Indijanka vegetarijanka
17.01.2014., petak
O vegetarijanstvu iz knjige 'Među svojima'
|
Jučer sam pisala o knjizi Amosa Oza 'Među svojima' koju sam pročitala, a danas posebno dodajem dva citata iz knjige o vegetarijanstvu. 'Moše je u sebi već odlučio da će jednog dana postati vegetarijanac, a možda čak i vegan, no tu je odluku odgađao jer nije lako biti vegan u društvu omladine iz kibuca. I sada kad nije vegan mora se noću i danju upirati da izgleda kao svi ostali. Suzdržavati se. Pretvarati. Dobro je promislio o okrutnosti koja je dio jedenja mesa i o sudbini tih kokoši kojima je suđeno da čitav svoj životni vijek provedu u krletkama s mrežom od željezne žice, nagurane i stiješnjenje jedna pored druge u pretincima nesilišta bez mogućnosti da se pomaknu s mjesta jedan jedini korak čitavog svog života. Jednog dana rodit će se nova generacija, mislio je Moše, koja će sve nas nazvati ubojicama i neće moći razumjeti kako smo mogli jesti meso živih stvorenja kao što smo i mi sami, oduzeti im dodir sa zemljom i mirisom zelenila, uzgajati ih u inkubatorima, hraniti ih dok ne narastu u tijesnim krletkama, šopati nasilu i poniziti do gađenja, krasti njihova jaja i prije no što su sjedile na njima i na kraju prerezati grkljan i počupati perje, raščeretiti ih pa sliniti od gladi i trpati ih u sebe oblizujući njihovu mast na usnama.' 'Bio je uvjeren da će se svijet uskoro probuditi i ukinuti novac jer je novac korijen sveg zla i vječiti uzrok ratova, sukoba i ugnjetavanja. Također je bio vegetarijanac. Šaljivdžija Roni Šindlin zvao ga je Ghandijem kibuca Ikhata. Za purimske maškare prije dvije godine Roni se maskirao u Martina Vandenberga (vegetarijanca) i pojavio se na zabavi omotan bijelom plahtom vukućiza sobom kozu oko čijeg je vrata visio natpis na esperantu: 'I ja sam ljudsko biće'.' Oznake: Amos Oz, Među svojima, vegetarijanstvo |
16.01.2014., četvrtak
Amos Oz: Među svojima
|
Evo, 'pala' je i druga knjiga u ovoj godini. Amos Oz je izraelski autor koji je dobio niz nagrada za svoja djela u kojima mu je jedna od glavnih misli vodilja – mir. Već sam pročitala jednu njegovu knjigu, 'Iznenada u dubini šume' i oduševila me. 'Među svojima' priča o životu u kibucu, o tome koliko se radi o programiranom životu, zajednici u kojoj se mora postupati po pravilima i ne može drugačije. Posebno me se dojmilo što djeca ne žive s roditeljima već u tzv. 'Dječjoj kući', a roditelji ih povremeno posjećuju. Roman je zapravo skupina toplih ljudskih priča, o patnji, ljubavi, bolesti… svemu. CITATI: Ljubav je kao upala: proširi se pa prođe. Prema onome što je pročitao u knjižnici, došao je do jednostavnog zaključka da velik broj ljudi treba više ljubavi no što može naći. Bio je uvjeren da koliko su viši naši ideali, toliko su apsurdnije naše slabosti i nastranosti. Ponekad je s osmijehom citirao riječi Levija Eškola koji je rekao da je čovjek samo čovjek, a i to mu se događa rijetko. Joav je vidio oblake kako vise s neba iznad njegove glave i rekao sam sebi da sve ono što je u njegovim očima važno zapravo nije važno, a o svemu što je zapravo važno on ne stigne razmišljati. Čovjeku prođe život, a da dubinski ne razmotri jednostavne i velike stvari, osamljenost, čežnju, strast i smrt. Nije nam dozvoljeno da drugima određujemo što im je dozvoljeno, a što zabranjeno. Svi smo se mi rodili slobodni, no vlastitom zaslugom jedni drugima namećemo raznorazne vezanosti. Oznake: Amos Oz, Među svojima |
