Marketing
ZAPLET
Jelena Ožujak, glumica, novinarka i spisateljica ljubavnih romana sjedila je za šankom restorana hotela Esplanade i pijuckala martini kada joj je s desna, odlučno, prišao visok, naočit muškarac u tamnom odijelu i rekao:
- Što ovako lijepa žena sama radi za šankom?
Jelena ga je odmjerila ispitivačkim pogledom: bio je muževan, sportske linije, pravilnih crta lica, gustu crnu kosu češljao je unatrag, nedvojbeno mediteranski tip.
- Nisam sama, imam društvo – reče ona i pokaže čašu martinija predsobom, pa se osmjehnu zavodljivo.
- Dozvolite da se predstavim – reče on pruživši ruku – Ivan Picukarić, voditelj sektora za odnose sa javnošću pri konzorciju banaka The Disturbing World of the Psychopaths Among Us.
U tom trenutku Jelena Ožujak nije mogla niti slutiti da pred njom zapravo stoji Goran Trešnjić Karatomislav, vodeći hrvatski obavještajac, hrvatska inačica James Bonda.
- Jelena Ožujak – reče ona pružajući svoju gracilnu ručicu – glumica, novinarka i spisateljica ljubavnih uspješnica pri TrasnOrbitalLobotomyPress-u.
- Znam – odvrati on sjedajući – redovito čitam vaše kolumne.
- To znači da vam se sviđaju?
- Sviđaju mi se, ali kako da kažem, fali im malo force, malo dinamike, malo bržeg ritma.
Bila je to istina, Jelena je voljela odužiti prije no što dođe do akcije.
- A kako bi ste vi to učinili – upita ona izazivački.
- Pa, vidite, ja bih vam se približio, unio u lice i rekao: Bože, imate krasne oči, tako plave, tako duboke, mogao bih se utopiti u njima.
Rekao je to melodramatičnim tonom kao u nekom kazalištu.
Jelena prasne u smijeh.
- Ježuš miško, pa to je tako otrcano!
- Naravno, šalim se – reče Picukarić smješkajući se, pa nastavi samouvjereno. – Ja bih vam se približio, unio u lice i upitao: dobro, koliko još imamo? A vi bi ste, naravno, upitali:
- Koliko još do čega?
- Do kreveta – rekao bih. Vi biste tada nonšalantno odvratili:
- Onoliko koliko je Zemlja udaljena od Sunca, i kada bih već slutio poraz dodali bi značajno:
- Naravno, u kozmičkim razmjerima.
- Znate li da u ovom hotelu imaju izvrsne ležajeve?
- Zar?
- I još bolji kavijar. O šampanjcu da i ne govorimo!
- Načuo sam nešto o tome.
- Što kažete na ovaj tempo?
- Čini se obećavajućim.
- Pa, pođimo onda.
Na recepciji su unajmili sobu i pošli gore. Soba 237 nalazila se kraju dugačkog hodnika. Ondje je neki čovjek usisavao mek crveni sag. Nije obraćao pažnju na njih. Zatvorivši vrata sobe navalili su bez uvijanja, trgali jedno drugom odjeću, grizli si usne, kosu, uši, vrat. Pogled na njene sisice dodatno ga je raspalio. Oduvijek je preferirao žene s malim grudima više no bujne, otežale dojke rasnih seljakanja. Požurio je oblizati i izgristi krupne vrške tamnih bradavica, a zatim ju je, posve obnaženu, podigao i ponio do sofe. Nježno ju je spustio i pao ničice pred Vrata svijeta. Zabivši lice u njeno međunožje sladostrastio se medom što je tekao iz venerinog purpura snažno vonjajuć' na jasmin u cvatu. Nju su prožimali srsi, a oči prevrtale kao u padavičara dok je zabadao jezik među svilenkaste latice. Zadigao joj je zdjelicu te oblizao i onaj drugi, vretenasti cvijet. To je bilo naprosto nevjerojatno! Kako samo barata jezikom, čudila se krajičkom svijesti.
Pa, naravno, bio je to Goran Trešnjić Karatomislav, najbolji hrvatski obavještajac, čovjek neosporne seksualne moći! Imao je znanje, iskustvo, penis pastuha i libido 200 okorjelih bludnika! Svojim je spolovilom iz grobova dizao mrtve, na heteroseksualnost preobraćao lezbijke, deflorirao ustrašene djevice, u najtvrdokornijih feministica izazivao je životinjsku pohotu, a u hladnim kovačnicama frigidnih kučki rasplamsavao žar te budio želju za majčinstvom...
Iznenada je poskočila i stavila njegov dugačak, mesnati ud u usta. Sisala je žustro i predano, onako kako je vidjela da to rade u porno filmovima.
Zatim se postavila četveronoške i vrckala guzom.
