Marketing
idem ja...
Osjecam grozan zamor materijala danas. Sva sam ko da me brzi u 5 samljeo i ispljunuo u jarak. Kako sam imala tu glupu trombozu i morala 6 mjeseci na onu silnu debljinu nositi gustu medicinsku carapu, tako su mi misici na toj nozi u prilicnom zaostatku za desnom nogom, a da ligamente i koljeno uopce ne spominjem. Sad sam platila tu silnu prekomjernu kilu. Povredila sam si koljeno i sad bez steznika i voltarena uopce ne mogu hodati. Samo sepesam ko staro kljuse pred izradu konjskih kobasa. Da stvar bude zanimljivija, boli me i stopalo, tako da za svaki korak mi iskoci po jedna suza. Stvarno se osjecam ko mala sirena samo sto moj princ nije onako zgodan kit. Nemam nikakvu obucu u kojoj mogu reci da mi je malo lakse. Najradije bi hodala bosa po travi ali to prilicno komplicira usisavanje i ciscenje. Zamislite da si u stan stavim onu travu za nogometne terene, ma to bi bilo super ali nisam sigurna da li i kalifornijske gliste idu cuzamen jer ako idu onda cu morati pripustiti i kosove i susjedove kokosi, a onda vise nece biti takav gust hodati po travi kad cu morati paziti da ne ugazim u kokosija govna. Ma bilo bi divno zivjeti na nekom takvom divljem mjestu i ne imati glupi betonski pod, vec neku humaniju materiju, travu, drvo, pijesak, zemlju, vodu... Krov zamjeniti nebom, zvjezdama, oblacima, suncem... Zidove sarenim tepisima, svilenim maramama, liscem, sumom...
Idem ja...
Post je objavljen 18.03.2005. u 21:25 sati.