Štetno lice hidroelektrana: slučaj HE Lešće na Dobri

07.11.2017.

Hidroelektrana Molve 1 i 2 već je treći pokušaj HEP-a za izgradnjom brana na Dravi. Dok je sasvim janso zašto su neki načelnici za izgradnju - zbog renta, odnosno da prodaju ono najvrijednije što imaju, ali nisu ni svjesni da si dugoročno pile granuna kojoj sjede. To su uvidjeli njihove kolege na rijeci Dobri koji su čak tužili HEP zbog vodenih valova koji im haraju obale.

Svojom medijskom i terenskom kampanjom, HEP nastoji iznova uvjeriti građane o neophodnosti ovog projekta: o protočnoj brani koja kao neće uopće imati utjecaj na okoliš – u stvari je projektirana HE Molve i 2 de facto akumulacija s visokim nasipima i cestom odmah uz vodu. Izgradnjom hidroelektrane jednostavno nestaju sva vrijedna staništa i vrste; ogroman negativan utjecaj na ribe, pogotovo što nestaju mrijestilišta. Zabluda je i priča o višenamjenskom objektu,pogotovo o navodnjavanju koje je takoreći nepostojeće na tridesetak velikih postojećih brana po cijeloj Hrvatskoj što smo lijepo vidjeli prije tri godine za jake suše. Hidroelektrana se reklamira i kao obrana od poplava, što je samo donekle točno – one sprečavaju manje i srednje poplave koje su u stvarnosti korisne (jer voda se u poplavnoj zoni prirodno pročišćuje i cijedi u podzemlje otkud je crpimo za piće), ali su vrlo upitne kod velikih poplava koje su najopasnije; štoviše, mogu uvelike doprinijeti stvaranju vodenih valova što se i desilo 2012. Godine kada je Drava poplavila Pušćine. To mjesto je osim toga i „debelo“ regulirano što je još jedan dokaz neučinkovitosti tehničkih regulacija kao isključiva obrana od poplava. Upravo je očuvana poplavna nizina prigušila taj vodeni val.



Ovo su konkretni, znanstveno utemeljeni podaci, za razliku od „bajki“ HEP-a (od kojih je najsuludija da neće biti utjecaja na okoliš). Podsjećamo, štete se uopće ne spominju, koristi su napuhane, a hidroelektrane nisu višenamjenski objekti kao što ih nerealno predstavljaju. Na žalost, neki su naši načelnici pomamljeni za rentama i vjeruju u priče HEP-a, pogotovo oni koji bi „skidali glave ekolozima“ te koji računaju obranu od poplava na naivan način zbrajajući protoke.

Slučaj HE Lešće na rijeci Dobri bolno prikazuje pravu istinu o branama. Predivan, možda najljepši kanjon ove rijeke trebao je biti pregrađen i potopljen velikom branom. Tada je HEP prodavao istu priču o „razvoju turizma“, „radnim mjestima“ i „kako neće biti utjecaja na okoliš“. Projekt brane bio je iz socijalizma, kao i studija utjecaja na okoliš kada su propisi bili daleko od današnji standarda. HEP tu studiju nije htio pokazati javnosti sve do samog kraja kada je zapravo bilo gotovo.

Po izgradnji brane, istina nije mogla biti dramatičnija. Najbolja rijeka za rafting je uništena, a novih turista dakako nema. Čak je i Institut za turizam žestoko reagirao još za vrijeme gradnje, da nijedna akumulacija u svijetu nije turistički resurs. Sa HE Lešće se automatski upravlja iz HE Gojak bez ijednog novog radnog mjesta. A utjecaj na okoliš je prestrašan. Ni rijeke niti kanjona više nema, samo mrtva akumulacija. Riblji fond je uništen, a“ kraljica voda“, riba mladica je na pragu nestajanja. I nizvodno se trpi – vodeni valovi prijete kupačima, a direktno i turizmu. Voda je vrlo hladna jer se u turbinu voda pušta iz dubine, a vjerojatno hladi i obližnju Mrežnicu koja je već sad značajan turistički resurs (putovi vode u podzemlju su nepredvidivi pa vjerojatno hladna voda iz Dobre curi u susjednu rijeku). Prvotna cijena gradnje bila je 65 milijun eura da bi se na kraju popela i preko 100 milijun eura! Mediji spominju „zamračenih“ 5 milijuna eura. Postavlja se i pitanje učinkovitosti, jer bi mogla curiti voda iz akumulacije u krško podzemlje te smanjiti proizvodnju,a i povećali bi se troškovi zatvaranja rupa u šupljem kršu, odnosno stvaranja betonskih zavjesa.



