gospon profesor
nedjelja, 28.02.2010.
Znak vremena
"Krize obrazovanja nisu krize obrazovanja: to su krize života; one svjedoče o krizama života i jesu krize života; to su parcijalne, akutne krize života što najavljuju krize života uopće; ili, ako hoćete, krize života u cjelini, pri čemu socijalne krize bivaju sve ozbiljnije, akumuliraju se, kulminirajući u krizama obrazovanja, koje izgledaju posebne, odnosno djelomične, no koje su zapravo posvemašnje stoga što predstavljaju cjelinu društvenog života; (…) kad društvo nije u stanju podučavati, to nije slučajni nedostatak kakva aparata ili industrije; kad društvo nije u stanju podučavati, to znači da ne može sâmo sebe podučiti; za cio ljudski rod u osnovi podučavati znači podučavati se; društvo koje ne podučava društvo je koje sâmo sebe ne voli, koje samo sebe ne cijeni, a to je slučaj s modernim društvom."
Charles Peguy
PS. Inače, mislim da do daljnjega – dok se portal tehnički ne uredi – neću ništa postati jer ovo je postalo mučenje i golem gubitak vremena.
petak, 26.02.2010.
Tko je odgovoran za...
u zadnje vrijeme katastrofalno problematičan unos postova?
četvrtak, 25.02.2010.
Zanimanje: diplomirani sakupljač boca
Skrećem pažnju na tekst u današnjem Večernjem listu o mladom kolegi, profesoru povijesti i geografije, koji živi od skupljanja plastičnih boca jer se ni nakon dvjestotinjak poslanih molbi nije uspio zaposliti u struci, a očito niti bilo gdje drugdje.
Tekst možete pročitati ovdje.
utorak, 23.02.2010.
Kukasti Križevci
Preporučena literatura, za one koji žele razumjeti genezu ovakvih pojava, mentalni sklop uključenih pojedinaca, tlo na kakvom niču i širi društveni kontekst: J. Haslinger: Bal u operi (Fraktura, 2007.)
petak, 19.02.2010.
Citat tjedna
Vrijeme čiste zahvalnosti prva je faza ljubavi, vjerojatno svake ljubavi. Nekoj osobi pođe za rukom da nas preobrazi. Osobine koje smo priželjkivali ili smo čak znali da su skrivene u nama, zakopane ili neprobuđene, od trenutka naše zaljubljenosti potiskuju one druge, s kojima smo navikli živjeti. Više se ne prepoznajemo. Ljepši smo, nježniji, mudri. Oslobođeni smo svoje malodušnosti i zavisti. Osjećamo se u stanju oprostiti najmržem neprijatelju. Svako drvo, svaku ulicu, svaku minutu obasjavamo svojom srećom i čudimo se njezinoj dotad neotkrivenoj ljepoti. Osjećamo da smo jedno s nebom, kišom, vjetrom. Napokon pripadamo ovom svijetu i napokon mu uopće više ne pripadamo.
Monika Maron: Animal triste (Fraktura, 2005., prevela Latica Bilopavlović)
četvrtak, 18.02.2010.
Dogodilo se na jučerašnji dan
Iz nekog "tehničkog razloga" jučer sam imao problema s postavljanjem posta. Post je postavljen na blogu, ali na naslovnici bloga.hr ga nema.
Stoga, koga već bude zanimalo, može ovdje niže baciti pogled na jučerašnji post. I ostaviti komentar... :)
srijeda, 17.02.2010.
Dogodilo se na današnji dan
Možda je Giordano Bruno bio zabludjeli heretik i emocionalno nestabilna osoba koja se nije uspijevala uklopiti u zadane okvire, ali ga zato zaista nije trebalo poslati na lomaču. No, budući da nije htio odreći se svojih stavova, inkvizitori, eto, nisu imali drugog izbora. A on im je odgovorio: Maiori forsan cum timore sententiam in me fertis quam ego accipiam.
Na današnji dan, 17. veljače 1600., prije ravno 410 godina, na Cvjetnom trgu u Rimu.
nedjelja, 14.02.2010.
