Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

27.01.2013., nedjelja

Ipak se skuplja!


zena i fish



Nema sumnje, svi su instrumenti pokazivali isto: SKUPLJA SE!
- Tako dakle – promrmlja dr. Bruno Lešar problijedivši kao kreč. Osjeti da gubi tlo pod nogama i u zadnji tren uhvati se za stol.
Zraka, trebam zraka, zacvili te izjuri iz laboratorija.
- Doktore Lešar – viknu za njim sekretarica Lidija.
- Poslije, poslije – odvrati odmahnuvši rukom.
Jurio je hodnicima kao sumanut, potom je uskočio u svoj mustang i uz škrpu guma zaputio se u nepoznatom smjeru.
Čitavo je vrijeme ponavljao: ne mogu vjerovati, ipak se skuplja...


***



Nije poznavao istočni dio grada. Vrludao je besciljno uskim uličicama predgrađa.
Na nekoj zgradi ugleda natpis «Bijeli jelen», parkira nedaleko, uđe i naruči dupli viski.
Barmen, plećat brkati bilmez tupog pogleda i kamenog lica, zureću u nj pogledom mačora koji ne ispušta plijen iz vida, polako natoči viski.
Dr. Lešar iskapi piće.
- Još jednom – reče.
Barmen ponovi radnju.
Dr. Lešar također ponovi radnju.
Potom se osvrne i pogledom pređe po prostoriji. Birc je bio pust i uređen u lovačkom stilu. Sa zidova ga je gledala preparirana divljač.
Na rubu šanka stajala je mlada žena privlačnih oblina. Pušila je smotku i pijuckala piće gledajući u prazno.
- Piće za mladu damu – reče.
Barmen složi dum-dum votku.
- Irena, tip časti.
- Fala.
- Sve pet – reče dr. Lešar. – I ti si natoči... – dometnu barmenu.
Barmen si natoči pivo.
- Dakle, skuplja se – obznani dr. Lešar.
- Tko – upita Irena ravnodušnim glasom.
- Univerzum!
- Zar – odvrati i otpuhne dim.
Barmen ne reče ništa.
- Shvaćate li?
- Aha, skuplja se...
- To je one way ticket! Do sada smo još imali neke šanse sa katastrofičnim scenarijima, ali ovo je ultimativni kraj. Nakon što se 13,7 milijardi godina ubrzano širio, odjednom je doživio rekolaps i počeo se sabijati u prvobitno jaje protivno svim zakonima fizike! Nevjerojatno! Naravno, kraj neće doći sutra. Neće doći ni prekosutra. Niti prek-preksutra, ali kraj će neumitno doći. I time svako ljudsko nastojanje postaje uzaludno – zaključi dr. Lešar od muke začešljavajući kosu unatrag.
Irena priđe sa čašom u ruci.
- Mnogo si napet cakani – reče – ako želiš popušit ću ti ga za 200 kuna. U ovom kvartu najbolje gutam ljepilo. Je li tako Gregory?
- Aha – odvrati barmen.
- Bolje i od one kurve Bugsy. Je li tako Gregory?
- Aha.
- Dakle, što veliš?
Dr. Lešar na njezinom ramenu zamijeti tetovažu: memento mori.
- Ha! – klikne i ukaže prstom na zlonamjerno nasmijanog kosturka – memento mori.
- Memento mori.
Dr. Lešar se gorko osmjehne.
- Dakle, što će biti – upita Irena.
Dr. Lešar je pažljivo odmjeri. Bila je to pomalo istrošena, no još uvijek lijepa mlada žena kakvu nikada nije imao i tvrdila je da zna svoj posao. Njegovo iskustvo bilo je svedeno na nekoliko znanstvenica, sve redom krute, hladne, i ne baš lijepe žene. Prave ledene kovačnice! rekao bi njegov djed iz prošlog stoljeća.
- Što da ne! – usklikne dr. Lešar iznenadno odobrovoljen.
- To te ja pitam – cikne Irena i blago se osmjehne.
Nazdraviše.
- Gregory – reče dr. Lešar – daj nam 4 pive, pa idemo do oceana.
Gregory izvadi 4 boce iz friđa i stavi ih na šank.
Dr. Lešar plati ceh pa krenu van.
- Hej – javi se Gregory – dakle stišće se?
- Skuplja, Gregory, skuplja...

