampanja, 12 dana svjesnosti, američki Mandela, Leonard Peltier |
02.01.2014., četvrtak
Vegetarijanki slučajno servirali piletinu
|
28-godišnjoj Roshni Barot u britanskom Nando-u zabunom su servirali piletinu umjesto sira (naručila je pitu sa sirom, a dobila s piletinom), a ona je to shvatila kada je već pojela pola obroka. Nakon toga toliko se razljutila i rastužila da se na mjestu rasplakala, a šef smjene za naknadu joj je ponudio kupon za besplatan obrok, što je ona odbila. Roshni je inače vegetarijanka iz religijskih razloga (hinduistkinja je) cijeli svoj život, a kaže kako nije shvatila da se radi o piletini jer se zapričala s prijateljicom dok su zajedno objedovale. Osim toga, uvijek je jela u spomenutom restoranu i nikada nije pomislila da bi morala provjeravati jer im je vjerovala. O svemu kaže: 'Osjećam kako to meso stoji u mom tijelu. Osjećam kao da to više nije moje tijelo. Oduzeli su mi pravo da u svoje tijelo ne stavljam što ne želim i sada ne mogu više reći da nikad u životu nisam jela meso. Ovom sam se predala punih 28 godina i sada mi je to netko oduzeo. Više nikada neću otići u taj restoran, a bila sam njihova obožavateljica.' Zato ja najviše vjerujem samo onome što sama pripremim. :-)  Oznake: vegetarijanstvo, podvaljivanje, zabuna, Nando |
