| < | studeni, 2014 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Travanj 2024 (5)
Ožujak 2024 (4)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (4)
Prosinac 2023 (5)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (4)
Kolovoz 2023 (6)
Srpanj 2023 (1)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (5)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (4)
Veljača 2023 (3)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (6)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (3)
Svibanj 2022 (3)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (3)
Siječanj 2021 (2)
Prosinac 2020 (3)
Studeni 2020 (2)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (1)
Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (2)
Kolovoz 2019 (2)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Trenutno posjetitelja
Sveukupno posjetitelja
Opis bloga
Kratka priča, poezija
Upozorenje
Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom
Čitatelji o blogu
Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata
Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano
Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka
Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah
Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth
Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi.
Fuf.
- Alžbeta Bathory
di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg
Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin
sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine
u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth
Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja
Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v
samo ti roštaj! :)
- danijela1
čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz
zastrašujuća slika!
- jelenaslak
huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak
idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1
Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin
vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci
...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1
jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic
Ovo je trunku... disturbed
- Igness
jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg
odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall
...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj...
...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina
Huc, u čemu je problem?
- Nemanja
čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice
huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo
e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF
kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina
Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic
doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina
wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina
Kontakt:
27.11.2014., četvrtak
Bone Machine
 «Morate prestati bježati, vi pripadate nama, vi ste naš proizvod, razumijete li?» Molub uputi voditelju sektora 12 preziran pogled. «Nisam ja nikakav proizvod, ja sam čovjek!», odvrati prkosno. «Mhm da, vi uporno odbijate shvatiti. Dozvolite da vam još jednom pojasnim.» Voditelj sektora 12 gurne pred Moluba list papira. «Ovo je ugovor s Laurom Balent. Ugovor je sklopljen 12.srpnja 2015. godine. Jedinka je tada prodala autorska prava na vlastiti genetski materijal Selecticusu za 200.000 dolara.» Voditelj odjela gurne pred Moluba još jedan list papira. «Ovo je pak ugovor sa Patricom Čularom. On je svoj genetski materijal prodao 18. svibnja 2035.godine za 400.000 dolara. Sintezom njihove DNK-a proizvedeni ste vi, Molub Eron, biološki patent Typovoyage 458, radilica s osnovnom namjenom za administrativne poslove, i kao takvi vlasništvo ste korporacije Selecticus. Da nije Selecticusa vi nikada ne biste egzistirali. To je fakat.» «Zabijte si te ugovore, znate već gdje!