Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

28.05.2021., petak

ZNANCI A FUREŠTI

Čeka san jebeni tramvaj. Kada je doša bija je pun. Ugura san se unutra.
U toj gužvetini vidija san kolegu s faksa.
Do njega je staja jedan moj pajda iz osnovne.
A do njega jedan iz srednje.
Unda san vidija da je tu i moja rodica iz Zadra, a do nje rođo Zlatko iz Čapljine. Bila su tu i ona tri debila iz vojske, razvodnik vodnik i zastavnik šta su me tlačili u Puli (jeba in ja mater!), pa ona mala šesna trgovkinja iz Dione (koju bi rado opalija u skladištu!), bija je tu i predstavnik stanara (karonja ki mažnjava lovu iz pričuve!), pa jedan ćela što ga znaden s prvog posla, jedan ćela što ga znaden s drugog posla, i jedan ćela s kojin sad arbajtan… bila je tu Dijana, totlna munjola iz računovodstva, a bija je tu poluslipi automehaničar Slavko i krezuba zubarka Dara… e, da ne nabrjan daje, tj. da skratin, reći ću samo: u tramvaju su bili sve koje znan! Mislin, ne svi koje znan, generalno. Nego ti tu judi. Sve san ih zna.
I niko nije besidija. Mučali su i zurili isprid sebe ka zombiji.
Reka san: saću malo da ih malo uzdrman! Pa san poša u proboj. Gura san ih tilon, gura san ih s dvi ruke, naslanja se na njih, disa in za ovratnik... Ali niko me ni prepozna, niko ni viknija: ma ke mandrilo… Pa posli: ooooo, di si pajdo…
Samo su me furiozno gledali.
Zajebavaju me funcuti, mislija san. To je oni Punked, tv emisija di te bližnji zajebu i išprdaju pa ti se smije cili svit…
Ali kurac, za pravo su se idili. Ma ni De Niro ne bi moga to odglumit tako, a di će amateri.
E, sad, nisu me poznali. Ali kako?
Mora da san zapa (frenk zapa) u Zonu Sumraka, pomislija san.
Na snazi su bili neki nedokučivi procesi i ja san odlučija da prihvatin situaciju. A što bi drugo? Primirija san se i čeka obrat...
Taljiga se i čeka…
Ali ništa se nije desilo. Ništa bitno.
Neki stari poznati su izišli,a novi poznati su ušli.
I ope niko nije prozborija ni rič.

Pa mi je dopizdilo.
Izaša san vanka i prije nego je tribalo. Zapalija cigaru i polako krenija doma. Koji kurac je to bija, pita san se. Ali ko bi to objasnija? Ko je ikad svatija Tvjalajt Zon? Ijednu epoizodu?
Bolje mi je da mislin o lipin sisama jedne šesne kurbetine s PornTjuba, pomislija san. Lipe sise! Prirodne. Ma milina za gledat!
Negdi san pročita da kada muški gleda u dobre sise to mu produživa život. Prebacija san se u seks mod. Vižualižira san dude. I dudetine!
Promeškoljija mi se u gaćama. Diga!
Zapuva je ladan vitar, siver, siverozapad. Unda mi je spa! Naravski. Puvalo je gadno, bez pristanka.
Crnilo se prebacivalo preko Medvednice.
Biće sranja, pomislija san i požurija.
Pasa san Ribnjakđardin.
Taman san zaša u portun kada je počelo da lije ka iz kabla.
Natočija san si lozu i sa gušton gleda potop s trećeg kata.
Uživa san vidit kako bujica nosi aute s Medveščaka.
Stavija san da svira Radio Dalmacija i isfriga si jaja.
…špurtilon i ostima dobit će po kostima… piva je Coce. Lipa pisma.
Jaja mi je bilo malo pa san otvorija konzervu sardina. Pridoda kapule.
Nafudra san se! Jasno, unda mi se prispavalo. Zalega san na stari uleknuti škripavi kauč. Sve su te federe stlačila tila i guzice mojih predaka, prošlo mi je glavon. Neugodna pomisao. Zakunja san.
Kada san se trgnija – jer me u snu upucala Loren Bakal – soba je bila u mraku.
Usta san i upalija svitlo.
Uzea san Plejboj. Uzea san i Menshelt. Prolista. Torov križ, bila je tu neka priča. Počea san da čitan...
- 09:36 - Vox popljuvi (9) - Printaj me nježno - #

