subota, 30.06.2018.
31
Neki dan mi je bio rođendan. Danas nas se skupilo malo vise pa smo nabavili tortu i balone. Ova moja mala šašavica se ljuti što nije njen ročkas pa kaže da nam je zajednički.
utorak, 19.06.2018.
More, more
Došli smo do 32. tjedna trudnoće. Evo, već lagano zagazili u 33. Nekako mi vrijeme baš leti. Moram priznati da volim biti trudna usprkos svim onim malim problemima i neugodnostima koje svaka trudnica vjerojatno proživljava. Najvažnije da beba lijepo raste i da stigne živa i zdrava i ne prerano. Ovu trudnoću nisam toliko detaljno pratila tjedan po tjedan kao prvu. Djelomično se u početku nisam usudila zbog prošle koja nije dobro završila, a djelomično jer sam to sve već jednom prošla pa mi nije toliko novo. Imam ipak svoj dnevnik trudnoće. Ne bih ja bila ja bez mog piskaranja. 
Ovih dana sam na moru. Definitivno sam najdeblja što sam ikad u životu bila na plaži. 
Helena apsolutno uživa. Ne da se van iz mora i kući s plaže. More se kažu malo ohladilo. Nisam bila ranije pa ne mogu usporediti, ali hladno mi je još nekako. Ja sam se okupala dva puta za sad i nisam predugo bila u vodi. Stalno nešto krene puhati ili se navuku oblaci pa se ne usudim. Zato se Lenči i za mene kupa iako ne voli kad su "lavovi" po moru.
petak, 08.06.2018.
Svatovi, bebe, imena
Prošlu subotu mi se udala seka.
U vremenu prije svi su bili zaposleni oko svatova i oko radova po njihovoj kući da bi se mogli useliti nakon svatova. Sastavljala se hrpa namještaja, a sve moguće kao da ima stotine dijelova i sličnih šarafa i matica i uputa. Ja sam uglavnom bila pošteđena svega jer sam u drugom stanju. Družila sam se s Helenom i brinula za našeg i njihovog psa. Pomogla sam i napraviti raspored sjedenja za salu. Večer prije sam sa sestričnama kitila dvorište kod mojih. Nisu mi dali puhati balone ni vješati ništa što je bilo visoko pa da sam se morala istezati. Stalno su mi govorili i da sjednem, ali valjda me ponio adrenalin jer mi ništa nije bilo teško ni zamorno. No kad sam navečer legla u krevet bome sam osjećala bolove u leđima i nogama i umor.
Dan je prošao super. Moja Helena je nosila prstene do oltara i nekako me najviše izmorilo održati nju dobro raspoloženu do 16 sati bez popodnevnog spavanja, a i sprječiti je da baš bude stalno na svakoj slici i stalno s tetkom što uopće nije bilo lako jer inače obožava i tetku (mladenku) i Daria (mladoženju) pa sad ti njoj objasni da odjednom ne mogu oni stalno biti s njom. Uspjeli smo, uz pokoje plakanje i cvilenje, ali uspjeli smo. Na kraju je Helena bila neumorna do pola 1, a onda samo zaspala mužu u krilu i nije se budila ni kad samo išli doma, ni kad smo je stavljali u krevet.
Inače, prošli smo 30 tjedana trudnoće i za sad je sve ok pa se nadam da će tako i ostati. Bila sam u utorak na pregledu. Malac se sad pak okrenuo na guzu, a do sad je uvijek bio lijepo na glavu okrenut, ali valjda će se popraviti. Planiram još malo na more sad u lipnju. Mislim da nisam spominjala, ali moja vjenčana kuma je isto trudna, nekih 5 tjedana manje od mene, također od bratića žena jedno 2 tjedna više i još dvije frendice kojima je termin u srpnju. Imamo pravi baby boom i samo jedno bi trebala biti cura, a sve ostalo nam stižu mali dečki. Mi se još nismo odlučili za ime. Muž baca neke neozbiljne prijedloge (ili se bar nadam da su neozbiljni) tipa Maksimilijan, Konan... Helena je jedno vrijeme govorila da će biti Gabrijel i zvat ćemo ga Gabić, ali sad je prešla na Leon. Ja sam predložila Karlo, ali na kraju nam nikome nije sjelo pa čak ni meni. Onda Oliver, što je muž rekao da ne. Onda je on rekao Dorijan, ali meni se nekako ne dopada. A u obitelji imamo već Ivan, Petar, Bruno, Denis, Dario, Alen... Luka imamo nekoliko među prijateljima. Već sam pregledala i knjižicu s imenima i forume i web stranice i ništa da nam sjedne.
Evo i pokoja slikica. Jedna naša obiteljska i jedna cijele povorke (šetali smo do crkve od mojih). A evo i mog "trbuščića".
