Evo, 'pala' je i druga knjiga u ovoj godini. Amos Oz je izraelski autor koji je dobio niz nagrada za svoja djela u kojima mu je jedna od glavnih misli vodilja – mir. Već sam pročitala jednu njegovu knjigu, 'Iznenada u dubini šume' i oduševila me.
'Među svojima' priča o životu u kibucu, o tome koliko se radi o programiranom životu, zajednici u kojoj se mora postupati po pravilima i ne može drugačije. Posebno me se dojmilo što djeca ne žive s roditeljima već u tzv. 'Dječjoj kući', a roditelji ih povremeno posjećuju. Roman je zapravo skupina toplih ljudskih priča, o patnji, ljubavi, bolesti… svemu.
CITATI:
Ljubav je kao upala: proširi se pa prođe.
Prema onome što je pročitao u knjižnici, došao je do jednostavnog zaključka da velik broj ljudi treba više ljubavi no što može naći.
Bio je uvjeren da koliko su viši naši ideali, toliko su apsurdnije naše slabosti i nastranosti.
Ponekad je s osmijehom citirao riječi Levija Eškola koji je rekao da je čovjek samo čovjek, a i to mu se događa rijetko.
Joav je vidio oblake kako vise s neba iznad njegove glave i rekao sam sebi da sve ono što je u njegovim očima važno zapravo nije važno, a o svemu što je zapravo važno on ne stigne razmišljati. Čovjeku prođe život, a da dubinski ne razmotri jednostavne i velike stvari, osamljenost, čežnju, strast i smrt.
Nije nam dozvoljeno da drugima određujemo što im je dozvoljeno, a što zabranjeno. Svi smo se mi rodili slobodni, no vlastitom zaslugom jedni drugima namećemo raznorazne vezanosti.
Post je objavljen 16.01.2014. u 14:56 sati.