6 - Škola ljubavi


Majci koja ljubi, ona želi da budemo lijepi,
da među nama ne bude nikakve prisile,
osobito da nama prisile između nas i majke.
Zato je nebeska Majka došla na zemlju
da nas uči iz ljubavi slušati, iz ljubavi moliti,
a ne iz prisile, zato što nosimo vlastiti križ.

Jer, ljubav i prisila ne mogu zajedno,
u sebi su oprečne kao svjetlo i tama,
kao istina i laž, kao sloboda i ropstvo.
Prisila zatvara prilaz i prolaz ljubavi...
zatvara usta, uši, srce, cijelo biće...
Ljubav, naprotiv, govori, odgovara,
sluša, nudi se i čeka odgovor u slobodi.
Osloboditi se nutarnjih i vanjskih prisila
znači biti slobodan i moći ljubiti...

Nutarnje prisile nastaju u ovisnostima,
raznim ovisnostima kod stjecanja imovine,
radi krivog poimanja sebe, vlasti, drugih.
Zato je svijet pun raznih oblika ropstva,
zarobljenih uzama sebičnosti i oholosti,
zarobljenih u strasti i pohlepi za novcem,
zarobljeni drogom, alkoholom, razvratnošću,
i nemoralnim odnosom prema sebi i drugima.

Kada se čovjek oslobodi nutarnjih prisila
i postane zaista slobodan, onda i vanjske
prisile postaju samo prilika da se pokaže
nadmoć nutarnje slobode i osobne odluke,
slobodan je za sebe i za svijet oko sebe.

Slobodan čovjek daje slobodu drugima,
govori i daje vremena za odgovor,
sam odlučuje i druge potiče na odluke.
Kada neslobodan, griješan ili ovisan govori,
kratak je, ne da vremena za razmišljanje,
hoće te zaskočiti i prevariti, stjerati u kut.

Dakle: "Vi ste, braćo, dakako, k slobodi pozvani.
Samo neka ta sloboda ne bude pobuda tijela,
nego ljubavlju služite jedan drugomu, jer je
sav Zakon ispunjen jedom jedinon zapovjedi:
Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!
Ako jedan drugoga gazite i izjedate,
pazite da se međusobno ne istrijebite!"
(Gal. 5,13-15).

5 - Skola LJubavi...

Sjetimo se majke kojoj je dijete bolesno,
prva će odnijeti svoje dijete u bolnicu
radi tretmana i njege da bi ozdravilo,
izlažući sebe trpljenju radi ljubljenoga.
Nekoga ljubiti ne znači razmaziti,
ne znači sačuvati od žrtve i kušnje,
ne znači sačuvati od križa i bolesti,
nego kroz prožimanje i trpljenje
osposobljavati ga za životni hod.
Tako se ljubav ljubljenoga, i njegov
odgovor prokušavaju, čiste i sazrijevaju.
Jer, tko ljubi svoj vrt, obrezuje ga,
čisti, da bi donio što više ploda.

Tko ljubi, on je uvijek u osobnom
susretu sa ljubljenom osobom.
Ljubav spoznaje sve, za svakoga se
odlučuje i osobno se svakom daruje.
Darujući se, ljubav se i ljubljeni ostvaruju,
rastu, sazrijevaju, i postaju sposobniji
još više ljubiti i još se više darivati.
Ljubav ne može prestati, ona je vječna
u nebeskom darivanju i primanju ljubavi.
Stoga ljubiti, znači sve više upoznavati,
i težiti za spoznajom ljubljenoga.

Odgovor na božansku ljubav
i na Marijinu majčinsku ljubav,
rađa se i raste upravo kroz molitvu.
A, ništa se ne ljubi što se ne upzna!
Tako se i rast čovjeka, pojedinca, sastoji
u spoznavanju, prihvaćanju i odgovaranju
na Božju spoznaju i božansku ljubav.
To je onda život, koji nadjačava smrt,
jer smrti među ljubljenima ne može biti.
Tamo gdje nema ljubavi i spoznavanja,
tamo je ne-ljubav, tama i ništavilo.

Marija nam pokazuje put, nudi nam molitvu
za koju se trebamo osobno odlučiti.
Tko Boga ljubi, neprestano sa Njim,
sve više ga upoznaje i sve više ljubi.
Tko nema vremena za molitvu, blizinu,
on ne ljubi i ne raste u spoznaji Božjoj.
Zato, za naše dobro, Bog to od nas traži.
Jer, tko voli, on ujedno i brine za tebe,
odvažnan je i nešto tražiti od tebe.
A, On, raspeti Bog, svoj život je dao
za tebe, za sve svoje ljubljene.