***



Ležali su na toplom pijesku i pijuckali pivo. Pirkao je blag vjetar. Nebo je bilo savršeno plavo. Dr. Lešar je promatrao pjenaste cumuluse kakvi se obično vuku dan nakon žestoke oluje.
- Je li jučer padalo – upita.
- Još pitaš? Stuštilo se kao da je sudnji dan.
- Sve će ovo jednom zauvijek nestati – reče i otpije guc.
- Nema veze.
- Pa i nema.
- Hajde da ti ga popljugam.
- Kad već navaljuješ...
Spustila se, otkopčala šlic i primila se posla.
Dr. Lešar je po prvi puta istinski uživao u polnom općenju. Skakao je po tim divnim cumulusima prateći putokaze u smjeru Raja. Potrebni su veliki događaji, nešto poput drugog svjetskog rata, atomske bombe, financijske krize, da na trenutak ožive mali životi. U njemu se akumulirao užitak koji je eksplodirao u vidu božanske iskre. Gotovo je ostao bez daha.
- I? – upita Irena.
- Fantastično!!!
- Rekla sam ti. Najbolja sam pušikara u kvartu.
- Bogami.
Ležali su i pijuckali pivo.
- Ajde da te pojebem u guzicu – iznenadno predloži Irena.
- Kako – začudi se dr. Lešar.
- Za 200 kuna pojebat ću te u dupe – reče izazovno.
- Pojebat ćeš me u dupe?
- Da, pojebat ću te u dupe!
- Sa čim ćeš me pojebati u dupe?
- Kurcem!
- Kurcem?
- Da, kurcem...
- Umjetnim?
- Ma, neee... kurcem!
- Oh, za boga miloga, samo mi nemoj reći...
- Upravo tako!
- Isusa ti!!!
Dr. Lešar skoči kao oprljen.
- Ti si transvestit – zakrešti – ne mogu vjerovati, ti si jebeni transvestit.
Mahnitao je plažom, bacao se po tlu, lud i slijep od srdžbe.
- Bože, kakva melodrama. Smiri se, čovječe! To je samo seks.
Htio ju je zadaviti.
A onda se smirio i sjeo.
- Trebala si mi reći – reče ogorčeno.
- Pa da propustiš najbolje fafanje u životu.
- Zapravo si u pravu.
- U ostalom skuplja se, ne?
Sjedili su bez riječi i pili pivo.
Dr. Lešar je gledao ocean.
Galebovi su kreštali u visini. Izvadi iz novčanika 200 kuna.
- Evo, jebi me u dupe!
- Jesi li siguran – Irena će sumnjičavo.
- Siguran kao svemir – reče odlučnim glasom.
Skine hlače i naprči se.
- Zabij gol, Maradona.
Čekao je, a onda ga je osjetio u svojoj stražnjici.
Iskreno, nije bio siguran što da misli o tome...
- 20:08 - Vox popljuvi (4) - Printaj me nježno - #

24.01.2013., četvrtak

Zona sumraka2

krizar
Boran Križar, 2012.

(nastavak ovog posta)

