Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

28.12.2012., petak

SOSIN IZBOR

mocnik
Moćnik, 2001, tuš, 100 x 80cm



Božićno jutro. Gospodin Kantowski i njegova obitelj objeduju u blagovaonici kada se pred zgradom zaustavi kamion. Iz njega iskoče vojnici.
Gospodin Kantowski zna što slijedi. Potajno se nada da će odvesti nekog drugog, no kada začuje grubu lupu na vratima i posljednje nade se rasprše.
Ustane i otvori.
Vojnici utrče i okruže obitelj.
Na vratima se ukaže general Shaublatski Schöne Straße.
- Gospodine Kantowski, ponovo se susrećemo – reče.
Kantowski ne odgovori.
Shaublatski priđe bliže i osmotri ustrašena lica oborenih pogleda.
- Imate divnu obitelj Kantowski.
- (...)
- Danas je Božić, zar ne?
- (...)
- No, je li ili nije?
- Božić je – odvrati Kantowski nervozno.
- A koliko ja znam na Božić se događaju čuda, zar ne Kantowski?
- Ponekad.
- Evo dati okvir ću vam okvir za čudo, imate priliku spasiti svoje dijete. Izaberite, tko ostaje: ovaj mladić ovdje, ili ovaj ovdje. Birajte Kantowski.
Čuvši te riječi gđa Kantowski pade u nesvijest.
Stariji sin priskoči u pomoć i stavi majci mirišljave soli pod nos.
- Ali morate biti brzi, Kantowski.
Shaublatski izvadi krasan džepni sat.
- Pet sekundi, vrijeme: sad!
Kantowski se ne miče. Tupo zuri u Shaublatskog, a u glavi mu odzvanja tek jedna misao.

***
dijete
Pa ti vidi, 1996, ugljen, 100 x 80cm



Stariji sin Kantowskog, Nikola, zapravo je njegov posinak, tj. sin njegove žene iz prvog braka sa pokojnim Rudolphom Von Teslićem. Kantowski obožava tog mladića. Osim što je Nikola briljantan um, odgovara mu i dušom i karakterom. Podsjeća ga na njega u mladim danima. Kantowski je uvjeren kako će mladac jednog dana svojim umom i izumima zadužiti čovječanstvo.
Tri godine mlađi sin Ivan, njegova je krv i njegovo meso, ali ne posjeduje niti jednu osobinu zbog koje bi ga volio. Zapravo se gnuša tog tupog i lijenog mladića. Na kojeg se vražjeg pretka uvrgao, često se pita Kantowski. Moguće da i nije moj sin! No samo jedan pogled na nos toliko karakterističan za Kantowske dovoljan je da se rasprši i najmanja sumnja. Da stvar bude tragičnija, taj blesan je posljednji od svoje vrste!

***
dijete 1
Strahote brata, 1996, ugljen, 100 x 80cm



...krv nije voda, krv nije voda, krv nije voda... misli Kantowski dok Shaublatski neumoljivo broji...
- jedan...
...krv nije voda...krv nije voda...
I ne može ništa drugo da smisli osim te proklete rečenice.
- ..tri....
...krv nije voda....
- Pet. Dakle, Kantowski, što će biti?
Kantowski priđe Nikoli.
- Žao mi je sine – kaže skrušeno.
- Ne mari stari, igra je prosta, a karte odavno podijeljene.
- Stvarno mi je žao.
- Aha.
- Dakle, gospodo vrijeme je da pođemo – kaže Shaublatski.
Vojnici iznose gđu Kantovski koja je još u nesvijesti. Za njima kreće Nikola, a potom i Kantowski. Zastane na trenutak na dovratku, okrene se i veli Ivanu razdraženo
- Opravdaj ovo!
- Idemo – napomene Shaublatski.
Ivan gleda za njima, potom zatvara vrata i pripaljuje cigaretu. Prilazi prozoru. Roditelje i brata mu grubo guraju u kamion.
- Ono, kuiš, fakat totalni šit...