Budućnost religije
Čitam ovih dana knjigu Kraj čarolije – religija kao prirodna pojava (Jesenski i Turk, 2009., prijevod M. Miladinov)) Daniela Denneta, američkog filozofa, jednog od „najcjenjenijih i najslavnijih živućih filozofa“ (a ja mislio da je to Žižek...) koji je 2007. dobio i nagradu Richard Dawkins (sic!) međunarodnog ateističkog društva.
Tek sam je počeo čitati, ali iz nekih dokumentaraca što sam ih svojedobno pogledao, a u kojima je zborio i gospodin Dennet, znam da se radi o njegovom pokušaju da „prekine čaroliju“ i rastrančira religiju ne bi li dokazao da se radi o, u osnovi, prirodnoj, a ne natprirodnoj pojavi. Jedna od njegovih glavnih teza je da ljudi zapravo ne vjeruju u „Boga“ nego vjeruju u – vjerovanje (iz evolucijski opravdanih razloga).
Za sada bih ovdje htio navesti pet Dennetovih hipoteza o budućnosti religije; zanima me koja se vama čini najvjerojatnijom i zašto. Evo ih:
1. Prosvjetiteljstvo je davna prošlost; postupna „sekularizacija“ modernih društava, koju se očekuje već dva stoljeća, isparava pred našim očima. Vremena se mijenjaju i religija postaje važnija nego ikad. Po ovom scenariju, religija će uskoro preuzeti praktički dominantnu društvenu i moralnu ulogu kakvu je imala prije uspona moderne znanosti u 17. stoljeću. Kako se ljudi oporavljaju od slijepe opčinjenosti tehnologijom i materijalnim pogodnostima, duhovni identitet postaje čovjekova cijenjena značajka, a stanovništvo kao nikad ranije oštro podijeljeno između kršćanstva, islama, judaizma i nekolicine drugih velikih višenacionalnih religijskih organizacija. Na koncu – možda tek za tisuću godina, a možda će sve ubrzati neka katastrofa – jedna velika vjera preplavit će planet.
2. Religija je na samrti; današnje provale žara i fanatičnosti su kratak i neugodan prijelaz u doista moderno društvo, u kojem će religija imati u najboljem slučaju tek ceremonijalnu ulogu. Po tom scenariju, iako bi moglo doći do lokalnih i privremenih oživljavanja, a možda i do neke provale nasilja, velike religije svijeta uskoro će naprosto izumrijeti, baš kao i stotine manjih religija koje nestaju brže nego što ih antropolozi uspijevaju zabilježiti.
3. Religije će se preobraziti u institucije kakve nikad prije nisu viđene na našem planetu: u načelu, bit će udruženja bez vjeroispovijesti, koja će prodavati samopomoć i poticati moralni timski rad, koristeći obrede i tradiciju kako bi učvrstila odnose i izgradila „dugoročnu odanost obožavatelja“. Prema ovom scenariju, pripadnik neke religije bit će sve više poput navijača Boston Red Soxa ili Dallas Cowboysa (…ili Hajduka i Dinama, gp). Različite boje, različite pjesme i slogani, različiti simboli, i energično natjecanje – biste li dopustili da vam se kći uda za navijača Yankeesa? – ali osim nekolicine zagriženih, svi će uviđati važnost miroljubive koegzistencije u Globalnoj ligi religija. Religijska umjetnost i glazba bit će u procvatu, a prijateljsko suparništvo dovest će do određenog stupnja specijalizacije, gdje će se jedna religija dičiti svojim prvenstvom u zaštiti okoliša, osiguravajući pitku vodu za milijarde u svijetu, dok će se druga jednako proslaviti sustavnom obranom društvene pravde i ekonomske jednakosti.