20.05.2021., četvrtak

ČUDESNI PUTOVI LJUBAVI


Hitlerov sekretar bane na vrata Radne sobe Nove kancelarije Reicha i uzbuđeno priopći:
– GOEBBELS JE POBJEGAO!
– Pobjegao – začudi se Hitler – kamo je pobjegao?
– Pobjegao sa onom dvadesetdvogodišnjom češkom drocom, Lidom Baarovom! U Afriku! La Matinee piše „na bračno putovanje“…
– Oh, dakle oglušio se na zapovijed da konačno svrši s tom aferom?
– Na odlasku je uzviknuo: “LIEBE MACHT FREI!“
– PA TO JE ČISTA PROPAGANDA!
– Frau Goebbels je devastirana.
– Kako ne bi bila!
– Želi Vas vidjeti.
– Naravno, ugovorite sastanak, a za šepavcem pošaljite Gestapo. Neka ga hitno dopremi ovdje!
– Führeru, obavještajci javljaju da se golupčići nalaze na brodu koji plovi za Ameriku. Njemu je obećan posao u Metro–Goldwyn–Mayeru. Nju, govorka se, čeka uloga Kleopatre...
– Onda je bjelodano da se tu ništa više ne može učiniti. Imenujte Antona Wagnera za novog ministra narodnog prosvjećenja i propagande. Neka Goebbelsa obezvrijedi kao beščasnog kurviša, nestbeschmutzera, podmuklog izdajnika nacionalsocijalističkog vodstva, degeneriranog nitkova te otpadnika Reicha …
– Na zapovijed Führeru. Inače, frau Goebbels je ovdje.
– Gdje ovdje?
– U dvorani za primanje. Zahtijeva razgovarati.
– Sada?
– Da.
– Oh, dragi moj Rudolfe, vidite li vi s kakvim se ja frivolnim stvarima moram bakćati dok promišljam invaziju na Poljsku ?
Hitler zaklima glavom u nevjerici.
– Dobro, uvedite je…
Hess se udalji. Nekoliko sekundi kasnije uplakana frau Goebbels uđe u prostoriju.
– O, Führeru, moj Führeru … – drhtavim će glasom.
– Draga moja, to što je Joseph učinio, to je sramotno! Ponavljam: sramotno! On mora da je poludio! Sasvim poludio! Nema druge! Lud! Mahnit! Pobenavio! U ludnicu ga treba…
– O, Führeru, moj Führeru…
Frau Goebbels baci se ljubljenom vođi oko vrata. Jako ga stisne. Ne popušta.
– U redu je Magda, u redu….
Hitler se obazrivo izmigolji iz zagrljaja.
– Na und, neka je otišao, neka je zbrisao, moje srce ionako pripada samo vama Führeru. Uzmite me. Oplodite me. Izrodit ću vam čitavu diviziju malih fuhrerčića. Nitko neće saznati!
– Magda, uzrujani ste, ne mislite to...
– Oh, naravno da mislim!
– Magda, moj život je posvećen velikom Reichu i njemačkom Volku. Ja naprosto nemam vremena za žene!
– Oh, pa ne pretendiram ja na poziciju Prve dame Reicha, želim biti tek povremeno pribježište vođi nacije! Znate ono, topla ložnica, u toploj ložnici!
Frau Goebbels se približi Hitleru. Nenadano ga primi za međunožje.
– OPLODITE ME FÜHRERU! PENETRIRAJTE SADA I ODMAH! BLITZKRIEG!
– MAGDA! – klikne Hitler – UPOZORAVAM VAS, VI STE DAMA! DAMA S VELIKIM D! SMJESTA SE SMIRITE!
– NE! PREDUGO ŽUDIM ZA VAMA FÜHRERU!
– MAGDA, PREKINITE! TO JE ZAPOVIJED! VERSTEHEN?!
Frau Goebbels prodžara jajca velikom vođi. On joj tresne šamarčinu.
– REKAO SAM DA SE SMIRITE!
– Oh zar tako? Volite grubo Fuhreru?
Frau Goebbels gepardovski naskoči na Hitlera i sruši ga na pod. On je zbaci sa sebe pa pobjegne iza dugačkog mramornog stola. Nastane klasična igra lovice. Frau Gebbells trči malo lijevo-malo desno, Hitler zrcali njegove kretnje.
– MAGDA, IMATE SVE SIMPTOME ŽIVČANOG SLOMA! HITNO VAS TREBA HOSPITALIZIRATI!
– HOSPITALIZIRAJTE ME, ALI TEK NAKON ŠTO VAS POŠTENO OBRADIM, FÜHRERU!
Frau Goebbels je odlučna u polnoj namjeri. U nemogućnosti da je urazumi Hitler konačno stisne zvonce za paniku. U Radnu sobu sjure se pripadnici tjelesne garde.
– ŽURNO JE VODITE U SANATORIJI – poviče – GOEBBELSOVO IZDAJSTVO SASVIM JOJ JE POMUTILO RAZUM!
– NE! NE! NE!
Frau Goebbels urla i mahnito se otima dok je blondi übermenschi iznose iz prostorije.
Hitler popravi pramen kose što mu je pao preko oka.
– Šteta tako fine žene!