U raskošnoj Dvorani ogledala, sred velikog kraljevskog kreveta, na blještavim svilenim plahtama i posuta bijelim laticama svježe ubrane ruže na kojima je još drijemala jutarnja rosa, potpuno naga, ležala je Scarlett. U zraku se ćutio – ah, taj dobro mi znani - miris Chanela5. Difuzno jantarno svijetlo dopiralo je postrance. Bila je to delicija za oči, prizor filigranski izrađene poetike, erotika ispolirana do vrhunskog sjaja, samo da jedan detalj nije uprošćavao čitavu stvar pomičući je u prostor kiča Jeffa Koonsa na uštrb Antonia Canove. Scarlett je, naime, u ruci držala veliki crni dildo što se dubokim nigga glasom prijetio – Sad ću da te karam, kučko! Joj što ću da te karam! Kučko!
Ozarila se ugledavši me na dovratku.
- Uh, stigao si! Već sam mislila da ću se morati sama…– rekla je.
- Ovamo s tim – rekoh hladno.
- OH, NE, BOŽE, SAM NJEMU NE – ustrašio se umjetni kur.
S razlogom.
- Hvataj!
Uhvatio sam dobačen dildo, okrenuo se i ... argghhhhhhh .... arghhhhh... arghhhhh.... zubima raskasapio tu glupu silikonsku igračku. Sirova strana moje muškosti sasvim je raspametila Scarlett.
- JEBI ME – vrisnula je – JEBI JEBI JEBI....
- Začepi i okreni se – zapovjedio sam.
Mekim, zavodljivim pokretima mačke postavila se četveronoške i znalački zadigla svoje božansko dupe. Hvala ti bože! rijedak trenutak u mojoj karijeri jebača. Većina žena ne zna zadići dupe. Iz degeneriranih položaja koje zauzmu teško da išta možeš postići, a g točka u tom slučaju postaje ekstra-dimenzionalni entitet. Kreneš im crtati, ali dok rišeš prođe te želja, pa se nastaviš baviti artom, a one divljaju po stanu, razbijaju suđe, proklinju ti majku, ženu i djecu jer su ostale uskraćene za vaginalni orgazam.
Pokucao sam i njen se pićić rastvorio poput majskog tulipana.
Ujahao sam u lakom galopu i pošao imbecilnom stazom požude kroz aleju palmi u grad Johansson na dokovima Magreba i bio kraljevski dočekan: zahorile su trube, zagrmjeli timpani, netko je tresnuo o veliki kineski gong, mješoviti zbor zapjevao je Carminu Buranu, a razdragana je gomila s oduševljenjem klicala: Ave Cezare! Dobro nam došao!
Još bolje vas našao!
Radio sam sve u šesnaest. Znoj mi je kapao sa nosa.
- Tko te najbolje kara – pljesnuo sam ju po dupetu.
- Oh, ti! Ti tatice!
- Bolje i od Seana Penna?
- I od njega!
- I od onog blesana, Raynoldsa?
- Aaahhhhhhh, da!
Okinuo sam – jednom, dvaput, triput... Kada sam počeo brizgati nisam više mogao stati... (četiri, pet, šest, sedam)... brizgao sam... (osam, devet, deset, jedanaest)... brizgao... (dvanaest, trinaest, četrnaest...) pulsirao u njenoj vreloj, proždirućoj, svesažimajućoj, utrobi... (petnaest šesnaest, sedamnaest, osamnaest...) punio sam ju kao božićnu puricu. Bio sam nepresušno vrelo sperme, nositelj vječnog života, Zeus glavom i bradom...(pedeset i devet...) Počela me hvatati blaga vrtoglavica. Opružio sam se na tlu, a penis mi je i dalje stršao do neba u najtvrđoj erekciji ikad. Gubio sam snagu, sistolički i dijastolički tlak opasno su se izjednačili, uskoro me obuzela nemoć. To je dakle to, umrijet ću od prekomjerne ejakulacije, pomislio sam. Bože kakav kraj, bogovi su se iskenjali po meni. Majku će šlog strefiti. Već sam vidio vijesticu u novinama:

Meister Huc (38), samozatajni bloger i još samozatajniji slikar, nađen u maksimirskoj šumi mrtav. Tijelo introvertnog umjetnika bilo je dehidrirano i prekriveno neviđenom količinom sperme. Glasnogovornica PU Zagrebačke, Marina Fuk, kaže kako se sumnja da je u pitanju obred inicijacije u tajno društvo homoseksualaca Rozi Križ, koji je iz nekog razloga krenuo po zlu. Kriminalistička obrada u tijeku.

(…osamdeset i devet...) Vid mi se maglio, svijest sužavala na ušicu igle. Bio je posljednji trenutak da se izvučem iz klopke. Uložio sam nevjerojatnu snagu volje da promijenim scenu. Bila je to skoro pa naučna fantastika jer sada je i Scarlett svršavala.
... ahhhhh, fuck me, yeah, yeah, oh yeah...
Dakle, sa nevjerojatnom snagom volje upriličio sam susret dvaju vrsnih pjesnika – ali na kakav sramotan, blasfemičan način. Sotono! Bezbožniče! uzviknut će Sven. Vjeruj mi prijatelju, bio je to jedini način!


