Marketing
SOSIN IZBOR
Moćnik, 2001, tuš, 100 x 80cm
Božićno jutro. Gospodin Kantowski i njegova obitelj objeduju u blagovaonici kada se pred zgradom zaustavi kamion. Iz njega iskoče vojnici.
Gospodin Kantowski zna što slijedi. Potajno se nada da će odvesti nekog drugog, no kada začuje grubu lupu na vratima i posljednje nade se rasprše.
Ustane i otvori.
Vojnici utrče i okruže obitelj.
Na vratima se ukaže general Shaublatski Schöne Straße.
- Gospodine Kantowski, ponovo se susrećemo – reče.
Kantowski ne odgovori.
Shaublatski priđe bliže i osmotri ustrašena lica oborenih pogleda.
- Imate divnu obitelj Kantowski.
- (...)
- Danas je Božić, zar ne?
- (...)
- No, je li ili nije?
- Božić je – odvrati Kantowski nervozno.
- A koliko ja znam na Božić se događaju čuda, zar ne Kantowski?
- Ponekad.
- Evo dati okvir ću vam okvir za čudo, imate priliku spasiti svoje dijete. Izaberite, tko ostaje: ovaj mladić ovdje, ili ovaj ovdje. Birajte Kantowski.
Čuvši te riječi gđa Kantowski pade u nesvijest.
Stariji sin priskoči u pomoć i stavi majci mirišljave soli pod nos.
- Ali morate biti brzi, Kantowski.
Shaublatski izvadi krasan džepni sat.
- Pet sekundi, vrijeme: sad!
Kantowski se ne miče. Tupo zuri u Shaublatskog, a u glavi mu odzvanja tek jedna misao.
***
Pa ti vidi, 1996, ugljen, 100 x 80cm
Stariji sin Kantowskog, Nikola, zapravo je njegov posinak, tj. sin njegove žene iz prvog braka sa pokojnim Rudolphom Von Teslićem. Kantowski obožava tog mladića. Osim što je Nikola briljantan um, odgovara mu i dušom i karakterom. Podsjeća ga na njega u mladim danima. Kantowski je uvjeren kako će mladac jednog dana svojim umom i izumima zadužiti čovječanstvo.
Tri godine mlađi sin Ivan, njegova je krv i njegovo meso, ali ne posjeduje niti jednu osobinu zbog koje bi ga volio. Zapravo se gnuša tog tupog i lijenog mladića. Na kojeg se vražjeg pretka uvrgao, često se pita Kantowski. Moguće da i nije moj sin! No samo jedan pogled na nos toliko karakterističan za Kantowske dovoljan je da se rasprši i najmanja sumnja. Da stvar bude tragičnija, taj blesan je posljednji od svoje vrste!
***
Strahote brata, 1996, ugljen, 100 x 80cm
...krv nije voda, krv nije voda, krv nije voda... misli Kantowski dok Shaublatski neumoljivo broji...
- jedan...
...krv nije voda...krv nije voda...
I ne može ništa drugo da smisli osim te proklete rečenice.
- ..tri....
...krv nije voda....
- Pet. Dakle, Kantowski, što će biti?
Kantowski priđe Nikoli.
- Žao mi je sine – kaže skrušeno.
- Ne mari stari, igra je prosta, a karte odavno podijeljene.
- Stvarno mi je žao.
- Aha.
- Dakle, gospodo vrijeme je da pođemo – kaže Shaublatski.
Vojnici iznose gđu Kantovski koja je još u nesvijesti. Za njima kreće Nikola, a potom i Kantowski. Zastane na trenutak na dovratku, okrene se i veli Ivanu razdraženo
- Opravdaj ovo!
- Idemo – napomene Shaublatski.
Ivan gleda za njima, potom zatvara vrata i pripaljuje cigaretu. Prilazi prozoru. Roditelje i brata mu grubo guraju u kamion.
- Ono, kuiš, fakat totalni šit...
Ikarov pad, 2002, ulje na platnu, 150cm x 150cm
muzika za ugođaj: Chet Atkins/Mark Knopfler, I'll See You In My Dreams
Post je objavljen 28.12.2012. u 18:03 sati.