Photobucket
Ikarov pad, 2002, ulje na platnu, 150cm x 150cm



muzika za ugođaj: Chet Atkins/Mark Knopfler, I'll See You In My Dreams
- 18:03 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #

23.12.2012., nedjelja

Inception

bum



Loši dani, depra. Oblaci su se gomilali nad gradom. Osjetio sam nemoćnim nositi se sa svijetom. Bivao sam sve slabiji, sve osjetljiviji, fragilniji. Serotonin je padao na nulu. Dopamin je padao na nulu. B vitamin je padao na nulu. Nečiji urokljiv pogled mogao me sastaviti sa zemljom. Zlonamjerno upućena riječ mogla me je rastaviti na atome.
Legao sam u krevet odlučan da spavam dok ne prođe.
U krevet sam ponio i flašu vodtke.
Pijuckao sam i zaspao.
Našao sam se u porno filmu.
Osam čađavocrnih nigera zavidnih proporcija fukalo je sićušnu bjelkinju.
Jedan joj je upravo stavljao batinu u anus.
Činilo se da joj se sviđa.
- 'Oćeš da probaš bijelčugo – rekao je veliki crni panter vidjevši kako buljim.
- Ne bih fala. Ne osjećam zov feromona.
- Čega ba?
- Feferona!
- A ne, toga nema ovdje!
Počeo je pumpati uz šljapkav zvuk. Puf-puf-puf.
Ostali su se zagrijavali iza bijele crte, šećući kožicu.
- A imam i mali kurac, sigurno bih je razočarao – dodao sam iz šale.
- Pa ne moraš kurcem, može i ovako.
Dohvatio je bočicu sa baby uljem, namazao ruku do lakta, izvadio kitu i gurnuo joj šaku u dupe.
- Ahhhhhhh – prostenjala je zadovoljno.
Kopao je unutra kao da traži izgubljene ključeve. Sve dublje i dublje. Skroz do lakta. Ljudsko tijelo je zbilja čudesno!
U međuvremenu ostali su joj ga počeli stavljati u usta.
Promijenio sam poziciju da bolje vidim.
Bez problema je gutala 25-30cm.

