Children begin by loving their parents; after a time they judge them; rarely, if ever, do they forgive them. ... The best way to make children good is to make them happy. (O.W.)
02.02.2010. (20:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da, očito se nije snašao. Ne mogu vjerovati koliko osoba može biti bolesna i nauditi svome djetetu, ocu na ovakav način. Pitam se kakav odgoj mora biti da čovjek ovako reagira? I nakon sto ovakvih slučaja u zadnjih godinu dana, ja još uvijek ne mogu vjerovati, i još uvijek se čudom čudim i pitam se koji je uzrok ovakvom ponašanju. Rat, odgoj, okolina, geni?
02.02.2010. (20:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
čitač bez bloga
Alkohol?
02.02.2010. (21:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dobro. Solidna starinska muška obiteljska rasprava. :D OK, sjekira je malo previše, ali stari je očito bio razuman u uporabi :DDD Nadam se samo da su sad lijepo raspravili sve kak se šika...
Jasno, pretjerujem, ali se zapravo ne zezam. Gospon profesor je sjajno potegnuo ovaj primjer. Naime, razlika između ovoga, i onoga prije jest u tome što su se ovdje ravnopravno dograbila dva odrasla muškarca. Na stranu sad koliko je to primitivno, kakva je to obitelj itd... ne tiče nas se, premda je dospjelo u novine. Dakle, muž na muža...pa kako bude...
Prijašnji slučajevi su čisto maltretiranje. čopor na pojedinca, ili jači na slabijega, muž na ženu ili djecu, to je što te učini škrgutati zubima.
03.02.2010. (02:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne znam tko je od velikih slikara poslao brzojav bratu kad je ovaj dobio sina: Čestitam, ali mora ti biti jasno da si dobio neprijatelja koji se neće smiriti sve dok ti ne umreš. Pretpostavljam da je i sam imao neko slično iskustvo. Simone de Beauvoir je u jednom intervjuu rekla: nikad ne bih željela roditi iz straha da ne dobijem kćer i imam s njom iste odnose kakve smo ja i moje sestre imale sa svojom majkom. Samo se šalim.
03.02.2010. (09:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uvjeren sam da se ovdje radi o klasičnom primjeru kada roditelj nema autoritet nad svojim djetetom. Autoritet nad djetetom se stjeće kad je dijete još maleno - i autoritet se najčešće ne može zadobiti pustim pričama i vikama:
(1) Correction by the use of vocal instruction (kada djetetu pokušavaš objašnjavanjem nešto dokazat: dijete će zaključit da samo govoriš bez akcije i dapače dijete sa vremenom nauči ignorirati sve one koji samo govore, ukljčujući i roditelje i nastavnike, itd...)
When a child is only verbally corrected, apart from the use of any other form of punishment, the result is almost always a disaster. The child quickly learns that you are "all talk and no action". Such a child therefore does not learn to conform his or her behavior to your commands. Instead, such a child does as he or she pleases, knowing that "the voice" correcting them, (i.e. your "tongue lashing"), is only that - just a voice. Therefore, the use of vocal instruction alone teaches children that disobeying authority is not a serious offence. Likewise, such children learn to "tune out" their parents. This "tuning out" of parents can cause children a great deal of trouble later in life, (especially when they are "teenagers"). This is because such children will learn to "tune out" all forms of vocal instruction from others, having developed this bad habit by tuning out their own parents.
(2) Correction by the use of rewards for being good (davanje djetetu nagrada samo onda kada je dobro - dijete nauči manipulirati tobom)
Correction by offering kids a reward for good behavior has behind it the idea that children are basically good. Some teach that children will do good if you will just reward them for doing so. The problem with such an idea is that it rejects "the total depravity of man", by looking at children as being basically good and not bad. Actually, the offering of rewards can often be beneficial to children. Nevertheless, the positive benefit of offering rewards is rarely seen unless it is also combined with the fear of punishment in the heart of such kids. The problem here is twofold - that children will learn to be bad in order to get something good out of you by then "being better". (This is a case of a child actually training his or her parents through the use of a common "behavior modification" technique.) The other problem is that you will only be able to correct a child if he or she wants something out of you. A stubborn, rebellious, self-willed child will not be easily corrected by the use of rewards alone.
(3) Correction by the use of punishments other than spanking (dijete najbolje razumije jezik boli a kad je maleno to je jedini jezik koji razumije)
I have found that the use of punishments other than spanking generally works much better than using either vocal instruction or rewards for being good. Nevertheless, a child who is never spanked will generally eventually develop some sort of discipline problem. Another problem with using only non-spanking forms of punishment is that such punishments will not work too well with very young children, since such children cannot yet understand what it is that you are trying to say to them. Spanking solves this problem, by enabling you to communicate in the language of "pain", a language that every child (even deaf ones) readily understand. Further, the use of only non-spanking forms of punishment can cause such children to become bitter at you, by causing them to think that you are "always punishing them".
govorimo ovdje o 2-3 šibe u mladosti najviše 10ak, ne o sustavnom kažnjavanju.
