Međugorje u pjesmi i ljubavi - 20

24.01.2015.

20 - Škola ljubavi (blagoslov)

Nema dana koji nam nije darovan,
nema dana, niti ga može biti, kada
nismo pozvani da učinimo dobro,
nema dana koji ne donosi plodove,
i nema dana bez milosti praštanja.
Zato smo upućeni na naše bližnje,
na stradalnike, bolesne i nemoćne,
kao trajnu ponudu susreta s Bogom.
Jer, kršćani su oni koji ljube Boga,
i u svakom čovjeku susreću njega,
te ljubeći Boga, bližnje svoje ljube.

Za ljubiti bližnje, blagoslov nam treba,
jer blagoslov znači prihvatiti nekoga,
blagoslov je dobro govorit o nekomu,
stvarati mu stanje za napredak u vjeri,
blagoslivljati znači željeti sreću, dobro,
zdravlje, posvećenje, mir, Božju pomoć.
Blagoslivljajte i one koji progone, jer u
Bibliji stoji: ne proklinji nego blagoslivljaj.
Zato treba uvijek blagoslivljati, ukućane,
suradnike, naše životne i radne okolnosti,
jer Bog prima riječi našeg blagoslova,
i one tako mjenjaju naše životno ozračje,
i po Božjoj volji ostvaruju se i donose plod.

Isus daje blagoslov svima nama, jer,
On je najveći blagoslov koji spašava, i
ne dolazi nam suditi nego nas iscjeljivati.
Zato rastimo u njegovoj ljubavi i blagoslovu,
nadvladajmo grijeh da se ne okaljamo zlom,
te ne dopustimo ničemu da nas rastavlja
i ne dopustimo da nam se život ičim razara.
Prepustimo se zato blagoslovu koji oslobađa
od svih naslaga, umora i tereta prošlih dana,
prepustimo se blagoslovu po kojem se prašta,
po kojem je ljubav svjetlo svakog novog dana.

Međugorje u pjesmi i ljubavi - 19

17.01.2015.

19 - Škola ljubavi (pokora)

Kako postići puninu kršćanskog života,
koju čini ljubav, koja rađa dobrim djelima.
Kako se osloboditi od stanja napetosti
i negativnih pojavnosti u svakom od nas,
pojavnosti koje se očituju u nepomirenosti,
oholosti, sebičnosti, pohlepi, uvrjedljivosti,
škrtosti, lijenosti, zavisti, razuzdanosti i sl.
Koliko smo se oslobodili od ovih pojavnosti
ogleda se u dostignutom stupnju ljubavi
prema sebi, bližnjima i svemu stvorenom.

Navedena negativna stanja ili pojavnosti
mogu se uklanjati pokorom, koju nazivamo
vježbom ili stjecanjem: poniznosti, poslušnosti,
jednostavnosti, praštanja, vjernosti, odanosti...
Pokora je zato način uklanjanja nešistoća,
i suprostavljanja grijehu i djelovanju zloga
koji nas želi zarobiti i učiniti nesposobnima.
Stoga, pokora nije nešto žalosno, nametnuto,
nego radosno stanje stjecanja prave slobode
po kojoj smo odgovorni za svoje postupke,
i slobodni u ljubavi na putu ka Gospodinu.

Najbolji put da saznamo što treba i kako
odstraniti iz našeg srca, bića, jeste molitva.
U molitvi susrećemo svjetlo božanske ljubavi,
a u tom svjetlu vidimo svoje svjetlo, a i tamu,
Kroz molitvu vremenom dobivamo snagu
da se borimo protiv loših poruka u sebi,
i energiju potrebnu da se istih oslobodimo.
Božansku ljubav koja nam dolazi molitvom,
usporedimo sa vinogradarom, u proljeće,
koji ulazi u svoj vinograd, te trs do trsa čisti
i uklanja sve nepotrebno da ojača trsje,
da vinograd raste i donese plodove.

Pokora u nama stvara prostor za slobodu,
i svaki put kad u nama umire zlo i grijeh,
Bog se rađa i nastanjuje u našem srcu.
Sloboda nas oslobađa za susrete s drugima
da ih vidimo i da im djelima ljubavi pomognemo,
a tako ujedno najviše pomažemo sami sebi.
Marija nas poziva na pokoru i molitvu, te na
djela ljubavi, kako bi Bog ispunio naše srce.
"Što koristi braćo moja, ako tko rekne da ima
vjeru, a djela nema? Zar ga vjera može spasiti?
Vjera bez dijela ljubavi, mrtva je sama u sebi!
Dokaži mi svoju vjeru odvojeno od djela,
a ja ću tebi dokazati svoju vjeru djelima".
(Jak 2,14-18)

Međugorje u pjesmi i ljubavi - 18

01.01.2015.

18 - Škola ljubavi (uz molitvu)


Zašto nas Bog tako često ostavlja
da čekamo, prije nego li nas usliši,
ne otvara nam odmah, niti brzo,
ne ispunjava odmah naše čežnje,
iako u molitvi to želimo, i trebamo.
Pogledajmo odnos među ljudima,
iako ljubav na početku jeste prava,
često je potrebno dugo vremena
da se razjasne namjere i osjećaji.
Dakle, ljubav se ponaša slično
ako nastojmo nekoga sebi pridobiti,
nastojat ćemo uporno, dok nas ne usliši,
jer su strpljivost, upornost i vjernost,
znaci da u traženju ozbiljno mislimo.

U spoznaji i ljubavi, ako tražimo Boga,
iako treba čekati, sigurno Ga nalazimo.
Božju blizinu ne možemo doživjeti odmah,
jer, svjetlo nam se pokazuje postupno,
započinje svitanjem, kao jutarnje rumenilo,
i tek nakon dužeg vremena doživljavamo
puninu, Božju ljubav, blizinu, mir, glas...
Naša svakodnevna i ustrajna molitva,
kojom se u vjeri i nadi postiže dubina,
jeste tajna, naše ljubavi prema Bogu.
Ustrajnom molitvom postižemo vjernost
koja traži vrijeme za svakodnevnu molitvu,
kako bi Božji mir i ljubav nastanili naše srce.

Zato; blago tebi ako nađeš vremena i tako
dnevno u molitvi tražiš i nalaziš Gospodina.
Blago tebi ako moliš i ako znaš čekati, i onda
kada prividno Bog ne uslišava tvoje molitve.
Blago tebi ako pokazuješ ljubav Gospodinu
osjećajima, svojim veseljem i pjesmama,
ako ga slaviš u raznim tegobama i nedaćama
koje moraš trpjeti radi pomoći sebi i drugima,
iako u tom času nemaš spoznaje Božje blizine.
Blago tebi ako si uvijek svjestan da Bog čuje
tvoje čežnje, tvoje želje, tvoje uporno kucanje,
jer dolazi vrijeme nagrade, vjernim prijateljima.

Isus nas poziva da "svagda molimo i nikada
ne posustajemo" i da molimo s pouzdanjem
puni vjere, povjerenja, puni ljubavi (Lk 18,1).

Kada smo u nevolji, ili nemamo vremena za
molitvu, Crkva preporuča iskrenu molitvu srcem:
Isuse, Sine Božji, smiluj mi se!,
koju možemo moliti svagda, s vjerom i velikim
pouzdanjem, molitva koja nas jača i čini radosnim.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.