Srce, Duh, duša, vjera
Rečeno je u prethodnom postu: preko „duše“ čovjek ima vodoravni odnos sa svijetom, a preko „duha“ ima okomiti odnos s Bogom. Važno je razumjeti da se oboje odnosi na čovjekov nematerijalni dio, ali samo se „duh“ odnosi na čovjekov hod sa Bogom. „Duša“ se odnosi na čovjekov hod u svijetu, kako materijalno tako i nematerijalno.
Mjesto gdje se dodiruju ili sastaju duh i duša, rekao bi da je to toliko često spominjano srce naše duše, srce nas samih i naše biti, koje ima najdivniji odnos sa nama i želi nam posve ugoditi i uljepšati život. To je mjesto svih naših nada, čežnji, ujedno i svih problema, patnji, boli, mjesto nekima spasa a nekima propasti. Zašto je to tako? Čovjek u srcu svoje duše prima sve elemente i dobra i zla, te će se osoba gibati u onom smjeru kuda ga vodi takvo srce koje ne nadzire razum. A, ako razum ne drži „konce“ svog srca, takvo srce/osoba je dezorijentirana ili se giba u krivom smjeru!. Jer, to je ujedno mjesto gdje se sastaju naša vjera (religija) i Božji duh koji komunicira (molitva) sa našim razumom, nudi mu um, savjest, svoju ljubav, svoj Duh, a po tome svemu i moralnu istinu te predispozicije da Ga tražimo i uzvraćamo svojom ljubavlju. Na drugoj strani u srcu se nalaze i ponude razgradnje oca laži, a to su: razumom nekontrolirani užici, pohlepa, sklonost grijehu, oholost, laka zarada, i čega sve ne, dakle, sve radnje i navike koje nemaju za posljedicu ostvarenja božanskih ciljeva ljudskog života. Po svojoj zajamčenoj slobodi, čovjek je dužan primati spoznaju i odgovoran koristiti razum - po svojoj savjesti, kako bi racionalno i moralno koristio sve ponude srca.
Nažalost, današnja industrija zabave i zarade manipulira srcima ljudi izjavom: „slijedi svoje srce“ te promiče neistine da je srce čovjeku vodič koji dovodi do „istinske sreće“ samo kada bismo ga slijedili i slušali. Takvo vjerovanje je zamka koja kaže da smo izgubljeni i da će nas naše srce spasiti. Kako na ovom svijetu ništa nije tako sigurno i pouzdano, te na njemu baš nitko ne nalazi spasa, mnogi rado prihvaćaju "oslobađajuću" ponudu srca i njegovo lažno „evanđelje“ u koje vjeruju sve dok se ne opamete, ako, i ako ne bu prekasno.
PS; Ovdje se ne govori o srcu Pjesnika, jer znamo da istinski pjesnici nadilaze zlo, caruju u ljepoti dobrote srca i kada čine ono što im srce govori, u svakom bitku, svakoj želji, svakoj ljepoti, čežnji, tuzi i bolu, u svakoj riječi daju sebe, brinu za svaki život i u sebi snivaju dječje radosti u ljepoti postojanja i nadama umiranja. Oni jedini znaju da ih njihovo ranjeno srce ovdje neće izdati ali ni spasiti, ali isto tako znaju tko u srcu pjeva zajedno sa njima, u pjesmama ih cjeliva (EuM)!
komentiraj (12) * ispiši * #