03.02.2010. (09:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Kako tek rijetki novinari istraživački odrade posao do kraja, primjenjujući pravilo "audiatur et altera pars", evo kako su slučaj rasvijetlili provjereni kadrovi, Boban Vudvardić i Karlo Bernštajnić iz unutarnjopolitičke redakcije "Zagorskih novica" u broju od srijede.
"Nakon što se sve smirilo, smjestili smo se na gajbama pive u dvorišnom objektu, tzv. pušnici, odakle je bio izvanredan vidik na ulaz u kuću (iz pouzdanih izvora, bliskih načelniku općine B., saznali smo da je pomoćnik nadzornika tajnika mjesnog odbora mjesta K. izdao djedu dozvolu za zidanje ove pušnice još daleke 1992.g. u zamjenu za braniteljski popust pri uvozu svoje Dacie). Psi se pritajiše, a ledena noć zasjedne na mračne bregove kao zaduha. Kad odjednom, imaš što vidjeti: dolaze iz obližnjeg šumarka dvojica. U prvi ih mah nijesmo mogli dobro razabrati, ali kako se približiše, nesumnjivo prepoznasmo unuka G.V. (29) i praunuka J.V. (10), svaki sa svojom sjekirom nehajno zataknutom za pasom, a ne - kako je danas u bijelom svijetu moderno - raskoljnjikovski obješenom o mašnu s unutarnje strane kožuha. Praunuk pri tome gura pred sobom poveće taljige na kojima se jedva čujno tresao oveći naramak tek posječenih drva, tresaka i granja. Kad se približiše dvorištu, reče stariji: evo, još lampa gori, opet su se jape potukli, pak bumo morali spati na senu, a ti buš zutra vu školu bez knjiga išel. Mlađi na to spretno izvuče par jaja iz kokošinjca, pa nakon što su taljige uveli u dvorište, odoše šutke u sjenik srkati jaja, a već se za pola sata sa sjenika čulo pravilno i jako hrkanje."
Što bi reko Andrić, zatučeš ga, ali život se opet probije kroz kamen i blato, kao korov.
03.02.2010. (13:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
disciplina
O tom ti pričam, profesore...opća erozija; "nigdje puta, nigdje staze..."
02.02.2010. (17:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gospon profesor
Meni je zanimljiva razlika u godinama: otac je postao tata s devetnaest... Očito se baš nije snašao.
02.02.2010. (17:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blackwhiteworld
sve ostaje u obitelji...
02.02.2010. (19:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tessa k od tesara
Children begin by loving their parents; after a time they judge them; rarely, if ever, do they forgive them.
...
The best way to make children good is to make them happy. (O.W.)
02.02.2010. (20:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
LoveToRead
Da, očito se nije snašao. Ne mogu vjerovati koliko osoba može biti bolesna i nauditi svome djetetu, ocu na ovakav način. Pitam se kakav odgoj mora biti da čovjek ovako reagira? I nakon sto ovakvih slučaja u zadnjih godinu dana, ja još uvijek ne mogu vjerovati, i još uvijek se čudom čudim i pitam se koji je uzrok ovakvom ponašanju. Rat, odgoj, okolina, geni?
02.02.2010. (20:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
čitač bez bloga
Alkohol?
02.02.2010. (21:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
Sigurno unuk nije nazočio (kako to lijepo zvuči) igrokazu. Da je, ili djed ili sin bi ga poslao po sjekiru da ne gubi tempo tučnjave :-)!
02.02.2010. (22:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ludlud
Dobro. Solidna starinska muška obiteljska rasprava. :D OK, sjekira je malo previše, ali stari je očito bio razuman u uporabi :DDD Nadam se samo da su sad lijepo raspravili sve kak se šika...
Jasno, pretjerujem, ali se zapravo ne zezam. Gospon profesor je sjajno potegnuo ovaj primjer. Naime, razlika između ovoga, i onoga prije jest u tome što su se ovdje ravnopravno dograbila dva odrasla muškarca. Na stranu sad koliko je to primitivno, kakva je to obitelj itd... ne tiče nas se, premda je dospjelo u novine. Dakle, muž na muža...pa kako bude...
Prijašnji slučajevi su čisto maltretiranje.
čopor na pojedinca, ili jači na slabijega, muž na ženu ili djecu, to je što te učini škrgutati zubima.
03.02.2010. (02:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Ne znam tko je od velikih slikara poslao brzojav bratu kad je ovaj dobio sina: Čestitam, ali mora ti biti jasno da si dobio neprijatelja koji se neće smiriti sve dok ti ne umreš.
Pretpostavljam da je i sam imao neko slično iskustvo.
Simone de Beauvoir je u jednom intervjuu rekla: nikad ne bih željela roditi iz straha da ne dobijem kćer i imam s njom iste odnose kakve smo ja i moje sestre imale sa svojom majkom.
Samo se šalim.