bigus dicus


Zašto o tome ništa ne piše u Vedama, zapitao sam se. Zašto o tome nema u Korisnosti i štetnosti povijest za život? U Sumraku idola? Zašto o tome nema ni riječ u Bibliji. I na kraju zašto sam se to upravo sad zapitao, zapitao sam se.
U pozadini je svirao J.M. Jarre. Equinoxe 4.
Kada im je došlo da izbace sjeme ejakulirali bi u kristalnu čašu. Izgustirali bi ga tamo do posljednje kapi.
U jednom trenutku mala je pohotnica pokazala T, onako kako to čine košarkaški sudci. Bilo je vrijeme za predah.
Pošla je u kuhinju. Krenuo sam za njom.
U čašu punu sperme nasula je cedevitu, dolila vode, promiješala.
- Super je za ten – rekla je i otpila guc – hoćeš?
- Ne fala.
Vratila se, zadigla dupe i naredila
- trpaj dalje.
Crnci k'o crnci, primiše se posla.
I ja sam se primio posla. Ufurao sam se da sam Darwin na Galapagosu, a Darwin na Galapagosu nije trošio vrijeme fukajući pingvine. Izvadio sam iz džepa povećalo. Prije svega znanstveni pristup! Spustio se tik do njihovih polnih organa i promatrao rad nutra-van, kada se kraj mene stvorio starčić.
- Mladiću imaš debelih problema – rekao je.
Prepoznao sam ga. Freud.
- Starče, što radiš ovdje? Ovo je moj san! Nestani.
Međutim nije nestao.
- Došao sam ti pomoći – rekao je mirno, očinskim glasom.
- Ne trebam tvoju pomoć – rekao sam – budi ljubazan i spašavaj nekog drugog.
- Ne idem dok ne riješimo problem.
- Freude, izhlapljela limenko piva, briši dok sam dobre volje.
- A ako ne?
- Vidjet ćeš kurčeviti gerijatričaru!
- O-ho-ho, vidi ti pjetlića!
Vratio sam se svojoj razigranoj ekipi za snošaj.
Mala pohotnica bila je pravi dragulj. Bože kakvo tijelo! Kakve sise! Lijepe žene stvorene su od Boga da na ovaj ili onaj način budu kurve. Raspon se kreće od uličarke, preko sponzoruše, do gejše! To je zapravo tih famoznih pedeset nijansi sive. Mnogi ćudoredni tipovi radije bi ih gledali kao Konzumove blagajnice koje Jozo, referent iz sektora prodaje s zadahom ćevapa ucjenjuje otkazom i praši na prljavom podu skladišta. Jer to je pravo uniženje.
Ruku na srce, lijepoj ženi bolje je biti ženom nogometaša.
Ruku na srce, lijepoj ženi bolje je biti porno zvijezdom.
Možda je tijekom dana na meniju sperma – no to je ionako dobro za ten – ali navečer nesumnjivo jastog, kamenice i tartufi...
Freud mi je neprestano brojio nešto u pozadini o edipovskom kompleksu.
Tada sam se domislio dobrog načina kako da ga se riješim. Iz džepa sam izvadio presavinut papirić.
- Pazi mudrače – rekao sam odmatajući ga – poklon za Božić.
- Ha-ha – nasmijao se nadmoćno – da vidimo što imaš.
Počeo sam čitati.
- Svaki početak već je kraj,
tri koraka naprej, četiri nazaj,
a kada odrasteš utvaraš si tad
kak navek buš ostal spameten i mlad.
Kad jednog dana – o Božje bruke,
postale ti jesu prekratke ruke.
Ak' hoćeš čitat' oči ti fale
i furt po hiži isčeš očale.
Tak fino, polako, počne skleroza
napredi v zubima paradentoza
pa onda uz muke i tešku vezu
od socijalnog dobiš protezu.
- DOSTA! – zaurlao je Freud poput ranjenog tuljana i bolesne žirafe na Galapagosu.
Nisam se dao smesti.
- Na glavi polahko kosa otpada,
al' zato ti rasteju brki i brada.
Na kraju nekaj zaštopa ti vuha
niš nikog ne razmeš-čist si gluha!
Celi dan išćeš kud kaj deneš
jer taj čas pozabiš čim se okreneš.
- DOSTA! – zavapio je drhtureći poput proljetnog lista na povjetarcu.
Bio sam neumoljiv.
- Ni noge te više ne nose kak predi
pomažeš si batinom, al' kaj ti to vredi.
V križima isijaš, v kolenu artritis,
v crevima, sako malo, dobiš kolitis.
- DOSTA!
Nestajao je. Nedostajala mu je lijeva ruka, desna noga i pola glave.
- Kaj se pak seksa tiče i tu smo slabi,
vu tih se leti to opće ne rabi!
Škodi ti slano, ne moreš jesti masno,
svi te špotaju ak prdneš glasno.
Od zlog starca ostala je tek glava.
- Prokletniče – proskitao je bijesno.
Nema ničeg ubitačnijeg od loše poezije. Naučio sam to na književnim večerima.
Dokrajčio sam ga lagano:
- I zato su smislili te staračke hiže
da starost mladima tlaka ne diže.
Oči su mu iscurile iz duplji. Potom mu je glava eksplodirala.
- Kul, čovječe – rekao je niger neumorno radeći karlicom.
- Kul – složila se mala pohotnica na trenutak izvadivši nekoliko kuraca iz usta.
Osjetio sam se umornim. Preumornim za znanstvenu metodu. Preumornim da ga izdrkam.
Tko bi rekao da će me obračun sa Freudom ovoliko izmoriti.
- Gospodo idem – obavijestio sam ih.
- Ćao bijelčugo – reče glavni niger – i navrati kadikad.
- Možda i hoću.
Izišao sam na vrata i probudio se u krevetu.
Soba je vonjala po seksu.
Zapitao sam se jesam li doista baš toliko nevin dok snim, kako tvrdi Tom Waits.
Znajući ponešto o kvantnoj fizici, paralelnim svjetovima, jedanaest matematički dokazivih dimenzija; znajući ponešto o ezoteriji, teozofiji i duši spavaču; znajući ponešto o svačem, sve je upućivalo na to da nevin nikako ne možeš biti...
Ustao sam i upalio comp.
Otvorio vijesti.
Paul McCartney je svirao sa Nirvanom.
Kaptol je potvrdio dijeljenje letaka protiv zdravstvenog odgoja.
Berlusconi se vraćao na prestolje.
Tihana i Vedran Runje otvorili su dizajnerski dućan Kare.
Barbara i Robert u dramatičnoj završnici natplesali su Mirnu i Damira.
Papa pomilovao bivšeg sobara.
ZET kumulirao 1.3 milijarde gubitka
Smak svijeta i ovog puta nas je zaobišao.
Posegnuo sam za još alkohola.
Stvari su postajale gluplje nego u porno filmu.