“ «Molube, kamo da odavde krenemo?» «Nikada neću prestati bježati!» «Ali čemu? Vi vjerujete da se iza ovih zidova nalazi bolji život, međutim, grdno se varate. Vani je Pakao! Mnogi bi dali sve što imaju da mogu živjeti u kontroliranim uvjetima. Ni ne slutite koliko ste ovdje zaštićeni: imate posao, hranu, krov nad glavom, osiguranu zdravstvenu skrb, no najvažnije od svega imate SMISAO! Selecticus poštuje osnovne bioetičke standarde, on doista drži do kakvoće života svojih proizvoda, za razliku od mnogih drugih kompanija – pogotovo onih u Indonezijskom pojasu - koje proizvode mesnate ljudske tvorevine bez ikakvih prava. Tamo, uoče li proizvod s greškom, odmah pokrenu postupak poništavanja. „Možda je najbolje da me odmah eliminirate i prodate za dijelove.“ „Pobogu Molube, čemu taj mračni scenariji? Sve što trebate učiniti je prestati bježati. Sloboda je precijenjena, to je atavistički pojam dvadesetog stoljeća. Zar mislite da sam ja slobodan? Ne, nipošto, nisam, to jest nisam na način da činim sve što mi je volja. I ja sam - poput vas- tek kotačić u mehanizmu koji svima omogućuje lagodno postojanje. No, razliku čini činjenica što sam pomiren sa svojim statusom. Ja uviđam osobnu i društvenu korist u vlastitom delanju. Ja uviđam važnost da se pod svaku cijenu održi stabilnost ovog našeg minuciozno posloženog društva. Sloboda bez premca, to je uvod Anarhiju, a Anarhija, to je kraj civilizacije. Takvo što si ne možemo dopustiti, zar ne?“ „Slutteru, vi ste proćerdana egzistencija.“ „Ja to ovako vidim: prezasićeni ste poslom. Uzmite godišnji, pođite na Rintilus, to je divno korporacisko odmralište, uživajte na suncu, plivajte, šećite, lovite životinje, družite se sa djevojkama za zabavu, opustite se i razbistrit će vam se misli. Svi katkad obolimo od loših ideja kao od nahlade.“ „Slutteru, ponavljam, vi ste proćerdana egzistencija.“ “Dobro, nastaviti ćemo sutra. Straža vodite ga.” Muzika za ugođaj: Radiohead, Paranoid Android |
23.11.2014., nedjelja
20 godina u službi umjetnosti
 klonulo tijelo u naslonjaču pogled tup, prazan gnjili unutarnje značenje nečeg za što bi se čovjek uhvatio stoljetni hrast oboren ljetnom olujom pristiže mali, plitki kurton obdaren čeličnom voljom ništa doli plan i program surova nepokolebljivost na putu k cilju desna-desna-desna isjeći će ga motornom pilom poslagati uz rub kuće neka posluži za ogrjev u noćima hladnim kurtonskim noćima mračnim tijelo bez snage čovjek bez smisla hrast oboreni desna-desna-desna večernji povjetarac mlade travke povija na melankoličnu paletu padaju melankolični zvuci jantar kaplje u podrumu zalasci grimizni još jednom |
22.11.2014., subota
Trojka
 Grand prix danima nadjenjuje muška imena frane, jure, šime, esmeralo, pakšu noćima pak ženska lucy, regina, julia, savka, anabel, javorka radi radi radi radna etika mu nije strana božem prosti, kao da je protestant nabija lopticu tuc tuc ne bi li ljubio taj jebeni pehar, kljuc-kljuc strastvenije no ljubavnice picu trofejne supruge cicu nježnije no vlastitu dicu... Ustaša (75) Stoji preko puta tanak poput pruta, svijen u slovo U prošao je Golgotu. Blijed, proziran kao narkotiziran! Život iscijeđen iz njega no u zrak mu ruka hitro bega. Zla on je taman cvijet, gaji mržnje dovoljno za čitav Svijet. Muzika za ugođaj: Perry Como, Caterina, O' Ho, Ho Ho! ( O' Ho, Ho Ho! ) |
17.11.2014., ponedjeljak
Zadah ribarnice
 Zadah ribarnice Sa nekim stvarima od samog početka imate problem. Ta me prokleta vizualna asocijacija neizostavno tresne svaki put kad prođem pokraj kašeta sa sitnom ribom, pored svih tih inćuna, papalina, srdela, gavuna, trlja, pišmolja… Promatraju me svojim ukočenim crnim okom morskih tmina, i odjednom napukne stvarnost, surva se u bezdan iznikne svijet iza scene, iskrsnu jame i jame i jame natrpane – pretrpane – dupkom pune iznurenim bijelim tijelima logoraša iz Dachaua i Auschwitza. Prestravljen zastanem, otrem hladan znoj s čela i posramim se kao da sam ja tu nešto osobno odgovoran ili - kriv! Nije fer Davide! Jednostavno, nije fer! No, iznašao sam način. S vrata odmah, ne skrećući pogled niti lijevo niti desno, udarim ravno do crnokose brkate Ličanke što trži gatsku pastrvu, i do njenog divovskog sjedokosog kolege što pak nudi brancina, doduše ne oboritog, već onog iz uzgoja. Izaberem najbolje komade, pa šmugnem van. Bože, baš se infantilno ponašaš, svaki put se prekorim, trebao bi nadvladati te opsesivne slike, prkosno im se nacetiti u lice. Međutim, dok izaberem blitvu, ionako zaboravim na sve. I veselim se ručku. Baš ono jako. Njam-njam... |