Načelnici općina uz Dobru pomamili su se u početku za rentama i objeručke prihvatili i promicali projekt, a i stanovnici okolnih sela se ponadali kakve male koristi. Dobili su maglu i eroziju. Svoje razočaranje po pisanju karlovačkih medija ne krije načelnik Bosiljeva Josip Korenić. Kako kaže, vodostaj se zna dignuti i za tri metra. Zbog tog su onemogućene turističke i gospodarske aktivnosti dok, kaže Korenić, HEP nije ispoštovao dogovor plaćanja naknade za korištenje prostora općine za HE Lešće – prema kojem bi trebala dobivati 200 tisuća kuna godišnje“. Općina Netretić tuži HEP za odrone zemlje i opasne vodene valove. Župan Karlovačke županije koji je nekad ponosno uz Jadransku Kosor otvorio hidroelektranu (i tada najavio nove), sada skrušeno priznaje da to i nije možda bila najbolja opcija. Osnovan je i tim kojem je cilj uklanjanje štetnih posljedica rada hidrocentrale. Što sad? Umanjiti vodene valove znači smanjiti ionako mizernu proizvodnju od 42 MW struje. Kao vrhunac paradoksa, HEP predlaže gradnju nove brane nizvodno.

Ove se činjenice malo čuju, no valja ih znati da bi pravilno odvagnuli dugoročne koristi i šteta, pogotovo u svijetlu novog vrednovanja rijeka kao i budućih klimatskih promjena.

Pratite me na Instagramu: Instagram
Pratite stranice na Facebooku Wild Croatia
Pretplatite se na moj Youtube kanal


Oznake: hidroelektrana, HE Lešće, rijeke, rijeka, Dobra, bračna, kanjon, turizam

Jesen u Križnici (Drava) VIDEO

02.11.2017.

Jesen je svuda lijepa, kada, rumenilo lišća za tjedan-dva, no ova predstava na Dravi bude malo zeznuta. Često se desi da lišće jednostavno sfuri, pogotovo u vrba gdje one dominiraju. Nedostaje i ona lijepa crvena faza, najviše od javora koji tako lijepo ukrase Plitvička jezera. No, topole popravljaju dojam, sa svojom intenzivnom žutom bojom.

Na poziv Siniše Cmrka koji ovdje priprema nešto veliko, otišao sam na ovaj „dravski otok“, poznate prste, odnosno negdašnje meandre rijeke Drave. Igrom slučaja, hrvatsko-mađarska granica ostala je pratiti stari tok, pa se na lijevoj obali koji inače najvećim dijelom pripada susjednoj državi, dio teritorija je ipak u Hrvatskoj. Negdašnjim meandrima voda više ne teče, ali je zato postala prava polukružna mrtvica, gdje čak i obale reflektiraju negdašnji tok. Jedna je strma, zemljana, stara erozivna strana rijeke, a druga, je plitka, muljevita i pod trskom i vrbom – negdašnja taložna strana, odnosno sprud.

Te su mrtvice postale meka za ribolovce, ali i sve one koji traže mir u izolaciji otoka. Križnica se razvija kao turističko odredište, no o tome malo više uskoro. Do tada uživajte u jesenskim scenama.



Križnicu s jugozapadne strane omeđuje rijeka Drava, a sa sjeveroistočne mađarsko-hrvatska granica koja djelomično prolazi starim tokom Drave. Važno je napomenuti da ova granica datira još od prije nekoliko stoljeća. Prometna komunikacija Pitomače i Križnice odvija se skelom i pješačkim visećim mostom.

