srijeda, 25.04.2018.
Ožujak i travanj
Pih opet sam nekamo nestala. Eto me natrag. Sad vas čeka kilometarski post. 
Ma juri mi vrijeme. Evo ovaj travanj na primjer, kao da sam se okrenula i već je na kraju.
Vratila sam se na posao s 1.3. Bila sam još nekoliko puta u međuvremenu na pregledima i bebica lijepo napreduje. Danas poslije podne baš idem opet i nadam se da bude sve ok. Ma sigurno bude!
Svašta smo radili u ožujku i travnju.
Helena je otkrila ljigavce i bili su apsolutni hit tjednima. Stalno ih je navlačila i razvlačila po svemu, a i utapala neke mini figurice u njima.
Bili smo u kinu. Gledali smo Pčelicu Maju. Bilo je dobro iako je ovaj put nešto Helena imala manje strpljenja nego inače pa nije baš bila na miru, a ispred nas je sjedila neka teta koja se stalno žalila da ju ometa u gledanju filma. Mislim ne samo Helena nego i ostali klinci jer ono ipak je bio vikend prije podne i film za klince koji su naravno imala razna pitanja i svoje mušice. Nekako mi je skoro došlo da ju pitam zašto si nije onda pričekala da ta Pčelica Maja izađe na DVD-u pa da pogleda doma u miru, ali nekako sam objasnila Heleni da ne ometa tetu pa smo odgledali crtić do kraja.
Krenuli smo rano ukrašavati kuću za Uskrs jer se Heleni baš svidjelo slagati pisanice i piliće posvuda. Po gradu su također počeli stavljati ukrase za Uskrs i imali smo ove godine i neki mali sajam.
Imali smo puno rođendana u ožujku: sestrična, svekrva, svekar, strina, sestra… Ma stalno smo imali nekih torti i kolača pa se sad ti nemoj udebljati.
Krenulo je ljepše vrijeme pa nas je mamilo u više šetnji.
Kupili smo novi auto.
Helena je čak bojala jaja od stiropora iako je za tu prigodu odabrala najveći kist koji je našla u kući.
Onda smo otišli na Vir jer neka nam je tradicija da smo za Uskrs uvijek na moru. Nekad davno smo išli na Mali Lošinj, a od kad je tata kupio vikendicu (znači zadnjih 20-ak godina), idemo na Vir. Moram priznati da postaje sve teže održati tu tradiciju kad imamo i muževu stranu obitelji, a i sestrin zaručnik svoju, ali za sad smo još uspjeli. Vratili smo se u ponedjeljak ranije pa onda još posjetili i taj drugi dio obitelji.
Ja volim ići na more za Uskrs iz više razloga. Prvo maknem se od doma i promijenimo okoliš. Više se šećemo. Obično imam vremena za čitanje jer ipak nas je više na jednu Helenu. Ne moram smišljati što ćemo sve za hranu i kolače i tko bi sve mogao doći i hoće li biti dosta svega nego si točno odredimo što budemo jeli i znamo da budemo samo mi, a i da budem sasvim iskrena, puno se tu još onda prošvercam uz mamu. Obavezno odemo i do Zadra, pa padne i neki mali shopping i kino jer baka i djed su eto tamo pa ostanu s Helenom. Misa mi je puno ljepša tamo nego u Bjelovaru koliko god to možda ružno zvučalo. Tamo izađem s mise s nekim dobrim osjećajem i željom da činiš dobro, a ovdje takve blagdanske mise uglavnom vodi naš biskup koji obavezno razvuče misu da traje bar pola sata duže i ubaci neku aktualnu političku temu pa tako na dječjoj polnoćki slušamo o umjetnoj oplodnji i kako je to jednako bacanju djece u WC, na Cvjetnici je glavna tema Istambulska konvencija, ako su kakvi izbori obično se jasno objašnjava za koga treba glasati jer drugi izbor je grijeh… Kako kome paše, ali meni kad s oltara svećenik ispriča o Isusovom ulasku u Jeruzalem i onda nekako nespretno nabaci da su mu klicali i da je to skoro kao u političkom smislu, pa se baci na politiku… Ma ne mogu to prožvakati. No sad sam skrenula s teme. Nije mi bila namjera.
Helenin treći rođendan ove godine je padao baš na Uskršnji ponedjeljak. Tako da smo imali i tortu na moru. Bio je to veseo i lijep produženi vikend (petak smo si još uzeli godišnji).
Proslavu rođendana smo imali 7.4. u subotu. Bilo je baš odlično iako sam se preko tjedna i nanervirala s pripremama.
Helena je baš uživala, a to mi je najvažnije. Ove godine je nismo mogli dobiti puno na slikanje, ali uspjeli smo koju sliku okinuti.