U tom trenutku, Američki brod Future nalazio se negdje na polovici Atlantskog oceana. Crveno sunce dotaklo je horizont. Na pramcu su stajali Lida Baarová i Joseph Goebbels. Šutke su promatrali krvavi zalazak. Hladan vjetar tukao im je u lice.
Goebbels oko struka obgrli mladu ženu.
– Učinili smo pravu stvar – reče.
– Naravno, dragi – složi se Lida.
– Učinili smo nešto za što je valjalo imati kuraže, nešto što nitko od nas nije očekivao. U Berlinu nismo imali nikakve šanse. Hitler je odrješito zapovjedio da se vratim Magdi. Nije želio ni da čuje riječ razvod. Blomberg–Fritsch–Krise učinila ga je krajnje neosjetljivim na ljubavne probleme visoko pozicioniranih članova stranke. Pao sam u nemilost…
– Veselim se novom početku - Lida će nježno.
– Oh, bit ćeš izvrsna Kleopatra!
– A ti ćeš biti uspješan što god da ćeš raditi. Možda jednog dana čak postaneš ministar u Američkoj vladi.
– Ha–ha, doista, tko zna, možda nam jednog dana prva susjeda bude staljinova kći Svetlana? Jer, ako se mi nalazimo na brodu koji plovi za Ameriku, onda je doista sve moguće.
Goebbels pripali mentol cigaretu.
– Znaš, po prvi put u životu imam osjećaj da sudbinu držim u vlastitim rukama. Prvi put u životu osjećam se doista snažnim. Okladio bih se da čak niti onaj debeli megalomanski morfinist, onaj smiješni zapovjednik Luftwaffe lakiranih noktiju, unatoč enormnoj količini droge koju je unio u svoje tijelo, nikada nije osjetio tako snažan užitak kakav ja osjećam sada. Kao da sam ponovo rođen! Ti mi daješ snagu! Mogućnost da imaginiram! Potpuno ti pripadam!
– Volim te, dragi.
– I ja tebe, mišiću.

***

Ova verzija povijesti nažalost pripada alternativnoj stvarnosti. Te davne 1939. godine sudbinski obrat se nije zbio. Goebbels je pokorno poslušao Hitlerovu zapovijed i okončao vezu s glumicom. Razdvojeni ljubavnici, Goebbels u radnoj sobi, nadvit nad dnevnik i Baarová u krevetu hotela, buljeći u strop, zakratko su koketirali s mišlju da si oduzmu život. Barova je u nekoliko navrata pokušala kontaktirati Goebbelsa, ali Gestapo, pod čijim se nadzorom nalazila, te je pokušaje osujetio.
Hitler je potom naredio da se glumicu deportira u Češku.
Noć kada je Baarová u pratnji crnih sjenki u kožnim kaputima prešla njemačko–češku granicu Goebbels je zabilježio: „Bit ću čvrst, iako osjećam kao da će mi prepući srce. Sada počinje nov život. Težak i nemilosrdan, posvećen obavezama. Mladost je prošla.“

Mladost je prošla.

Nekoliko mjeseci kasnije izvršena je njemačka invazija na Poljsku i započeo je Drugi svjetski rat. Trajao je šest godina uz neviđena razaranja. Konačni saldo: preko 60 milijuna stradalih u bojnim okršajima, plus 20 milijuna neizravnih žrtava, sve skupa 80 milijuna ljudi, brojka u kojoj je Joseph Goebbels uspješno kontribuirao svojim, entuzijazmom, intelektom, fanatičnom posvećenošću, retoričkim i organizatorskim sposobnostima.

