Uskrs opjevan u pjesmi:
USKRSNO JUTRO
U vrtu vlada mir i blistanje rose
nebo se umiva u svijetlosti safira
i gubi zvjezdanu plavo-crnu boju
što u noći bdije usred svemira
Zora gura istok prema zapadu
u sve one zgasle tamne predjele,
kao što čini more u vrijeme plime,
kao krošnja sjeni od svoje blizine
Poneka zvijezda još ne želi usnuti
te sve slabije žmirka daleko od zore
ispred poplave bijelo-plavog svjetla
mliječne boje lišća pospane masline
Zapadnim nebom žmirka zvijezda jedna
i gleda to čudo nastajanja svitanja zore
i kao na crti tirkizne svile istočnog tkanja
prođe dah vjetra preko lisnatih krošanja:
Ističu se široke rozete crvenog voska
hramskog pečata utisnutog oko kamena
u utorima od nedavno utisnute žbuke
dok rani dah vjera doziva nevidljive ruke
Jutro se pokazuje iz nepoznatih dubina,
svijetli meteor silazi poput ognjene lopte
nepodnošljivi sjaj blista na licu potoka
buđenje jutra zastaje na mrežici oka
Meteor ne budi samo krošnje i travu,
koja drhti blistavom rosom dijamanata
koji tiho padaju i šušte uz lom zvuka
kao na harfi dok svira nevidljiva ruka
Dolazi vlast gospodara plavetnog neba
ljuljaju se lovori i krošnje cIjelog krajolika
u svom naletu ruši ograde sa zapada
i zastaje ondje gdje ljubav u miru vlada
Njegova svjetlost širi se tako intenzivno,
čarobno, zastrašujući u svojoj svojoj ljepoti,
sva se ružičasta svjetlost poništi od zore,
nju nadmaši usijana bjelina Nebeske odore
Aleluja, s pjesmom dolazi anđeoska slava,
koju prati Kristov Duh dok u tijelo se vraća
stražari podignu glave zapanjeni. i uplašeni
i padnu na zemlju kao gromom pokošeni..
Gromoglasno brujanje ispuni sav svemir
u svjetlu zaori snažno, skladno i svečano,
meteor se sruči na kamen kojeg istrgne,
baci na zemlju i snagom groma odgurne..
Pokošeni praskom ležali su tamničari
uzalud čuvahu grob Gospodara svijeta,
drhtala je zemlja od najveće sile svemira
Njegovim povratkom zločinci namaju mira
»Hoću« naredi božanski Duh sa visine
svome hladnome Tijelu bez i malog zvuka
izreče Bit nepomičnoj osvjetljenoj materiji
Tijelo primi naredbu i posluša dah u tišini!
On uđe u mračan Grob koji se rasvijetli
njegovom neopisivom svjetlom od miline
i dok svjetlost nepomično lebdi s visine,
Duh se izlije u tijelo Božanske nutrine
Ljudsko uho tad ne zamijeti ni jedne riječi
sve to, ne u jednoj minuti, nego u djeliću,
tako je bilo brzo pojavljivanje i podizanje,
potom isčeznuće svog svjetla, Gotovo je…
Sigurno srce probudi svoj prvi otkucaj
i potjera po žilama zgrušana zrnca krvi
istom se potpuna mjera stvori u arterijama,
nepomičnim plućima, sigurnim uzdisajima..
Još jedan tren i nagli pokret ispod sindona,
ispod ubrusa Tijelo se podiže i vrati ljepoti
probudi se od smrtnoga sna i podiže glavu
zablista živ, nakon smrti - na Božiju slavu
Opet unese toplinu, zdravlje, snagu i misao
u trenu pomakne sigurno prekrižene ruke
istog časa lagano se pojavi na nogama,
impozantan, presjajan, u vječnosti dana
Haljina od nematerijalne svijetle materije,
nadnaravno lijep veličanstven, postojan
u dostojanstvu koje ga mijenja i uzdiže
plahte sidona ostaše u grobu za uznike
U svetosti lica dopušta da Ga prepoznju
oko jedva na vrijeme uhvati prijelaze boje
nakon prvog koraka rečeno je i ostvareno
božanska „Svjetlost“ vječna je uzela svoje
Kada se kreće zrake čine aureolu svijetla
ruke, noge, igru snopova svakog pokreta
nestale su rane i krv, ostale od sjećanja,
stoji Božanski Kralj u svjetlu novog dana
Zorom trećeg dana rečeno je i ostvareno
božanska „Svjetlost“ vječna uzela je svoje
i pokaza da Ga vide u svetosti lica svoga
da Mu se dive u ljepoti tijela uskrsloga..
Autor: Eum (slijedi nastavak na mjestu za komentare)!
Pjesma je inspirirana sadržajem knjige poznate mističarke
Marije Valtorta - „Evanđelje kako mi je bilo objavljeno"!
komentiraj (20) * ispiši * #
