Poruka od 25. srpanj 2022:

„Draga djeco! S vama sam, da vas vodim na putu obraćenja jer, dječice, vašim životima možete približiti mnoge duše mom Sinu. Vi budite radosni svjedoci Božje riječi i ljubavi i s nadom u srcu koja pobjeđuje svako zlo. Oprostite onima koji vam nanose zlo i idite putem svetosti. Ja vas vodim mom Sinu da vam on bude put, istina i život. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“

Prethodna poruka od 25. lipnja 2022.

Draga djeco! Radujem se s vama i zahvaljujem vam na svakoj žrtvi i molitvi koju
ste prikazali na moje nakane. Dječice, ne zaboravite da ste važni u mom planu
spasenja čovječanstva. Vratite se Bogu i molitvi da bi Duh Sveti djelovao u vama
i preko vas. Dječice, ja sam s vama i u ovim danima kad se sotona bori za rat
i mržnju. Podjela je jaka i zlo djeluje u čovjeku kao nikada do sada.
Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.

Izdvojio sam dvije rečenice iz gornje dvije poruke koje imaju logičan slijed:
1. Podjela je jaka i zlo djeluje u čovjeku kao nikada do sada.
2. Oprostite onima koji vam nanose zlo i idite putem svetosti.
(nastavak u komentaru)

Otac James govori o svom životnom putu:
„U američkom časopisu ‘New Covenant’ (Novi Savez) 1975. slučajno sam pročitao članak o ozdravljenjima i o daru jezika. Nisam mogao vjerovati da su tih dana ljudi ozdravljali molitvom i vjerom. Izrugivao sam dar jezika govoreći da to mora biti histerično plakanje žena. Moj je um bio ispunjen ohološću mog poznavanja filozofije i psihologije. Tada sam čuo za karizmatski seminar u Poonu na sjeveru Indije. Zajedno s jednim starijim svećenikom iz moje kongregacije posjetio sam seminar na kome je propovijedao o. James d’Souza. Bio je snažan propovjednik i dobar pjevač. Svidjelo mi se njegovo propovijedanje i njegovo pjevanje. Dok je nada mnom molio, svećenik je rekao: ‘James, ti ćeš jednoga dana biti karizmatski propovjednik’, čuvši to, glasno sam se nasmijao i rekao ‘nikad, nikad’ Budući da se nisam osjećao bolesnim, nisam išao na molitvu ozdravljenja. Dobro sam se ispovjedio i slijedio sam sve upute propovjednika, kao što su podizanje ruku i pljeskanje. Kada je govorio o daru jezicima i ostalim karizmama, mislio sam da one nisu za mene nego za tzv. duhovnu elitu. Na dan krštenja u Duhu Svetomu dobro sam se pripremio i sjeo sam na stol zajedno s ostalim sudionicima. Tijekom polaganja ruku nisam osjetio ništa posebno. Dok je nada mnom molio, svećenik je rekao: ‘James, ti ćeš jednoga dana biti karizmatski propovjednik’, čuvši to, glasno sam se nasmijao i rekao ‘nikad, nikad’. Ne samo da nisam mogao prihvatiti čudno ponašanje karizmatika, već sam oduvijek bio pred drugim plašljiv“.
(Slijedi moj komentar o postu!)

Od svećenika koji od straha nije mogao propovijedati Evanđelje, do misionara svetog Franje Saleškog koji je obišao cijeli svijet, potiče brojne na obraćenje nadahnutim propovijedima i ozdravlja po daru spoznaje... Otac James o sebi govori (uvod):
„Još u svome djetinjstvu čuo sam kako se moja majka moli Duhu Svetomu na početku večernjih obiteljskih molitvi, koje bi trajale sat do sat i pol. Kasnije je u sjemeništu bila uobičajena molitva ili himan Duhu Svetomu na početku nastave i važnijih događaja. To je sve što sam u prošlosti znao o Duhu Svetomu. Čak ni na predavanju iz teologije nije bilo poduke niti teza o Duhu Svetomu. Naravno da sam znao iz katekizma da je Duh Svetog treća božanska osoba Svetog Trojstva i da On daje milost u našim životima. Ali nisam nikada imao iskustvo Duha Svetoga, dok ga nisam primio po moćnoj molitvi jednoga mladića. Nakon moga zaređenja za svećenika 23. travnja 1973. radio sam u misijama Visakhapatnama otprilike godinu dana, nakon čega sam imenovan profesorom na SFS sjemeništu Ettumanoor u Keraliju. Za vrijeme studija žarko sam želio postati profesor na fakultetu ili u sjemeništu, što je ugodan i častan položaj u svećeničkom životu. Nisam nikada mogao zamisliti da ću lutati od mjesta do mjesta, noseći se s različitim situacijama, ljudima kulturama i hranom. U sebi sam tražio udobnost i sigurnost sretnog života. Moj je um bio ispunjen ohološću mog poznavanja filozofije i psihologije.“ (Nastavlja se uz moje i nadam se vaše komentare).
Što osobno prepoznajem u gornjem uvodu iz života Oca Jamesa?

- Kad vjerujete vlastitoj intuiciji, kad slušate svoje srce i koristite svoj razum,
onda se događaju čuda! Vjerujem u smijeh u dječjim očima prije nego što ih
svijet nauči da ne smiju plakati. (Jodi Livon – poruke s druge strane)
- Ne boj se stupiti na nepoznato tlo. Jednostavno neustrašivo iskorači znajući
da sam s tobom i da te zato ne može zadesiti nesreća. Sve je u savršenom redu.
Učini to s potpunim povjerenjem i samopouzdanjem. (Eileen Coddi – Tragovi na putu)
- Ne bojte se života. Vjerujte da je život vrijedan življenja, pa će vam vaša vjera pomoći
da on to i postane. (William James)
- Sretni ste kad postignete sklad između onoga što mislite, onoga što govorite i onoga
što činite. (Mahatma Gandhi)
- Uvijek jedni druge pozdravljajmo s osmijehom, jer osmijeh je početak ljubavi.
(Majka Tereza)