Whitman iz 1844. bio je na koljenima i ustima je prebirao Ginsbergovo desno jaje. Ginsberg je pred velikim radijskim mikrofonom iz 64-te, na kojem je nekada pjevao Dylan, čitao Howl. Iza njega na red je čekao Corso i još nekolicina mornara, također iz 1844.
Scarlett se udaljavala, čuo sam kako vrišti dvije ulice dalje
- ... fuck me... fuck me.... ye-ye....
Corso je u ruci držao poemu. Merriage. I Howl i Merriage bile su dugačke poeme. Mučan prizor je potrajao.
Potom su na red došli mornari. Sa mornarima sam već lakše izašao na kraj. Oni nisu nosili auru artističke svetosti.
Prvi je izvadio kitu i ... a znate već... turnuo je u usta starom pjesniku. Kada je obavio posao drugi mornar je rekao
- Iman i ja jednu pismu. Zapiva bi ako more...
Beat pjesnici nisu imali ništa protiv. Whitman iz 1844 nije imao ništa protiv. Mornari iz iste godine nisu imali ništa protiv.
- To je pisma mog dide Nedjeljka – rekao je mornar pojasnivši – dida Nedjeljko bija je pučki pisnik.
- Da čujemo – razveselio se Ginsberg uvijek raspoložen za pop art.

Kad je barba, kad je barba
PAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA
niz ška-
li–
neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee.......

- Ha, ha – jesam vas, nasmijao se mornar. – Nije to ta pisma... To je pisma od klape Škambi. Ova je od dida Nedjeljka:

Imal jesem jednu staru babu (babu),
pa sam si je vodil ja v cirkvu (cirkvu).
Pred oltarom čučne ti se ona (ona),
pa ispusti jedno dva-tri tona (tona).
Ja je heznem po njezinoj tikvi (tikvi),
kaj buš baba prdela v cirkvi (cirkvi).
Ona reče, oh pardon,
pa ispusti još jen ton.


To me je lansiralo natrag u stvarnost.
Vid mi se polako izoštrio, svijest je ponovo postala širokokutna. Pimpek je počivao u miru milovan blagim proljetnim povjetarcem. Na nebu su osvanule prve zvijezde.
Bio je pravi trenutak da se zapitam što se to kvragu, zbiva.

(nastavlja se...)

muzika za ugođaj: Radiohead, No Surprises
- 13:15 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #

21.01.2013., ponedjeljak

Nova predstava u Gavelli


necastivi na ff



Predstava bi se lako mogla zvati i
«Vrag nosi katedralu»,
al' dobro sad.
Vuče malo na poljski plakat, to vidim. Nije mi bila namjera.
Poljski plakat je znatno bolji od poljskih pisaca, Doggeru.
Poljski su mi pisci – dosadni.
A niti njihovi filmovi me ne uzbuđuju previše.
Tko zna kakvi su im pornići? Ima li ih uopće?
Ima li časnih u njima?
Fuka li Lech Walesa časne?
Kada će Czeslaw Milosz popraviti engleski naglasak???
Umirao sam u Katowicama.
I u Vrotsalvu.
Ali ne i u Varšavskom getu!
Najdraži Poljak?
Ivan-Pavao!
Ha-ha, jesam te.
Ludi Sheldon iz Millerovog Pleksusa, Sheldon koji je zazirao i panično se bojao svoje vrste. Znao je on Poljake.
A bogami, znamo i mi Hrvate.

L.n.

