Knjiga Sveto znanje – Psihodelici u medicini i duhovnosti W. A. Richardsa cjeloviti je prikaz djelovanja tzv. psihodeličnih supstanci ili enteogena na biološke procese i ljudsku svijest. Autor na temelju osobnog iskustva i iskustva s dobrovoljcima (ovisnicima, kroničnim bolesnicima i terminalno oboljelima, ali i zdravim pojedincima) zaključuje da spomenute supstance, ako se koriste u prikladnom okruženju i uz iskusnog vodiča, imaju velik potencijal za ublažavanje patnje, poboljšanje kvalitete života i dublju samospoznaju.
Richardsova analiza značajan je doprinos raspravama o odgovornoj integraciji psihodeličnih supstanci u modernu medicine i suvremeno društvo. Pedesetih i početkom šezdesetih godina prošloga stoljeća, psihodelici poput LSD-a bili su legalni i uspješno su se koristili u liječenju ovisnosti i psihičkih oboljenja, no zbog brojnih slučajeva zloupotrebe – u specifičnom onodobnom društvenom kontekstu – stavljeni su izvan zakona pa ih više ni liječnici nisu smjeli koristiti. Unatrag nekoliko godina svjedočimo novim istraživanjima na tom području i sve je više stručnjaka koji smatraju da treba preispitati rigidnu zakonsku regulativu.
Ispitujući granice jezika i pojmovnih okvira Richards dubinski analizira potencijale fenomenâ koji proširuju naše poimanje stvarnosti i širi horizonte u proučavanju psihijatrijskog liječenja i zdravlja te vjere i duhovnog buđenja.
Knjiga izlazi uskoro kod Sandorfa, u sklopu Biblioteke MU.
...
Relativno brzo nakon primjene psilocibina ponovno su se pojavili mistični oblici u svome punom sjaju pa je moje biće više puta prošlo kroz nekoliko ciklusa psihološke smrti i ponovnog rođenja, pri čemu sam imao osjećaj da mi se noetički intenzitet duhovnog znanja urezuje u mozak. U izvještaju o istraživanju koji sam poslije napisao našli su se izrazi poput sljedećih: „kozmička nježnost“, „beskonačna ljubav“, „prodorni mir“, „beskrajna blaženost“, „bezuvjetna prihvaćenost“, „neizrecivo strahopoštovanje“, „preplavljujuća radost“, „iskonska poniznost“, „neopisiva zahvalnost“ i „bezgranična odanost“, a nakon svega toga stajala je rečenica: „Ipak, sve te riječi beznadno su nedostatne i mogu tek skromno ukazivati u smjeru istinskih, neizrecivih osjećaja koje sam zapravo doživio.“ Dakle, nisam bio pretjerao u onome što sam mislio da sam doživio u prvom iskustvu; samo sam, činilo mi se, zaboravio osamdeset posto od onoga što se u njemu događalo. Otada više nikad nisam sumnjao u realnost i validnost tog stanja svjesnosti, a u međuvremenu je prošlo više od pedeset godina. (ulomak)
Postoje ljudi u nevoljama i oni koji misle da tamo nisu (osobno se još uvijek tješim i trpam u potonje). Jako pohvalno je objavljivati nešto što razbija tabue, baca na uvriježene stvari novo svjetlo i upozorava na mjeru kao važan moment postupanja baš u svemu.
Prihvatiti bol, propast i konac kao sastavne dijelove života, a uz to shvatiti da je svijet kako smo ga sami uredili i sredili - ili otrpjeli i pristali da to drugi učine za nas - toliko dobar da čovjeku od njega treba nužan, barem povremeni odmak, svakako da nije naodmet.
Uklopiti se u taj i takav svijet često je znak predaje, nevolje i neuspjeha, samo se to teško i kasno razumijeva. Da to što ova vrsta radi nešto puno valja, ne bi njen najveći dio najčešće razmišljao o tome kako da od svega barem malo utekne - a to je nešto što bi rijetko tko mogao poreći; i siguran znak da se odlazi vrit. Pa se onda spašava što se spasiti dade, ako u snazi i imenu čovjekovom takva snaga - spašavanja - uopće postoji, kao bilo što trajno, vrijedno i važno.
Dobrodošao nam nazad, makar ovako, na refule. Blog tvoga doba i blog danas različite su stvari; možda to uvidiš već ovdje, na ovoj temi. No, knjigu koju preporučuješ svakako da valja pročitati. Ako ništa drugo, hvala od srca na tome:).
j. • 30.04.2023. u 06:43
@gospon profesor...knjigu koje su prošle kroz vaše ruke i bile uređene da bi kasnije potom uredile nečiji um zakrčen pitanjima, dale su odgovor čak i na dubioze kojih nisam bila svjesna. Veselim se ovoj knjizi kao što sam se i svakoj prethodnoj. Vrijedne su i nikako ne posustajte! Pozdrav.
Moji fragmenti • 30.04.2023. u 12:50
@ j.: a tko će mi drugi poželjeti dobrodošlicu nego ti :)
"Da to što ova vrsta radi nešto puno valja, ne bi njen najveći dio najčešće razmišljao o tome kako da od svega barem malo utekne..."
Ovo si sjajno formulirao :) A i ostatak tvog komentara je kao i uvijek lucidan.
Da blogosfera nije što je prije 10-15 godina bila, jasno mi je, ali eto, najavljujem jednu iznimno zanimljivu knjigu pa možda kogod posegne za njom.
@ Moji fragmenti: hvala na poticaju, i drago mi je da si upoznata s mojim uredničkim izborima :)
gospon profesor • 30.04.2023. u 14:40
Baš smo o ovakvim temama diskutirali ovog vikenda.
Zanimljivo! :) Bravo za knjigu.
Galaksija • 02.05.2023. u 01:04
@ Galaksija: hvala! Tema polako dolazi u središte interesa.
gospon profesor • 02.05.2023. u 12:42
| < | travanj, 2023 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Eksperimentalna
autobiografska fikcija.
Dobro je imati na umu
moguću razliku
između blogera
gospona profesora
i autora kao privatne osobe.
Škola je zjenica svih društvenih ustanova,
a učitelj je zjenica te zjenice.
Sartre
Prvo podignemo prašinu,
a zatim se tužimo da ne vidimo.
Berkeley
Put van vodi kroz vrata.
Zašto nitko neće upotrijebiti taj izlaz?
Konfucije
Cilj mi je naučiti vas da od prikrivene besmislice
napredujete do nečega što je očito besmisleno.
Wittgenstein
Ma koliko bilo izazovno istraživati nepoznato,
još je izazovnije propitivati poznato.
Kaspar
Neuroza je zamjena za legitimnu patnju.
Jung
Ni budućnost više nije što je nekad bila
Valery