Bugenvilija

31.03.2005., četvrtak

DIJETA

Od sada i u vasem gradu... Za 4 sata 15 kila. Nije lose...

- 17:04 - Komentari (32) - Isprintaj - #

29.03.2005., utorak

Sunce, kisa, oblaci, magla, munje, sunce, kisa...

Napokon jedan lijep i suncan dan. Pravi za pospremanje i veliko ciscenje terase i vrta. Do vrta na zalost danas nisam stigla ali ako me ne prevari vrijeme onda sutra. Terasu sam zato skoro olizala. Cista je ko suza, klinci mogu slobodno plaziti po tepihu. Nema jednog suhog listica ili starog crknutog pauka ni za lijek, a bogami ni zivoga. Dvojicu sam koknula, odmah na pocetku posla cim sam maknula lezaljke koje su tamo stajale cijelu zimu bez pomjeranja. Idealno mjesto za gnjezda svim mogucim insektima i paucima i nakon carobiranja sa prostorom, izbacih igraonicu na terasu i pingvine unutra. Sad su na zraku, a oped ja mogu nesmetano raditi bez bojazni da ce otici u travu, zemlju ili pasja govanca, kojih jos ima po vrtu. Bilo je tak vruce da su mi se dvije masine vesa posusile. To je znacajan napredak u odnosu na zadnje dane kad je kisa padala sporadicno, mjenjajuci se sa niskim tlakom i maglom. Maglom! Ljudi moji to je za pozvizditi, maglovito proljece, to jos nisam dozivjela. A smog sa maglom je prava novost za nas ovdje na skoro selu. Ovi mandrkani od minhenskog aerodroma, su odlucili napraviti najveci aerodrom u Evropi, pa da su nam to rekli kad smo se doselili, sigurno sad ne bi bili ovdje. Prokleti megalomani. Sad se zeleni tepih za terase, koji smo kupili lani, moze slobodno baciti u smece i kupiti drugi, toliko je prljav od smoga, a kad smo doselili pred 8 godina, trajao je 5 godina i bacila sam ga jer je strunuo od starosti, a ne prljavstine. Najradije bi ih tuzila ali mislim da bi me poslali vrit i mene i moj tepih. Jucer je recimo bilo pravo proljetno nevrijeme sa pljuskovima i grmljavinom, to je prvo takvo ove godine. Jako volim pljuskove sa grmljavinom, to mi nekako puni baterije i ushicuje me na neki cudan nacin. Ponekad se znam sva najeziti od uzitka, kao u seksu, poslije budem sva naelektrizirana i samo frcaju iskre sto god da dirnem. Dobar osjecaj. Izbacila sam jos neki dan sve bendjamine iz kuce. Sad su na terasi i bas su lijepi tako vani, sluze i kao paravan, da nas ne gledaju susjedi. Sad se idem baciti na salatu jer sam i dalje na mojoj satro dijeti, do sada sam uspjela skinuti 4 kile od Bozica, hm, nije neko cudo ali bar nisam gladna i jadna he he...

- 20:16 - Komentari (25) - Isprintaj - #

BOZJE SJEME IV

Noc je bila tamna kao u rogu, nista se zivo nije vidjelo. Tek negdje u daljini sjajilo se nebo na jednom mjestu kao da je netko upalio luc. Djeca, sad vec odrasli, nisu osjecali ni strah ni cudjenje vec prije, radosno iscekivanje. Krenuli su putem svijetla. Nakon njihovog prolaska, tama je bivala manja kao da su im tijela zracila nekim unutarnjim svijetlom koje je ostajalo jos neko vrijeme treperiti iza njih. Sto su se vise i vise priblizavali to je svijetlost bivala veca i kao da je neki veliki grad lezao iza brda i osvijetljavao niske oblake. Kad su izasli na proplanak koji je zavrsavao put, svijetlo iza njih pocelo je jacati. Dolazio je dan i njegov nagovjestaj bila su jata ptica koje su prelijetale nebo uz zaglusujuc lepet krila i kliktanje u pozdrav novom danu. Pozurili su preko proplanka i pred njima se otvorio bozanstven prizor. U dolini je lezao grad. Osvijetljen sa tisuce svijetala, tako da su zidine koje su ga opasavale bljestale pod raznim kutevima obasjane zlatnim i narancastim svijetlom. Igra svijetla i sjene, bila je fantasticna. Grad sam po sebi ne bijase prevelik ali ni premali. Taman velik da primi dva tuceta mladih parova. Kao da je cekao na njih, otvoren i dat na dlanu. Silazili su polako zavojitim stepenicama uklesanim u bok brda. Bile su lijepo i vjesto izrezbarene, a odrada je licila na snijezne pahulje koje je vjesti umjetnik izvezo u kamenu i ukomponirao u kolosplet sitnog cvijeca i viticastih grana. Izgledala je kao da je od fine cipke. Spustanje je potrajalo jer je stijena bila jako visoka i djelila je ovu zemlju na dvije odvojene cjeline. Oni iz grada nikad se vise nisu penjali gore, nakon sto bi jednom sisli u grad. Na gradu su svi prozori bili okrenuti od stepenista, kao da nije postojalo za njih. Kao pupcana vrpca koja se odreze na porodu i nitko vise na brine za nju, niti je se kasnije sjeca kao necega bez cega je zivot prije, bio nemoguc. Spustili su se i krenuli lakim njeznim jedva dodirujuci poda, korakom. Grad je odjekivao pjevom ptica. Kao da su samo one zivjele tu. Sve ulice i trgovi kroz koje ih je nosio glavni put, bile su ciste i uredne, nigdje nije bilo nikoga, nitko ih nije docekao ali oni i nisu nikoga ocekivali. Kao da je sve bilo unaprijed dogovoreno. Na glavnom, velikom trgu, poplocenom istim onim kamenom od kojega su bile sazdane bezbrojne stepenice kojima su nedavno sisli, okupili su se i stali u krug. U tom trenu sunce se pojavilo iza klisure. Osvjetljen danjim svijetlom grad je bio jos lijepsi. Bilo je puno drveca, malih parkica i sumaraka, a svaku cesticu sa lijeve i desne strane opasavao je travnati pojas. U gradu je bilo ravno 24 palace i sad su se mladi, okupljeni na trgu koji kao da su cekali suncev dolazak, uputili svaki par u jednu palacu. Nitko ih nije docekao, nije bilo slugu, kuhara ili sobarica. Bili su potpuno sami u velikim palacama. Na glavnom zidu iznad ulaznih vrata, bio je ogroman sat, koji je pokazivao duzinu njihovih zivota, cije kazaljke su u ovom trenutku bile na samom pocetku. Mala je pokazivala zivot, a velika kolicinu mudrosti stecenog kroz isti. Kad su koraknuli ispod sata, odjeknuo je glasan zvuk zvona, ciji zvuk se odbijao o prostor i vibrirajuci nestao u tisini...

- 11:53 - Komentari (22) - Isprintaj - #

26.03.2005., subota

SRETAN USKRS

Evo nakon duzih peripetija sa jajcima i farbom, uspjela sam sto polupati, sto pofarbati. Moram reci da sam vidjela i boljih godina. Na kraju su uglavnom sva zavrsila na doradi u lupinama od luka. Zima je dugo trajala tako da nista od prave trave, a ova papirnata ima tako groznu boju. Ni ukrasi mi nisu uspjeli kao sto ja volim ali to je zato jer mi je nedostajalo friskog materijala, maslacaka, tratincica, zimzelena i jaglaca. Ovo je blijeda kopija. Dosta gundjanja. Sve sam ipak stigla napraviti bez obzira sto je danas bio dan D. Dan kad je najbolje preskociti kupovinu, a kako sam ja bila praznog frizdera, htjela ne htjela morala sam se uputiti u putesestvije tog tipa. Samo sam iz park-garaze izlazila 40 minuta. Za dobiti mlade. Da, kad mudraci na uskrsnju subotu lupe buvljak i to na parkiralistu za kamione iza mog glavnog opskrbnog centra, a dan prije na isti je dosao cirkus. I bio je cirkus i u ducanu i unaokolo. Sutra nis ne delam. Dati cu se dvoriti. He he. Evo, jos jednom, sretan Uskrs svima, mojim dragim blogericama i blogerima.

