Marketing
Zadah ribarnice
Zadah ribarnice
Sa nekim stvarima od samog početka imate problem.
Ta me prokleta vizualna asocijacija neizostavno tresne
svaki put kad prođem pokraj kašeta sa sitnom ribom,
pored svih tih inćuna,
papalina, srdela,
gavuna, trlja, pišmolja…
Promatraju me svojim ukočenim crnim okom
morskih tmina,
i odjednom napukne stvarnost, surva se u bezdan
iznikne svijet iza scene,
iskrsnu jame i jame i jame
natrpane – pretrpane – dupkom pune
iznurenim bijelim tijelima
logoraša
iz Dachaua i Auschwitza.
Prestravljen zastanem,
otrem hladan znoj s čela
i posramim se
kao da sam ja tu
nešto osobno odgovoran ili
- kriv!
Nije fer Davide! Jednostavno, nije fer!
No, iznašao sam način.
S vrata odmah, ne skrećući pogled niti lijevo niti desno,
udarim ravno do crnokose brkate Ličanke
što trži gatsku pastrvu,
i do njenog divovskog sjedokosog kolege
što pak nudi brancina,
doduše ne oboritog,
već onog iz uzgoja.
Izaberem najbolje komade,
pa šmugnem van.
Bože, baš se infantilno ponašaš,
svaki put se prekorim,
trebao bi nadvladati te opsesivne slike,
prkosno im se nacetiti u lice.
Međutim, dok izaberem blitvu,
ionako zaboravim na sve.
I veselim se ručku.
Baš ono jako.
Njam-njam...
Post je objavljen 17.11.2014. u 11:52 sati.