utorak, 08.02.2022.
Snijeg, more, knjiga
Ne znam kako to vrijeme uvijek tako juri. Već je prošlo više od 2 tjedna od zadnjeg posta na blogu.
Bili smo nešto bolesni i Leon i Helena i ja. Nekakva prehlada. Ma kod Helene ni to, ali teta je zvala iz vrtića da dođem po nju jer ima temperaturu 37 s 3 pa je reda radi morala ostati doma. Taman kad je doktorica odlučila da se mogu oboje vratiti u vrtić, javili su da je Helenina grupa u samoizolaciji (taman je imala kontakt dan prije te njene kao temperature) i da do 1.2. ne mogu u vrtić. Tako sam na kraju otvorila nekoliko dana bolovanja da i ja ozdravim, a i već mi je bilo naporno tako raditi i u paraleli njih čuvati. Malo smo se bar družili u miru. Igrali se i čitali po cijele dane. Moram priznati da mi je sve bilo nekako malo tužno vratiti se u normalu vrtić - posao nakon toga.
Prošli vikend išli smo u Mrkopalj. Nije baš bilo previše snijega, ali opet čak dovoljno da se sanjkamo i grudamo, a napravili smo i snjegovića. Kuća koju smo iznajmili je bila baš lijepa. Klinci su se oduševili. Imali smo i jacuzzi pa su se stalno htjeli ići kupati.
Nismo bili dugo, ali uvijek kad tako nekamo otputujemo, vrijeme kao da se ipak malo uspori i to mi se sviđa.
U nedjelju kad smo krenuli doma, još smo prvo produžili do Crikvenice.
Bilo je lijepo iako nije bilo baš sunca.
Sve u svemu, vrijeme nas je poslužilo taman da uživamo i na snijegu i kraj mora. Ne mogu se žaliti.
Evo i pokoja slikica. 
Uspjela sam u međuvremenu pročitati još jednu knjigu i baš mi se jako svidjela. Hvala na preporukama u komentarima. Odabrat ću nešto i od domaćih autora ove godine.
Dakle, knjiga broj 4 za 2022. je Liane Moriarty: Sve što je Alice zaboravila.
Glavna junakinja nakon pada u teretani i udarca u glavu zaboravi zadnjih 10 godina života. Meni je bila zanimljiva i lako čitljiva, a i natjerala me da se zamislim koliko se čovjek promjeni kroz 10 godina života i koliko se odnosi među ljudima promjene.