- 23:12 - Komentari (33) - Isprintaj - #

Bozje sjeme III

Krenuli su u koloni prema zvuku vode u daljini. Pjesma je odzvanjala prostorom i pretvarala se u samo jedan glas. Vjecni praiskonski glas A. On je treperio bivajuci cas dublji cas visi. Mnogoglasni, a u isto vrijeme sam. Cist i zvonak kao praznina svemira. Leptiri su ih pratili iznad njihovih glava. Djeca su to sve promatrala zadivljena, a oped nekako sa osjecajem ponovo vidjenog. Iz trbuha im je kretala toplina koja je svakim korakom postajala jaca. Kao da se vrtlog zakuhavao i sirio tijelom. Koza im je bila besprijekorna i cista. Njihovim tijelom nisu se sirile zile i nije tekla krv, a oped su bili satkani od cvrste materije. Oko njih se lelujala visoka zelena trava, sa zlatnim klasjem. Ptice su ih nadljetale ispustajuci iz kljunova kapljice mirisne tekucine, koja se padajuci rasprskavala u tisuce sitnih cestica. Zemlja je bila ravna sa blagim uzvisinama. U ponekim udolinama rasli su zuti irisi, zajedno sa tamnozelenim trskama i vodenim bozurima. Vodomar je sjedio na jednoj. Pustio je svoj vedri kliktaj kad je povorka prosla pored njega. Sad se slap vec dobro vidio. Bilo je to jedino mjesto u ovoj zemlji gdje je nesto naglo prestajalo, bas kao ova stijena sa koje se spustala voda. Stijena je bila potpuno okomita i glatka kao ogledalo. Na vrhu je raslo samo jedno drvo koje je nadvilo grane nad slap. Ogroman hrast djinovskih razmjera. Plodovi su mu se zlatili na suncu,a kapice su bile jarko zelene. Treperio je na suncu i blagom lahoru koji je njezno strujao kroz njegove snazne grane. Izvor je izbijao u samom korijenju velikog hrasta i to takvom silinom, da je odmah tvorio veliki slap, koji se spustao po glatkoj stjenci brda. Glatka stijena bila je boje bijelog mramora. Voda koja je padala sa velike visine, obrusavala se takvom silinom da je okolica slapa bila u gustoj kopreni sitnih kapljica svih duginih boja, a padala je na ravnu zlatnu plocu koja je u polukrugu opasavala slap. Na rubu dokle je sezala voda, raslo je egzoticno cvijece i debele povijuse prekrasnih listova. U svakom pazuscu lista skrivao se veliki zlatni cvijet pup, a kad bi se otvorio imao je lila latice i snijeznobijeli tucak i prasnike. Kolona se okupila oko slapa u polukrug, zatvarajuci tako cijeli slap. On se uzdizao iznad njihovih glava tako visoko, da kad su gledali u vis nisu mogli razaznati obrise hrasta, sto od kapljica sto od visine. Dan se polako blizio kraju i vec su se zvijezde vidjele iako je sunce bilo jos na nebu. Prvi par polako se poceo priblizavati slapu, gazeci kroz meku finu vodu koja im je dosezala do gleznja. Sad su i ostali parovi krenuli ka zidu slapa. Kao da ih je vodila nevidljiva ruka ili kao da su zacarani. Svi kao jedan krenuse u slap. Odjednom nestade vode, nestade slapa i nadjose se nasred ravnog polja, usred debelog mraka...

- 09:34 - Komentari (20) - Isprintaj - #

25.03.2005., petak

Bozje sjeme II

Noc se blizila kraju. Na zapadu su se vec pojavljivale rumene trake koje su nagovjestavale suncani dolazak. Zrikavci su zrikali tiho i njezno, po dva tri u paru cineci tako pjesmu jutru. Sto se dan vise sirio njihova je pjesma postajala glasnija i mjenjala tonalitete. Sad su se i ptice pridruzile pjesmi. Seva je kliktala negdje visoko u zraku. Trcke i prepelice vodile su svoje pilice u jutarnju setnju. Srne su elegantnim koracima setale rubom sume predvodjene lijepim srndacima bez rogova. Razlikovali su se po sjajnoj prugi koja se protezala niz ledja. Malena lanad privijala je glavu na majcina pleca, trazeci njeznost i paznju. Fazan i njegova zenka kocoperili su se u njihovoj blizini sa svojim mladima. Zecevi su skakali naokolo ili sjedili na zadnjim nogama peruci i redeci dlaku njuske. Uzurbanost je bila u zraku. Danas je veliki ispracaj. Sve zivotinjske vrste koje su obitavale u malenoj zemlji bile su budne i prisutne. U daljini se cuo vodopad. Sunce je upravo izaslo kad su se na livadi ispred sume pojavila djeca. Probudjena pjesmom i toplinom sunca. Zrakom iznad njihovih glava letjeli su djinovski leptiri u duginim bojama. Tvorili su jednu neprekinutu pletenicu u spirali koja se neprestano gibala tako da su se boje njihovih krila mjesale kako bi se koje krilo pomaknulo. Danas je procvalo novo cvijece. Pustalo je fluidni miris nalik na skoro prozirni dim koji se obavijao oko svega. Djeca su hodala u parovima drzeci se za ruke. Pjevali su pjesmu iz sna, samo je pjesma ostala bastinom sna. To je prvi put ali ne i zadnji, da im je nakon sna nesto ostalo zapamceno. Nisu bili ni gladni ni zedni, samo jako uzbudjeni. Ocekivali su nesto, nesto sto se trebalo desiti. Sto je sunce vise raslo na zapadnom nebu to su njihova tjela postajala prozirnija i finija. Fizicko se polako pretvaralo u neku drugu kvalitetu. Rasla im je i kosa, sad im je vec sezala do ramena. Pjesma se promjenila. Dobila je na virtuoznosti. Zrak je treperio od harmonije, kao kad se pogodi rezonanca. Ptice su prestale pjevati. Samo su jos djeca pjevala ali bez napora. U trenutku kad je sunce dostiglo zenit, njihova su tijela postala kao najfiniji porculan, tanana i kao suplja, mljecno bijele boje. Pjevaci su zamukli ali se pjesma i dalje ponavljala kao da sam svemir pjeva njihovu pjesmu. Kosa im je bila do koljena. Lelujava crna koja se presijava u plavim i ljubicastim tonovima. Lelujala je oko njih kao da je ziva. Bili su goli, samo zaogrnuti tanjusnom skoro prozirnom kosuljicom koja im je sezala do koljena. I ona je bila kao ziva. Lelujala se kao da puse vjetric ali zrak je bio miran. Miran i ugodan ne zagusljiv ili prljav. Zrak je imao besprijkornu kvalitetu. U isto vrijeme je bio, topao, mirisan i svjez. Bili su bosi i nista im nije trebalo jer je zemlja bila meka i njezna kao saten. Nije bilo nicega sto bi ih moglo ozlijediti na bilo koji nacin. Dapace, nije postojalo nista negativno u cijeloj zemlji.

- 10:37 - Komentari (18) - Isprintaj - #

24.03.2005., četvrtak

Bozje sjeme

Maleni prstici ceprkali su nesto po sumskom liscu. Zemlja je bila pokrivena debelim lisnatim pokrivacem, mekim i podatnim bez ostrih iglica i bodljikavog lisca. Rucice su nasle malu sjemenku drveta san, strpale ju usta i mljackavo prozvakale. Te su sjemenke bile u velikoj potraznji u plemenu malih ruku. Nadoknadjivale su nesto tanano u njihovom bicu sto ni najstariji nisu znali objasniti. Ceprkanju se pridruzilo jos par rucica. Suskali su zajedno neko vrijeme bez ikakve naznake komunikacije. Mala zuta gusjenica ispuzala je ispod jednog lista i zurno odpuzala dalje od akcije. I druge rucice nasle su sjemenku i zurno ju strpale u usta, mljackajuci i pjevuseci neku njeznu melodiju u isti glas. vlasnik drugih rucica se nasmijao veselim zvonkim smjehom i pridruzio melodiji. Pjevusili su zajedno neko vrijeme. Tople zrake spustale su se kroz tromi zrak i gustu krosnju stabala. Zuj nevidljivih insekata dominirao je prostorom. Bilo je vec oko podneva kad su se prve rucice spustile sneno u krilo i mali vlasnik se samo prevrnuo na bok, glavicom njezno dodirnuvsi meko lisce. Njegov drug u pjesmi jos je neko vrijeme suskao i zobao sitne sjemencice, mumljajuci si nesto u bradu, da bi se nakon par trenutaka i on opustio u mirnocu sna. Leptiri su promicali lijenim i laganim zamasima svojih golemih krila, kao da prolaze kroz vodu. Neka ptica je fuckala duge melodijozne ficuke kroz podnevni mir. Sve je kao stalo u harmoniji sa samim sobom. Svjetlucave zrake pune sitnih pokretnih minijaturnih bica bljeskale su na suncu. Iz daljine se cuo zvuk vode koja pada sa velike visine na ravnu plocu. Svi zvukovi tvorili su veliki jedinstveni glas praznine. Vrijeme je sporo odmicalo, a svijetlost nije izgubila na intenzitetu u trenutku jasnog budjenja malenih bica i vlasnika majusnih brzih rucica. Promumnjali su nesto nerazgovjetno sto bi se vise moglo nazvati gugutanjem nego govorom i uputilo se svako na svoju stranu sume, osvjezene snom cistog uvida. Nikad se nakon spavanja nisu mogli sjetiti sna, ostajao bi samo slatki poznati okus u ustima. I spoznaja da je u snu ostao dio njih koji nikada nece upoznati. Puzajuci unaokolo, na prvi pogled besciljno, dolutalo je malo bice na proplanak okruzen niskim grmljem. Proplancic je bio obrasao grmovima jagoda. Jagode su bile svih duginih boja i mirisale svaka za sebe svojstvenim mirisom odredjene boje. Skup tih mirisa sirio se okolo u njeznoj skoro prozirnoj izmaglici, a dugine boje su se pretakale iz jedne u drugu. Rucice su posegnule za najblizom jagodom boje jantara. Njezno je taknulo jagodicu, skoro pa podragalo. Jagoda je u tom trenu ispustila plod ravno djetetu u ruku. Djetesce je promrmljalo neko gugutavo tepanje jantarnom plodu i stavilo ga u usta. Bila je slatka, slatka i mirisna, mirisna i socna. Zadovoljila je potrebe malog djeteta koje se sad spustilo na sve cetri i otpuzalo malo dalje da se poigra sa zutim i plavim kamencicima koji su razasuti svugdje oko jagoda kao da ih je neka brizna ruka tamo prosipala. Zvuk vode koji je u sumi bio tek naznaka vode sad se jasno cuo, tu nedaleko. Djete je postalo svjesno tog zvuka u jednom trenu. Pustivsi kamencice, otpuzalo je prema zvuku. Iza povelikog grma kupina bez trnja, cije su se grane bogate plodovima spustale do poda, nalazilo se rijecno korito. Najneobicnije na njemu ili u njemu su bile obale. Bile su od zlata, bas kao i dio plaze dokle god je sezala voda. Djetesce se nagnulo nad vodu i pilo polakim dugackim gutljajima. Voda je bila meka i mirisljiva, ni hladna ni topla i nije ostajala na kozi. Djete se naglavce bacilo u njene vode, veselo podvriskujuci pri tom. Voda ga je drzala i igrala se s njim, cas ga gurajuci uokolo na svojim zlatnim valovima, cas prskajuci u vis vodoskoke zlatnih iskri. Djetesce je podvriskivalo i mlatilo nogama i rukama prskajuci vodu na sve strane. Kad se umorilo od igre, val ga je njezno spustio na obalu. Ni kapljica se nije zadrzala na djetetu, bilo je potpuno suho, bas kao na rodjenju. Otpuzalo je veselo mumljajuci i zvrgoljeci nesto ka velikoj livadi u juznom djelu zemlje. Tamo se vec okupilo iste takve sitne djecice. Svi su se igrali ili pjevusili skladne melodije koje su harmonicno odzvanjale u prostoru oko njih. Mnogi su do kraja dana mogli samostalno stajati. Pa su se drzeci za rukice setali i pjevali. Kad se spustila noc svi su vec stajali na nogama. U parovima su odlazili u sumarak po sjemenke sna. A potom odlazili leci na debeli travnati tepih ispod otvorenog neba koje se vec osulo zvijezdama i sretni cekajuci smiraj dana. Kad je zadnja zraka zunca nestala sve su zvjezde zapjevale. Melodija kozmickih plesaca bila je jaca i mocnija od icega sto su culi do sada. Kroz tijelo i um prozujao im je osjecaj pripadanja paru sa kojim su legli na pocinak. San je dosao momentalno. Kroz njega su culi pjesmu plesaca ali je vise nisu razumjeli, a san je donio sa sobom zaborav. Nesto jako bitno im je promaklo za dlaku...

