ponedjeljak, 13.08.2012.
London - dan drugi
Naše prvo jutro u Londonu bilo je kišovito tako da smo odmah doživjeli londonsku kišu. Nije nas spriječila da izađemo na ulicu i uputimo se do autobusne stanice Hammersmith odakle smo se odvezli do Hyde parka.
Uputili smo se u Prirodoslovni muzej (Natural History Museum) da se sklonimo od kiše. Putem smo naišli na njihove crvene telefonske govornice pa smo se morali i poslikati.
Oduševila nas je veličina muzeja, a nakon toga i njegov sadržaj. Vidjela sam dinosaure. Vidjela sam i puno toga drugoga, ali zbog dinosaura sam išla tamo.
Kad smo izašli van, već je bilo prošlo podne i vrijeme se skroz razvedrilo. Prošetali smo se do Hyde parka i po njemu do Buckinghamske palače. Sama palača nas nije posebno oduševila. Možda je razlog što je ponovno počela padati kiša ili što se u blizini održavao ženski maraton pa je bila gužva ili pak što smo prije nje vidjeli veličanstvenu zgradu prirodoslovnog muzeja. Uglavnom, svidjelo mi se malo biti tamo i biti djelićem Olimpijskih igara bez obzira na palaču.
Imali smo plan prošetati se ulicom The Mall do Piccadilly-ja, ali po njoj se trčao maraton pa smo otišli odmah do Big Ben-a, Parlamenta i Westminsterske opatije (Westminster Abbey). Nakon toga smo se uputili u smjeru suprotnom od onog gdje je bila hrpa ljudi i busom se odvezli do Piccadilly-ja.
Negdje tamo u blizini, više nisam sigurna da li na tom trgu ili nekom drugom, me oduševio M&M's World. Unutra je sve bilo užasno skupo i nisam ništa kupila (i bolje jer mi ništa od toga zapravo i ne treba), ali bilo je tako fora biti u ogromnoj trgovini prepunoj stvari s motivima M&M bombončića.
Vrijeme je jako brzo prolazilo. Bilo je puno suvenirnica u koje sam morala ući nakon M&M's World-a. Ogladnili smo pa smo tražili mjesto gdje bismo pojeli nešto fino, a da ne moramo izdvojiti pravo bogatstvo za to. Na kraju smo otišli na pizzu u neki talijanski restoran. Nije bila baš jeftina, ali je zato bila jako, jako fina. Uzeli smo neku s bijelim mesom, feferonama i svačime gore.
Kad smo se najeli (mislili smo otići i na sladoled, ali jednostavno mi nije stao u želudac), prošetali smo preko Waterloo Bridge-a (barem mislim da je bio taj most) preko Temze i potom do London Eye-a. Činilo mi se strašno visoko dok sam gledala kako ljudi ulaze unutra i kako se taj ogromni kotač vrti. Nije išlo brzo i zapravo si cijelo vrijeme u zatvorenom prostoru, pa sam se ipak odvažila kupiti ulaznicu i doživjeti London iz zraka. Bio je red i kod kupnje ulaznica i kod ulaza, ali uopće nije bio toliko veliki i nismo čekali toliko dugo kako sam očekivala. Čini se da ipak nije bilo toliko ljudi u Londonu kako sam ja mislila da će biti zbog OI.
Inače, osim London Eye-a postojalo je i nešto što ne znam kako se zapravo zove. Izgledalo je kao vrtuljak u koji ljudi posjedaju i onda ih vrti, ali istovremeno i podiže sve više u zrak. Pretpostavljam da i na taj način mogu doživjeti London iz zraka, ali meni je to izgledalo previše strašno. Jeza me prošla samo gledajući. Iako smo na kraju mi s London Eye-om bilo više u zraku od njih, ali nekako je drugačije kad si u zatvorenom prostoru nego kad visiš u zraku na ljuljački.
London Eye dođe nekih 18 funti (više-manje, i to je neka standardna ulaznica), ali isplati se jer je super iskustvo. Stvarno je lijepo sve to vidjeti iz zraka i poslikati. Uživala sam tih pola sata u zraku.
Nakon gledanja Londona iz zraka, uputili smo se preko Westminster Bridge-a (ovog puta sam sigurna da je bio taj most), pored Big Bena i opet do Buckinghamske palače da ju vidimo još jednom, ovog puta bez gužve i kiše. Malo smo se slikali.
Već je uspjelo proći 8 sati navečer (kažem vam, dan tamo proleti). Sjeli smo na autobus i uputili se u naš Hammersmith. Uvijek smo se trudili sjediti na katu i ako je bilo moguće na prvim sjedalima. Tako je najbolji pogled tijekom vožnje pa uz prijevoz dobijete i besplatno razgledavanje grada.
U našoj blizini navodno se nalazio veliki Tesco pa smo ga odlučili potražiti jer smo opet bili gladni i trebala nam je večera. Našli smo ga bez problema i stvarno je bio ogroman. Šetali smo po njemu barem do pola 10. Kupili smo si večeru...
...i doručak za drugi dan.
Kad smo izašli iz dućana, vani je bio mrak i priznajem, malu mrvicu me bilo strah hodati uokolo, ali nisam bila sama pa sam preživjela. Imali smo kasnu večeru i spremili se za spavanje. Ja sam već sanjala krafne i čokoladno mlijeko što je bio doručak drugog jutra.
P.S. Stavila bih više slika, ali blog-hr mi je nekako spor i ne da mi uploadati više slika od jednom, a svaki upload traje dosta dugo. Ima li još tko takvih problema ili samo ja?