Poetski kutak

10.02.2021.

Dajem se tiho

Sanjam u snu dotičem zoru
u zraki toploj pjesma se budi
bijela zemlja u magli se nudi
usput nestajem mašu mi ljudi..

Rastu li cvjetovi plavi tamo
da li još more plimom ljubi
u zanosu života koji se gubi
izgubljeni zov u žalu se budi

U zanosu tom umrijeti što je
još život nitko pretekao nije
ovdje sve raste a da ne pita
ako i odem, bit će ko i prije

Duša se stisla, zamorena
dani kušaju, kao da tonem
sve je otvrdlo ko od kamena
sve više sam sam sebi sjena

Oči smeđe žarom su zgasle
dajem se tiho suzi od plača
mladosti divna svoje si dala
samo je sjeta pogledu ostala

U bijelom cvatu otvrdle zime
molitvu zovem u zanosu noći
bijela zemlja u magli se nudi
usput nestajem mašu mi ljudi..

(U trenucima noći, sjete i tuge, pjesmom putujem, nema mi druge)

komentiraj (10) * ispiši * #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.