***

1. svibnja 1945. godine, pred berlinskim führerbunkerom svemu je došao kraj. Joseph i Magda Goebbels okončali su život samoubojstvom. Prethodno su likvidirali šestero svoje djece. Poraz ideje nacionalsocializma kao i vrli novi svijet koji je nadolazio iza ugla za njih je bio neprihvatljiv.

Lida Baarová preživjela je rat. Optužena je za kolaboraciju s neprijateljem, no optužbe su odbačene zbog nedovoljno dokaza. 1990. godine objavila je autobiografiju po kojoj je češki redatelj Filip Renc (2016) snimio film.

„Nema sumnje da je Goebbels bio interesantan lik“, izjavila je Baarová 1997., „šarmantan i inteligentan čovjek, i vrlo dobar pripovjedač. Mogli ste biti sigurni da će zabava, s njegovim šalama i upadicama, potrajati dugo u noć.“
- 08:54 - Vox popljuvi (6) - Printaj me nježno - #

17.05.2021., ponedjeljak

POVRATNIK (V.3)

Stajao je na raskršću i promatrao obiteljsku dvokatnicu. Pripalio je treću cigaru, popušio do pola, bacio opušak i uputio se prema kući. Odgurnuo je škirputavu metalnu ogradu i našao se pred ulaznim vratima. Pozvonio. Neko vrijeme nitko nije otvarao, a onda se pojavila nepoznata žena. Zurio je u suhonjavo lice.
Da?
Tražio riječi.
Znate, jednom sam živio ovdje, reče napokon.
--- ?
Zbilja davno. Još kao student.
Aha.
Je li još živ?
Tko?
Gospodin Weiss, čovjek koji mi je iznajmio stan na katu.
Ne. Prije 15 godina od njegovih smo sinova kupili kuću.
Jučer sam stigao iz Amerike…
- - -
… i želio bih kupiti kuću.
Našu kuću, začudi se žena.
Da.
Zašto?
Iz sentimentalnog razloga.
Kuća nije na prodaju, ali dođite gore, iznesite prijedlog mom suprugu ---
Žena pripusti Amerikanca unutra.
Dođite, reče.
Krenu mramornim stubištem.
Stjepane, vikne žena.
Gazda je sjedio u kuhinji, pijuckao kavu popodnevnušu i gledao tv.
Amerikanac i žena stupe u kuhinju.
Čovjek želi kupiti našu kuću, obavijesti žena.
Našu kuću? iznenadi se gazda i pogleda Amerikanca.
Da, reče ovaj.
Zašto želite kupiti našu kuću?
Vratio sam se iz Amerike. Živio sam ovdje nekoć…
Kuća nije na prodaju, ali svejedno pokušajte, kažite cifru.
Dat ću vam dvostruko više od tržišne vrijednost, ispali Amerikanac ni ne trepnuvši.
Gazda se iznenadi. Pred očima mu iskrsne apartman na Jadranu kakav je čitav život priželjkivao. Svejedno, neće odmah pristati, pomisli. Zaigrat će, možda ispregovara još bolju cijenu.
Kuća je bila u zbilja lošem stanju. Uložili smo dosta novca, prepredeno će on.
Amerikanac skrati cjenkanje.
Dat ću vam trostruku vrijednost nekretnine, i to je to.
Čini se da zbilja želite ovu kuću?
Da.
Sada je gazda pred očima imao vikendicu s okućnicom, a ne samo neki apartmančić. Bio je na dobitku. Nije želio forsirati stvar.
Prodano, reče i snažno lupo dlanom o stol. - Ljerka, donesi rakiju da nazdravimo…
Kako vam je ime, priupita potom.
John Updike, odgovori Amerikanac.
Pa Johne, čime ste se bavili u Americi kada se tako razbacujete parama?
Uzgajao sam zinfandel. To je u neku ruku hrvatska sorta, pošto je porijeklom direktni potomak kaštelanskog crljenaka tj. tribidraga kako su ga nazivali u petnaestom stoljeću. Moje je vino osvojilo prestižne nagrade u Americi i svijetu.
Drago mi je to čuti. Volim kada naši ljudi uspiju vani, ustvrdi gazda.
Žena se pojavi noseći na poslužavniku čokanjčiće.
Domaća šljiva, napomene gazda.
- Živjeli!