- Jebi me, junače, jebi me snažno! – dražila ga je.
Zajašio ju je i jahao u laganom kasu, postepeno pojačavajući ritam. - Oh, bože – to – to – to – cviljela je u ekstazi.
Sigurnim putem vodio ju je ka vrhuncu, a onda je iznenada stao.
- Hej, nemoj sada stati – pobunila se.
Ali kralj Fukač znao je što radi. Polako je zabadao glavić i vadio ga van.
- Daj, zatjeraj ga do balčaka, pliz– očajnički je molila. – Poludjet ću!
Oglušio se na molbe i mučio ju neko vrijeme, da bi ga iznenada zario, do kraja! Vrisnula je od užitka i boli istovremeno.
Ubacio je u petu brzinu i tjerao.
Svršila je izmoždena uz fanfare i neviđen vatromet užitka ispustivši urlik namirene ženke. Urlik što je odjeknuo kroz stoljeća, tisućljeća, sve do Geneze i natrag.
- A zatim je nestao – poskoči na stolcu Jelena Ožujak.
- No, ne uzbuđuj se draga – reče Sandra Bageroff, Jelenina redakcijska kolegica – muškarci su svinje, često to čine.
- Kad kažem nestao zapravo mislim iščezao – pojasni Jelena meškoljeći se.
- Možda je neki frikoviti mađioničar, neki David Copperfiled koji uživa strašiti žene svojim isčeznućima.
- Sandra, ne razumiješ, nije on jedini – cikne Jelena.
- Ne, doista ne razumijem.
- On je već deseti koji nestao na taj način!
- 10-ti? – Sandra zine u čudu.
- Da, deseti! Spavala sam sa ginekologom, slikarom, piscem, vodoinstalaterom, klincem iz videoteke, menadžerom, bankarom, slastičarom, automehaničarom i policajcem i svi su redom nestali na identičan način, u trenutku kada sam doživljavala orgazam! Bili su tu, u meni, a zatim ih u sljedećem trenutku više nije bilo! Možeš li ti uopće zamisliti?
Zavlada tajac.
- Pa ti si, draga moja, u velikim govnima – napokon zaključi Sandra Bageroff.
- Reci mi nešto što ne znam.
- Ne, ne razumiješ. Ti si DEZINTEGRATOR, savršeni ubojica nakon kojeg ne ostaju tragovi: nema trupla, a niti oružja kojim je počinjeno umorstvo. A znamo, bez leša i bez oružja nema zločina. Nedao ti dragi Bog da te zapazi Nacionalna sigurnosna agencija ili neka slična špijunska organizacija, isti tren bi te unovačili i poslali da svojom vaginom desetkuješ kontraobavještajce, postala bi Nikita 007! Nikada se ne bi izvukla iz tog klupka zmija otrovnica, čak niti u slučaju da izgubiš moć. Iz takvih se organizacija izlazi jedino u horizontalnom položaju.
- Nisam razmišljala o tome na taj način. Sada se stvarno bojim – užasnuto će Jelena Ožujak.
- To su vještičja posla, netko je bacio urok na tebe. Moramo mu ući u trag. Imaš li ideju tko bi to mogao biti?
Oči Sandre Bageroff svjetlcale su od uzbuđenja. Napokon se nalazila u kriminalističkom romanu. Obožavala je šund literaturu.
- Ni najmanju.
- Dobro, znam jednog hođu, dobar je u tim stvarima, pokušat ću stupiti u kontakt s njim. Nadam se samo da nije krenuo put Sirije. A ti zapamti, moraš se pritajit, što znači: nema seksa do daljnjeg, a to uključuje i samozadovoljavanje, dočim i sama ne bi nestala. Btw, jesi li ikada vodila ljubav sa ženom?
- Ne znam zašto je to sada važno – nervozno će Jelena.
- U ovom trenutku svaki je podatak bitan!
- Pa, kao tinejđerice, ja i moja najbolja prijateljica Belinda popile smo čašicu viška i završile u krevetu...
- U redu, detalje ćeš mi ispričati kasnije, sada moramo poći, istekla je pauza za ručak...
Za to vrijeme, daleko od očiju javnosti, u podzemnim prostorijama SOA-e i POA-e rasla je zabrinutost i strepnja. Ta kamo je samo nestao Goran Trešnjić Karatomislav, najbolji hrvatski obavještajac?!
Činilo se kao dobar zaplet, no imao sam pametnijeg posla. Uzeo sam kanistar benzina i požurio pred Ministarstvo kulture da se spalim u znak protesta zbog sustavnog omalovažavanja i zanemarivanja kulturnih radnika koji su dali ono najviše što imaju ovoj zemlji – svoj život za hrvatsku umjetnost!
muzika za ugođaj: John Lennon- Nobody Told Me
Post je objavljen 10.11.2014. u 11:56 sati.