- 13:31 - Komentari (26) - Isprintaj - #

21.03.2005., ponedjeljak

Proljece u velikom stilu upakirano u sumnjivu ambalazu

Sad je stvarno jasno ko dobar dan da tu vise nema zime. Nocne temperature jos se obruse ispod nule ali dnevne vise ne, hvala ti hvala blogek moj. Kojom brzinom su te lude biljke samo skuzile tu veliku akciju prolistavanja, a stvarno nije vrucina. Miris se promjenio preko noci, ma onaj ko je prvi smislio da danas pocinje proljece, svaka mu dala. jedino je pljuga kaj ce sad za koji dan Uskrs, a to su dani kad se nista ne smije dirati ni saditi po vrtu, a imam na njega djinovski pik. Sutra cu onda makar urediti terasu da mogu izbaciti djecju igraonicu van pa da makar malo smanjim djumbus koji mi se nagomilao tokom zime po sobi. Moram kupiti i novi zeleni tepih koji je ove zime totalno propao i za baciti je, otkako su ovi manijaci na aerodromu izgradili dvije nove piste. Te kolicine smoga koji se preko zime naljepio po tepihu nemam cime oprati, a i tepih se poceo cufati makar je lani kupljen. Mora da je kineska roba. Eh i sada dolazimo do moje glavne danasnje teme. Kineske robe u Hrvata i sire. Ovo sa prvim danom proljeca je bio samo marketinski trik. Kupila sam kad sam oko Bozica bila u Zagrebu neke naizgled fine djecje robice u finom ducanu, za sitnu lovu. Sitnu u odnosu na Njemacku. Dodjem kuci i stavim to prati onako kako pise, na 40 stupnjeva i dobijem izbjedjelu krpu sa potrganim drukerima. Sto reci? Kineska roba, pise joj na celu samo ja nisam dobro gledala. A da ne pricam o bofl robi po placevima i Konjscinskoj. Strava. Ma, to je kod nas sa standardom koji je, sasvim normalno ali u jednoj bogatoj Njemackoj, covjek to ne bi ocekivao. Ale eto, vec sam vise puta svjedokom raznih trgovackih podvala. Kako je preko-internetsko prodavanje svega i svacega, vrlo popularna rabota u Njemaca i sire, tako je i mali Mujo tj. mala Mujica tj. ja isla gurati svoj nos u te stvari i bila oprljena vatrom prevare. Dapace pozarom. Kupila sam jednom prilikom u vrlo vrlo vrlo skupom ducanu, jednu vrlo vrlo vrlo lijepu bundu. Sad cekam one koji ce na to vrisnuti do neba ali boli me jedna stvar za to. No da. Kupih ja tu lijepu prelijepu bundu, skoro do poda, od glupih jebezljivih zeceva. Mrak. Dodje bunda doma, usred ljeta jer poucena iskustvom od godinu prije, kad sam jedan primjerak popusila jer sam ga narucila kad je krenulo hladno i snijeg, a oni su mi odgovorili da su svih 300 primjeraka prodali jos na ljeto. Eto tako je moja bunda dosla u 8 mjesecu, taman da ju nosim preko kupacag kostima he he. Ali, svaka tuzna prica mora imati jedan ali. Tako ima i moja. Ali nakon sto sam je obukla tri puta, ona se skoro rasparala po svim savovima koji su bili u nekoj tenziji. Tako mi je prvo pukla pored djepa, pa na ramenu i otraga na rasporu, za ne povjerovati. Zasto nesto sto toliko kosta, moze puknuti kao da je zadnje smece? Vjerojatno zato jer to i je, a jos je i zec, koji je sam po sebi slabo i sugavo krzno. Ja naime jedem zeceve, kunice ne, oni mi se gade. Pa kad ih vec jedem onda mogu i njihovo krzno nositi bez da mi netko ko jede samo krave i svinje i nosi njihovog krzna ili koze cipele, moralizira. Zastranih. Ali da se vratimo jeftinoj skupoj robi. Za istu stvar koju cu kupiti u dva razlicita ducana, platiti cu sasvim razlicitu cijenu ali samo zato jer je u skupljem ducanu ista stvar zapakirana u skuplju i luksuzniju ambalazu?!? Ko je tu lud ili da drugacije postavim stvar, zar oni misle da smo svi ludi??? Ocito da i ocito im to prolazi. Sramota. Gdje je tu zastita potrosaca. Pa to je skandal! Kad se kupuje, treba imati ukljucena sva ticala i kljesta i osam ruku da nas ne uspiju prevariti na tako jeftine finte. To je Evropa. Tako funkcionira. To su mjerila vrednosti. Idemo u Evropu? Po sto? Po jos kineskog smeca? Pa to imamo i u Konjscinskoj, jest da je lose ili nikako upakirano ali kome treba jos smeca? Zar ga i ovako nemamo dovoljno?

- 23:40 - Komentari (28) - Isprintaj - #

20.03.2005., nedjelja

Voajerizam i spijuniranje

Oped su nas tuzili. To je sad valjda vec treci put. Cudni ljudi, bas cudni. Ima u nama paralelnoj ulicici jedan veliki pas, mislim da je mjesanac staronjemackog ovcara i jos necega, bas psina. Glas mu je naravno adekvatan proporcijama, pa kad usred noci krene lajati na mjesecinu, cuju ga do aerodroma. On laje, on se ne igra sa vau-vau kao nasa djukelica. Nikad nisam nikoga od susjeda cula da bi i rijec rekao protiv toga. Mene ne smeta, to su zivotinje, ne mozes zabraniti pijetlu da kukurice jer se tebi to bas ne slusa u 6 i 15 u jutro, svako jutro bez iznimke. Pa necu reci seljaku koji valjda jos zadnji u prigradskom dijelu gdje i mi zivimo da pobije kokice jer me nerviraju, a i sterao bi me vrit, cak potpuno opravdano. Ni pticama ne mozes reci da ne pjevaju svake zore, ima dana kad se stvarno raskokodacu da je grozota ali to je tako i ako te to ljuti ili to ne volis, rijesenje je vise nego prozaicno. Skupi pinklece i u grad, tamo nema tih problema, ima nekih drugih ali ovih zivotinjskih, ne. naravno ti koji su nas tuzili da pas strasno laje i da to njima uzasno smeta, sa mrznjom gledaju djecicu koja idu iz skole, a koja je dvije kuce dalje, pa kad klinci iz prvog i drugog razreda idu doma, to je deracina do neba. Vicu preko ceste, dozivaju se sa jednog kraja ulice na drugi, prelaze cestu cas vamo cas tamo, trgaju grane koje vire iz ograda i macevaju se s njima, grudaju sebe i nase prozore ali sta sad, pa svi smo bili mali, svi smo to radili, a i jos mnoge druge huncutarije koje bolje da ni ne spominjem. Babun svaki cas izlazi na prozor i gleda niz ulicu ko sta radi, nisam nikad do sada izasla iz kuce, a da njezino namrgodjeno lice nije krasilo prozor. Muz joj se skriva iza zavjese i onda skilji u susjedne prozore, strasno komicno jer se sa ceste to odlicno vidi. E da, oni su nas tuzili. Zive preko puta ulice, a nas vrt je na kontra stranu kuce, tako da nas mogu vidjeti samo ako smo na cesti. Cudno, ne? Kiki je lajavica i to propisna ali po noci nikad ne laje jer ne spava vani kao onaj veliki iz susjedstva, a po danu izadje na dvoriste par puta i mozda dvaput zalaje. Da, ima glas od kojega ti raste kosa u zrak, to je tocno. Ali nikoga ne ugrozava, ne smeta jer nije pustena po vani. Sta te briga ako laje susjedov pas, ako zalaje deset puta na dan po kratki rafal, malih bijesnih vauvauvova. Ima piskutavi iritantni glasic, bas kao svi ili dobra vecina malih pasa ali to je pas. Pa ne mogu joj operirati glasnice jer babi od preko to ide na zivce. Radije cu njoj kupiti tablete za smirenje ili cepice za uha i brnjicu za gubec i bic za muza voajera. Zvali su nas gazde stana da pod hitno dignemo ogradu da pas ne ide okolo po zajednickom dvoristu i ne remeti mir. Dovraga, pa kaj zivim na groblju? Ovi Njemci su stvarno narod u kurcu. Moja prva susjeda sa kojom dijelim zid dnevne sobe i terase, kaze mi danas na to. Vi niste normalni ako zbog toga idete dizati ogradu, kaj vas briga kaj oni laprdaju. Reko, pa nemrem, znate kazu gazde i bla truc, a ona samo odmahne rukom. Ma veli, to su vam bavarske fore, oni vole da ih se u svemu slusa i da sve bude po njihovom. Manite se corava posla. I ja se manula, a zena valjda zna. Njemica je.

