Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

17.05.2021., ponedjeljak

POVRATNIK (V.3)

Stajao je na raskršću i promatrao obiteljsku dvokatnicu. Pripalio je treću cigaru, popušio do pola, bacio opušak i uputio se prema kući. Odgurnuo je škirputavu metalnu ogradu i našao se pred ulaznim vratima. Pozvonio. Neko vrijeme nitko nije otvarao, a onda se pojavila nepoznata žena. Zurio je u suhonjavo lice.
Da?
Tražio riječi.
Znate, jednom sam živio ovdje, reče napokon.
--- ?
Zbilja davno. Još kao student.
Aha.
Je li još živ?
Tko?
Gospodin Weiss, čovjek koji mi je iznajmio stan na katu.
Ne. Prije 15 godina od njegovih smo sinova kupili kuću.
Jučer sam stigao iz Amerike…
- - -
… i želio bih kupiti kuću.
Našu kuću, začudi se žena.
Da.
Zašto?
Iz sentimentalnog razloga.
Kuća nije na prodaju, ali dođite gore, iznesite prijedlog mom suprugu ---
Žena pripusti Amerikanca unutra.
Dođite, reče.
Krenu mramornim stubištem.
Stjepane, vikne žena.
Gazda je sjedio u kuhinji, pijuckao kavu popodnevnušu i gledao tv.
Amerikanac i žena stupe u kuhinju.
Čovjek želi kupiti našu kuću, obavijesti žena.
Našu kuću? iznenadi se gazda i pogleda Amerikanca.
Da, reče ovaj.
Zašto želite kupiti našu kuću?
Vratio sam se iz Amerike. Živio sam ovdje nekoć…
Kuća nije na prodaju, ali svejedno pokušajte, kažite cifru.
Dat ću vam dvostruko više od tržišne vrijednost, ispali Amerikanac ni ne trepnuvši.
Gazda se iznenadi. Pred očima mu iskrsne apartman na Jadranu kakav je čitav život priželjkivao. Svejedno, neće odmah pristati, pomisli. Zaigrat će, možda ispregovara još bolju cijenu.
Kuća je bila u zbilja lošem stanju. Uložili smo dosta novca, prepredeno će on.
Amerikanac skrati cjenkanje.
Dat ću vam trostruku vrijednost nekretnine, i to je to.
Čini se da zbilja želite ovu kuću?
Da.
Sada je gazda pred očima imao vikendicu s okućnicom, a ne samo neki apartmančić. Bio je na dobitku. Nije želio forsirati stvar.
Prodano, reče i snažno lupo dlanom o stol. - Ljerka, donesi rakiju da nazdravimo…
Kako vam je ime, priupita potom.
John Updike, odgovori Amerikanac.
Pa Johne, čime ste se bavili u Americi kada se tako razbacujete parama?
Uzgajao sam zinfandel. To je u neku ruku hrvatska sorta, pošto je porijeklom direktni potomak kaštelanskog crljenaka tj. tribidraga kako su ga nazivali u petnaestom stoljeću. Moje je vino osvojilo prestižne nagrade u Americi i svijetu.
Drago mi je to čuti. Volim kada naši ljudi uspiju vani, ustvrdi gazda.
Žena se pojavi noseći na poslužavniku čokanjčiće.
Domaća šljiva, napomene gazda.
- Živjeli!

Tri mjeseca kasnije John Updike je uparkirao svoj kamionet u dobro poznato dvorište. Ušao je u kuću i odmah započeo macolom rušiti pregradne zidove, pneumatskom bušilicom drobiti mramorni pod, čupati pvc stolariju... Nakanio je preurediti kuću na stari način, onako kako je izgledala prije dvadeset i sedam godina…

Radio je svakodnevno, bez pomoći majstora. Vikendima bi posjećivao sajmove starih stvari, antikviteta, tragao za pokućstvom, stolnim lampama, kristalnim lusterima, plafonjerama, televizorima s katodnom cijevi i ostalim rijetkim predmetima iz prošlog doba.
Na zid je montirao požutjele utičnice, požutjele prekidače, stare slavine… Zidove je okrečio i odmah ih „patinirao“ slojem pepela i prljavštine.
Na jednoj od rijetkih ondašnjih fotografija u pozadini su se vidjele starinske tapete. Uposlio je grafičkog dizajnera da skenira, uveća i ponovo vektorski iscrta geometrijski uzorak te izradi tapete. Njima je oblijepio zidove spavaće sobe.
Iz kuhinje je uklonio skupocjene keramičke pločice. Umjesto njih postavio je krajnje jednostavne bijele pločice kvadratičnog oblika. Isto je učinio s kupaonicom i zahodom.
U sobama je podigao srušene kaljeve peći.
Na podove je položio linoleum i laminat s uzorkom bukve.
Terasu je prekrio ter papirom, a ogradu od kovanog željeza zamijenio grubim daskama.
Ponašao je i goblen Da Vincijeve posljednje večere te ga ovjesio na zid kuhinje. Također je stavio orginalan schwarzwaldski zidni sat s klatnom i mehaničkom kukavicom što se uz zvuk gonga oglašavao svakih sat vremena.
Činilo se kao da podiže nekakav filmski set iz prošlog stoljeća, i u tome je, nakon godinu dana, konačno uspio.

Sjeo je na terasu i natočio Zinfandel. Pripalo je cigaretu i zadovoljno promatrao bakreni suton.

Pomislio je na Milenu.
Od znanaca je načuo da je također napustila zemlju. U tuđini se udala i rodila dvoje djece.
Nije ju namjeravao kontaktirati. Činilo se krajnje neumjesnim da joj kao utvara iz prošlosti bane u život. Ne, stvari moraju ići glatko, ili ne moraju ići uopće, njegov je stav.
Dakako, postoji mogućnost da i ona jednog dana dođe na raskršće, da otvori kapiju i stisne zvonce. Za razliku od njega imati će vrlo spremne riječi: dobar dan, ja sam Milena Radulović, i nekada sam živjela u ovdje. Gledajući unazad, shvaćam da je to bio najljepši period mog života. Bila bih vrlo zahvalna i sretna kada bi mi dozvolili da još jednom vidim kuću iznutra …

On će joj otvoriti, a ona će ostati – paf.
Zar ti? izbečit će oči.
Da.
Pozvat će je da uđe, naravno.
Dok će hodati unutrašnjošću Milena će imati dojam da vrijeme ovdje ne teče. Neće ni slutiti koliki je napor uložio da kuća izgleda kao Muzej njihove mladosti.

Poslijepodne će provesti u prijateljskom ćaskanju. Vrijeme će odmicati. Upalit će se ulična rasvjeta.
U nekom trenutku posegnuti će u torbicu. Iz novčanika će izvaditi fotografije svoje djece. Reći će njihova imena, dodati kakvu simpatičnu anegdotu. On će se osmjehnuti. Bit će mu drago ako je imala dobar život. Svi što su, iz ovog ili onog razloga, morali napustiti ovaj tužni grad i ovu pretužno podneblje zaslužuju komadić sreće…
Potom će ona uzviknuti da je kasno i da se mora vratiti.
On će je ispratiti do vrata i time će njihova nekoć naprasno prekinuta priča napokon dobiti pošteni epilog.
A možda ne posegne za fotografijama. Možda jednostavno ustvrdi: pogriješili smo. Trebali smo imati više povjerenja jedno u drugo.

Imaš li što protiv da prespavam ovdje?

- 12:05 - Vox popljuvi (5) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>