Skela ne može prometovati pri niskom i visokom vodostaju Drave, a viseći je most širine manje od 2 metra, tako da preko njega mogu prelaziti pješaci i biciklisti. Vode stajaćice na području Križnice su idealno mrijestilište za mnoge vrste riba. Veliki dio područja Križnice obradive su površine sa vrlo kvalitetnim zemljištem za poljodjelstvo pa se križničani pretežito bave poljoprivredom (ratarstvo i stočarstvo). U novije vrijeme na ovom dijelu počeo se je razvijati lovni i ribolovni turizam što je rezultiralo otvaranjem prvog obiteljskog hotela u Križnici.

Prema popisu iz 2011. godine u Križnici živi 128 stanovnika.

Pratite me na Instagramu: Instagram
Pratite stranice na Facebooku Wild Croatia
Pretplatite se na moj Youtube kanal

Oznake: Drava, jesen, Križnica, rijeka, dron, zračno, močvara, stara drava, turizam, ribolov

Wild Croatia - video o prirodi Hrvatske

06.10.2017.



Malo zemalja u Europi može se podičiti prirodom kakvu ima naša domovina. Svi znamo za naše bogato podmorje i još očuvanu obalu, no to nije sve. Dinarski krš sa specifičnim geološkim i hidrološkim pojavama prekriva polovinu Hrvatske. Možda ni jedna zemlja nema tako raznolike, a još očuvane, rijeke s endemskim vrstama riba kao Hrvatska. S druge strane, Biokovo, Velebit i ostale planine čuvaju brojne endemske biljke. Planinsko područje još nastanjuju velike zvijeri  medvjed, ris i vuk  koje su protjerane u većem dijelu Europe. Naše šupljikavo podzemlje svjetsko je središte podzemne faune s golemim brojem endema. Tu su i brojni dragulji: slapovi, kanjoni, stjenovite litice, šume, livade … Iako tisućljećima pod utjecajem ljudi, divljina se u Hrvatskoj ipak donekle uspjela održati.

Snimke su nastale za film Divlja priroda Hrvatske Gorana Šafareka.

Ovo je napisao Mozaik u predgovoru za moju istoimenu knjigu :
"Otkrijte zadivljujuća prirodna staništa brojnih biljnih i životinjskih vrsta koje je tekstovima i fotografijama popratio Goran Šafarek, poznati hrvatski biolog, istraživač, fotograf i snimatelj. "

Oznake: priroda, Hrvatska, nacionalni parovi, voda, turizam, Životinje, film

Naftom do dna - Istražna polja u Jadranu na 6 km od otoka i na 90% morskog teritorija!

14.10.2014.

U utorak, 30. rujna, završena je javna rasprava o provođenju i sadržaju strateške studije utjecaja na okoliš Okvirnog plana i programa istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu (OPP).

Udruga Sunce zajedno sa Zelenim forumom sudjelovala je u javnoj raspravi te smo pripremili primjedbe na sami OPP kao i na predloženi način provođenja i sadržaj strateške studije utjecaja na okoliš. S obzirom da se radi o opsežnom dokumentu u ovom tekstu donosimo kratki osvrt.



Strateška studija je zakonom predviđena procedura kojom bi trebali biti utvrđeni kumulativni učinci predloženog plana, među-sektorski utjecaji, učinci velikih razmjera te oni dugotrajni i indirektni. Nakon provedene ove strateške procjene, otvaraju su vrata za izdavanje dozvola za istraživanje ugljikovodika u Jadranu.

S obzirom da OPP istraživanja i eksploatacije ugljikovodika u Jadranu ima značajne i dugotrajne, stvarne i potencijalne negativne utjecaje na okoliš i organizme, a time i na dvije bitne gospodarske djelatnosti kojima je Jadran osnovni resurs – turizam i ribarstvo, upravo je ključno da se izradi ozbiljna Strateška studija kao preduvjet za utvrđivanje moguće štete, ali i za pronalazak mogućnosti i načina njenog smanjivanja kroz primjenu brojnih mjera zaštite, ali i kroz izostavljanje nekih područja iz postupka iskorištavanja.