- 21:15 - Komentari (28) - Isprintaj - #

Brojac rijeci i slova

- 10:31 - Komentari (21) - Isprintaj - #

19.03.2005., subota

mogla je i gore proci...

E kako je danas bio lijep i suncan dan. Pravi dan za izlezavanje na nekoj plazici ili birgartenu. Ali nista od toga, tek je okopnio do kraja snijeg i vrijeme je dovesti vrtni kaos u red i poredak. Kod nas je smetliste i kompostarnik jer kako je glupavi snijeg zapao po mojim dragoljubima u 11. mjesecu dok su jos cvali, tako nitko nije stigao pripremiti vrt za zimsko mirovanje. Sav onaj korov koji ja njezno uzgajam po dvoristu je otegnuo trule papke preko lani posijane nove travice i ova je naravno rekla, la crk. Dvije vrece od 120 litara sam napunila samo sa umrlim biljkama, trulezi svih vrsta osim macaka i pasa. Fuj posao. A sta mogu, ako hocu da mi bude lijepo i uredno, nego se prihvatiti radnickih rukavica i vila. Luka je danas bio zasluzan sto se iskopalo i nesto djinovskih osjaka (super bodljikava porodica) skupa sa korjenjem. Danas je bio bas dobar dan za cupanje korova, ima nekih dana kad se mozes slikati ali ne i iscupati najmanji korjencic. Nisam dugo vec zavirivala u mjesecev kalendar ali mora biti da je bas bio pogodan dan. U nedelju su obecali kisu, a do onda moram sloziti vrt, da bude ko bombonjerica. Zelim uzivati u vrtu i djeci i suncu i Kiki. Zato sve mora biti spremno. Jutros u pola 8 bilo je 12 stupnjeva, a u 1 sat 21 stupanj. Pravi skoro ljetni dan, da nije hladne zemlje, pa se u hladovini jako osjeti razlika. Digla sam se bas dobre volje, malo umorna ali to je od toga sto idem jako kasno spavati pa sam malo grogi u jutro rano. Nakon divljanja po vrtu i kuci i vec predvecer, spremila sam klince kao za spavanje i spremila ih u kolica, pa nek prije spavanja malo kuke u Teletubise, obozavaju tu debilanu. Pljuga je kad sama moram sve napraviti i jos na kraju ici u kupovinu, al kaj sad. I ja u auto do prvog velikog Kauflanda i u podzemnoj garazi, bas ispred mene, komad izlazi sa parkplaca drito pred ulazom, i ja ni pet ni sest nego sedam i bacim zmigu, a kit iza mene isto tako ni pet... i krene me preticati!!! U parkgarazi!!! Ja sa zmigom cekam, zena izlazi i nemre izac jer se kreten nasao preticati. I ja krenem da mu skidam svece, psujem sve u sesnaest i sedamnaest i... a on sa svojim golfom stoji paralelno samnom jer je zenska koja isparkirava vec krenula u akciju i bilmez nemre proc ali njegova zenica vidi mene kako psujem i otvara svoj prozor i nekaj mi se preti. E sad... Da je to kojim slucajem bilo pred jedno 5 godina, ja bi joj elegantno u stiklama i minici, izasla iz auta i udarila bih je sakom u glavu bez pardona. Medjutim danas mi se nije dalo zajebavati sa gospodjom Bilmezman, pa sam samo uz posprdni smijeh i vrcenje kaziprsta oko slijepoocice pokazala sto mislim o njoj. Moram reci da je odmah zatvorila prozor. A ja jos uvijek ne kuzim zasto. Nisam bila agresivna, a zasto me se onda uplasila? Nisam opasna, casna Titova.

- 19:08 - Komentari (21) - Isprintaj - #

18.03.2005., petak

idem ja...

Osjecam grozan zamor materijala danas. Sva sam ko da me brzi u 5 samljeo i ispljunuo u jarak. Kako sam imala tu glupu trombozu i morala 6 mjeseci na onu silnu debljinu nositi gustu medicinsku carapu, tako su mi misici na toj nozi u prilicnom zaostatku za desnom nogom, a da ligamente i koljeno uopce ne spominjem. Sad sam platila tu silnu prekomjernu kilu. Povredila sam si koljeno i sad bez steznika i voltarena uopce ne mogu hodati. Samo sepesam ko staro kljuse pred izradu konjskih kobasa. Da stvar bude zanimljivija, boli me i stopalo, tako da za svaki korak mi iskoci po jedna suza. Stvarno se osjecam ko mala sirena samo sto moj princ nije onako zgodan kit. Nemam nikakvu obucu u kojoj mogu reci da mi je malo lakse. Najradije bi hodala bosa po travi ali to prilicno komplicira usisavanje i ciscenje. Zamislite da si u stan stavim onu travu za nogometne terene, ma to bi bilo super ali nisam sigurna da li i kalifornijske gliste idu cuzamen jer ako idu onda cu morati pripustiti i kosove i susjedove kokosi, a onda vise nece biti takav gust hodati po travi kad cu morati paziti da ne ugazim u kokosija govna. Ma bilo bi divno zivjeti na nekom takvom divljem mjestu i ne imati glupi betonski pod, vec neku humaniju materiju, travu, drvo, pijesak, zemlju, vodu... Krov zamjeniti nebom, zvjezdama, oblacima, suncem... Zidove sarenim tepisima, svilenim maramama, liscem, sumom... Idem ja...

- 21:25 - Komentari (31) - Isprintaj - #

17.03.2005., četvrtak

O da...

U principu izbjegavam pricati i komentirati politicka zbivanja ali naprosto ne mogu izdrzati. Tako sam vesela danas i lice mi zraci srecom isto kao i nasega genijalnog predsjednika. Taj njegov i naravno moj smjesak govore koliko nam je stvarno stalo do toga da udjemo u uniju bandita, pljackasa i konjokradica. Sto nam fali ovako samima? Ja uopce ne vidim razloga zasto bi se Hrvatska gurala u Evropu kad smo mi Evropa oduvijek bili. Imamo sve sto nam treba: cistu vodu, cisto more, ribu, koju bi vec trebalo nekako zastititi od najezde prozdrljivih susjeda, imamo skijasku stazu he he, jest da nije neko ludilo ali ako je iznjedrila jednu svijetsku prvakinju mogla bi jos koju. Imamo Slavoniju, prekrasnu zitnicu i djinovsko kukuruziste, stoljetne hrastove sume i brdo vrganja. Liku i uzgoj krava busa i medvjeda. Istru i koze, tartufe i nudiste. Dalmatinsko zaledje sa vinogradima i jarim grahom. Velebit, ogroman prekrasan nacionalni park prirode i minskim poljima. Stotine jos ne prodanih otoka od njih 1185. To nitko nema. To su takvi prekrasni kontrasti i kapaciteti i tu bi se dalo dobre love natuci samo da je pametne politike. Steta da se unistavamo po nekakvim Evropama kad nam i ovako sunce sije i kisela nas kisica mije. Ljudi moji pa general Mis je ispao majka Tereza. Ko bi nas bolje spasio od nas samih?

- 19:21 - Komentari (21) - Isprintaj - #

16.03.2005., srijeda

Maslacak, uh...

