Vrijeme čiste zahvalnosti prva je faza ljubavi, vjerojatno svake ljubavi. Nekoj osobi pođe za rukom da nas preobrazi. Osobine koje smo priželjkivali ili smo čak znali da su skrivene u nama, zakopane ili neprobuđene, od trenutka naše zaljubljenosti potiskuju one druge, s kojima smo navikli živjeti. Više se ne prepoznajemo. Ljepši smo, nježniji, mudri. Oslobođeni smo svoje malodušnosti i zavisti. Osjećamo se u stanju oprostiti najmržem neprijatelju. Svako drvo, svaku ulicu, svaku minutu obasjavamo svojom srećom i čudimo se njezinoj dotad neotkrivenoj ljepoti. Osjećamo da smo jedno s nebom, kišom, vjetrom. Napokon pripadamo ovom svijetu i napokon mu uopće više ne pripadamo.
Monika Maron: Animal triste (Fraktura, 2005., prevela Latica Bilopavlović)
Post je objavljen 19.02.2010. u 20:28 sati.