Dakle za očekivati je da Strateška studija, kao uostalom i sam OPP, bude ozbiljan i stručan dokument koji će predvidjeti sve moguće direktne i indirektne štete te ponuditi rješenja za njihovo uklanjanje ili umanjivanje na za okoliš prihvatljivi nivo. Stoga čudi što OPP radova na istraživanju i eksploataciji ugljikovodika na Jadranu koji je predstavljen javnosti i na temelju kojeg se radi strateška procjena utjecaja na okoliš ima samo tri stranice.

Za kraj nam još ostaje izraziti čuđenje oko tražena novčane naknade za eksploataciju nafte i plina koju je postavila naša država. U Hrvatskoj novčana naknada za pridobivene količine ugljikovodika iznosi samo 10% od tržišne vrijednosti pridobivenih ugljikovodika. To je uređeno Uredbom o naknadi za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika iz ožujka 2014. Radi se o naknadi koja je među najnižima u svijetu. Primjerice, u Gvineji naknada iznosi 25%, u Venecueli 33%, Libiji 85%, Saudijskoj Arabiji 50%, Rusiji 80%, Kanadi 50%, Aljasci, 60%, Norveškoj 80% (izvor: The Economist, PVH Van Meurs 2007- Oil sand and offshore/heavy oil projects Combined Ownership & Governement Share). Na taj način Vlada valjda želi privući strane kompanije kako bi eksploatirale ugljikovodike u Jadranu, a istovremeno se ugrožava egzistencija svih ostalih koji od mora žive.

Neshvatljivo je s kakvom je ležernošću Vlada pokrenula proces eksploatacije nafte u Jadranu odnosno koliko su zanemarene mjere predostrožnosti. Institucije nisu pripremljene za ovu zahtjevnu i rizičnu djelatnost, istraživanje se planira na gotovo cijeloj površini Jadrana te se daje mogućnost istovremenog započinjanja istraživanja na više istražnih polja. U predloženom sadržaju strateške studije nisu navedeni faktori rizika koje je potrebno uzeti u obzir poput istjecanja nafte, eksplozije plina, utjecaja na morski okoliš visoko toksičnih blata i tekućina koje se koriste prilikom bušenja dna, kao i rizike koje je identificirala Europska unija za off-shore instalacije: dotrajala infrastruktura koja dostiže ili premašuje vijek trajanja, nejednaka "kultura" sigurnosnih mjera među različitim tvrtkama, manjak financijskih kapaciteta kompanija za pokrivanje troškova sanacije šteta koje su prouzročile.

U postojećem režimu pripisivanja odgovornosti, odgovornu stranu - naftnu kompaniju odgovornu za onečišćenje naftom nije uvijek moguće identificirati kao odgovornu u potpunosti te dio troškova sanacije često ostaje nepokriven.

S obzirom na sve navedeno ostaje nam samo zaključiti da je Okvirni plan i program istraživanja i eksploatacije ugljikovodika ništa drugo do kockanje. Sve što vrijedi u Jadranu, turizam, ribarstvo, obala, otoci, tradicija, bioraznolikost, zaštićena područja, Vlada je čini se spremna stavili na crno i odigrati rulet. Rulet koji bi se sutra vrlo lako mogao pokazati ruskim…

Smatramo kako je Okvirni plan i program istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu nedopustivo manjkav i kao takav nikako ne može poslužiti kao podloga raspravi i proceduri strateške procjene utjecaja na okoliš. Zašto, pročitajte na stranicama Udruge Sunce!

Još jednom apeliramo na građane da se bar okvirno upoznaju sa situacijom. Mediji su pokazali nikakvu zainteresiranost za ovu temu pa i nemamo nekog izbora nego vas bombardirat na fejsu. ZATO ČITAJTE, SHERAJTE I PRIČAJTE.

Oznake: nafta, jadran, off shore platforme, održivi razvoj, vlada rh, turizam, podmorje, ruski rulet

Uzroci, rješenja i zablude u vezi poplava

13.09.2014.

Povodom aktualnih poplava, ali i stalnih medijskih upita, u ime „Projekta Rijeke Hrvatske“ šaljemo priopćenje za medije.


