četvrtak, 19.11.2015.
Četvrtak
Kao da je prošlo puno više dana od prošlog posta, a nisu prošla ni tri tjedna.
Moja velika djevojčica u međuvremenu je naučila puzati. U nekom obliku. Vuče se rukama prema naprijed i pomalo odguruje nogama, ali pretežno se samo vuče rukama uokolo. Dosta je brza. Sad je tu, sad je tamo i uvijek negdje gdje ne treba.
Par dana nakon toga izašao je i prvi zubić. Od tad stalno iščekujemo drugi. Još se nije pojavio, pa za sad samo grize mamu s jednim zubom i sve što dohvati trpa u usta jer ju svrbe desni.
Prošli vikend sam išla na Interliber s mužićem. Kupili smo si par knjiga i 4 slikovnice za malu princezu. Ona je bila na čuvanju kod djeda i bake, a nakon toga je ostala i spavati. Spavala je bolje nego doma. Hmmm. Čak su je u snu hranili oko pola 7 jer je prespavala cijelu noć, pa su se brinuli da nije gladna. Doma se naravno i dalje budi bar jednom, a većinom dva puta. Navodno ju zubi svrbe... Ili samo zeza mamu i tatu. Prava je lopužica. Zadnja dva dana se ujutro probudi kad tata ide na posao, a čim ju on ubaci k meni u krevet, ona nastavi spavati i tako spavamo do pola 9. Kad se probudim i pitam ju "Bebo, otkud ti u mom krevetu?", ona se smije kao da me skroz kuži.
Što se tiče adventskog putovanja, ne znam hoćemo li ići. Trenutna događanja u svijetu me plaše... Bojite li se i vi?