- 23:48 - Vox popljuvi (2) - Printaj me nježno - #

11.12.2012., utorak

Jerryjev način

Mr Moonlight
Mister Moonlight, 2007



Uvijek ista šala – kuc kuc, tko je?
Jerry!
Jerry je konceptualni umjetnik čiji se rad svodi na interakciju. Osim što je umjetnik Jerry često sanja o revoluciji.
Kuc-kuc, tko je?
Jerry!
Ušao je i strovalio se na fotelju.
Daj mi piti.
Dao sam mu razrijeđenog octa.
Jel' dobro vino, pitao sam.
Nije loše, odgovorio je.
Znaš, to neće ići.
Što?
Egzekucije. Kada preuzmemo vlast.
Misliš?
Sve je to zastarjelo, pogotovo giljotiniranje. Danas više nitko ne može biti zadovoljan pukom dekaptacijom, električnim stolcima, vješanjem, inekcijom fenola, strijeljanjem, kamenovanjem, ciklonom-B. Građanin MORA na neki način neposredno sudjelovati u smaknuću. Tek to mu može donijeti potpuno oslobođenje od frustracije što se godinama taložila u njegovim žilama.
Ima smisla to što govoriš.
Evo što sam smislio: na glavnom gradskom trgu podići ćemo visok akvarij, jedno 30-40m. Na vrhu ćemo instalirati oko 60-70 sraonica. Unutra ćemo baciti gadove i neka građanstvo kipa dok se ne udave u govnima.
Jerry, ti si opaki ludi maderfaker.
U obližnjim ulicama postavit ćemo štandove sa varivom i bekunis čajem za one koji iz nekog razloga budu ostipatični.
Na sve si mislio.
Ne samo to, izrežirao sam čitavu stvar u glavi. Znam točno gdje ću postaviti kamere.
A pleh muzika?
Bit će i pleh muzika.
Prava pučka veselica!
Egzekucija uz ugodno druženje.
Velik si Jerry.
Nisi ni ti loš.

(Zatamnjenje.)


Update

Javila nam se Đurđica na Face. Piše: Dragi Huc, jako mi se sviđa ideja, ali ja bi se željela israti po određenim likovima, a ne samo onako općenito. Recimo voljela bi se pošteno istovariti po Zokiju. Netko drugi bi se zasigurno volio iskipati po Bandiću. Treći po Jaci. Četvrti po Hebrangu. Peti po Vrdoljaku… Mislim kandidata je na pretek. Evo, kladim se u svoj rekonstruirani himen da bi se ti sa nevjerojatnim zadovoljstvom israo po glavi urednika blog.hr-a i čitavoj tehničkoj službi, a nadasve po njihovom dizajneru. He-he, jesam li u pravu? Dakle, predlažem da se napravi i posebna predprostorija kroz koju bi svaki kažnjenik morao proći tj. u kojoj bi svaki kažnjenik morao proboraviti dovoljno dugo kako bi pojedinci poput mene mogli kanalizirati svoju frustraciju.
Inače, obožavamte čitati.
Pusa.


- 14:13 - Vox popljuvi (1) - Printaj me nježno - #

10.12.2012., ponedjeljak

Djevojčica bez žigica

Sjedim u Imbecilnom slonu, pijem ko smuk i kao u dobra stara vremena šaljem podjebljive sms-ove ljudima koji su već odavno obrisali moj broj. Poruke sa nepoznatog broja ih u najmanju ruku zbunjuju, ali to je sasvim druga priča.
Za susjedni stol prilazi djevojče (16) i tugaljivim glasom izlaže svoj problem.
Ona bi se, naime, školovala ali avaj nema love. Možete li pomoći?
Djevojka u godinama (čija će utroba zanavijek ostati prazna (neki mračan osjećaj sveznajućeg pripovjedača)), leđima mi okrenuta, u krasnom bijelom sweateru idealnom za mondene skijaške destinacije, što me sjedajući podsjetila na lektoricu stanovitog bradatog gmaza, posegne za torbicom i uručuje joj novac.
Djevojče zahvaljuje te osokoljena uspjehom prilazi mom stolu.
Sve sam čuo, velim, ali nakon svih ovih godina kojekakvog obrazovanja mogu samo reći – uzaludno je. Radije odi raditi nešto drugo…
Ona se smiješka, nije sigurna mislim li ozbiljno ili tjeram neslanu šalu.
Ozbiljno ti velim, pođi raditi nešto drugo. Ne isplati se, potvrđujem svoju presudu.
Način na koji se suočava sa odbijanjem (demonstrativno okretanje nadurenog djeteta) otkriva mi da je ipak riječ o najobičnijoj žicarošici.
Dolazi Slavko. Pijemo.
A onda se selimo u drugi birc.
Na Zrinjevcu žena sa djetetom u kolicima.
Molim vas pomozite, za dijete…
Vraćam se tri koraka i darujem 20kn.
Ipak, ne mogu se suzdržati.
Nije za dijete, konspirativno šapnem, to je za Novynette.
Nabrijani vozimo se tramvajem u nadi da ćemo sresti kontrolu i sastaviti ih sa zemljom.
Dosežemo Pijanu svinju.
Tu je Harry. Harry je također već pijan. Pjeva ustaške pjesme.
Ejjjjjj, što je Harry toga više nemaaaaaaaa, ej što je Harry toga više nema, opsa-sa, evo ti ga na, uzvraćam i primam se za karinu.
Harryju se to sviđa. Pijano se smije.
Naručujem piće.
Pijemo.
Slavko naručuje piće.
Pijemo.
Stiže i Rade Glib.
Naručuje.
Pijemo.
I pit ćemo. Jučer, danas, sutra.
Što nam drugo preostaje? Osim da C-4 ostavljamo po gradu.