14.11.2014., petak
Čudesni putevi marketinga
 Dali, Lobster Zvoni telefon. Nepoznat broj. - Rezidencija TODORIĆ, izvolite – javim se službenim glasom lakaja. To ih nakratko zbuni, no brzo konsolidiraju redove i požure izdeklamirati što imaju. Nudimo vam najpovoljnije paket TUCKO, internet-telefon-tv-veš mašina-palica za kriket, super-sve u jednom, keramičko posuđe OLIFATE i set SNIPE noževa u stilskom drvenom stalku NAGVINA koji s nevjerojatnom preciznošću predviđa budućnost, naobražene antistatičke krpe RIMINUS sa kojima sasvim lijepo možete polemizirati o Kantu, Hegelu, Heideggeru, Wittgensteinu te ostalim utjecajnim misliocima. Sredstvo za čišćenje AMORALIS PRO skida i najtvrdokornije mrlje na imenu. Tu je i osvježivač zraka ŠTRCKO, plus romantična večera za troje i psa u luksuznom hotelu Excelsior, s prekrasnim pogledom na vikorijansku klitoridektomiju. U našem katalogu naći ćete i rastjerivač komaraca u paketu s novim CD-om Simone Gotovac „U ovoj sobi baš je vruće!“, usisavač XPTL i zbirku zbirke suvremene hrvatske poezije Nezasitni brbljivac, metak i prvi hrvatski samokrijes, spolni nakit ŠVRŠOVSKI i godišnja pretplata na Ustaški magazin, časopis hrvatske dijaspore što izlazi pod engleskim nazivom „STANDERUP'S“, inače nevjerojatno popularan među britanskim komičarima, Blender SMIXMUD dolazi s govorima predsjednika republike I. Josipovića „Ponekad mi se čini da pričam u snu“... Uzmu takav zalet da ne stignem ubaciti niti riječ. Ipak, pustim ih da izrecitiraju svoje, umjesto da tresnem slušalicom. - Jeste li zainteresirani za naš proizvod – pitaju na kraju posebno istreniranim glasom homo moronicusa u mahnitoj ambiciji da prodaju. - TU –TU, KORSINIK JE PRIVREMENO NEDOSTUPAN – otpovrnem bešćutnim glasom neumoljive telefonske sekretarice – TU – TU... Sa druge strane tajac. - TU = TU = TU = TU – tjeram šalu do kraja. Muk. Mračni. Znam, rado bi mi opsovali nešto sočno, no razgovor se snima (ako ništa drugo snima se u ultratajnoj presretaonici podataka na špijunskoj lokaciji sjeverne obale Cornwalla). I tako protiče život naš svagdašnji. - TU – TU, TUTU RUTU TU... TU - TU... TU? |
10.11.2014., ponedjeljak
ZAPLET
 Jelena Ožujak, glumica, novinarka i spisateljica ljubavnih romana sjedila je za šankom restorana hotela Esplanade i pijuckala martini kada joj je s desna, odlučno, prišao visok, naočit muškarac u tamnom odijelu i rekao: - Što ovako lijepa žena sama radi za šankom? Jelena ga je odmjerila ispitivačkim pogledom: bio je muževan, sportske linije, pravilnih crta lica, gustu crnu kosu češljao je unatrag, nedvojbeno mediteranski tip. - Nisam sama, imam društvo – reče ona i pokaže čašu martinija predsobom, pa se osmjehnu zavodljivo. - Dozvolite da se predstavim – reče on pruživši ruku – Ivan Picukarić, voditelj sektora za odnose sa javnošću pri konzorciju banaka The Disturbing World of the Psychopaths Among Us. U tom trenutku Jelena Ožujak nije mogla niti slutiti da pred njom zapravo stoji Goran Trešnjić Karatomislav, vodeći hrvatski obavještajac, hrvatska inačica James Bonda. - Jelena Ožujak – reče ona pružajući svoju gracilnu ručicu – glumica, novinarka i spisateljica ljubavnih uspješnica pri TrasnOrbitalLobotomyPress-u. - Znam – odvrati on sjedajući – redovito čitam vaše kolumne. - To znači da vam se sviđaju? - Sviđaju mi se, ali kako da kažem, fali im malo force, malo dinamike, malo bržeg ritma. Bila je to istina, Jelena je voljela odužiti prije no što dođe do akcije. - A kako bi ste vi to učinili – upita ona izazivački. - Pa, vidite, ja bih vam se približio, unio u lice i rekao: Bože, imate krasne oči, tako plave, tako duboke, mogao bih se