Lupilo me prolijece velikim maljem bas posred tikve. Sad ludujem kucom, podrumom i vrtom. Nalazim si poslove nebitne i nevazne, a cilj je samo sto vise biti vani i suncati lice i ruke jer naravno kako me pere vrucina tako sam u majici bez rukava, a preko samo pernati prsluk. Nema smisla da sad kad je tako lijepo padnem pokosena recimo upalom pluca ili bubrega ili kugom ili kolerom ili... Ah, a tako sam gladna svjezega zraka mladih kopriva i radica, maka. Danas sam kupila rukolu i cikoriju da zavaram zeludac i fini balzamiko i maslinovo ulje. Sad si pravim bas salatu golemu jer trebam nesto gorko, a sve na svijetu dala bih za dalmatinsku "misanciju". Al' toga nema sanse da naidjem ovdje u zemlji krumpira stocnih i oraha mocnih. Tu samo puterica i sugav neki krastavac se smuca. Od njeg' salata uvjek mi se abdeka. Bljuv. Sad jedan mocan maslacak i tratincica neka, pa sinjorac i luk divlji, pa razni korovi i ostale trave, slatko bi mi pale saka, a potom i niz grlo laka. Samo da je puno dlaka od koprive mlade svaka, pa bluzdja da mi sparoge glumi i tvrdokuhanih jaja, pa sve zajedno kad izmjesam i maslinjakom zalijem finim, balzamikom poskropim i paprom zacinim. Idem sad da se mucim i salatu da pocistim, sline mi vec cure na pomisao o uzitku sto me krene.

- 11:51 - Komentari (31) - Isprintaj - #

15.03.2005., utorak

radno vrijeme 0-24 h

Kako je to naporan posao, a da je bar placen po smjenama ali nista. Jutros sam se probudila i digla istovremeno, to mi se zaista rijetko desava, a i bolje. Dawa je cvilio i po izrazu lica sam znala da ga nesto jako muci. Nije otvoreno plakao vec cvilkio ko neka mala bestijica. Skocila sam ko sabljasta sibirska vjeverica i u hipu izvukla malog popisanca iz kreveta. Bio je potpuno mokar. Uh. Nema mi gore nego kad se malisani probude mokri jer je onda obicno mokro i pola kreveta. Presvukla sam ga na brzinu da se ne rashladi jos vise i obukla u toplu trenirku sa kapuljacom. Kako sam ja skocila tako se i otac sitne zgadije, plemeniti, ustao maknuti svoje kompijutere i ostale radne igracke iz dnevnog boravka u spavacu sobu. On jadan nanasa tu svoju skalameriju ko macka mlade, ujutro i navecer. Ali sta cu mu ja, kad jos ne radi firma pa je sve na divljaka.. Ma i zivot nam je na divljaka odkako su nas zaskocili ovi mali popisanci. Nyima srecom nije bio mokar. Inace oni spavaju do pola 9 ali danas su odlucili muciti roditelje zato jer su isli kasno spavati pa su se probudili vec u 7. Kud jedan tud i drugi. Galamdjije prvorazredne. I sta sad. Kako sam skocila tako sam se probudila, tako sam i k sebi dosla brze nego inace i makar je dragi zelio preuzeti jutarnju smjenu, odlucila sam se ustati. U 7. Ne pamtim od kada nisam. Ma dobro je da jesam jer sam napravila posla koliko inace napravim u tjedan dana. Makar znam kako ce to biti sutra. Necu moci hodati od bolova. Lijep dan je bio. Prekrasan. Suncan, vedar, proljetni, bas kako se sika ali ne pretopao. U maksimumu je natuklo 8 stupnjeva i to u zavjetrini, nije bas. mozda i bolje jer bolje polako prema gore nego preko noci. Oped sam izvukla malisane van na terasu u zavjetrinu. Ja sam glumila proljece u kratkim rukavima i pernatom prsluku. Bilo mi je stvarno vruce. I sad mi je. Bas sam toplokrvna u zadnje vrijeme, to valjda od viska kila he he. Sve sam pocistila, razmontirala naslonjace za sanjke, uredila terasu jer vrt je jos pod snijegom. Kiki se zabavljala Ivanovom odbojkaskom loptom koja je zabunom ostala preko zime vani pa je samo za psa dobra. klinci su navijali. Sve isto ko i jucer. Samo sto je Kiki danas imala zmazanije cape, a kako ce se topiti to ce biti prava katastrofa. Idem za njom i brisem pod, kad ju potjeram u kupaonu ona se zavuce pod policu u svoj brlog. Nema sanse da ju spukam van. Hulja mala. Deckima sam popodne dala svakom po pola oguljene jabuke u ruku. Kiki je plesala oko njih u pokusaju da im drpi makar koji zalogajcic. Nisu nista spavali popodne i bili su oko 6 vec nemoguce zivcani i samo su padali ko cunjevi u kuglani. Katastrofa. Kad sam ih sprasila na corku i napokon se zavalila u fotelju, mislila sam da me tramvaj pogazil najmanje dva puta. Strava. Umorna ko stekli. Noge rasturaju, oces stopala koja peku ili noge koje bole.Bacila sam si jedan jakuzi kupanac u mojoj prekratkoj pederskoj kadi. Koji debili naprave kadu za liliputance, stvarno ne razumijem. kad cu imati svoju kucu ak ne nadjem dovoljno veliku kadu sama cu je graditi. Vec sam kupila knjigu, "Uradi sam veliku kadu", imati cu najvecu kadu, a susjedi ce reci, gle kako imaju krasan zatvoreni bazen. To ce reci onaj susjed koji uvjek zaviruje u tudje kupaone. Magarac stari perverzni. Ma bilo je dobro i u ovoj maloj, stvarno me relaksiralo i opustilo van svih ocekivanja. Eh, sta ti je voda...voda sapire sve ...necistoce...umor...traume...opusta i dovodi u lucidno stanje, koje mi i ne bi skodilo s vremena na vreme. Jes.

- 11:36 - Komentari (22) - Isprintaj - #

14.03.2005., ponedjeljak

Stiglo je stiglo...

Ovo su svjezi iz mog vrta. Prvi safrani. Danas je zatoplilo i cak ni snijeg nije padao, samo sunceve zrake. Dan sam provela na dvoristu, bila sam naravno prva jer je moj vrt na suncu tokom cijelog dana za razliku od susjeda, ciji se vrtovi obavijaju sjenom tokom dana zbog polozaja kuca. Izvukla sam i blizance da malo udahnu svjezeg zraka. Oni su napeto promatrali Kiki kako kopa rupe u snijegu i luduje sve u sesnaest. Mala se zabavljala sama sa sobom. Klinci su podvriskivali kako bi ona lajala na neke travke koje su provirivale iz snijega i navlacila bambusov kolac, sumanuto jurcajuci gore-dolje po dvoristu. Ja sam svim silama pokusala pocistiti suho i mrtvo raslinje koje u jesen nisam stigla jer je snijeg pao na jos rascvale dragoljube, cije su grane duge i do dva metra sad mrtvo lezale unaokolo zaklanjajuci izdanke narcisa, safrana i zumbula. Bio je to naravno jalov posao jer je snijeg jos uvijek u vecem djelu dvorista. Najgore su prosle tegle za cvijece. Sve i jedna je za baciti u smece. Kakva tragedija, a toliko sam u njih ulozila, a sad ih sve mogu baciti. To je tako kad se tu prodaje samo nekvalitetno, a za puno novaca. Na mnogim teglama je pisalo kako je to protiv smrzavanja otporna keramika ali nije. To je laz i prevara. Od sad cu kupovati samo porculanske lonce ili plasticne. Sve drugo je bacanje love. Nekad su te tegle i lonci bili za sicu, to je bilo u vrijeme maraka, a onda su uveli tu banditsku valutu i sve ono sto je onda kostalo u markama sad kosta u eurima. Mafija si je stavila razliku u djep. Pa mi onda jos netko kaze da samo kod nas politicari kradu i lazu. Pa nije ni cudo kad imaju tako dobar uzor. Pih.

