nedjelja, 07.01.2024.
Prva pročitana knjiga u 2024.
Jučer je baš bio neki kišni dan ovdje kod nas u Bjelovaru, a još i subota tako da smo se svi četvero vukli po kući. Nije nam još bilo za skidanje božićnih ukrasa. Još uživamo uz svjetlost bora.
Klinci su, naravno, previše željni igrica na mobitelu, a ja sam uspjela malo više čitati. Ti nesretni ekrani neka ostanu za temu drugog posta. Ponekad se stvarno osjećam kao da se stalno oko toga s njima natežem i pregovaram. Privlače ih, pa ja pokušavam to ograničiti. I tako stalno u krug. Još uvijek pobjeđujem i držim se, ali strah me godina koje će doći. Baš je drugačiji taj svijet u kojem oni žive i odrastaju.
No, natrag na današnju temu.
Uspjela sam jučer pročitati prvu knjigu za 2024. godinu. Postavim si uvijek neki izazov koliko knjiga ću pročitati kroz godinu. Nekad sam znala i po 200, a onda je bio period kad nisam ni 10. Nekoliko godina je cilj bio 30 knjiga u godini, a prošle sam podigla brojku na 35 i uspjela pročitati 34. Tako da je opet cilj 35. Ne biram knjige da imaju manje stranica ili tako nešto da bi se samo broj povećavao. Nije mi to toliki gušt da pročitam što veći broj, ali zanimljivo mi je imati neki cilj.
Prva ove godine je Kristin Hannah: Vučja djevojčica
Nedavno se u Bjelovaru otvorilo Znanje pa sam dosta poklona za Božić tamo uzela, a između ostalog i sebi tu knjigu. Volim čitati tu autoricu. Piše mi baš lijepo, a teme su uvijek dosta teške no ipak iz svega toga izvuče neku pozitivu i daje svojim čitateljima pouku da koliko god teških stvari nam život stavio na put i koliko god se na tom putu možda raspali, uvijek postoji mogućnost da se na kraju ipak ponovno sastavimo i nastavimo dalje.
S kojom knjigom ste vi započeli 2024.?