utopiti u njima. Rekao je to melodramatičnim tonom kao u nekom kazalištu. Jelena prasne u smijeh. - Ježuš miško, pa to je tako otrcano! - Naravno, šalim se – reče Picukarić smješkajući se, pa nastavi samouvjereno. – Ja bih vam se približio, unio u lice i upitao: dobro, koliko još imamo? A vi bi ste, naravno, upitali: - Koliko još do čega? - Do kreveta – rekao bih. Vi biste tada nonšalantno odvratili: - Onoliko koliko je Zemlja udaljena od Sunca, i kada bih već slutio poraz dodali bi značajno: - Naravno, u kozmičkim razmjerima. - Znate li da u ovom hotelu imaju izvrsne ležajeve? - Zar? - I još bolji kavijar. O šampanjcu da i ne govorimo! - Načuo sam nešto o tome. - Što kažete na ovaj tempo? - Čini se obećavajućim. - Pa, pođimo onda. Na recepciji su unajmili sobu i pošli gore. Soba 237 nalazila se kraju dugačkog hodnika. Ondje je neki čovjek usisavao mek crveni sag. Nije obraćao pažnju na njih. Zatvorivši vrata sobe navalili su bez uvijanja, trgali jedno drugom odjeću, grizli si usne, kosu, uši, vrat. Pogled na njene sisice dodatno ga je raspalio. Oduvijek je preferirao žene s malim grudima više no bujne, otežale dojke rasnih seljakanja. Požurio je oblizati i izgristi krupne vrške tamnih bradavica, a zatim ju je, posve obnaženu, podigao i ponio do sofe. Nježno ju je spustio i pao ničice pred Vrata svijeta. Zabivši lice u njeno međunožje sladostrastio se medom što je tekao iz venerinog purpura snažno vonjajuć' na jasmin u cvatu. Nju su prožimali srsi, a oči prevrtale kao u padavičara dok je zabadao jezik među svilenkaste latice. Zadigao joj je zdjelicu te oblizao i onaj drugi, vretenasti cvijet. To je bilo naprosto nevjerojatno! Kako samo barata jezikom, čudila se krajičkom svijesti. Pa, naravno, bio je to Goran Trešnjić Karatomislav, najbolji hrvatski obavještajac, čovjek neosporne seksualne moći! Imao je znanje, iskustvo, penis pastuha i libido 200 okorjelih bludnika! Svojim je spolovilom iz grobova dizao mrtve, na heteroseksualnost preobraćao lezbijke, deflorirao ustrašene djevice, u najtvrdokornijih feministica izazivao je životinjsku pohotu, a u hladnim kovačnicama frigidnih kučki rasplamsavao žar te budio želju za majčinstvom... Iznenada je poskočila i stavila njegov dugačak, mesnati ud u usta. Sisala je žustro i predano, onako kako je vidjela da to rade u porno filmovima. Zatim se postavila četveronoške i vrckala guzom. - Jebi me, junače, jebi me snažno! – dražila ga je. Zajašio ju je i jahao u laganom kasu, postepeno pojačavajući ritam. - Oh, bože – to – to – to – cviljela je u ekstazi. Sigurnim putem vodio ju je ka vrhuncu, a onda je iznenada stao. - Hej, nemoj sada stati – pobunila se. Ali kralj Fukač znao je što radi. Polako je zabadao glavić i vadio ga van. - Daj, zatjeraj ga do balčaka, pliz– očajnički je molila. – Poludjet ću! Oglušio se na molbe i mučio ju neko vrijeme, da bi ga iznenada zario, do kraja! Vrisnula je od užitka i boli istovremeno. Ubacio je u petu brzinu i tjerao. Svršila je izmoždena uz fanfare i neviđen vatromet užitka ispustivši urlik namirene ženke. Urlik što je odjeknuo kroz stoljeća, tisućljeća, sve do Geneze i natrag. - A zatim je nestao – poskoči na stolcu Jelena Ožujak. - No, ne uzbuđuj se draga – reče Sandra Bageroff, Jelenina redakcijska kolegica – muškarci su svinje, često to čine. - Kad kažem nestao zapravo mislim iščezao – pojasni Jelena meškoljeći se. - Možda je neki frikoviti mađioničar, neki David Copperfiled koji uživa strašiti žene svojim isčeznućima. - Sandra, ne razumiješ, nije on jedini – cikne Jelena. - Ne, doista ne razumijem. - On je već deseti koji nestao na taj način! - 10-ti? – Sandra zine u čudu. - Da, deseti! Spavala sam sa ginekologom, slikarom, piscem, vodoinstalaterom, klincem iz videoteke, menadžerom, bankarom, slastičarom, automehaničarom i policajcem i svi su redom nestali na identičan način, u trenutku kada sam doživljavala orgazam! Bili su tu, u meni, a zatim ih u sljedećem trenutku više nije bilo! Možeš li ti uopće zamisliti? Zavlada tajac. - Pa ti si, draga moja, u velikim