4. Religija će izgubiti na ugledu i vidljivosti, otprilike kao pušenje; bit će tolerirana jer ima ljudi koj ikažu da n emogu živjeti bez nje, ali je se neće poticati te većina društava neće odobravati da se mala djeca, podložna utjecajima, poučavaju religiji, dok će neka društva to čak zakonom zabraniti. Po tom scenariju, političari koji još uvijek prakticiraju moći će biti izabrani pokažu li se dostojnima u drugim pitanjima, ali će rijetko koji isticati svoju religijsku pripadnost – ili potpadnost, kako će je ustrajno zvati oni kojima nije stalo do političke korektnosti. Smatrat će se jednako nepristojnim ukazivati na nečiju religijsku pripadnost kao i komentirati u javnosti seksualni život neke osobe ili njezin razvod braka.
5. Nastupit će Sudnji dan. Blaženi će biti tijelom uzneseni u nebo, ostali će trpjeti muke prokletih, a Antikrist će biti poražen. Kako su biblijska proročanstva pokazala, ponovno rođenje Izraela 1948. i aktualni sukob oko Palestine jasni su znakovi Apokalipse, kada će drugi Kristov dolazak pomesti sve druge hipoteze u zaborav.
Dakle, što biste rekli, kakav će biti svijet za pedeset, stotinu ili pet stotina godina, kad je religija u pitanju?
petak, 12.02.2010.
Pametno je biti glup
Po gradu ste mogli primijetiti plakate koji nam hrabro poručuju: BUDI GLUP (naravno, na engleskom, prihvatljivije je).
Evo i dvominutnog pojašnjenja: zašto je bolje biti glup nego pametan, u režiji kopirajterskih magova branda DIESEL.
Glupo je biti pametan.
četvrtak, 11.02.2010.
Varšavska: epilog
A u kojem ste dijelu piramide vi?
srijeda, 10.02.2010.
Život damo, Varšavsku ne damo!
Maloprije se vratih iz grada, s prosvjednog skupa. Okupio se lijep broj Zagrepčana, s obzirom na ovaj kijamet vani.
Ukratko, ako nekome nije jasno zašto je nekoliko tisuća ljudi okupiralo Varšavsku ulicu, evo što udruga Pravo na grad zapravo traži (preuzeto s http://pravonagrad.org/):
Od gradskih institucija zahtijevamo sljedeće:
1. Zahtijevamo od Skupštine i Gradonačelnika Grada Zagreba da zaustave radove u Varšavskoj iz barem dva nova razloga.
a) Hoto grupa je za jedan projekt dobila dozvole, a potpuno drugi trenutno realizira. Da bi se za njega moglo dobiti dozvole, projekt je od strane Gradskog poglavarstva 30. siječnja 2008. godine proglašen javnim interesom. Ta je odluka donesena na temelju činjenice da se njime otvara prolaz kroz blok između Cvjetnog trga i Gundulićeve. Sada se međutim realizira projekt bez prolaza kroz blok, a o tome govori i promjena službenog imena projekta iz “Cvjetni prolaz” u “Cvjetni”.
b) Lokacijska dozvola za ulazno - izlaznu rampu u pješačkoj zoni Varšavske ulice nije pravomoćna jer je od ožujka do lipnja 2009. pred Upravnim sudom pokrenut niz upravnih sporova od strane stanara i osnovne škole u Varšavskoj koji još uvijek traju. Ukoliko stanari i osnovna škola u Varšavskoj uspiju u svojim upravnim sporovima Grad Zagreb mora vratiti Varšavsku ulicu u prvobitno stanje. To znači da bi građani Zagreba u konačnici prvo platili više od 10 milijuna kn za kopanje rupe u Varšavskoj, a zatim bi morali platiti i vraćanje na staro stanje.
2. Zahtijevamo od Skupštine i Gradonačelnika Grada Zagreba da se odredbe GUP-a koje su izmijenjene tijekom 2007. godine radi pogodovanja Hoto grupi vrate na staro tj. da se u GUP-u vrati zona zabrane izgradnje novih javnih garaža u središtu grada, da se vrati koeficijent izgrađenosti u blokovima na 3,0 te da se zabrani denivelacija javnih površina u Donjem gradu.
3. Zahtijevamo od Skupštine Grada Zagreba da hitno održi posebnu tematsku sjednicu na kojoj bi se postavili temelji za novu održivu prostornu politiku u Gradu Zagrebu, te da se u tu svrhu ustanovi stalno savjetodavno tijelo pri gradskoj vlasti koje bi se sastojalo od predstavnika znanstvenih institucija, neovisnih stručnjaka i udruga građana.
