2 - Muž; Žena; Brak..
Ovdje se govori o ulozi muža i žene u kršćanskom bračnom odnosu (pogl. Efežanima 5). Partneri su u bračnom odnosu jednaki pred Bogom zato što su oboje stvoreni na njegovu sliku. Zajedno oni u potpunosti odražavaju sliku Božju. Oboje su nositelji Božje osobnosti; oboje odražavaju određene aspekte Božjeg karaktera. Međutim, muž i žena dobili su različite uloge. U kontekstu kršćanskoga braka, prikazanog u Efežanima 5, partneri su pozvani na podložnost jedno drugome u ljubavi. U svjetlu te uzajamne podložnosti, žene se posebno potiču na podložnost svojim muževima, a muževi se posebno potiču ljubiti svoje žene. Muževi i žene uspoređeni su s Kristom i Crkvom, što tom odnosu daje posebnu svrhu i značenje, jedinstveno mjesto u okviru biblijskih odnosa, prikazujući ga kao značajnim, mjerodavnim i vitalnim. Dakako da postoje određeni kulturalni aspekti uloga; međutim, uspoređivanje tog odnosa s Kristom i Crkvom daje tim ulogama unutar braka vječnu, kulturno prenosivu vrijednost. Krist će uvijek biti Glava svoje Crkve i uvijek će voljeti svoju Zaručnicu, a Crkva će uvijek biti pozvana na podložnost i poštivanje prema njemu do kraja. U današnjem kršćanstvu učenja o ulogama unutar kršćanskoga bračnog odnosa kreću se u različitim smjerovima. S jedne je strane popularno težiti za onim što će partnere učiniti sretnima i zadovoljnima. Taj utjecaj uglavnom dolazi iz kulture koja nas okružuje. Otkrivamo kako se borimo protiv Tvorca braka te u traganju za srećom pokušavamo dobiti bitku koju smo već odavna izgubili. S druge strane, usredotočujemo se na uloge žena koje trebaju biti podložne svojim muževima, toliko snažno i energično, da gubimo iz vida jednakost između muškaraca i žena. Upadamo u zamku biheviorističkog legalizma ostavljajući time 214 KAIROS - Evanđeoski teološki časopis / Godište III. (2009), br. 2, str. 213-232 svoje srce i zdrav razum u sjeni svojih crkava. Pogrešno koristimo riječi autoritet i podložnost za svoje sebične ambicije, zaboravljajući da su to biblijski izrazi koji se koriste za poučavanje, opominjanje, popravljanje i odgajanje u pravednosti. Začudo, ne trebamo novu perspektivu. Ono što trebamo je podsjetnik na Božju svrhu za brak te uloge unutar toga saveza; drevno Pismo koje bi nas vodilo i iznova osvjedočilo da postoji tajna za sveti brak. Izrazi kao što su autoritet i podložnost trebaju biti prihvaćeni u iskrenoj poniznosti (prihvaćanju volje Božje za bračnu zajednicu). Uloge u bračnom odnosu nisu nimalo neopisive, one su u spisima izvrsno prikazane, a ako ih se obostrano vrši, pružaju ispunjenost i blagoslov.
komentiraj (13) * ispiši * #