- 01:53 - Vox popljuvi (5) - Printaj me nježno - #

19.01.2013., subota

La tristesse durera toujours

krivi put

Probudio sam se u pet. Skuhao sam kavu i odnio je u krevet. Pijuckao sam gledajući dokumentarac o delfinima.
Kada je završio ustao sam i namazao si šnitu maslaca.
Potom sam gledao dokumentarac o žirafama.
Bilo je sedam sati. Spremio sam se i izašao.
Sjeo sam u 3guze i naručio pivo.
Cevćio sam piće s ove strane stakla i promatrao ljude. Žurili su na posao.
Pospana lica, siva lica, zabrinuta lica. Europska lica 21.stoljeća. Gomila ljudi sa sveprisutnim osjećajem krivnje što žive pogrešne živote.
Naručio sam još jedno pivce.
Konobar je bio brz.
«Mladiću», rekoh «već mi 20 godina donosiš pivo, a ja ti ni ime ne znam».
«Miha», reče.
«E, pa Miha, natoči si piće, danas mi rođendan.»
«Zar tako?»
«Jest, prijatelju, 75!»
«75? dobre godine!»
«Godine ništa ne znače ako nisi živio.»
Zazvučalo je mudro iako mi nije bila namjera. Htio sam još dodati: kada je bilo vrijeme, kao u onoj pjesmi Birdsa, postoji vrijeme za sve, za svaku svrhu, pod ovom kapom nebeskom, no preskočio sam to.
Zapravo, rekao sam to tek onako.
«Bogami» složio se.
Miha je otišao za šank i natočio si piće.
«Živio starče», doviknuo je i podigao čašu.
U birc je ušla vrhunska pica.
Odmah sam ju poznao, bila je to gospođa Smrt. Već smo se nekoliko puta susreli.
Sjela je i naručila piće. Martini.
Svi su zurili u nju. Ovakvom komadu nije bilo mjesto u našem ćumezu. Takve pice – što bi rekao Dogger – pripadaju eliti. Naravno, to je zabluda. Ako imaš stila smotat ćeš bilo kojeg pićona. Većinom. Sjećam se kako je gđica L'Amour de la $$$ sa izrazitim čuđenjem rekla: ne mogu vjerovati, znam te svega tri sata, a već znaš više o meni od svih mojih prijatelja! Hajmo se jebati!
Gđa Smrt je nazdravila iz daljine.
Uzvratio sam.
A onda se Miha primio za čuku i srušio na pod.
Minutu kasnije bio je mrtav-ladan.
To je unijelo malo živosti u ovo učmalo mjesto. Ustrčala se ekipa da pozove hitnu.
Gospođa Smrt je ustala i pošla van.
«Vidimo se», rekla je.
«Naravski», rekao sam.
Hitnoj je trebalo neko vrijeme dok je došla.
Albert, Kinki i Tina sami su si natočili piće, dakako, bilo je besplatno.
Odnijeli su Mihino tijelo.
Albert, Kinki i Tina natočili su si još jedno piće.
Gledao sam kroz prozor.
Ljudi su i dalje žurno prolazili. Neki su bili uvjereni da rade nešto od značaja. Trošili su mnogo energije na samozavaravanje. Objavljivali su knjige, radili izložbe, pisali doktorske disertacije, špekulirali na burzi, grabili ministarske fotelje, usklađivali zakone, smišljali auto na električni pogon, smišljali auto na hidrogen, pisali predsjedniku državničke govore, održavali misu za poglavnika...
Sranje! Golo sranje!
Činio ovako ili onako, sve je to samo način da se odsluži kazna u Paklu sa naivno oslikanim kulisama Raja.
«Budite prolaznici», reče Isus.

Dovršio sam piće i izišao u šetnju.


muzika za ugođaj: Billie Holiday, Mean To Me
- 09:22 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #

18.01.2013., petak

ZONA SUMRAKA (1)