- 12:32 - Komentari (32) - Isprintaj - #

13.03.2005., nedjelja

Skoro sam kul

- 14:51 - Komentari (16) - Isprintaj - #

Veliki damaru

ovo je mali damaru Ne moram vam valjda reci da su meteorolozi oped fulali. Jutros je jos mirisalo na prolijece, a i trava se ponegdje zelenjela po dvoristu. Bas sam bila hepi, makar ne za dugo. Orkanski vjetar je prestao puhati tek poslije podne, a onda je krenula snijezna mecava koja je trajala ravno dva sata i za to vrijeme je naravno pala i temperatura, a bormec i hrpa snijega. Ma palo ga je valjda 10 cm. Ludo. Sad se vise ne uzbudjujem, ovo je kraj zime, ovo su poslijedji trzaji ove duge i zilave zime. Prognoza za srijedu je plus 15. No to ce biti sou, bolestine i razni sugavi virusi ce samo poskakivati na jednoj nozi unaokolo. Vec ih vidim Bili smo veceras u Minhenu na ucenju mudri i slicno. Bilo je fantazmagoricno. Doslovno. Prvo smo se do tamo taljigali sat i pol jer je Minhen i okolica, a bogami i cijela Bavarska grcala u snijeznim nanosima, mecavama, kaosima svih vrsta i podvrsta. Strasne kolone su bile svugdje po svim autoputevima, a najgora je bila dugacka cak 55 kilometara. E to ja zovem "stau". Vec kad smo parkirali u ulicu gdje se nalazi centar nije bilo dobro. Snijeg je vec zameo cestu i sve unaokolo je imalo debeli novi pokrivac, a mi smo kasnili pola sata. Uh kako mrzim kasniti. Posebno u ovakvim stvarima to nije dobro. Ljudi vec pocnu i onda ti utrcis i smetas sve, uf, bas to mrzim. Dofurali smo sa sobom i svu preraslu garderobu od blizananca, za jednu mladu Mongolku iz centra. Kad vidi koje sam joj brdo priredila ima da padne u nesvjest. Kod nas je sve u duplo, naravno. Ulazimo mi tako, kasneci katastrofalno i sve se suljamo makar je tepih debeli i ne cuje se korak. Ulazimo u gompu, a tamo nema nikoga??? Sto je ovo, gdje su svi? Provirim u trpezariju, a oni veceraju, miris tople juhice se siri ugodnom prostorijom. Desetak ljudi sjedi za stolom sa Lamicom na celu i klopaju, srcu juhicu i uzivaju. Vani je stvarno hladno, a malo je onih koji kao mi dolaze autom. Budisti po difoltu nisu bogati jer bogate ljude ne zanima nista duhovno. Ulazimo, pozdravljamo, dobivamo topli smijesak i toplu juhicu koju odbijamo jer smo sa rucka. Hvala hvala ne bi mi nista ako moze ali ne moze. Teta kuharica ima za nas jos jednu zdjelicu pa nek podjelimo, da im se ne baci. Ajd' reko' pojescemo ju kad se vec tako lijepo nudi. I bila je mrak, mrkli mrak. Fantasticna povrtna juhica sa djumbirom, mracna kombinacija. Mljac. Morati cu to ponoviti u vlastitoj interpretaciji. Poceli smo sat kasnije nego inace, novi raspored, za koji mi nismo znali. Kakva sreca, a mi mislili kako kasnimo. Danas je i program drugaciji, malo. Ucili smo zapravo mudre darivanja ili ofering. Prinosenje. Mogu reci da mi je islo odlicno, valjda zbog opustene situacije i male grupe. Bilo nas je osmero zajedno sa Lamicom. Sjeli smo se u krug i svaki je ispred sebe imao mali stolic na kome su stajali zvono, dorje i damaru. Danas smo radili prvenstveno osvrt na veliki damaru koji je u promjeru oko 25-30 cm i nije lak za baratanje jer je em tezak em moras imati dobro uvjezbane i izvjezbane misice sake u specijalnom polozaju. Ali to bi bilo jednostavno samo po sebi da se u drugoj ruci ne drzi veliko mjedeno zvono koje se pokrece naravno u obrnutom smjeru od damarua. Lupali smo tako neko vrijeme i zvonili ko sumanuti pokusavajuci pratiti ritam i pokrete Lamice ali nam to nekako i nije polazilo za rukom, hm, ni ljevom ni desnom. Kakofonija je bila jeziva, buka nesnosna, smisla i harmonije niotkuda, dok Lamica nije naredio tisinu. onda nam je jos jednom svakom posebno pokazao kako se mora drzati zvono i kako mahati s njim da se dobije onaj zvuk koji je potreban. Zatim to isto sa damaruom. Nakon toga je to koliko toliko imalo smisla i cak smo se u jednom trenutku uskladili i zvucalo je skoro dobro. Moram sad vjezbati prste, dobili smo, kako Lamica kaze jogu za prste, do slijedeceg puta jer tesko je vjezbati bez instrumenta, a mali damaru kojeg imam nije adekvatan za vjezbu jer se sasvim drugacije koristi. Ocekujem muskulfiber u desnom ramenu i lijevom zglobu i prstima. Sutra, a mozda i prekosutra. Mali dodatak: Zaboravih napomenuti da sam to snimala na kameru koja je krepala nakon 10 minuta, prokletinja prokleta ali nesto ce se valjda iskoristiti. Eh...

- 12:38 - Komentari (18) - Isprintaj - #

12.03.2005., subota

U zraku je miris prolijeca...

Upravo puse orkanski vjetar, hm, mozda dopuse prolijece. Inace ga bas ne ljubim jer pred sobom nosi sve od mojih tegla sa cvijecem do krovova i drveca. Poceo je poslije podne zajedno sa temperaturom u plusu. To je nakon 20 dana, prvi put da se digla preko nule. Mislite da je neko cudo od vrucine vani? Cisti promasaj. Vani je punih 3 stupnja ali se sve topi. Jupiii! Makar vidjet cemo da li ce prognozeri pogoditi ili ce nas oped zasipati u ponedeljak. Nada je mala ali postoji. Sutra idemo ha ha, bez djece, malo do Garchen-centra. Nismo bili od proslave Nove godine. Imamo vjezbe mudri. Mudre su pokreti ruku sa ili bez ritualnih predmeta koji se koriste u Sadhanama. Bas se veselim. Uzeti cu kameru i snimiti Rinpochea jer slabo pamtim pokrete i da hoce samo mene nauciti, potrajalo bi to danima. Zablokiram se i ni makac, dok radimo svi zajedno pa ja malo skicam okolo, malo u njega ide ali cim moram sama sva se zbediram. Bas sam truba. Imala sam tako problema i sa katama. Trebalo mi je duplo duze vremena da naucim pojedinu katu nego drugima. Sramota. Osim jednom, dok smo bili na seminaru u Berlinu. Nevjerojatno kako me taj jedan jedini put isla karta. Skuzila sam katu iz prve. Vjerojatno moram biti skroz opustena, a to mi je tesko ili nemoguce u normalnim uvjetima. Uvijek sam u nekom grcu, sto sam starija manje ali to jos nije to kako bi ja htjela. Kao da nemam dovoljno samopouzdanja pa me trema lovi kod beznacajnih stvari. Lako je otkriti uzrok ali ga je tesko maknuti. Delam na tome godinama, mic po mic. Dok ne domickam. Fali mi to sto nista ne treniram u toj glupoj Bavarskoj zatucanoj sredini, gdje vjezbati znaci ici u teretanu i solarij ili svirati harmoniku, nakon cega se vjezba dizanje "massa" od jedne litre po mogucnosti psenicne mutne, nedovoljno fermentirane pivurine. Jebes takve treninge. Od njih dobijem pivski trbuh i teniski lakat.

- 15:21 - Komentari (21) - Isprintaj - #

11.03.2005., petak

BUBA

Danas je opet padao snijeg. Sad se vise zbog toga ni ne uzrujavam. Danas sam si kupila orhideju i to zute kokice. Na prvi pogled podsjeca na forziciju. Valjda sam ju zato i uzela. Bilo je i klasicnih ljubicastih i bijelih nanizanih na grancici i par komada cimbidijuma ali ova mi je nekako najbolje legla. Popodne je lupilo sunce i pocelo se topiti, vec sam pomislila kako ce to potrajati ali onda je zapuhao nekakav glupi sjeverac i navukao ponovno snijezne oblake. Navodno ce za vikend biti oko plus 5 i sve ce se otopiti, da bi u ponedeljak ponovo doslo zahladjenje sa snijegom. Mislim da je vrijeme da napravim velikog snjegovica u dvoristu. Vec sam mislila ali sam tako lijena ici se mociti snijegom ili se baviti tim sumnjivim aktivnostima, a nemam neke skijaske nepromocive tople rukavice, da bih to ucinila ledjero. Svaki put kad napravim snjeska otopi se snijeg i ne pada vise. Mozda on samo to ceka? Ko ce mi doci u pomoc, pa necu valjda morati raditi neku karikaturu pa da se jos naljuti na mene? Skocila sam do Caritasove drangulijarne pogledati ima li stogod nova. Bila je jedna kratka ali stvarno kratka , krojena u zvono, crna lisicja bundica. Nije moj broj, a i da je nikad ne bih nesto odjevno kupovala na otpadu. Kupila sam ju za 40 eura, vjesto je spustivsi za 30 eurica. Imam frendicu u Zagrebu koja je cista svraka i luduje za djindjama svih vrsta i krznima i svjetlucavim stvarima, materijalima, uglavnom luda zvijer. Znam da ce joj se dopasti. Ona ce ju ziher pofarbati i od toga skrojiti bogtepitaj kaj. Zena je inace visoka metar i zilet ali je i tako gradjena. Sve u minijaturi. Kad se zrihta ja svaki put riknem i to od smjeha ali to nju ne tangira ni malo, ma ni mene. Ona to svoje kricavo i sljokicasto nosi sa takvim darom i ponosom da bi joj mnoge zene na tome pozavidjela. Bubica je i plavusica i to dugokosa. Sa izuzetno njegovanom kosom, a kako je frizerka, to joj je i licni ponos. Inace frizerke hodaju da je koma. Ali ne i Buba. Buba je zapravo pravi tasmanski vragic ili sto bi neki rekli; zena zver. He he he da me cuje, sva bi se zarumenila. Starija je par godina od mene ali ne znam koliko zapravo. Inace je filmski radnik. Radi maske, sminka, dela perike, obrve, brade, cuda. Vrhunska je i najbolja kod nas, a i ne samo kod nas. Sigurno ju i Kemo poznaje. Zapravo Bubu svi poznaju koji imaju dodira sa filmom ili televizijom. Uvijek kad trebam u Zagrebu frizera, onda odem k Bubi doma i nikad ne omanem. Tu nema zabune i krive boje i nisam znala nisam vidjela, kao kod ostalih frizera, ona je ipak profic. Ako imate doma nesto svjetlucavo i sareno, koje vam vise ne treba, znam osobu koja ce skakati od veselja za svaku "bisernu" ogrlicu ili sljokicasti rozi sesiric ili roze plasticne kaubojske cizme.

