Treba znati stati:
„Jer od svakoga kome je dano mnogo mnogo će se i zahtijevati, reče Isus, a kome su ljudi mnogo povjerili još više će tražiti“ (Lk 12,48,KJV). Na ovo drugo malo tko obraća pozornost a to može biti uzrok velikih životnih nedaća. Jer, Bog od nas traži samo ono što nam daje, riječ za riječ ljubav za ljubav na putu u Očevoj blizini. Ali, čovjek od drugog čovjeka traži uvijek više. Što više radiš on više traži. Nije li to svima poznato.
Pa ta silna očekivanja, nikao ih se riješiti. Nekad je važnije što će "selo" reći nego što mi želimo ili jesmo. Mnogi nasjedaju na očekivanja drugih, a kada ih masa ponese u nekoj potpori ili slavi izgube kompas, udaljavaju se od sebe i Boga te neznajući pravi uzrok konzumiraju opijate, želeći ugoditi svima i tako sve postignuto okreću protiv samih sebe. U žrvnju svog i tuđeg očekivanja, a u odsutnosti duhovne ravnoteže, svog mira i Božje prisutnosti, čovjek više ne može odstupiti, želi se na silu uzdići, pogodovati. Na putu svog uzdizanja gubi strpljenje, ne čeka da ga Bog uzdigne po njegovim zaslugama. A tko ne može čekati po pravednosti Božjoj ne biva podignut - nego ponižen. A Biblijski put promaknuća je kristalno jasan: „Ponizite se pred Gospodinom i On će vas podići“ (Jak 4,10). (Biti ponizan znači poštivati Božju riječ)
Za one koji su na putu da postanu veliki u glazbi, umjetnosti, ili kod ostvarivanja nekih drugih talenata (o čemu je pisano u prethodnim postovima) osvrnuo bi se na poučak iz života „dvorskih luda“ prema kojem jedino šti je važno jeste: zadovoljiti Kralja. Treba stati i promisliti, jer zadovoljiti ili razočarati ljude nije im toliko bitno, bitno je zadovoljiti Kralja. Sve se može oteti kontroli onom tko nije u stanju uravnotežiti svoj život i ono što čini. Zato je dobro ujutro se zapitati: hoću li danas biti Kraljeva ili ljudska luda. Tko ne poštuje ljudske zakone često završi u zatvoru a kad ne poštuje Božje zakone koji ga štite, završi u bolesti. Nažalost, tek kad se ozbiljno razboli čovjek počne ozbiljno razmišljati. A tada žalimo uglavnom zbog onoga što smo propustili učiniti, zato što smo dopustili da nas u tome spriječe strah i brige.. „Toliko je u životu bilo stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trebalo je živjeti” - rekao je Ivo Andrić. (EuM)
komentiraj (14) * ispiši * #
