Bugenvilija
09.03.2005., srijeda
O NARKOZI
 Kao sto znate, bila sam prekjucer na dogovoru sa anesteziologom za operaciju bruha. Obicnog i ne tako velikog bruha koji se eto pojavio kao posljedica grozomorne trbusine u kojoj su se sretno valjuskali blizanci. Stricek anesteziolog je jedna zanimljiva licnost zbog koje sam pozeljela imati i neke druge moci osim onih uobicajeno zenskih kao sto je intuicija ili sesto culo. Stricek me primio u svoju malenu kancelariju punu partvisa i metli, a pri tom je bio duboko zavaljen u uredsku stolicu jer je valjda jako umoran. Mog muze je pod svaku cijenu htio izbaciti van iz ostave za metle, ne kuzim zasto ali mu to nije uspjelo. Kad je vidio da nije samnom nasamo poceo se cudno duriti i gledati me sa visoka bez obzira sto je sjedio, a ja stajala. Nije nam ponudio da sjednemo sto je ovdje naj normalnija stvar ali ne bitno. U tom stakorskom leglu ionako se bas ni nije imalo gdje sjesti. Moram reci da do sada u Njemackoj nikad nisam naisla na tako drsko i bezobrazno ponasanje medicinskog osoblja koje zivi od mene. Naprosto nevjerojatno. Ne kuzim i zauvijek ce ostati enigma zasto su bas njega tako glupog i antipaticnog pustili da prvi komunicira sa ljudima i to prije operacije. Doktorica je jako zgodan komad ne samo fizicki jer je bar cenera starija od mene ali zena zraci finocom i znanjem sto se kod ovog mandrkana nikako ne moze reci. Rekla sam vec da me narkoze strah ali taj strah je malo ublazila Riječanka, rekavsi da je to samo blaga "povrsinska" narkoza, medjutim se prevarila. To se tako valjda radi kod nas u Hrvatskoj ali ne i ovdje, a ne, oni daju punu, pravu narkozu. I onda si ja mislim, em me ionako strah narkoze i jos da mi ju radi jedan ovakav bilmez. Nikada! Ja odustajem od operacije definitivno. Kako sam zadnjih dana zbog toga bila u prilicno stresnom stanju tako mi je i menzis kasnio sto inace nije slucaj i naravno dosao je jucer kad sam napola vec odustala od operacije. Tako da sam popodne umjesto da kao i ostale zene sa karanfilom u zapucku veselo ispijam krcage pivne, dok u drugoj ruci drzim pecenu svinjsku koljenicu, bila umotana ko hrenovka u lisnatom tjestu u debelu dekicu, ispustajuci tu i tamo jauke dok su me blizanci udarali svojim rucicama po trbuhu ilitiga najbolnijem mjestu. Spavala sam nocas, mirno, ko beba. Hu glavno da je operacija dobro prosla, sad vec odavno he he. Dodatak za one koji ne citaju cijeli post, vec bace komentar na racun zadnje dvije recenice. Operacija je prosla ali bez mene. |