Marketing
Voajerizam i spijuniranje
Oped su nas tuzili. To je sad valjda vec treci put. Cudni ljudi, bas cudni. Ima u nama paralelnoj ulicici jedan veliki pas, mislim da je mjesanac staronjemackog ovcara i jos necega, bas psina. Glas mu je naravno adekvatan proporcijama, pa kad usred noci krene lajati na mjesecinu, cuju ga do aerodroma. On laje, on se ne igra sa vau-vau kao nasa djukelica. Nikad nisam nikoga od susjeda cula da bi i rijec rekao protiv toga. Mene ne smeta, to su zivotinje, ne mozes zabraniti pijetlu da kukurice jer se tebi to bas ne slusa u 6 i 15 u jutro, svako jutro bez iznimke. Pa necu reci seljaku koji valjda jos zadnji u prigradskom dijelu gdje i mi zivimo da pobije kokice jer me nerviraju, a i sterao bi me vrit, cak potpuno opravdano. Ni pticama ne mozes reci da ne pjevaju svake zore, ima dana kad se stvarno raskokodacu da je grozota ali to je tako i ako te to ljuti ili to ne volis, rijesenje je vise nego prozaicno. Skupi pinklece i u grad, tamo nema tih problema, ima nekih drugih ali ovih zivotinjskih, ne. naravno ti koji su nas tuzili da pas strasno laje i da to njima uzasno smeta, sa mrznjom gledaju djecicu koja idu iz skole, a koja je dvije kuce dalje, pa kad klinci iz prvog i drugog razreda idu doma, to je deracina do neba. Vicu preko ceste, dozivaju se sa jednog kraja ulice na drugi, prelaze cestu cas vamo cas tamo, trgaju grane koje vire iz ograda i macevaju se s njima, grudaju sebe i nase prozore ali sta sad, pa svi smo bili mali, svi smo to radili, a i jos mnoge druge huncutarije koje bolje da ni ne spominjem. Babun svaki cas izlazi na prozor i gleda niz ulicu ko sta radi, nisam nikad do sada izasla iz kuce, a da njezino namrgodjeno lice nije krasilo prozor. Muz joj se skriva iza zavjese i onda skilji u susjedne prozore, strasno komicno jer se sa ceste to odlicno vidi. E da, oni su nas tuzili. Zive preko puta ulice, a nas vrt je na kontra stranu kuce, tako da nas mogu vidjeti samo ako smo na cesti. Cudno, ne? Kiki je lajavica i to propisna ali po noci nikad ne laje jer ne spava vani kao onaj veliki iz susjedstva, a po danu izadje na dvoriste par puta i mozda dvaput zalaje. Da, ima glas od kojega ti raste kosa u zrak, to je tocno. Ali nikoga ne ugrozava, ne smeta jer nije pustena po vani. Sta te briga ako laje susjedov pas, ako zalaje deset puta na dan po kratki rafal, malih bijesnih vauvauvova. Ima piskutavi iritantni glasic, bas kao svi ili dobra vecina malih pasa ali to je pas. Pa ne mogu joj operirati glasnice jer babi od preko to ide na zivce. Radije cu njoj kupiti tablete za smirenje ili cepice za uha i brnjicu za gubec i bic za muza voajera. Zvali su nas gazde stana da pod hitno dignemo ogradu da pas ne ide okolo po zajednickom dvoristu i ne remeti mir. Dovraga, pa kaj zivim na groblju? Ovi Njemci su stvarno narod u kurcu. Moja prva susjeda sa kojom dijelim zid dnevne sobe i terase, kaze mi danas na to. Vi niste normalni ako zbog toga idete dizati ogradu, kaj vas briga kaj oni laprdaju. Reko, pa nemrem, znate kazu gazde i bla truc, a ona samo odmahne rukom. Ma veli, to su vam bavarske fore, oni vole da ih se u svemu slusa i da sve bude po njihovom. Manite se corava posla. I ja se manula, a zena valjda zna. Njemica je.
Post je objavljen 20.03.2005. u 21:15 sati.