- 15:08 - Komentari (24) - Isprintaj - #

09.03.2005., srijeda

O NARKOZI

Kao sto znate, bila sam prekjucer na dogovoru sa anesteziologom za operaciju bruha. Obicnog i ne tako velikog bruha koji se eto pojavio kao posljedica grozomorne trbusine u kojoj su se sretno valjuskali blizanci. Stricek anesteziolog je jedna zanimljiva licnost zbog koje sam pozeljela imati i neke druge moci osim onih uobicajeno zenskih kao sto je intuicija ili sesto culo. Stricek me primio u svoju malenu kancelariju punu partvisa i metli, a pri tom je bio duboko zavaljen u uredsku stolicu jer je valjda jako umoran. Mog muze je pod svaku cijenu htio izbaciti van iz ostave za metle, ne kuzim zasto ali mu to nije uspjelo. Kad je vidio da nije samnom nasamo poceo se cudno duriti i gledati me sa visoka bez obzira sto je sjedio, a ja stajala. Nije nam ponudio da sjednemo sto je ovdje naj normalnija stvar ali ne bitno. U tom stakorskom leglu ionako se bas ni nije imalo gdje sjesti. Moram reci da do sada u Njemackoj nikad nisam naisla na tako drsko i bezobrazno ponasanje medicinskog osoblja koje zivi od mene. Naprosto nevjerojatno. Ne kuzim i zauvijek ce ostati enigma zasto su bas njega tako glupog i antipaticnog pustili da prvi komunicira sa ljudima i to prije operacije. Doktorica je jako zgodan komad ne samo fizicki jer je bar cenera starija od mene ali zena zraci finocom i znanjem sto se kod ovog mandrkana nikako ne moze reci. Rekla sam vec da me narkoze strah ali taj strah je malo ublazila Riječanka, rekavsi da je to samo blaga "povrsinska" narkoza, medjutim se prevarila. To se tako valjda radi kod nas u Hrvatskoj ali ne i ovdje, a ne, oni daju punu, pravu narkozu. I onda si ja mislim, em me ionako strah narkoze i jos da mi ju radi jedan ovakav bilmez. Nikada! Ja odustajem od operacije definitivno. Kako sam zadnjih dana zbog toga bila u prilicno stresnom stanju tako mi je i menzis kasnio sto inace nije slucaj i naravno dosao je jucer kad sam napola vec odustala od operacije. Tako da sam popodne umjesto da kao i ostale zene sa karanfilom u zapucku veselo ispijam krcage pivne, dok u drugoj ruci drzim pecenu svinjsku koljenicu, bila umotana ko hrenovka u lisnatom tjestu u debelu dekicu, ispustajuci tu i tamo jauke dok su me blizanci udarali svojim rucicama po trbuhu ilitiga najbolnijem mjestu. Spavala sam nocas, mirno, ko beba. Hu glavno da je operacija dobro prosla, sad vec odavno he he. Dodatak za one koji ne citaju cijeli post, vec bace komentar na racun zadnje dvije recenice. Operacija je prosla ali bez mene.

- 23:59 - Komentari (28) - Isprintaj - #

08.03.2005., utorak

SRETAN VAM 8 MART!

- 23:59 - Komentari (30) - Isprintaj - #

Panika

Sutra tj. danas imam dogovor i razgovor sa anesteziologom. Prekosutra, operacija. Moram priznati da sam u blagoj panici. Nisam znala da sam tolika kukavica. Nije neka spektakularno opasna OP ali mene ce rezati pa mi nije bas svejedno. Ma ni to rezanje nije neki bed ali saznanje da se mozda necu probuditi iz narkoze me baca u depru. Makar kad bolje razmislim nije ni to jer ako se ne probudim ionako necu znati da se nisam probudila. Mozda se probudim u nekoj drugoj stvarnosti? A mozda se ne probudim u drugoj nego u prvoj, a ne budem je svjesna. Nego da ne lupetam bez veze, da ja sam u panici. Ove zadnje dane sam bila bas izrazito nervozna i otresita dok nisam proanalizirala situaciju i dosla do zakljucka da sama sebi delam paniku. To saznanje mi je malo pomoglo ali ne dovoljno tj. panika nije nestala samo se pokazala manje mocnom. Nocas sam krivo zalezala vrat i sad ga ne mogu pomaknuti bas lako na lijevu stranu. Makar mi se cini i da me jucer dok sam ludovala po kuhinji, drmnuo propuh, pa mi se osim vrata ukocio i jedan dio ledja. To se nemre bas tak krvnicki zalezat, bar se nadam. Sad sam nagnjecena i trebalo mi je dva sata jutros, da ispuzem iz kreveta. Sreca da je dragi bio doma pa se ujutro pobrinuo za klince, ja ih u ovom stanju ne mogu ni podici. Teski su ko vreca cementa i puno zivahniji od nje. Ponekad se znam uloviti kako zurim u otvoreni frizder, sve u nadi da mi neka od namirnica da inspiraciju za rucak. Danas je bio jedan od takvih dana. Zurila sam i zurila ali se nista nije desilo. Niko mi nije mahao i skakutao da obratim paznju na njega, pa sam nakon 5 minuta tuzno zatvorila vrata. Sto sad? Tako je tesko svaki dan kuhati nesto drugo i raznoliko i raznovrsno, a da oped kroz tjedan zadovoljis sve potrebe za vitaminima mineralima itd. Pogledala sam i u skrinju. Tamo su mi neke duboko zaledjene ribe mahale svojim smrznutim perajama i pjevale o przenim ribama i krumpir salati sa matovilcom. Stvarno genijalna ideja. Pa morati cu cesce pitati za savjet te moje zamrznute zlatne ricbice. Jedino kaj nisam imala matovilac pa sam stavila cikoriju, al kaj sad. Poslije rucka sam skocila do ducana i kupila rukolu. Obozavam rukolu. Pa sam ono salate sto je ostalo od rucka, zacinila sa rukolom i to drmnula za veceru, tj. sad. Zaljevam to obilato merlotom. Ako prezivim, pricati cu.

- 00:49 - Komentari (27) - Isprintaj - #

07.03.2005., ponedjeljak

O klopi i kojestarijama

Danas sam ponukana nekim cendranjem od proteklih dana, napravila obilato tijesto za picu i to da ne bude zabune, od kile brasna. Znam da je to za djinovsku djambo picu ili cak za dvije takve ali pola tijesta sam spremila u duboko za neku drugu picastu dogodovstinu ili naprosto za ustipke. Kupila sam ne tako davno okrugle protvane bas za peci picu, imaju na dnu sitne kose rupice, tako da se tjesto i odozdola dobro ispece, a da ne lezi u vlastitom soku. Tri komada, svaka drugacija. Mmmmmm Pojela sam teskom mukom polovicu svoje. Stvarno velika porcija. Sad se natacem sa pivom Bergadler Premium Pils. Vrlo njezno pivce, bogate arome od kojeg nikad nemam zgaravicu za razliku onog otrovnjackog ozujaka. Koji je dobar jer u nuzdi vrag muhe zdere, pa kad dodjem u Zg. drugo mi ne preostaje. Danas je oped snijezilo. Dugo nije. Vec sam mislila da ce okopniti kako je krenulo nekidan ali se predomislilo i bolje. Mrzim zaista neizmjerno, kad se sve otopi i krene pupati drvece, a onda ponovo zahladjenje i sve smrzne. Toga mi je uvijek zao. Bolje nek divlja sad dok mu je jos kalendarski dozvoljeno. Danas je bilo i sunca, bas je bilo krasno prijepodne i ptice su pjevale kao u proljece. Nadam se da se one kuze u to. Mozda nas ipak krene karta. Ako ne karta, a ono makar pare ili euri (kako glupa rijec, zar ne bi bolje zvucali "evri", pa to je Evropa, a ne Europa). Idem dalje degustirati...

- 21:43 - Komentari (21) - Isprintaj - #

06.03.2005., nedjelja

Intuicija ili...

Nekad, dok sam jos spavala sretno i veselo i nesmetano do podneva, a noci koristila za chatanje, forumiranje i slicne huncutarije, uza specijalnost mi je bila, otkrivanje identiteta onih sa kojima bih chatala. Talentirano sam izabrala nick koji nije nikad bio niti vulgaran niti provokativan ali bi vec kod samog ulaza na chat, na mene navalili sa svih strana razni razgovorljivi muskarci. Ponekad bih tako u isto vrijeme vodila razgovor i sa trojicom cetvoricom, sasvim dobro i suvislo, ponekad to nisam mogla, to je zavisilo o dobu noci i kolicini konzumiranog alkohola i popusenih cigara (pusila sam male kratke super smrdljive cigarilose valjda dvije godine, prije nego li sam cigarete zaista bacila k vragu). Ponekad mi se desavalo, obicno u vrijeme kad bi se kosovi i sjenice vec na veliko raskokodakali, da mi sjevne kroz um lice, fizionomija muskarca sa kojim bih chatala. Tada bih mu onako kao preko volje, ispricala od onoga kako izgleda do toga sto radi, cime se bavi u slobodno vrijeme i koje kucne ljubimce ima. Ne znam dal se vama kad tako nesto desilo. Uglavnom, osoba bi nakon toga prvo sutjela dugo vremena, onda bi me pitali da kaj se mi mozda znamo? A znamo se da se ne znamo. Na kraju bi me ispickarao i prekinuo vezu. Uvijek me to silno odusevljavalo. Jedan je bas bio upecatljiv, imao je super glupi nick i bio je isfrustrirani mali plave krvi, tako se bar predstavljao. To je bilo u vrijeme kad su svi trazili svoja rodoslovlja i trazili striceve sljivare da si mogu ugurati pokoji "von" pred prezime, he he. Uglavnom, malisa se toliko iznervirao da mi je postavljao pitanja o njemu, na koje sam ja bez pardona odgovarala tocno. Ja mislim da je on na drugoj strani zice cupao kose. Cak sam pogodila kvart u kojem zivi he he. Zasto ga je to tako razljutilo, a nije mi nis morao platiti za to. Psovao je covijek i vikao na mene ko da sam ja kriva sto znam sve o njemu, cak bolje nego on. Pogodila sam mu broj sestara njegovog oca. Da ne povjerujes. Ne mogu to uvijek, samo u posebnoj kombinaciji izmorenosti, fine treperave izmorenosti kad mi je um cist kao gorski potok obasjan suncem. U trenutku svitanja kad sunce jos nije prosulo prve zrake i kada drozd nije zakuckao tri puta.