UZROCI:
Iako vlada mišljenje da čovjek može pobijediti prirodu, posljednje poplave govore suprotno. Dok su poplave prirodan fenomen u rijeka baš kao cirkulacija krvi u čovjeka, štete od poplava su djelo čovjeka. Stoljeće tradicionalne obrane od poplava, deseci utrošenih milijardi na tehnički pristup, no poprave i dalje haraju, dokaz su neučinkovitosti, ali i nerazumijevanje složene hidrologije i dinamike rijeka. Nestanak šuma u planinama i brdima stvara bujice na planinama i voda sada putuje mnogo brže prema nizinama (šume upijaju vodu i reguliraju padaline u tlu). Regulacija planinskih i brdskih potoka i rječica također ubrzava ovaj proces. Regulacija rijeka u nizinama, odnosno njihovo pretvaranje u ravne kanale dalje pogoršava problem jer se ubrzava i skraćuje tok rijeke. Prirodna poplavna područja, bazeni koji bi nas inače štitili od poplava, se odvajaju od rijeka, isušuju ili urbaniziraju. Rijeka se ubrzava i postaje tempirana bomba, jer regulirano korito ne može primiti ogromne količine vode i samo je pitanje gdje će se razliti. Iskapanje pijeska i šljunka također uvelike doprinosi budućim katastrofama. Strategija brzog prolaska vodenog vala izuzetno je loša jer se voda samo nakuplja i problem se prenosi nizvodnim susjedima. Danas smo to mi. Konačno, naseljavanje u lažnoj sigurnosti brana i regulacija dovelo je do ogromne opasnosti i ljudi sada ispaštaju. Neodržavanje onih dobrih objekata obrane od poplava također su izvor problema. Održavanje kvalitetnih nasipa je ključno, samo ne direktno uz rijeku već šire, da uključe prirodna poplavna područja. Veliki problem je i intenzifikacija poljoprivrede u najnižim poplavnim područjima - to su trebali ostati pašnjaci koji podnose poplave, a i domaće životinje su tome uvelike prilagođene.



ZABLUDE:
• „Trebalo bi čistiti korita rijeka (uređenje, odnosno regulacija)“
To se odnosi samo na vrlo kratke odsječke rijeka i potoka u naseljima, te na odvodne kanale iz polja i naselja, tako da ne dolazi do čepova i da se što prije izvede vodeni val. U svim ostalim slučajevima, a to je najveći dio prirodnih vodotoka, trebalo bi imati što manje intervencija u samom koritu, jer regulacija ubrzava rijeke, stvara bujicu, odsijeca ih od poplavne nizine, odnosno prirodnih primaoca visokih voda.

• „Jedan je krivac (Hrvatske vode)“
Kao što je u uzroku poplava objašnjeno, mnogo je razloga za poplave i ne postoji jedan krivac. Ostaje međutim činjenica je da naše vodno gospodarstvo vrlo sporo prihvaća modernu obranu od poplava što najbolje govori izvještaj europskih stručnjaka: U pogledu zaštite od poplava, hrvatska vodna administracija je i dalje usredotočena na tradicionalne, tehnički orijentirane mjere i nije zapravo svjesna pomaka u shvaćanju koji se dogodio u zemljama članicama.

• „Hidroelektrane su efikasna zaštita od poplava“.

Istina, hidroelektrane akumuliraju veće količine vode, ali za niskih ili srednjih vodostaja. Hidroelektrane tako sprječavaju one najkorisnije poplave u prirodnim područjima, one koje postepeno pune zalihe podzemne vode što ima pozitivan utjecaj na poljoprivredu i šumarstvo, održavaju zdravu poplavnu nizinu i biološku raznolikost, turizam itd. Na žalost, hidroelektrane nas ne brane od vrlo visokih voda, štoviše uzrokuju vodene valove. Dokaz za to je poplava na Dravi u jesen 2012. Čak 22 brane uzvodno nisu spriječile poplavu, štoviše ispust jedne od njih je stvorio vodeni val i ogromne štete.

• „'Zeleni' su protiv nasipa“.

Upravo suprotno, mnoge udruge i neovisni stručnjaci u zaštiti prirode naglašavaju da su nasipi ključ rješenja. Sporne su neučinkovite, zastarjele i skupe regulacije u samom koritu i obalama rijeka.

• „Zabrana šljunčarenja na rijekama stvara poplave, jer dolazi do taloženja sedimenta“.

