Ne slijedimo svje srce:
Pred vama je ulomak iz knjige „Preobraženi život“, autora John Loren i R. Loren Sandford, koji je posvetio cijelu knjigu termi: da li slijediti svoje srce, odnosno kada ga trebamo slijediti. Kod toga, mišljenja sam da trebamo obratiti pozornost na svoju i vjeru osoba koje susrećemo. Ta vjera mora biti okrenuta ka dobru, dobrim djelima i dobrim ljudima, koji ako su u pravom odgoju, savjesni, moralni i pošteni, ne moraju biti ni vjernici, tek onda mogu slijediti svoje srce i donositi prave odluke. Inače, slijedeći ulomak je upozorenje iz ove knjige, koje treba shvatiti ozbiljno i koje nam tada može pomoći:
„Sveto nas Pismo izričito upozorava neka ne slijedimo svoje srce! Sveto nam Pismo kaže kako je upravo srce odveć prijetvorno od bilo kojeg drugog dijela nas te sklonije zavođenju, krivu tumačenju stvari i lažima Naša je kultura prigrlila poimanje kako su osjećaji uvijek istiniti te ih stoga treba pod svaku cijenu uvažiti. Postoji ispravan način njihova uvažavanja: putem utjehe i razumijevanja. Ponekad se čak mogu ponašati i kao sluge uma i pomoći mu pri utvrđivanju istine (primjerice, kada osjećaj nelagode upozori dijete da se kloni neke sumnjive osobe, ili kada opravdani gnjev, ublažen obnovljenim umom, omogući zlostavljanoj ženi uviđavno, ali i nepokolebljivo suprotstaviti se svome zlostavljaču). No, mnogi su osjećaje uzdigli na razinu norme kojom se utvrđuje istina, opravdavajući djela koja su posve oprečna Riječi Božjoj. Zbog toga je srcu potreban um i njegova stega. Primjerice, kada je srce sklono počiniti bludni grijeh, um mu mora naložiti poslušnost našim biblijskim uvjerenjima i spriječiti ga u grijehu. Mora reći srcu sklonu osvetoljubivosti kako se i opet treba pokoriti našem uvjerenju – koje se sastoji u potrebi praštanja. Budući da su mnogi podložni svemu što im nameće današnja kultura, iako imamo „misao Kristovu“, mnogi se još nažalost ne ravnamo po njoj. Sveto nas Pismo izričito upozorava neka ne slijedimo svoje srce. Knjiga Brojeva 15,39 zapovijeda nam neka se ne zanosimo svojim srcem, već slijedimo zapovijedi Božje. U Mudrim izrekama 28,26 čitamo: Bezuman je tko se uzda u svoje srce (…). Srcu koje je prepušteno samo sebi, nije za vjerovati. Posve je jasno kako stoga srce nije to kojemu se treba dopustiti donošenje odluka u našim životima. Osjećaji se mijenjaju sa svakodnevnom kemijom tijela te su ovisni o tome što smo jeli za doručak, kako smo spavali prethodne noći, i jesmo li se možda posvađali s bračnim drugom. To zaista nije zdrava podloga za donošenje ispravnih odluka! Iako su baš svi vidovi ljudskoga stanja otpali od prvobitne milosti, Sveto nam Pismo kaže kako je upravo srce većma prijetvorno od bilo kojeg drugog dijela nas te sklonije zavođenju, krivu tumačenju stvari i lažima. Prepušteno samo sebi, srce je najsebičniji – a onda i najneiskreniji – organ koji posjedujemo“.
komentiraj (9) * ispiši * #