govnima – napokon zaključi Sandra Bageroff. - Reci mi nešto što ne znam. - Ne, ne razumiješ. Ti si DEZINTEGRATOR, savršeni ubojica nakon kojeg ne ostaju tragovi: nema trupla, a niti oružja kojim je počinjeno umorstvo. A znamo, bez leša i bez oružja nema zločina. Nedao ti dragi Bog da te zapazi Nacionalna sigurnosna agencija ili neka slična špijunska organizacija, isti tren bi te unovačili i poslali da svojom vaginom desetkuješ kontraobavještajce, postala bi Nikita 007! Nikada se ne bi izvukla iz tog klupka zmija otrovnica, čak niti u slučaju da izgubiš moć. Iz takvih se organizacija izlazi jedino u horizontalnom položaju. - Nisam razmišljala o tome na taj način. Sada se stvarno bojim – užasnuto će Jelena Ožujak. - To su vještičja posla, netko je bacio urok na tebe. Moramo mu ući u trag. Imaš li ideju tko bi to mogao biti? Oči Sandre Bageroff svjetlcale su od uzbuđenja. Napokon se nalazila u kriminalističkom romanu. Obožavala je šund literaturu. - Ni najmanju. - Dobro, znam jednog hođu, dobar je u tim stvarima, pokušat ću stupiti u kontakt s njim. Nadam se samo da nije krenuo put Sirije. A ti zapamti, moraš se pritajit, što znači: nema seksa do daljnjeg, a to uključuje i samozadovoljavanje, dočim i sama ne bi nestala. Btw, jesi li ikada vodila ljubav sa ženom? - Ne znam zašto je to sada važno – nervozno će Jelena. - U ovom trenutku svaki je podatak bitan! - Pa, kao tinejđerice, ja i moja najbolja prijateljica Belinda popile smo čašicu viška i završile u krevetu... - U redu, detalje ćeš mi ispričati kasnije, sada moramo poći, istekla je pauza za ručak... Za to vrijeme, daleko od očiju javnosti, u podzemnim prostorijama SOA-e i POA-e rasla je zabrinutost i strepnja. Ta kamo je samo nestao Goran Trešnjić Karatomislav, najbolji hrvatski obavještajac?! Činilo se kao dobar zaplet, no imao sam pametnijeg posla. Uzeo sam kanistar benzina i požurio pred Ministarstvo kulture da se spalim u znak protesta zbog sustavnog omalovažavanja i zanemarivanja kulturnih radnika koji su dali ono najviše što imaju ovoj zemlji – svoj život za hrvatsku umjetnost! muzika za ugođaj: John Lennon- Nobody Told Me |
06.11.2014., četvrtak
Hitlerova unuka
 Učinilo mi se da ju volim pa sam ju jebao s nadahnućem, vrtio sam je gore-dolje, ovako-onako, prošao sam s njom sve poze iz Kama Sutra, izveo sam neviđene seksualne vratolomije! ne bih li je doveo do vrhunca, i doista mi nije bilo teško da činim ono što pristojan svijet inače ne čini. Bio sam uvjeren da ću snagom ljubavi (i moćnog kurca!) probuditi ženu u njoj no to mi nikako nije polazilo za rukom. Arbajtao sam čitavu noć i odustao u svanuće. Svalio sam se na stranu mokar kao jegulja netom izvađena iz vode. Smotala je cigaretu i rekla: «Jebote baš k'o u porno filmu.» Rekla je to ironično. «Jebi se», odvratio sam i okrenuo se na stranu. Pravio sam se da spavam. Kada je otišla na posao, ustao sam i skuhao si čaj od orhideje. Zatim sam skupio svoje sitnice i izišao. Na terasi Albertine poslao sam SMS prijatelju. «Nema tu sreće, stari moj», napisao sam. U parku Belvedere pojeo sam posljednja medena srca, srca koja mi je donijela kada sam pristigao u ono rano malovito jutro. Grupe turista hrlile su da vide Klimta. Uzeo sam kartu za prvi autobus odlučan da se ne vratim u Beč narednih nekoliko godina. muzika za ugođaj: Mišo Kovač - Vrijeme plakanja |
01.11.2014., subota
Pakao iza osmijeha
 Pakao iza osmijeha izađeš (kadkad s društvom) na mjesto napučeno ljudima popiješ, ne previše eventualno upoznaš nekoga, popričaš vratiš se kući usneš u snu te prate odjeci večeri setting sada promatraš drugim očima vidiš i osjećaš sve što je ostalo van dometa regularnih šest čula tvoji ekstrasenzori koje ne umiješ locirati na tijelu poput crne rupe posrkali su baš svaki detalj ubacili ga u podsvijest i sada u snu imaš priliku jasnije sagledati čitavu stvar a kada se preneš mučno ti je i pere te strašna paranoja od sveg tog nevidljivog užasa skrivenog iza širokog osmijeha rasplesanih i raspjevanih ljudi što se tako dobro zabavljaju |