4. Škola LJUBAVI

Kada nekoga ljubimo imamo vremena,
pažljivi smo, nasmješeni, suosjećajni,
jer je stanje ljubavi ujedno put mira,
razumijevanja, uvažavanja i praštanja.
Kada ne ljubimo, lako gubimo živce,
nemamo vremena, nemamo strpljanja...
jer je stanje ne-ljubavi put gubitnika,
samo-negiranja i pojedinca i drugih...
Kada shvatimo što je nedostatak ljubavi,
nalazmo ključ rješenja - a to je ljubav,
nalazimo pravu dijagnoza za spas mnogih...
Osobito danas, kada živimo u naporu i trci,
sačuvati unutarnji mir i ostati odmorni,
možemo samo ako ljubimo.

Ljubiti znači biti otvoren za jedno biće,
za sva bića, za sva stvorenja, za Stvoritelja.
Što više ljubimo to više smo otvoreniji
i to više zahvaćamo i ljubimo sva bića.
Božanska ljubav, ne poznaje ograničenja,
ona obuhvaća sve ljude i sva stvorenja,
jer je sve stvoreno iz ljubavi i po ljubavi,
pa smo zato svi mi izabranici Božje ljubavi.
Bog se bezuvjetno odlučio za nas, naš bitak,
po ljubavi ne želi nikoga od nas izgubiti
i nastoji sve svoje izabrane sačuvati.
Ljubav se protivi gubitku i uništavanju,
stoga božanska ljubav čuva svoje ljubljene
i trpi u gubitku, kada ljubav nije uzvraćena.

Majka stoga želi sačuvati i sakupljati svoje,
želi nas sakupljati da budemo prisutni,
da ne bi zalutali i da ne bi bili izgubljeni.
Marija stoga želi da smo u Kristovoj crkvi,
da se u što većem broju okupljamo, molimo,
jer Ljubav stvara i želi naše zajedništvo.
Radost i pjesma kojom Majci uzvraćamo,
jeste naš odgovor na darovanu ljubav.
A, tko zna da je ljubljen, on želi ljubiti,
želi postati sličan onome tko ga ljubi,
i nastoji sve učiniti da odgovori s ljubavlju.
Po odluci svoje volje, Bog nas predodredi
za sinove svoje, po Isusu Kristu,
na hvalu i slavu milosti svoje.

3. Škola ljubavi

"Ne zgrći sebi blago na zemlji,
dje ga rđa i moljac nagrizaju
i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu.
Zgrćite sebi blago na nebu,
gdje ga ni rđa ni moljac ne nagrizaju
i gdje kradljivci ne potkapaju i kradu.
Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti
i srce" (Mt 6, 19-21).

Naše srce ostaje uz ono blago koje
smo odabrali kao vrijednost ili ljepotu
koje cijenimo, uz ono za čim stremimo ili
čeznemo. Nažalost, mnogi često ostaju
uz vrijednosti koje olako biraju, uvjeravaju
sebe da su prave, sve do trenutka ili
događaja, kada shvate gubitak vremena.

Bog nas je stvorio kao svoja stvorenja,
i po ljubavi svima nadahnuo život, te dao
zadaću da svojim djelima odgovorimo na
tu istu ljubav... Bog nas kao svoju djecu
silno ljubi i želi da mu mi to dopustimo, zato
nam po Mariji poručuje: kada bi ste znali
koliko vas ljubim, skakali bi ste od radosti.

Doista, spoznaja da smo ljubljeni
i da ljubimo, utječe na naš život,
povezana je sa svim što doživljavamo
i na način kako nešto doživljavamo.
Današnji čovjek često je umoran,
ne samo tjelesno ili duhovno,
često je umoran i od samog života.
To je nedostatak ljubavi prema drugima
i manjek sigurne ljubavi prama sebi.
Stoga, najbolji odmor pruža ljubav,
u ljubavi svi tereti i križ postaju lakši,
te ni zdravlje ni bolest ni umor
ne mogu ugroziti onoga koji ljubi
i koji zna da je ljubljen.

Biti ljubljen i sposoban za ljubav,
znači pronaći smisao i radost života,
jer tko je ljubljen ima život osmišljen,
a tko ljubi život svoj ostvaruje.
Što je ljubav veća, predanija,
što je bliža potpunom sadržaju iste,
život je lakši, smisleniji i ljepši.
Ljudi očekuju da budeš kakvog te
oni žele, pa da budeš ljubljen,
ovdje nije tako, ako se otvoriš Ljubavi,
i ljudi će oko tebe biti sretniji, radosniji,
mirniji, sposobniji za suživot.

Zato, sjeti se da si ljubljen,
toliko da ti srce zaigra od sreće,
sjeti se i nestat će životnog umora,
radovat ćeš se svemu stvorenom,
jer ljubav koja te ljubi, darovana je,
bez uvjeta, i ne traži od tebe ništa
osim da joj dopustiš da te ljubi.
Ne dopusti umor od ljudske ljubavi,
nego poskoči od radosti i pjevaj,
ova Ljubav ne očekuje tvoj povratak,
pa da te onda mogne ljubiti,
nego ljubi da se možeš vratiti,
da nastaviš radost punine života,
za kojom ti srce čezne!...