Tri mjeseca kasnije John Updike je uparkirao svoj kamionet u dobro poznato dvorište. Ušao je u kuću i odmah započeo macolom rušiti pregradne zidove, pneumatskom bušilicom drobiti mramorni pod, čupati pvc stolariju... Nakanio je preurediti kuću na stari način, onako kako je izgledala prije dvadeset i sedam godina…

Radio je svakodnevno, bez pomoći majstora. Vikendima bi posjećivao sajmove starih stvari, antikviteta, tragao za pokućstvom, stolnim lampama, kristalnim lusterima, plafonjerama, televizorima s katodnom cijevi i ostalim rijetkim predmetima iz prošlog doba.
Na zid je montirao požutjele utičnice, požutjele prekidače, stare slavine… Zidove je okrečio i odmah ih „patinirao“ slojem pepela i prljavštine.
Na jednoj od rijetkih ondašnjih fotografija u pozadini su se vidjele starinske tapete. Uposlio je grafičkog dizajnera da skenira, uveća i ponovo vektorski iscrta geometrijski uzorak te izradi tapete. Njima je oblijepio zidove spavaće sobe.
Iz kuhinje je uklonio skupocjene keramičke pločice. Umjesto njih postavio je krajnje jednostavne bijele pločice kvadratičnog oblika. Isto je učinio s kupaonicom i zahodom.
U sobama je podigao srušene kaljeve peći.
Na podove je položio linoleum i laminat s uzorkom bukve.
Terasu je prekrio ter papirom, a ogradu od kovanog željeza zamijenio grubim daskama.
Ponašao je i goblen Da Vincijeve posljednje večere te ga ovjesio na zid kuhinje. Također je stavio orginalan schwarzwaldski zidni sat s klatnom i mehaničkom kukavicom što se uz zvuk gonga oglašavao svakih sat vremena.
Činilo se kao da podiže nekakav filmski set iz prošlog stoljeća, i u tome je, nakon godinu dana, konačno uspio.

Sjeo je na terasu i natočio Zinfandel. Pripalo je cigaretu i zadovoljno promatrao bakreni suton.

Pomislio je na Milenu.
Od znanaca je načuo da je također napustila zemlju. U tuđini se udala i rodila dvoje djece.
Nije ju namjeravao kontaktirati. Činilo se krajnje neumjesnim da joj kao utvara iz prošlosti bane u život. Ne, stvari moraju ići glatko, ili ne moraju ići uopće, njegov je stav.
Dakako, postoji mogućnost da i ona jednog dana dođe na raskršće, da otvori kapiju i stisne zvonce. Za razliku od njega imati će vrlo spremne riječi: dobar dan, ja sam Milena Radulović, i nekada sam živjela u ovdje. Gledajući unazad, shvaćam da je to bio najljepši period mog života. Bila bih vrlo zahvalna i sretna kada bi mi dozvolili da još jednom vidim kuću iznutra …

On će joj otvoriti, a ona će ostati – paf.
Zar ti? izbečit će oči.
Da.
Pozvat će je da uđe, naravno.
Dok će hodati unutrašnjošću Milena će imati dojam da vrijeme ovdje ne teče. Neće ni slutiti koliki je napor uložio da kuća izgleda kao Muzej njihove mladosti.

Poslijepodne će provesti u prijateljskom ćaskanju. Vrijeme će odmicati. Upalit će se ulična rasvjeta.
U nekom trenutku posegnuti će u torbicu. Iz novčanika će izvaditi fotografije svoje djece. Reći će njihova imena, dodati kakvu simpatičnu anegdotu. On će se osmjehnuti. Bit će mu drago ako je imala dobar život. Svi što su, iz ovog ili onog razloga, morali napustiti ovaj tužni grad i ovu pretužno podneblje zaslužuju komadić sreće…
Potom će ona uzviknuti da je kasno i da se mora vratiti.
On će je ispratiti do vrata i time će njihova nekoć naprasno prekinuta priča napokon dobiti pošteni epilog.
A možda ne posegne za fotografijama. Možda jednostavno ustvrdi: pogriješili smo. Trebali smo imati više povjerenja jedno u drugo.

Imaš li što protiv da prespavam ovdje?

- 12:05 - Vox popljuvi (5) - Printaj me nježno - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>