Od svećenika koji od straha nije mogao propovijedati Evanđelje, do misionara svetog Franje Saleškog koji je obišao cijeli svijet, potiče brojne na obraćenje nadahnutim propovijedima i ozdravlja po daru spoznaje... Otac James o sebi govori (uvod):
„Još u svome djetinjstvu čuo sam kako se moja majka moli Duhu Svetomu na početku večernjih obiteljskih molitvi, koje bi trajale sat do sat i pol. Kasnije je u sjemeništu bila uobičajena molitva ili himan Duhu Svetomu na početku nastave i važnijih događaja. To je sve što sam u prošlosti znao o Duhu Svetomu. Čak ni na predavanju iz teologije nije bilo poduke niti teza o Duhu Svetomu. Naravno da sam znao iz katekizma da je Duh Svetog treća božanska osoba Svetog Trojstva i da On daje milost u našim životima. Ali nisam nikada imao iskustvo Duha Svetoga, dok ga nisam primio po moćnoj molitvi jednoga mladića. Nakon moga zaređenja za svećenika 23. travnja 1973. radio sam u misijama Visakhapatnama otprilike godinu dana, nakon čega sam imenovan profesorom na SFS sjemeništu Ettumanoor u Keraliju. Za vrijeme studija žarko sam želio postati profesor na fakultetu ili u sjemeništu, što je ugodan i častan položaj u svećeničkom životu. Nisam nikada mogao zamisliti da ću lutati od mjesta do mjesta, noseći se s različitim situacijama, ljudima kulturama i hranom. U sebi sam tražio udobnost i sigurnost sretnog života. Moj je um bio ispunjen ohološću mog poznavanja filozofije i psihologije.“ (Nastavlja se uz moje i nadam se vaše komentare).
Što osobno prepoznajem u gornjem uvodu iz života Oca Jamesa?
Post je objavljen 10.07.2022. u 00:46 sati.