- 20:48 - Komentari (39) - Isprintaj - #

04.03.2005., petak

Pusenje

Kako svugdje u zapadnom svijetu, tako je dan D dosao i za Njemce. He he. Da ne misle kako ce ih to zaobici. Rijec je o zakonu o zabrani pusenja na svim javnim i inim prostorima. Iskreno da kazem, bas se tome veselim. Sad ce napokon i pusacima netko zagorcati zivot, a ne da nama jadnim nepusacima zasmrdjuju okolinu. Ne poznajem niti jednog pristojnog pusaca. Jednom sam vidjela jednoga i to me sokiralo ali ga ne poznajem. U jednom origjigji kineskom restoranu u Düsseldorfu. Covjek je sjeo za stol preko puta kad smo mi vec navelike rucali. Stavio je svoje pljuge na stol ali nije zapalio dok mi nismo bili gotovi sa klopom. Rijetkost. Za to sam morala ici cak u Düsseldorf, ko bi reko. Sad ce svi pusaci skociti na mene ali bas mi se fucka. Zeljela sam o ovome fenomenu vec davno pisati ali nisam nikoga zeljela povrijediti ili nedajbloze uvrijediti. Mnoge majke kunu se u strasnu ljubav prema svojoj djeci, a sa druge strane ih truju cigaretama pod normalno i nemoj to slucajno spomenuti jer odmah na tebe okorjelog nepusaca dolaze salve drvlja i kamenja. Zasto, pitam se ja? Zato jer je pusenje svetinja i nema vece svetinje nego pusacu dirati u njegov porok. Nemam nista protiv, pusi kod sebe doma ako hoces i ako si sam jer zasto bi jadna djeca koja nemaju pravo glasa trovala se na tako prostacki nacin. Oprostite na izrazu ali pusenje u drustvu djece je cisti prostakluk. Zato majke i buduce majke razmislite dobro koliko je vasa ljubav jaka i utemeljena. Sta dobivaju djeca majki ali i oceva pusaca? E pa iz licnog iskustva mogu reci da dobivaju bronhijalnu astmu i pojacan rizik na alergije, osipe, preosjetljivost, pad imuniteta, cesti sinusitis, glavobolje, povracanja, kosmarne snove i da ne nabrajam taj niz ruznih stvari, a mislim da je i dovoljan svakoj osobi koja tvrdi da voli svoje djete. No vratimo se Njemcima i njihovom zakonu. Toliko se prasine sad diglo oko toga, kao da im je taj zakon zabranio uzimanje zraka. Naprosto nevjerojatno. Cudesno, kako ljudi krivo reagiraju i na koje stvari trzaju. Nuklearke i nuklearni otpad ih ne brine, GMO sranja su progutali ko glupi fazan udicu s kuruzom. Cenzuriranje pretrazivanja web stranica ma nisu ni primjetili jer ko jebe demokraciju i slobodu. Pusenje njih jebe, ma za ne povjerovati. Tako ljetos sjedim vani i blizanci se igraju na terasi, a pored mene je nezagradjeno dvoriste sa susjedom (koja ne pusi) i dolazi njen glupi sin i zapali pljugu meni na 12 cm. Pa reko covjece, koji ti je klinac?? Daj se gubi sa tom pljugom kaj ne vidis da sav jebeni dim ide meni po djeci. Da on sjedi na zraku. Ma kojem zraku konju glupi, a sivi dim se nadvio nad pod terase jer je niski tlak i vidi se kako lezi oko blizanaca. Meni pjena na usta i para na usi i pustim Kiki na njega mrtva hladna. Kiki mrzi tipa iz sve snage. I sta vise reci, morao se maknuti jer je djukela skakala po njemu i bjesno lajala, pa kako sam ja bila prisutna, nije ju mogao sutnuti. Pa se pokupio, kreten kretenski, neodgojeni. Isti otac. (susjeda je rastavljena i veli da je tip cisti tenkre). Tako isto ako pozelite otici sa djecom u parkic, a tamo 6 Turkinja zakafenisalo, a iznad i okolo njih oblak dima. Primitivno, glupo i primitivno. Ljudi prestanite pusiti. Kostate previse drzavu kad se razbolite od raka jednjaka, grla, pluca i slicnih organcica. A i smrdite, sto sebi sto drugima. Stvarno nije neki gust uci u stan u kojem se pusi. Meni nije gust ni kad sam vani u drustvu pa se vratim kuci, a roba i kosa za pobljuvati se. Svaki put perem kosu i tusiram se da saperem to zlo sa sebe. Odjecu ako ne spalim luftam prije pranja. Uzivajte u cigareti. (dok jos mozete)

- 23:45 - Komentari (57) - Isprintaj - #

03.03.2005., četvrtak

tim

Ovo besmisleno motanje po kuci i to danima, ma i mjesecima ja ne mogu zivo smisliti. Za sto sluze uredi? Idi, pokupi svoje "krpice" i kidaj mi s ociju. Umorna sam od sebe i samo mi jos ti falis u tom kaosu, kojeg smo zajedno stvorili. Osjecam se ugrozeno, krhko i ranjivo, svakim tvojim pitanjem, potpitanjem ili naprosto frkanjem nosa. Nisam vila ni cudotvorka makar bi zeljela da jesam ali od datog mi prostora ne mogu stvoriti duplu povrsinu. Samo presipavam iz supljega u prazno i obrnuto. I tako danima. Mjesecima. Godinama. Koliko se poznajemo? 15 godina. Covjece kako leti to ludo vrijeme. Kao da je bilo jucer. Ili makar prekjucer. Ponekad se pitam sto radimo zajedno, u zadnje vrijeme sve vise i vise, makar znam sto je tome razlog. Kaos koji ja ne podnosim. Djevica u meni umire u grcevima, dugim i bolnim. Svako zrnce nevidljive prasine vrijedja njezine osjecajcice, svaka krivo okrenuta knjiga, svaki cede koji nije na svom mjestu, ubada ju duboko u srce. Dokle jos, koliko ce jos proteci vode rijekom koliko ce jos proletjeti aviona prije nego se ostvare njene davne zelje. Lavica luduje, vjecno u pokretu vjecno u spidu, vjecno u pretumbacijama i cudnim idejama. Samostalna, nervozna, zivcana, brbljava, lakomislena, brzopleta. Sve navratnanos, sad i odmah. Cim se ideja rodi mora biti sprovedena u djelo, sad odmah, bez odlaganja do sutra. Sutra je novi dan, nove ideje, nove akcije. Ko bi to sve stigao ako se ostavi za sutra. Krivo izmjereno? Ne to nije moguce, nisi razumio sto hocu, ne, ne tako nego ovako. Djevica je mjerila, a ona se ne vara tako lako. Naravno da se nije prevarila i zasto ti ja moram objasnjavati sto hocu kad to ionako ja radim, a ti gledas ili se maknes da ne gledas. Najbolje se makni odmah jer si mi pod nogama vise od blizanaca. Oni se krecu u predvidjenim obrascima, ti se kreces kaoticno, besmisleno, cudno. Kao da su ti noge odvojene od uma i um od nogu. Idi se proseci. Ma i sa autom ako hoces. Alati. Gdje su mi alati, oh, oped je netko uzimao alate bez pitanja i nije ih vratio na mjesto. Moje alate. Lavicine. Ona obozava svakakve alate. Ah jednom kad se docepam prostora, tko ce me dobiti van. A do onda samo presipavanje. Iz vece gomile na manju i obrnuto. Prepustiti cu to djevici. To treba sloziti na sto manju povrsinu i kamuflirati da se ne vidi. Mozda ofarbati maskirnim bojama. Ali glavno da je dobar tim. Dobar timski rad. Bitno je samo dozvoliti svakome da radi ono u cemu je najbolji i tocka.

- 15:43 - Komentari (30) - Isprintaj - #

01.03.2005., utorak

VODA

Vijeće franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine poslalo je Vladi i Saboru otvoreno pismo pozivajući ih da stave moratorij na dodjelu koncesija za gospodarenje vodom i zbrinjavanje otpadnih voda do utvrđivanja dugoročne strategije. Na sastanku o pitkoj vodi, održanom danas u Zagrebu, franjevačke zajednice upozorile su na opasnost od privatizacije. "Dodjela koncesija na vodama i javnom dobru te zbrinjavanje otpadnih voda odvija se tajno, što čini upitnim njihovo opće i društveno javno dobro. Slično projektu 'Družba Adria', i u tome se očituje nedostatak jasne gospodarsko-političke vizije o održivom razvoju i pravednom gospodarenju tom strateški važnim blagom i za Hrvatsku i za čovječanstvo u cjelini", kaže se u pismu. Preuzeto sa Iskona Sto cemo jos rasprodati ispod zita??? Nama voda ionako nije potrebna, prodajmo ju!

- 23:33 - Komentari (48) - Isprintaj - #