O tome se, dakle, radi. Osobno nisam protiv dobro osmišljenih interpolacija, čak u principu nisam ni protiv konkretnog projekta na Cvjetnom trgu. Napokon, lice grada (i gradova) se mijenja tijekom vremena. Ipak, ovdje – u Varšavskoj ulici – se radi o uzurpaciji JAVNE površine, a ukoliko bi se takvo što pretvorilo u praksu, kuda bi nas to odvelo? Možda bi se u konačnici počelo graditi i u, što ja znam, Maksimiru? Prema tome, negdje treba podvući crtu i reagirati. Skupina građana podvukla je crtu kad se najavilo da će se posjeći stable i iskopati rupa usred pješačke zone u centru grada.
Evo i nekoliko fotografija sa skupa, "najromantičnijeg prosvjeda ikad održanoga" (Šimleša). Bila je strašna gužva pa mi je radijus kretanja bio znatno ograničen; stoga je i kvaliteta/broj fotografija nevelik.
Bina...
Građani se okupljaju...
Veteran...
Mario "legalize-it" Kovač...
Predsjednik Zelene akcije Tomislav Tomašević (ako se ne varam)...
Dolazak Trojanskog konja...
Trojanski konj među građanima koji su ga dočekali s negodovanjem...
Dražen Šimleša...
Bilo je još nekoliko govornika: Urša Raukar, Vili Matula (možda se gospodin Kuljiš ne bi složio sa mnom, ali po meni spadaju u sam glumački vrh), itd. ...
Sve u svemu, zajednička poruka mogla bi se parafrazirati:
Život damo, Varšavsku ne damo!
ponedjeljak, 08.02.2010.
Gospon Russel
Većina ljudi radije bi umrla nego razmišljala. To je i ono što rade, uostalom.
B. Russel
subota, 06.02.2010.
Varšavska ne smije pasti!
Nekoliko fotografija s mjesta događaja...
Stjegovi lučonoša napretka...
Na čijoj strani je pjesnik?
Je li, dakle, u pitanju sukob jednog poduzetnika-vizionara s šačicom besposlenih nazadnjaka ili, naprotiv, sukob osviještenih građana s beskrupuloznim profiterom? Ili je istina negdje između toga?
četvrtak, 04.02.2010.
Citat
Netko je – pitanje za vas: tko? – zapisao sljedeće:
"Većina posjeduje jedino same sebe, i jedino sami sebe mogu prodavati; manjina posjeduje sve drugo i može kupiti sve druge. Većina iz radnog ugovora istrži samo odgodu smrti od gladi i bijede – manjini pripada višak vrijednosti. Manjina si može priuštiti da misli samo na sebe, većini ništa drugo ne preostaje".
Je li ovo opis prohujalih vremena, sadašnjosti ili (bliske) budućnosti?
utorak, 02.02.2010.
Malena mjesta srca moga...
Vijest iz današnjih dnevnih novina, o događaju u jednom od naših ubavih zaselaka...
Otac i sin udarali jedan drugog u glavu, otac posegnuo i za sjekirom
Potukli su se otac i sin u K., u općini B., pri čemu su priredili pravi boksački meč. Naime, 67-godišnjak i njegov 48-godišnji sin zadali su više udaraca jedan drugom u glavu.
U jednom trenutku boksački meč prekinuo je otac otišavši po sjekiru. Njezinim tupim krajem udario je sina po šaci, pri čemu mu je slomio kažiprst, čime je, srećom, sukob i završen. Sin je izvukao deblji kraj i kod policije, koja ga je uhitila. Policija će protiv 48-godišnjaka podnijeti optužni prijedlog zbog tuče, a protiv oca samo optužni prijedlog prekršajnom sudu.
Obojici je u njihovu boksačkom obračunu slomljena i nosna kost.
Alal vera! I sad, a u vezi s temom kojom se bavim(o) proteklih nekoliko dana: što ako je tučnjavi nazočio sin/unuk tinejdžer?