Biblija govori o divnoj izvjesnosti

Sada ćete vjerojatno začuđeno upitati: “Dobro, gospodine
Busch, ima li kršćanska vjera kakve veze s izvjesnošću? Nije li
ispravna ona pošalica kako se u kršćanstvu ništa ne zna, a sve
se mora vjerovati?”
Nedavno je jedan čovjek izrekao još jedan u nizu bisera kojih
sam se za života dosta naslušao: “Znate, jasno mi je kako su
dva puta dva četiri, ali u kršćanstvu se ne može ništa znati –
jedino se mora vjerovati.” I to je još jedno od shvaćanja koje
tvrdi da ne upotrebljavamo svoj razum, nego da moramo
slijepo vjerovati u kršćanske istine. Takvo uvjerenje zastupa
većina.
Netko bi mi mogao reći: “Ali, gospodine Busch, pa ni vi,
kršćani, niste jedinstveni. Postoje katolici, evangelici i mnogi
drugi. Kod evangelika postoje još luterani, reformirani itd. Tko
je onda u pravu?” Čini mi se da je i sâm tzv. kršćanski svijet u
osnovi uvjeren kako je kršćanska vjera nešto najneizvjesnije i
najnesigurnije što postoji. Ali to je golema budalaština.
U stvari, tek iz Novog zavjeta možemo naučiti što je
kršćanstvo. U njemu je svaka stranica ispunjena ohrabrujućom
izvjesnošću! Vjerujte mi, u to nema sumnje! Smiješno je
što mnogi kršćani žive u takvoj neizvjesnosti. To nimalo ne
dolikuje kršćanstvu. Zaista ne! Cijeli Novi zavjet ispunjen je
izvjesnošću koja silno zrači.
Najveća izvjesnost je: Bog postoji! Ne nekakvo Vrhovno
Biće, Providnost, Sudbina ili “nekakav Bog”, već živi Bog,
Otac Isusa Krista. Odakle to znamo? Otvorite Bibliju na bilo
kojem mjestu i nećete naići na religijske probleme, nego na
svjedočanstvo: Bog živi! On se objavio u Isusu Kristu! Čovjek
koji živi bez Boga, živi pogrešno i bijedno.
U Bibliji postoji i sigurnost da me taj Bog, koji može uništiti
sve narode i suditi svim ljudima u posljednji dan, ljubi žarkom
ljubavlju. Nije to nikakva pretpostavka, nego obećanje
zapisano u osmom poglavlju Poslanice Rimljanima: “Siguran
sam da nas neće ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva,
ni sadašnjost, ni budućnost, ni sile, ni visina, ni dubina, ni
bilo koje drugo stvorenje moći rastaviti od ljubavi Božje
koja je u Isusu Kristu, Gospodinu našemu.” Ljubav Božja je
došla k nama u Isusu! To ne pretpostavljamo, to zasigurno
znamo. Gdje je ljubav Božja? On nas je ljubio u Isusu. Isusovi
sljedbenici pjevaju:

Kad mir mi nebeski proniče svu grud,
ma prijetile bure il’ grom
ja ipak ću pjevat u vjeri posvud:
“Dobro mi je u Gospodu mom!”
Moj grijeh je oprošten, izbrisan dug moj.
Ta vijest pruža mir srcu mom.
Na križu je Krist za me platio sve.
“Slavljen Bog!” kličem sad dušom svom....

Biste li i vi mogli pjevati ovu pjesmu? Imate li ikakvu
predodžbu o čemu ona govori?
Ljudi Biblije bili su potpuno sigurni da pripadaju Bogu. David
reče u 49. psalmu: “...moju će dušu Bog ugrabiti iz kandži
Podzemlja i milostivo me primiti.” Nema tu: “Nadam se da
ću jednom biti spašen”, nego “Ja znam: bit ću spašen.” – Ili:
“Bog nas je spasio od vlasti tame i prenio u kraljevstvo svog
ljubljenog Sina.” Isusovi su učenici kroz svog Učitelja doživjeli
korjenitu promjenu u životu – i znali su to! Čujte što govori
jedan od njih: “Mi znamo da smo prešli iz smrti u život.” “Mi
znamo!” Možete li i vi to reći? – Ili: “Njegov Duh svjedoči
mome duhu: dijete sam Božje.” Uočite to “jesam”! Biblija je
puna takve sigurnosti. Odakle onda našem narodu ovakva
glupa izreka: “Dva i dva su četiri, to mi je dobro znano, ali
u kršćanstvu se ne može ništa znati zasigurno, već se mora
slijepo vjerovati”? I ja dobro znam: dva i dva su četiri, ali s
daleko više sigurnosti znam da postoji Bog! Dobro znam, dva i
dva su četiri, ali još bolje znam da nas Bog ljubi u Isusu Kristu.
Oni koji su se obratili živome Bogu kažu: “Znam, dva i dva su
četiri, ali još sigurnije znam da sam postao dijete Božje!”
Pitam vas, gdje je u današnjem kršćanstvu moguće naići na
takvu sigurnost? Gdje? Ne pokazuje li nam to koliko smo se
udaljili od Biblije i njezinog nauka i kako je krajnje vrijeme
da joj se vratimo? Odbacite svoje površno kršćanstvo! Nećete
imati nimalo koristi od toga ako budete površni kršćani. Prava
je korist tek kad imate biblijski kršćanski stav. Tek to se isplati!
Isplati se jedino imati sigurnost da postoji Bog koji me ljubi
žarkom ljubavlju i kojemu mogu pripadati. Ništa se drugo ne
isplati!
Ta sigurnost zrači iz svih pjesama koje se pjevaju u zajednicama
kršćana. Evo jedne od njih:

Sretna sigurnost, Isus je moj! /
Njemu sam dao sav život ja svoj. /
Baštinik Spasa, sretan sam ja
/ – rođen od Duha i krvlju spran.

Kršćanstvo nije lutanje u gustoj magli. Istinski kršćanski stav
je čvrsta i snažna sigurnost! Ili riječima pjesme:
U Kristu čvrst je temelj moj, / na njeg’ oslanjam život svoj. / Sve
drugo brzo nestaje, / Krist čvrsta Stijena ostaje. / Tko u njeg’
nadu položi, / taj na pijesku već ne gradi.
Sigurnost u kršćanstvu znači: objektivno znati da postoji Bog
i da je njegovo otkrivenje u Isusu istinito – pa makar i sav svijet
odbacio istinu da je Isus umro zbog pomirenja Boga i čovjeka,
a potom uskrsnuo kako bi spasio grešnike – čak i ako to nitko
ne prihvati. Sigurnost u kršćanstvu jest kada znam da postoji
Bog koji se objavio u Isusu Kristu koji je umro i uskrsnuo.
To znam jer sam spasonosnom vjerom osobno prihvatio tu
činjenicu.
Makar deset tisuća profesora uvjeravalo mladog kršćanina:
“Isus nije uskrsnuo!” on im mirne duše može reći: “Cijenjeni
deset tisuća profesora! Ja znam: moj Iskupitelj živi!” Ma
bio i cijeli svijet protiv njega, vjernik može reći: “Ja znam
zašto vjerujem!” Kad biste mene zasuli hrpom znanstvenih
pretpostavki, odgovorio bih vam: “Ja znam bolje!” I kad bi sav
svijet bio u nedoumici, ja bih rekao: “Ja imam sigurnost!” –
Dragi prijatelji, tolika je sigurnost u kršćanskoj vjeri koja je
zasnovana na Bibliji.
Nastavak; Imate li vi sigurnost?