- 22:57 - Vox popljuvi (7) - Printaj me nježno - #

02.12.2012., nedjelja

Zov karijere

firuli firula

Probudio sam se u ranu zoru, spustio do blagovaonice i natočio šalicu kave od jučer poslijepodne. Lana je već bila tu, obučena u trenirku – do sada je već odradila jutarnju tjelovježbu i pola doručka...
- O, koga mi to vidimo – zajedljivo je rekla mažući marmeladu na kruh.
- Loši snovi glupa kučko – rekao sam začešljavajući prstima kosu unazad.
- Da nešto radiš u životu ne bi te morile noćne more... Radni čovjek NIKADA nema noćne more...
- Naravski, čitav njegov život jedna je velika noćna mora...
- Glup si.
- Jesam. To mi je alibi.
Tko da joj objasni da rad nije vrlina, da se još se i stari Marx zalagao da se radno vrijeme u konačnici svede na minimum kako bi se pojedinac imao više vremena za duhovni razvoj.
Sjedili smo neko vrijeme bez dijaloga. Ona je jela svoju šnitu kruha, ja sam srkao hladnu kavu iz čiste zluradosti.
- Čuješ li ovo – upitala je naćulivši uši.
- Ne – rekoh.
- Slušaj!
- Kažem ti, ništa ne čujem.
- Ne čuješ ovaj AUUUUUUUUUUUUU...
- Ne.
- To je ZOV KARIJERE! – rekla je pobjedonosno - nešto što ti nikada nećeš čuti! Luzeru!
Naglo je ustala i sa nosom u oblacima odmarširala na radno mjesto šefice marketinga Firula&Firuli uvjerena da je glavna pička u gradu.
Ja sam načeo pivo jer kava je diuretik. A pivo je anksiolitik. Jedan od najboljih. No poput svakog lijeka ima nuspojave – izaziva ovisnost i oštećuje jetru. Ali jbg tako je to u životu, negdje dobiješ negdje izgubiš. No većinom gubiš. Ljudi su rođeni gubitnici, što se prije navikneš prije ćeš postići nirvanu.
U to je zazvonio telefon. Bio je to Lex Klošar. Rekao je da ima dobru priču. Ja sam rekao da imam još bolju. On je rekao da ne serem. Ja sam rekao, dobro neka ti bude, pričaj. On je upitao, koliko dobijem za nju? Ne više od onoga koliko je Čehov davao lumpenproletarijatu za istu. A koliko je to? 5 kopejka! 5 kopjeki? Koliko je to evra? Ne znam baćuška. Jebi se, 'oću evre. Dobro dobit ćeš 5 evra, važi? Važi! U Tri guze za sat vremena! Ne zaboravi ponijeti evre. Neću golube!
- 22:55 - Vox popljuvi (1) - Printaj me nježno - #

Odluka

mother and child
Picasso - Majka i dijete, 1902

Carol sjedi u polutmini i promatra njegovo lice.
On –Azib - mirno spava. Sanja. Tko zna što sanja? Moglo bi biti štošta. Možda u novom obličju živi novi život na Tenerifima ili Merkuru.
Kako nikada ne priča u snu - za razliku od nje – nema ni najmanje naznake gdje bi se u ovom trenutku mogao nalaziti.
Ali to ju ionako ne zanima.
Ona promatra
to
lice.

Dijete se pomakne.
Carol pomiluje trbuh. U šestom je mjesecu trudnoće. Djevojčica.

Ne, nije to lice
koje
mogu gledati
ostatak
svog
života,

uviđa.

Srednjim prstom dotiče nabujali herpes na gornjoj usni.

Sitna bol
u usporedbi s onim što slijedi.
- 10:10 - Vox popljuvi (1) - Printaj me nježno - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>