bogo moj
Sa ultraljubičastim lukom, 2006

Uvodna glazba: Aisha Duo, Despertar

Ukrcao sam se u tramvaj. Tramvaj je pošao. Melodiozan, seksi glas je rekao
- Slijedeća stanica je Bibićeva.
Gledao sam kroz prozor bez osobitih misli. Tramvaj se potom, dakako, zaustavio. Ušlo je nekoliko novih putnika. Vrata su se zatvorila. Tramvaj je krenuo dalje. Ponovo se javio melodiozan, seksi glas obznanivši
- Sljedeća stanica je Pipinićeva.
Ovaj put bio je za nijansu seksualno sugestivniji.
Vozili smo se, stanice su se izmjenjivale, a melodiozan, seksi glas postajao je sve napaljeniji. Gospođa (ili gospođica) na traci sve je više i više afektirala, uzdisala, otezala, umekšavala samoglasnike… Naposlje se toliko prenemagala da se činilo kao da smo prištekani na hotline.
Seks prodaje sve, znao sam, no ipak to nije bilo dovoljno da me natjera da kupim kartu.
- Sljedeća stanica je Končareva! – rekla je na rubu orgazma.
Ha-ha, podrugljivo sam se nasmijao u sebi. A onda me netko tiho zazvao.
- Hej Huc…
Osvrnuo sam. Nigdje poznatog na vidiku.
- Huc – ponovo sam začuo.
Ponovio sam radnju. Ništa.
- Hej Huc…
Glas je dopirao iz zvučnika.
- Jebi me Huc…
- -?-
- JEBI ME STRASNO!
- Ma koji…
- VADI SVOJ DEBELI, KRUTI, MOĆNI BEJBIMEJKER I RASTURI NJIME MOJU VLAŽNU POHOTNU PIČKICU!
Sa izrazom lica – ma čujete li vi ovo – potražio sam lica ostalih putnika. Lica su bila prazna, bešćutna, nezainteresirana. Zadubljeni u misli ljudi su brinuli svoja posla.
- UH, KAKO ŽELIM DA TE KARAM! SVA SAM SE NAPALILA! JOJ ŠTO SAM SE NAPALILA!
Nisam izdržao. Približio sam se prvom putniku i uskliknuo
- Ma čujete li što ova priča?!
- Hm?A?Kako? – nevoljko se trgnuo iz snatrenja.
Bio je to neki starac u baloneru kaki boje, zaudarao je na plijesan i naftalin.
- Velim: čujete li što ova priča?
- Tko – čudio se.
- Ova – pokazao sam prema zvučniku.
- Sljedeća stanica je Savska… - rekla je službenim glasom.
- Da – otpovrne starac.
- I?
- Što i?
- Što velite na to?
- Vrlo je informativna – zaključi.
- Nalazim da je vama ovo zasigurno nevjerojatno smiješno – rekao sam nastojeći da se zadržim u granicama pristojnosti.
- Ne nimalo – frknuo je bijesno i drsko mi okrenuo lice.
Skoro sam ga žvajznuo.
Dakle tako, pomislio sam, oni bi da se zabavljaju na moj račun! E, pa neće moći! Otvoreno sam se usprotivio uredničkoj koncepciji zabavnog programa Hrt-a, plitkom i neduhovitom i nadasve ružnom voditelju skrivene kamere i čitavoj toj glupoj fukari pred televizorom što gricka krekere i vonja na ustajali znoj i urin…
Nesmanjenom žestinom nastavila je da me seksualno uznemiruje.
Ozlovoljilo me to. Hinio sam ravnodušnost. Trudio sam se ostaviti dojam čovjeka koji ne haje koliko je crnog ispod nokta. I, da, povremeno bi zijevnuo dajući do znanja da se užasno dosađujem.
Nije se obeshrabrila, pičila je sto na sat: joj što bi da mi radiš, joj što ću da ti radim, sve u tom stilu…
Postajalo je izrazito glupo i pitao sam se dokle će tjerati loš fazon.
Kada smo stigli na glavni gradski trg reče
- Mole se putnici da napuste vozilo,
pa nadoda
- svi, osim Huca.
Poslušna gomila, bez riječi protivljenja, poče napuštati vozilo.
Krenuh i ja, naravno, kad ono neće šaka da otpusti dršku. Povučem, a prsti se stegnu. Što jače vučem to čvršće stežu. Uplašio sam se. Zbilja sam se uplašio. Ne znam kako ovo rade, no to je podli trik. Nastojao sam sačuvati trijeznu glavu. Udahnuo sam duboko. Jednom, dvaput, triput.
Pošli smo dalje.
- Napokon sami – veselo reče.
Takva vrst veselosti naviještala je opasan zaplet.
I dalje sam glumio nezainteresiranost.
- O mili, danima te promatram. Svaki put kada uđeš obuzme me živinska pomama. Iz breskvice mi procuri sladostrasan med… - nastavila je po starom.
- Gle lijepog ćuke – uskliknuo sam.
- … rasplamsa se strast, a zbor kerubina zacvrkuće na uho pjesmicu lascivnog sadržaja…
- I još jednog lijepog ćuke!
- Maleni moj, činit ćemo lijepe stvari!
Zafućkao sam atonalnu pjesmicu, nešto od Schoenberga.
- Pođi do srednjeg izlaza i pritisni dugme za izlaz.
Nije mi bilo na kraju pameti da je poslušam, pa ipak mimo svoje volje učinih što traži.
Prišao sam i stisnuo dugme. Ispustila je jedan nježan – ah!
Ponovo sam stisnuo dugme. Ispustila je jedan nježan – oh!
Počeo sam manijakalno pritiskati prokleto dugme.
- …ah-oh-ih-uh----- a----a-- aaaa ---uuuuuu-----mmmmmm-----aha-aha- je-je…
Tražio sam dobar ritam.
- …iiiii---uuuuuu------aaaaaa----jiiiii – mmmmmhhhh----o—o----o!
A onda sam ga ulovio.
- NEMOJ STATI – vršitala je.
Da stanem? Niti sam želio, niti sam mogao. Bio sam potpuno u njezinoj moći.
- Mhhhhhmmm--- mhhhhmmm- mhhhmmm – oh – jes – to–to-to…
Raspametio sam se od sveg tog mrmljanja, stenjanja, uzdaha i cvileža. Želio sam da joj ga utrpam, samo utrpam gdje?
- LIŽI GADE! LIŽI MOJU UZAVRLU PICU – naložila je.
Presavio sam se u struku i počeo lickati, grickati, nosićem gurati mehanički klitić.
- KRISTE BOŽE! KAKO DOBRO TO RADIŠ! – rastapala se od užitka.
Ah, taj modus operandi! Imao sam prakse i znao sam svoj posao. Pouzdanim putem vodio sam je ka vrhuncu.
A onda je svršila.
AAAAAAAAAAHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHH!!!!!!!
Epohalno! Svjetski!
Tramvaj je snažno zadrhtao, jednom, dvaput, val vrućine prešao je preko mog lica, žarulje su redom praskale pod visokim naponom, vozilo se iznenada ukopalo na mjestu. Odletio sam sve do prazne vozačeve kabine, tresnuo o debeli pleksiglas i srondao se na pod.
Neko vrijeme ništa se nije zbivalo. Ležao sam pritajen i osluškivao. Tek bi povremeno, gdjegdje, zaiskrio kratak spoj.
- Mačak, bio si sjajan – reče napokon deus ex machina. – Nikada me nitko nije ovako oralno opslužio!
Glas je bio umoran, no blažen.
Ja sam pak bio pomiješanih osjećaja, nešto između ponosa i blagog povraćanja.
- Pax vobiscum, idi sada…
Vrata su se otvorila uz tresak.
Tada je preuzeo strah. Užasan, paničan strah!
Pojurio sam i trčao bez prestanka sve dok se nisam našao sred maksimirske šume. Tek okružen šumom, grmljem i gustišem osjetio sam se sigurnim. Umoran kao iznemoglo pseto povraćao sam se hvatajući zrak oslonjen o bukovo drvo. Testisi su mi nabujali, bili su ogromni i užas bolni. Pošteno me namučila drolja! Pod hitno sam morao iskipati te, sad već kronično neurotične spermatozoide. U stablu sam našao zgodnu rupu, nagurao unutra malo mladog lišća, izvadio alatku, pljunuo u šaku, prošetao kožicu i turnuo ga sa mislima upućenim Scarlett. Dražesnoj, maloj, putenoj Scarlett!