Išli smo na sajam u Gudovac. Mislim da još ni jedne godine nisam doživjela takvu gužvu. Kolone auta na sve strane, što na cesti što parkiranih. Srećom smo se prošvercali s prijateljicom koja je išla nešto na štand i imala je karticu za izlagače pa nismo bili toliko u gužvi. Helena je pokušavala nagovoriti tatu u koloni da pojuri pa će kao svi drugi auti pobjeći jer će se uplašiti. Pokušala ga je nagovoriti i da kupimo traktor pa se na njemu vozimo, ali ništa od toga.
12.4. mi je još stric slavio rođendan. Kažem vam, činilo se sve skupa kao neprekidna kolona torti, kolača i hrane. Kad me danas doktorica vagne, budem se šokirala. :D
Vikend 14./15. je Helenu uhvatila neka viroza. Srećom prošlo je za 24 sata, ali sam se naprala posteljina i pidžama jer je povraćala i preznojavala se od temperature. Napokon je i sušilica zasjala u punom sjaju ako ništa drugo.
Kod mojih je aktualno pozivanje u svatove. Sestra mi se udaje 2.6. Isto tako su aktualni i radovi kod njih na kući, pa mi još čuvamo pesonju Roka. Neke dane me izludi. Lola je pak povodljiva pa zajedno baš psine rade. Npr. iskopali su toliko rupa po dvorištu da moraš paziti da ne strgaš nogu, pa smo to za vikend zatrpavali što su oni valjda shvatili kao igru pa su već u ponedjeljak krenuli ponovno kopati. Oboje su veliki plašljivci pa kad recimo kod sestre (kuća do moje) dođu neki nepoznati radnici, oni znaju čak otići u podrum i od tamo lajati kao na uljeze, ali toliko se prepadnu da se ne usude ni izaći iz podruma. Kad ih vidimo s Helenom ili kad nam se onakvi divovski krenu uvlačiti u krilo, nekako im sve oprostimo.
Imali smo cirkus u gradu prošli tjedan. Odmah su krenule neke prepiske je li zakonito držati deve, da li muče životinje, pa do toga da su oni koji idu u cirkus neobrazovani i glupi. Mi smo išli. Slučajno smo dobili neke karte besplatno, pa smo još kupili jednu za Helenu.
Ja sam protiv mučenja životinja, ali iskreno na osnovu toga što sam vidjela, sve te predstave sa životinjama su zapravo i nepotrebne. Nije to više impresivno kao kad sam ja bila mala, tj. točno se vidi da ih ne smiju tako rigorozno trenirati, a ovo što prikažu onda bi se moglo i izbaciti. Heleni se više dopalo što smo išli prošetati pod pauzom i što je mazila kravu i magarca. Gledala je deve i koze i guske i konje.
Predstava je dosta dugo trajala, od pola 8 do 10 sati navečer, a nisam znala da će toliko trajati. Pred kraj je Lenči već bila malo umorna, ali izdržala je.
Slikala se s dinosaurom, pa ponosno pokazuje sliku.
Prošlog vikenda je u subotu bio neki mini sajam cvijeća (lijepo je vidjeti da se gradonačelnik i ekipa trude malo oživjeti naš grad), a u nedjelju smo išli u Westgate na Dane beba, djece i trudnica. Nekako mi se sajam u Zg činio puno lošiji nego prije nekoliko godina kad smo bili, ali bili smo zadnji dan pa možda i zbog toga. Heleni je bilo super. Bojala je gdje god je na štandu bio mali stol i bojanke, skupljala je sve moguće balone iako ih doma imamo još punu sobu od rođendana, dobila je lizu, slikala se s maskotama, provlačila se kroz tunelić, igrala se u igraonici, vrtila na vrtuljku, vozila u vlakiću. Bilo joj je tako lijepo da je rekla da će ostati tamo zauvijek. Čim smo sjeli u auto je zaspala.
Naravno, buša raste svaki dan, a bebi sve više lupa. Rekla je doktorica da je dečko. Ako mi se oglasi trbuh od gladi, Helena me uvjerava da to braco hrče. Smišljali smo jučer imena, ali nismo ništa smislili. Bili smo malo neozbiljni pa smo nabacivali neka smiješna. Neka pak Helena ne zna reći pa ispadnu smiješna. Neka ispadnu smiješna u kombinaciji s prezimenom. Neka čudno zvuče u kombinaciji s Helena kad si zamislim da ih dozivam u kuću. Ima još vremena. Samo neka bude sve ok, a ime će doći.
Sad nas čekaju prve pričesti, krizme, svatovi, rođendani… Lenči se već priprema kako će ići na Vir na more.
Hvala svima na komentarima blogom, face-om, viberom, sms-om, uživo… Cijenim sve lijepe misli i dobre želje.
P.S. Ovaj post sam zapravo pisala 24.4. ujutro, ali trebalo mi je još da posložim slike i da sve skupa stavim tu. Tako da je na pregledu bile sve ok, a dobila sam od prošlog pregleda samo jednu kilu. Nemam pojma kako je to moguće.