Ovo je vrlo smiješna, ali i opasna tvrdnja. Ne postoji relevantan znanstveni dokaz ni moderna praksa koja to potvrđuje. Ono što je sigurno, šljunarenje u koritu rijeke stvara ogromne probleme, jer se rijeka ukopava, padaju razine podzemnih voda što dovodi do sušenja polja i šuma. Sedimenta u našim rijekama nedostaje zbog prekida donosa na branama i iskapanja i zato se ukopavaju rijeke. Iskapanje šljunka van korita (u šljunčarama) pak je mnogo bolje regulirano i minimalizirane su štetne posljedice.

RJEŠENJE:
Problem je iznimno složen, kao i rješenje. Dakle valja primijeniti najbolji spoj tehničke obrane od poplava (ponajprije u naseljima, industriji, uz prometnice) i one moderne, ekološke (ponajviše u šumama, livadama i ostaloj ekstenzivnoj poljoprivredi). To je dinamičan sustav inženjeringa baziran na integriranom sustavu mnogih struka i korisnika. Ono zahtijeva promjenu shvaćanja rijeka i njihovih poplavnih područja, optimizaciju korištenja prostora, npr. povratak poplavnih pašnjaka. Jedno od glavnih rješenja obrane od poplava je vraćanje rijeka u prirodno stanje odnosno revitalizacija prirodnih poplavnih i močvarnih područja, sve to unutar kvalitetnih nasipa. Ipak, ključ rješenja je što više odvojiti nasipe od rijeka tako da rijeka ima prostora da plavi unutar njih, a ne da plavi gradove i sela. Jedino bi kroz naselja i industriju trebalo što brže provesti vodeni val i potom malo pomalo dopustiti da se voda izljeva u prirodne retencije - spoj tradicije regulacije rijeka u naseljima i modernog razumijevanja rijeka. Primjeri Kopačkog rita i Lonjskog polja pokazuju valjanost ovog pristupa. Ovakav pristup promovira EU koja obnavlja svoje rijeke radi održive obrane od poplava.

Dipl.ing. Goran Šafarek, projekt Rijeke Hrvatske

Oznake: poplave, Kupa, sava, Drava, regulacije rijeka, nasipi, revitalizacija rijeka, hidroelektrane, Poljoprivreda, šumarstvo, podzemne vode, tlo, močvare, poplavne šu, e stočarstvo, pašnjaci, turizam

Pozivamo vas na izložbu „Natura 2000 - Ponos Hrvatske“. Otvorenje izložbe biti će u ponedjeljak, 4. studenog 2013. s početkom u 18:00 sati u prizemlju City Center One East (Žitnjak), a izložba će biti otvorena do 10. studenog 2013. Autori fotografija su Goran Šafarek, Marko Matešić Riža, Boris Krstinić i Antonio Rossetti.

Zbog pristupanja EU, Hrvatska je u 2013. godini morala ispuniti obveze vezane uz zaštitu prirode među kojima je i definiranje Natura 2000 područja.



Izložbu je postavljena u sklopu zajedničkog projekta „Zajedno za očuvanje prirode – organizacije civilnog društva za učinkovitu europsku Natura 2000 mrežu u Hrvatskoj“.

Projekt sufinancira Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, a odobren je u okviru programskog područja Demokratizacija i razvoj civilnog društva.

Oznake: fotografija, NATURA 2000, priroda, zaštita prirode, ptice, izložba, turizam

Bregunica (Riparia riparia)

23.06.2013.



Bregunice se gnijezde na strmim, erodiranim obalama, dubeći gnijezdo na kraju kanala dugačkog i jedan metar. To su kolonijalne ptice, često i u tisućama parova. Skupe i štetne regulacije rijeka uništavaju njihova staništa pa se populacija bregunica na Dravi stalno smanjuje.

Znanstvenu studiju smanjenja brojnosti bregunica i razlozima za to pogledajte u maloj prezentaciji:


Slika je preuzeta s Goran Safarek Photography & Cinematography

Oznake: hrvatske vode, Drava, Mura, Dunav, rijeke, priroda, regulacija rijeka, obaloutvrda, ptice, birdwatching, turizam, korupcija

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.