četvrtak, 09.03.2017.
Dvogodišnjaci
Moja mala slatka curica nekako se pretovrila u malu zloćku.
Čim joj nešto nije po volji, odmah se ljuti. Vrišti, baca se na pod, pokušava udarati glavom u pod, lupa nogama, skače i slično. Pokušavam ostati mirna na te ispade bijesa, a i ne popustiti, ali ponekad je teško.
Nadam se da će je to uskoro proći. Najgore mi je što se bojim da se ne ozlijedi dok se tako baca na sve strane. Znam da je faza. Samo neka brzo prođe. Ima tko kakav dobar savjet?
Bliži joj se drugi rođendan. Za manje od mjesec dana će imati dvije godine.
Znam da nije lako biti dvogodišnjakinja. Želiš sve sama, a dosta toga još ne možeš sama. Kad ne želiš spavati, samo te odnesu i spreme u krevet. Moraš jesti kad netko drugi kaže da moraš. Gase ti crtiće jer je bilo dosta televizora za taj dan. Ne daju ti da prolijevaš vodu po kući dok bi ti baš prelijevala vodu iz posude u posudu. Vade te iz kade dok bi se ti još kupala. I tako dalje, i tako dalje. 
Prošli tjedan me uhvatio neki umor. Proljetni valjda. Helena se za vikend probudila jedan dan prije 6, a drugi nešto prije 7. Sve druge dane u tjednu sam ju morala buditi u pola 8, ali za vikend kad smo mogli spavati, eto nje ranom zorom.
Volim je najviše na svijetu i ona je moja zlato, ali ponekad mi to zlato pojede živce.
Sad trenutno vidim na kameri da se prevrće po kinderbetu i maše nogama po zraku umjesto da spava. Šašavica moja mala. 