(nastavit će se…)

the garden
Paul McCarthy, The Garden, 1991-92

- 02:10 - Vox popljuvi (0) - Printaj me nježno - #

13.01.2013., nedjelja

Ahakor Tikur Supres Lejkis

Photobucket
Fašničko zagrijavanje

Ahakor Tikur Supres Lejkis
(iz ciklusa 13 posuđenih mudosti)

Pitao sam Eberharda može li mi posuditi izjavu.
Bila je to sasvim jednostavna izjava no prožeta dubokom mudrošću.
Nema problema, gospod je sa nama, reče.
Izišao sam pred utihlo mnoštvo i rekao:
"Ahakor Tikur Supres Lejkis!"
I tada su realistični ljudi odlučili da me slijede.


- 08:14 - Vox popljuvi (1) - Printaj me nježno - #

11.01.2013., petak

Last Xmas

last_xmas

Prdnuo je u malu bocu i brzo je zatvorio.
Odrezao je nokte na rukama i nogama i pospremio ih u bočicu br. 2.
Stavio je prst u usta i povratio u noćnu posudu. Dio bljuvotine stavio je u bočicu br.3.
Iskopao je šmrklje i stavio ih u bočicu br. 4.
Špricom je i izvadio 500ml venozne krvi i istisnuo u bočicu br. 5.
Odranu kožu sa potkoljenice stavio je u bočicu br. 6.
Urin u bočicu br. 7.
Sadržaj crijeva u bočicu br. 8.
Suze - bočica br. 9.
Posegnuo je za kliještima i izvadio zub, trojka desno - br. 10.
Na kraju je obrijao čitavo tijelo.
Trinaest stidnih dlaka stavio je u bočicu br. 11.
Svim time je okitio božićnoj drvce pa se
onako bijel i nag, u podnožju plastične biljke, poput bolesna kučeta skutrio i
jednostavno
- umro.

- 13:16 - Vox popljuvi (4) - Printaj me nježno - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>