03.02.2010. (09:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dolinski
Uvjeren sam da se ovdje radi o klasičnom primjeru kada roditelj nema autoritet nad svojim djetetom. Autoritet nad djetetom se stjeće kad je dijete još maleno - i autoritet se najčešće ne može zadobiti pustim pričama i vikama:
(1) Correction by the use of vocal instruction (kada djetetu pokušavaš objašnjavanjem nešto dokazat: dijete će zaključit da samo govoriš bez akcije i dapače dijete sa vremenom nauči ignorirati sve one koji samo govore, ukljčujući i roditelje i nastavnike, itd...)
When a child is only verbally corrected, apart from the use of any other form of punishment, the result is almost always a disaster. The child quickly learns that you are "all talk and no action". Such a child therefore does not learn to conform his or her behavior to your commands. Instead, such a child does as he or she pleases, knowing that "the voice" correcting them, (i.e. your "tongue lashing"), is only that - just a voice. Therefore, the use of vocal instruction alone teaches children that disobeying authority is not a serious offence. Likewise, such children learn to "tune out" their parents. This "tuning out" of parents can cause children a great deal of trouble later in life, (especially when they are "teenagers"). This is because such children will learn to "tune out" all forms of vocal instruction from others, having developed this bad habit by tuning out their own parents.
(2) Correction by the use of rewards for being good (davanje djetetu nagrada samo onda kada je dobro - dijete nauči manipulirati tobom)
Correction by offering kids a reward for good behavior has behind it the idea that children are basically good. Some teach that children will do good if you will just reward them for doing so. The problem with such an idea is that it rejects "the total depravity of man", by looking at children as being basically good and not bad. Actually, the offering of rewards can often be beneficial to children. Nevertheless, the positive benefit of offering rewards is rarely seen unless it is also combined with the fear of punishment in the heart of such kids. The problem here is twofold - that children will learn to be bad in order to get something good out of you by then "being better". (This is a case of a child actually training his or her parents through the use of a common "behavior modification" technique.) The other problem is that you will only be able to correct a child if he or she wants something out of you. A stubborn, rebellious, self-willed child will not be easily corrected by the use of rewards alone.
(3) Correction by the use of punishments other than spanking (dijete najbolje razumije jezik boli a kad je maleno to je jedini jezik koji razumije)
I have found that the use of punishments other than spanking generally works much better than using either vocal instruction or rewards for being good. Nevertheless, a child who is never spanked will generally eventually develop some sort of discipline problem. Another problem with using only non-spanking forms of punishment is that such punishments will not work too well with very young children, since such children cannot yet understand what it is that you are trying to say to them. Spanking solves this problem, by enabling you to communicate in the language of "pain", a language that every child (even deaf ones) readily understand. Further, the use of only non-spanking forms of punishment can cause such children to become bitter at you, by causing them to think that you are "always punishing them".
govorimo ovdje o 2-3 šibe u mladosti najviše 10ak, ne o sustavnom kažnjavanju.
03.02.2010. (09:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Kako tek rijetki novinari istraživački odrade posao do kraja, primjenjujući pravilo "audiatur et altera pars", evo kako su slučaj rasvijetlili provjereni kadrovi, Boban Vudvardić i Karlo Bernštajnić iz unutarnjopolitičke redakcije "Zagorskih novica" u broju od srijede.
"Nakon što se sve smirilo, smjestili smo se na gajbama pive u dvorišnom objektu, tzv. pušnici, odakle je bio izvanredan vidik na ulaz u kuću (iz pouzdanih izvora, bliskih načelniku općine B., saznali smo da je pomoćnik nadzornika tajnika mjesnog odbora mjesta K. izdao djedu dozvolu za zidanje ove pušnice još daleke 1992.g. u zamjenu za braniteljski popust pri uvozu svoje Dacie). Psi se pritajiše, a ledena noć zasjedne na mračne bregove kao zaduha. Kad odjednom, imaš što vidjeti: dolaze iz obližnjeg šumarka dvojica. U prvi ih mah nijesmo mogli dobro razabrati, ali kako se približiše, nesumnjivo prepoznasmo unuka G.V. (29) i praunuka J.V. (10), svaki sa svojom sjekirom nehajno zataknutom za pasom, a ne - kako je danas u bijelom svijetu moderno - raskoljnjikovski obješenom o mašnu s unutarnje strane kožuha. Praunuk pri tome gura pred sobom poveće taljige na kojima se jedva čujno tresao oveći naramak tek posječenih drva, tresaka i granja. Kad se približiše dvorištu, reče stariji: evo, još lampa gori, opet su se jape potukli, pak bumo morali spati na senu, a ti buš zutra vu školu bez knjiga išel. Mlađi na to spretno izvuče par jaja iz kokošinjca, pa nakon što su taljige uveli u dvorište, odoše šutke u sjenik srkati jaja, a već se za pola sata sa sjenika čulo pravilno i jako hrkanje."
Što bi reko Andrić, zatučeš ga, ali život se opet probije kroz kamen i blato, kao korov.
03.02.2010. (13:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...